in MREŽA
INTERVJU, MARINA ŠTIMAC Ustanova URIHO naučila me vrijednosti timskog rada, predanosti i empatije
Zbog konstantnog usavršavanja i odličnog primjera drugima, radnici ustanove URIHO prijavili su Marinu za nagradu ‘Maslačak znanja’ kojom se potiču postignuća u obrazovanju odraslih osoba
Jedini način da postanemo bolji ljudi i izgradimo samopouzdanje je konstantno učenje i usavršavanje, a našu su današnju sugovornicu upravo ti motivi vodili kroz poslovni i privatni život.
Marina Štimac je od 2009. godine zaposlena u ustanovi URIHO kada je primjena putem mjera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u tadašnjem Radnom centru. Danas radi kao rukovoditeljica najveće proizvodne jedinice unutar ustanove koja se bavi proizvodnjom radne i zaštitne odjeće.
Upravo zbog konstantnog usavršavanja i odličnog primjera drugima, radnici ustanove prijavili su Marinu za nagradu ‘Maslačak znanja’ kojom se potiču postignuća u obrazovanju odraslih osoba.
Nadamo se kako će njezine napore u obrazovanju i uloženom trudu prepoznati i stručni žiri.
Dugogodišnja si djelatnica ustanove URIHO. Kako je tekao tvoj poslovni put u najvećoj zaštitnoj radionici u RH?
– Moj poslovni put u ustanovi URIHO započeo je 2009. godine kao korisnica Radnog Centra prvog kao takvog u Hrvatskoj na poslovima administratora, najvećoj zaštitnoj radionici u Hrvatskoj, bio je ispunjen izazovima, učenjem i rastom. Kada sam započela svoju karijeru, bila sam motivirana željom da doprinesem organizaciji koja se bavi tako važnim radom – pružanjem prilika i podrške osobama s invaliditetom.
U početku sam radila na različitim pozicijama (administrator, planer proizvodnje) , što mi je omogućilo da steknem široko razumijevanje operacija unutar URIHO-a. Kroz vrijeme, moj trud, upornost i želja za učenjem nisu ostali neprimijećeni. Napredovala sam kroz različite uloge, svaka sa svojim odgovornostima i izazovima, te sam se stalno trudila unaprijediti svoje vještine i znanja.
Jedan od ključnih trenutaka na mom poslovnom putu bio je preuzimanje uloge rukovoditeljice PJ Konfekcija. Ta pozicija zahtijevala je dodatno školovanje uz rad, ali i priliku da primijenim svoja znanja iz menadžmenta i strategije u praksi. Upravljanje timom i suočavanje s dnevnim operativnim izazovima omogućili su mi da rastem kao lider i stručnjak.
Tijekom godina u URIHO-u, naučila sam vrijednost timskog rada, predanosti i empatije. Rad u ovoj ustanovi nije samo posao, već i misija koja nadahnjuje. Svakodnevno vidim koliko naš rad doprinosi poboljšanju kvalitete života naših korisnika i to me motivira da dajem svoj maksimum.
Kroz ovaj put, suočavala sam se s mnogim izazovima, ali i ostvarila brojne uspjehe koji su me oblikovali u profesionalca kakav sam danas. URIHO mi je pružio platformu za razvoj, a ja sam zauzvrat dala sve od sebe kako bih doprinijela njegovom uspjehu. Svaka prepreka na tom putu bila je prilika za rast, a svako postignuće potvrda da se trud isplati.
Prije nešto više od godine dana postala si rukovoditeljica PJ Konfekcija za što si se i dodatno školovala uz rad. Što uključuje tvoje obrazovanje i da li je bilo teško, uz posao, dodatno se školovati?
– Prije nešto više od godine dana, preuzela sam ulogu rukovoditeljice PJ Konfekcija, što je bio korak na koji sam dugo čekala i za koji sam se predano pripremala. Moje obrazovanje uključivalo rad na sebi, razvijanje vještina liderstva i sposobnosti donošenja odluka u dinamičnom poslovnom okruženju.
Uz posao, dodatno školovanje nije bilo lako. Bilo je trenutaka kada sam se osjećala preplavljeno obavezama i izazovima, ali svaki put kad bih pomislila odustati, sjetila bih se svog cilja i strasti prema ovom poslu. Usprkos svim preprekama, uspješno sam balansirala između poslovnih obaveza i školovanja zahvaljujući dobroj organizaciji, podršci kolega i nevjerojatnoj upornosti.
Ova kombinacija teorijskog znanja i praktičnog iskustva omogućila mi je da se razvijem kao profesionalac i kao osoba, te da uspješno vodim naš tim prema novim uspjesima. Ponosna sam na svoj put i nadam se da će moja priča inspirirati i druge da slijede svoje snove i ne odustaju, bez obzira na izazove koje pred njih stavi život.
Reci nam nešto o svom podrijetlu, životnom putu i teškoćama s kojima si se susretala tijekom školovanja, ali i na radnom mjestu. Da li ti je invaliditet predstavljao prepreku u životnom i radnom vijeku ili samo podsjetnik da ništa nije nemoguće?
– Dolazim iz skromne obitelji koja me uvijek podržavala u mojim ambicijama. Moj životni put bio je ispunjen izazovima, ali i nebrojenim prilikama za rast i učenje. Tijekom školovanja suočavala sam se s mnogim teškoćama, od financijskih ograničenja do logističkih problema, no uvijek sam nalazila snagu u svojoj strasti za učenjem i napredovanjem.
Na radnom mjestu suočavala sam se s dodatnim izazovima zbog svog invaliditeta. Iako je invaliditet često donosio fizičke prepreke, nikada ga nisam doživljavala kao ograničenje. Umjesto toga, vidjela sam ga kao podsjetnik da ništa nije nemoguće. Svaki izazov je bio prilika za inovaciju, svaki problem prilika za dokazivanje vlastitih sposobnosti. Naime, imala sam 5 operacija kuka, od moje 10 godine, zadnja je bila 2018. godine koja je rezultirala umjetnim kukom. Trenutno je moje zdravstveno stanje stabilno ali sigurno u dogledno vrijeme će biti potrebna ugradnja i drugog kuka.
Moje iskustvo naučilo me da su upornost i vjera u sebe ključni za uspjeh. Invaliditet me nije spriječio da postignem svoje ciljeve; naprotiv, dodatno me motivirao da radim više i bolje. Vjerujem da svatko od nas ima snagu nadvladati prepreke i ostvariti svoje snove, bez obzira na okolnosti. Moj put je dokaz da granice postoje samo u našim mislima, i da je sve moguće kada se posvetimo svojim ciljevima s cijelim srcem.
Smatraš li da je cjeloživotno učenje važno za osobni napredak pojedinca?
– Apsolutno, smatram da je cjeloživotno učenje ključno za osobni napredak svakog pojedinca. Svijet oko nas se stalno mijenja, a s njim i zahtjevi koje pred nas stavlja profesionalni i osobni život. Cjeloživotno učenje omogućava nam da ostanemo relevantni, prilagodljivi i spremni za nove izazove.
Kontinuirano obrazovanje širi naše horizonte, omogućava nam stjecanje novih vještina i produbljuje naše razumijevanje svijeta. Ono nas također čini otpornijima na promjene i spremnijima za inovacije, što je posebno važno u današnjem brzom i dinamičnom okruženju.
Uz profesionalni razvoj, cjeloživotno učenje doprinosi i našem osobnom zadovoljstvu. Ono nas ispunjava, motivira i pomaže nam da se osjećamo ostvareno. Na kraju, cjeloživotno učenje nije samo ulaganje u našu karijeru, već i u našu sreću i kvalitetu života.
Dakle, bez obzira na fazu života u kojoj se nalazimo, uvijek postoji prilika za učenje i rast. Cjeloživotno učenje je put prema kontinuiranom osobnom i profesionalnom razvoju, i ključ je za ostvarenje našeg punog potencijala.
Koji su tvoji ciljevi u životu, kako poslovni, tako i privatni, kako bi nagrada Maslačak znanja pridonijela tvom poslovnom putu?
– Moji ciljevi u životu, kako poslovni, tako i privatni, usmjereni su prema kontinuiranom rastu, učenju i doprinosu zajednici. Na poslovnom planu želim razvijati inovativne strategije i rješenja te inspirirati i podržavati svoj tim u postizanju zajedničkih ciljeva. Cilj mi je također proširiti svoje profesionalne vještine kroz dodatno obrazovanje i usavršavanje, kako bih uvijek bila korak ispred u svom području.
Privatno, težim izgradnji ispunjenog i uravnoteženog života. Osim toga, važno mi je njegovati osobne odnose, ulagati u svoje zdravlje i dobrobit te stalno raditi na svom osobnom razvoju.
Nagrada Maslačak znanja bila bi ogromno priznanje za moj dosadašnji trud i posvećenost. Osim što bi mi donijela priznanje struke i dodatnu motivaciju, omogućila bi mi pristup novim mogućnostima za profesionalni razvoj. Povezivanje s drugim laureatima i stručnjacima u polju pružilo bi mi dragocjena iskustva i perspektive, te otvorilo vrata za nove projekte i suradnje. Ova nagrada bila bi podsjetnik da je svaki korak, koliko god malen, vrijedan i vodi ka ostvarivanju većih ciljeva.
Sve u svemu, nagrada Maslačak znanja pridonijela bi mom poslovnom putu osnažujući me da nastavim slijediti svoje ciljeve s još većim entuzijazmom i predanošću, inspirirajući druge na njihovom putu prema uspjehu.
Među zaposlenim osobama s invaliditetom gotovo polovica pripada dobnoj skupini od 15 do 29 godina. Najviše zaposlenih ima završenu srednju školu, a posao su najčešće pronašli u prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu i trgovini
Poslušaj članak
Prema izvješću Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), od 1. siječnja do 30. rujna 2026. godine u Hrvatskoj su zaposlene 2.888 osobe s invaliditetom. Od toga je 1.565 muškaraca i 1.323 žene.
Ovi podaci pokazuju da osobe s invaliditetom sve više sudjeluju na tržištu rada, ali njihov položaj i dalje nije jednostavan.
Među zaposlenim osobama s invaliditetom gotovo polovica pripada dobnoj skupini od 15 do 29 godina. Najviše zaposlenih ima završenu srednju školu, a posao su najčešće pronašli u prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu i trgovini.
Unatoč pozitivnim pomacima, nezaposlenost i dalje predstavlja velik problem. Krajem rujna 2026. godine u evidenciji HZZ-a nalazilo se 8.160 nezaposlenih osoba s invaliditetom. Iako je to 8,6 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine, zabrinjava podatak da 64,8 posto nezaposlenih osoba s invaliditetom posao traži dulje od godinu dana.
Kako bi se olakšalo njihovo uključivanje na tržište rada, HZZ provodi različite mjere i programe. U prvih devet mjeseci 2026. godine u mjere aktivne politike zapošljavanja uključeno je 2.815 osoba s invaliditetom. Najviše ih je sudjelovalo u programima obrazovanja i osposobljavanja te potporama za zapošljavanje.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji evidentirane su 734 nezaposlene osobe s invaliditetom, što pokazuje da je i na lokalnoj razini potrebno nastaviti raditi na stvaranju boljih mogućnosti za zapošljavanje.
Zapošljavanje osobama s invaliditetom ne donosi samo financijsku sigurnost, već i veću samostalnost, osjećaj pripadnosti i mogućnost aktivnog sudjelovanja u društvu. Zato je važno osigurati jednake prilike, prilagođena radna mjesta i poticati poslodavce da prepoznaju njihove sposobnosti.
Podaci pokazuju da se stanje postupno poboljšava, ali još uvijek postoji mnogo prostora za napredak. Cilj bi trebao biti društvo u kojem svaka osoba, bez obzira na invaliditet, ima stvarnu priliku za rad i zaposlenje.
Potpuno izvješće dostupno je ovdje.
Glavni cilj projekta je omogućiti starijim osobama i osobama s invaliditetom da što duže i kvalitetnije žive u vlastitim domovima. Gerontodomaćice im pomažu u obavljanju kućanskih poslova, odlasku u kupovinu, pripremi i organizaciji prehrane te drugim svakodnevnim obvezama
Poslušaj članak
U Splitu su predstavljeni rezultati europskog projekta „3P – Pratiteljice, Pomoćnice, Prijateljice III“, koji je usmjeren na pružanje pomoći starijim osobama i osobama s invaliditetom. Projekt provodi Županijska udruga slijepih Split, a dosadašnji rezultati pokazuju koliko je ovakva podrška važna za svakodnevni život korisnika.
Predstavljanje rezultata održano je 26. listopada u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u Hrvatskom domu Split, u sklopu obilježavanja 75. obljetnice djelovanja Županijske udruge slijepih Split.
Od početka provedbe projekta zaposleno je 18 gerontodomaćica, a pomoć je dosad dobilo 132 korisnika. Podijeljeno je i više od 2.750 paketa s kućanskim i higijenskim potrepštinama, dok je ostvareno 452 od ukupno 495 planiranih rezultata.
Glavni cilj projekta je omogućiti starijim osobama i osobama s invaliditetom da što duže i kvalitetnije žive u vlastitim domovima. Gerontodomaćice im pomažu u obavljanju kućanskih poslova, odlasku u kupovinu, pripremi i organizaciji prehrane te drugim svakodnevnim obvezama.
Osim praktične pomoći, važan dio njihova posla su razgovor i druženje s korisnicima. Na taj se način smanjuje osjećaj usamljenosti, a korisnici dobivaju osjećaj sigurnosti i podrške. Ovakva pomoć ujedno olakšava svakodnevicu i članovima njihovih obitelji koji brinu o svojim bližnjima.
Korisnicima se svakog mjeseca osiguravaju i paketi osnovnih kućanskih i higijenskih proizvoda. U njima se nalaze sredstva za pranje posuđa i rublja, sapun, pasta za zube, toaletni papir, kuhinjski ručnici, šampon i drugi proizvodi za svakodnevnu upotrebu.
Projekt se provodi na području Splita, Solina, Kaštela, Visa i Komiže. Njegova ukupna vrijednost iznosi 742.500 eura, a provedba traje od veljače 2024. do veljače 2027. godine. Sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda plus u okviru programa „Zaželi – prevencija institucionalizacije“.
Dosadašnji rezultati pokazuju koliko su ovakvi projekti važni za poboljšanje kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom. Osim što korisnicima omogućuju lakše obavljanje svakodnevnih aktivnosti, projektom je otvoreno i 18 radnih mjesta. Time se istodobno pruža pomoć onima kojima je najpotrebnija i potiče zapošljavanje žena u lokalnoj zajednici.
Korisnik je dužan osigurati prostor ako se usluga psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške provodi u obitelji
Socijalni radnici već dugo, zbog kojekakvih se zadataka svojih nadređenih, ne bave svojim primarnim poslom. Kako bi se to promijenilo, Vlada Republike Hrvatske 5. studenog donijela je Pravilnik o izmjenama i dopunama zakona o pružanju socijalnih usluga.
Izmijenjeni pravilnik omogućuje pružanje psihosocijalne i rane razvojne podrške u obitelji korisnika, mijenja prostorne i kadrovske uvjete te u dijelu usluga povećava dopuštene kapacitete.
Tako od sada, pružatelj usluga dužan je pružati uslugu u prostoru pružatelja usluga, a isto se odnosi na pružanje usluga u vidu savjetovanja, stručne procjene, psihosocijalnog savjetovanja i socijalnog mentorstva.
Isto vrijedi za obiteljske medijacije, psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilničkog ponašanja, boravka, smještaja, psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške ako se ne pruža u obitelji korisnika.
Ako se usluge pružaju u prostorijama kao što su obiteljski domovi to se odnosi se na uslugu pomoći u kući, pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, psihosocijalne podrške i rano razvojne podrške.
Nadalje, ako socijalni radnici pružaju pomoć u aspektu uključivanja u programe odgoja i obrazovanja, prostor je dužna osigurati odgojno obrazovna ustanova.
S druge strane, korisnik je dužan osigurati prostor ako se usluga psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške provodi u obitelji.
Kako bi se osigurali potrebni radni uvjeti za kvalitetnu psihosocijalnu i rano razvojnu podršku, pružatelj usluge dužan je stručnom osoblju osigurati adekvatna sredstva za rad kao i prostor gdje će oni moći voditi bilješke te arhivirati potrebnu dokumentaciju bitnu za i u provedbi usluge.
Prostorija mora biti dovoljno prostrana da u isto vrijeme u njoj svoje radne zadatke može obavljati više osoba. Za radnike je potrebno osigurati i sanitarni čvor koji neometano mogu koristiti.
Što se tiče pružanja socijalne usluge smještaja, ona kad su u pitanju djeca, mora imati deset mjesta, dok za odrasle i starije osobe smještajni kapacitet treba biti sastavljen od 30 mjesta. Ova usluga može se realizirati i u prostoru stambene namjene koji se ujedno može koristiti i u stambene svrhe. Ako pak dom može primiti 20 osoba, onda je riječ o malom domu.
Objekt u kojem se pruža usluga smještaja mora biti visok 240 centimetara. Međutim ako u smještaju boravi do 30 osoba koje imaju problema s pokretljivošću onda se visinska razlika može savladati pomagalima; granica se računa po broju osoba, a ne po veličini stambenog prostora.
Pružatelj usluge mora imati dovoljan broj ležećih mjesta, smještaj treba sadržavati prostor za dnevni odmor, uz prostor za pripremu, čuvanje hrane i konzumaciju jela.
Što se tiče broja zaposlenih, od sada na 20 korisnika moraju biti angažirane 3 medicinske sestre. Nadalje, na 40 korisnika po novim izmjenama zakona sada se dodjeljuje jedan fizioterapeut ili radni terapeut.
Za male domove, do 30 korisnika mora biti zaposleno 5 njegovatelja uz jednu medicinsku sestru. Ovaj broj ljudi u smještaju zahtjeva manje od jednog stručnog suradnika u toj vrsti usluge smještaja.
Isto tako, u svakom domu moraju postojati dojavni uređaji koji će biti spojeni s dežurnom službom. Što se tiče spavaonica, dopušteno odstupanje od propisane površine po korisniku raste s 5 % na 15 %.
Ako dom nudi uslugu boravka za stariju populaciju i uslugu dnevnog odmora, u njemu se mora nalaziti minimalno 20 % ležajeva u odnosu na puni kapacitet.
Nove izmjene zakona trebale bi uvelike olakšati život, svima kojima je potreban smještaj ili stručna pomoć.
Ministar Alen Ružić kazao je kako su socijalni radnici raspršeni po sustavima gdje se najmanje bave onim što je u opisu njihovog posla.
-Socijalnim radnicima je plaća važna, ali iz razgovora s njima, vidljivo je da im je važno i da se poštuju kao struka, da imaju pravo istupanja i da dobiju pravo odlučivanja. Oni se ne boje odgovornosti, ali im treba podrška – istaknuo je ministar Ružić na ovu temu.
Tko su Purger i Purgerica?
SMOTRA SVEUČILIŠTA Bolji uvjeti studiranja za OSI
Zapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini
IOK Zagreb nastavio pobjednički niz u trećem kolu HLSO
-
in MREŽAPrije 2 danaStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
Civilno društvoPrije 3 danaPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Life&StylePrije 4 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 5 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 2 danaPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir
-
Civilno društvoPrije 4 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 4 danaOdobren egzoskelet za pomoć osobama s oštećenjem moždine
-
Osobe s invaliditetomPrije 20 satiZapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini