Specifične teškoće učenja uključuju disleksiju, disgrafiju i diskalkuliju. Učenici s diskalkulijom imaju teškoće u razumijevanju brojeva i matematičkih koncepata

Poslušaj članak

Procjenjuje se da 5 do 8 posto djece ima diskalkuliju, a unatoč ovom poremećaju, imaju normalne ili čak iznadprosječne sposobnosti u drugim područjima.

Budući da se diskalkulija rjeđe istražuje i stručno spominje, u ponedjeljak je na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu po prvi put u Hrvatskoj obilježen Međunarodni dan diskalkulije.

Obilježavanje je organizirao Odsjek za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u suradnji sa Sekcijom za čitanje, pisanje i matematiku udruge studenata logopedije Logomotiva.

Brojnim stručnjacima i studentima zanimljiva izlaganja održali su voditeljica Vijeća studija logopedije Mirjana Lenček i asistentica na Odsjeku za logopediju Marija Jozipović Magdalena Ivanko, nastavnik geografije i povijesti iz IX. gimnazije Fran Alilović te studenti udruge Logomotiva.

U izlaganjima su predavači govorili o današnjim spoznajama o diskalkuliji i kako pristupiti ovom poremećaju u obrazovnom kontekstu.

Redovita profesorica u trajnom zvanju s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Mirjana Lenček istaknula je da se diskalkulija dijagnosticira u školskoj dobi nakon što su djeca izložena formalnoj matematici.

– Obilježja diskalkulije najčešće prepoznaju roditelji i nastavnici, a probleme dijagnosticiraju logopedi. Logoped je stručnjak koji radi na prevenciji, savjetovanju, dijagnostici i terapiji te pruža podršku učenicima s diskalkulijom, njihovim roditeljima i nastavnicima. Također informira širu javnost o osobitostima diskalkulije i surađuje s nastavnicima u prilagodbama i provođenju individualiziranih postupaka u radu s učenicima s diskalkulijom – objasnila je Lenček.

Naglasila je da su već u počecima formalnog usvajanja matematike kod djece s diskalkulijom vidljive teškoće u razumijevanju količina i povezivanju količina i brojeva, problemi u svladavanju osnovnih matematičkih operacija (zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje) te općenito problemi u svladavanju matematičkih znanja, koncepata i matematičkog jezika. Djeca s diskalkulijom mogu imati dodatne teškoće, ali i ne moraju.

– Ponekad postoje komorbiditeti diskalkulije i drugih poremećaja. Nije rijetkost zajednička pojavnost diskalkulije i disleksije, kao ni diskalkulije i razvojnog jezičnog poremećaja te nekih drugih poremećaja, primjerice poremećaja iz spektra autizma – pojasnila je Lenček.

Naglasila je da su djeci s diskalkulijom u pravilu potrebne prilagodbe kroz sadržaje redovitog programa s individualiziranim postupcima koji uključuju multisenzorički pristup i primjenu različitih metoda koje olakšavaju usvajanje matematike. Osvrnula se i na razumijevanje sredine i nastavnika prema djeci s diskalkulijom.

– Nije rijetkost da se fenomen diskalkulije ne razumije i ne prepoznaje, pa djeca s diskalkulijom ne nailaze na razumijevanje sredine. Međutim, to se sve više mijenja, a razumijevanje i prepoznavanje diskalkulije sve su prisutniji – rekla je Lenček. Nažalost, djeca s diskalkulijom suočena su s neopravdanim predrasudama.

– Nije rijetkost da ih se smatra ‘bedastima’ ili ‘manje sposobnima’, iako se radi o djeci urednog intelektualnog funkcioniranja. Kao i sva ostala djeca, uspješni su u drugim područjima, a mogu biti i nadareni – istaknula je Lenček.

U povodu Međunarodnog dana diskalkulije, čije bi obilježavanje u Hrvatskoj trebalo postati tradicija, profesorica Lenček poslala je snažnu poruku svim nastavnicima i roditeljima kako bi se pomoglo djeci s diskalkulijom i unaprijedila kvaliteta njihova života.

– Ako ste zabrinuti i sumnjate da vaše dijete ima diskalkuliju, potražite logopeda. Logopedski pregled ne boli, nije opasan, a pravovremeno prepoznavanje ovog poremećaja može bitno utjecati na akademski uspjeh i cjeloživotni ishod – poručila je Lenček.

Zanimljivo izlaganje o povezanosti geografije i matematike s ciljem usvajanja gradiva kod djece s diskalkulijom održali su Magdalena Ivanko i Fran Alilović. Naime, matematika i geografija povezane su kroz različita područja, primjerice kartografiju ili demogeografiju.

– Geografija se kao znanost u svojim mjerenjima oslanja na matematiku, pa je za pretpostaviti da će učenici s diskalkulijom imati teškoća u usvajanju dijela sadržaja iz predmeta geografije. Ona zahtijeva izračun različitih podataka, njihovu interpretaciju i grafičke prikaze, kao i razumijevanje specifičnog matematičkog jezika, primjerice pojmova stupanj, širina i dužina – pojasnila je Ivanko.

Učenici s diskalkulijom najčešće imaju teškoća upravo s matematičkim aspektima geografije, pa su prilagodbe vezane uz matematičko-geografske teme ključne. U svojem izlaganju Ivanko i Alilović predstavili su prilagodbu za obradu tematike mjerila karte, koje je definirano kao omjer važan za geografsko predočavanje Zemljine površine na dvodimenzionalnoj podlozi. Omjer u sebi sadrži matematički aspekt zbog računanja te brojevnog zapisa.

– Preračunavanje klasičnog zapisa mjerila jest matematički dio, ali potom sve brojevne podatke interpretiramo unutar geografije, primjerice udaljenost, izrada karte itd. Sama izrada grafičkog mjerila također sadrži matematičke postupke, poput korištenja ravnala i primjene geometrijskih znanja – rekao je Alilović. Naglasio je da je cilj osvijestiti vizualizaciju pojmova pri objašnjavanju ovog postupka kako bi učenici što zornije predočili postupak te rastaviti postupak na korake kako bi ga lakše pratili.

– Vizualizacija sadržaja jedan je od ključeva za razumijevanje matematičkih koncepata u geografiji, ali i u drugim znanstvenim disciplinama i nastavnim predmetima – zaključila je Ivanko.

Svjetski dan bolesnika podsjeća nas na važnost ljudske solidarnosti i potrebu da bolesnicima pružimo ne samo liječenje, već i suosjećanje, nadu i dostojanstvo u njihovoj borbi s bolešću

Svjetski dan bolesnika obilježava se svake godine 11. veljače s ciljem podizanja svijesti o važnosti brige za bolesne, zaštite njihovih prava te uloge zdravstvenih djelatnika i volontera koji im pružaju pomoć i podršku.

Ovaj je dan 1992. godine utemeljio papa Ivan Pavao II. kako bi skrenuo pozornost na one koji pate od različitih bolesti te naglasio značaj suosjećanja i solidarnosti prema njima.

Obilježavanje Svjetskog dana bolesnika 2025. godine dolazi s posebnim naglaskom na poruku nade. Papa Franjo pozvao je vjernike da ne zaborave bolesnike te da u svakodnevnom životu imaju na umu njihovu patnju i potrebu za pažnjom i brigom. U svojoj poruci ističe kako bolest može biti prilika za dublji susret s Bogom i bližnjima. Posebno je važno pružiti utjehu onima koji se suočavaju s neizvjesnošću, što predstavlja svakodnevni izazov za bolesnike.

Ovaj dan prilika je da se podsjetimo koliko su zdravstvo, humanost i društvena odgovornost ključni u skrbi za oboljele. Naglašava se potreba za kvalitetnijom zdravstvenom skrbi, dostupnošću liječenja te boljim uvjetima za pacijente i njihove obitelji.

Posebno je značajan za medicinske radnike, volontere i sve koji se brinu za bolesnike, pružajući im ne samo medicinsku skrb, već i emocionalnu podršku. Simbolično, obilježava se na blagdan Gospe Lurdske, zaštitnice bolesnih i patnika u kršćanskoj tradiciji.

Diljem svijeta ovaj se dan obilježava različitim aktivnostima – molitvenim susretima, predavanjima, humanitarnim akcijama i posjetima bolnicama – s ciljem izražavanja podrške oboljelima. Poruka ovog dana jest da svatko može doprinijeti poboljšanju kvalitete života bolesnika, bilo kroz profesionalnu pomoć, volonterski rad ili jednostavno iskazivanje pažnje i razumijevanja.

Svjetski dan bolesnika podsjeća nas na važnost ljudske solidarnosti i potrebu da bolesnicima pružimo ne samo liječenje, već i suosjećanje, nadu i dostojanstvo u njihovoj borbi s bolešću.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima 40-ak tisuća oboljelih od epilepsije, a najviše ih muči stigma vezana za tu bolest, te je stoga fokus ovogodišnjeg obilježavanja Međunarodnog dana epilepsije 10. veljače, kao i Nacionalnog dana oboljelih stavljen na povećanje znanja o toj bolesti

Središnja manifestacija održala se u ponedjeljak u Zadru, a brojni su gradovi u znak solidarnosti s oboljelima u večernjim satima obasjali svoje znamenitosti ljubičastim svjetlom.

Tim povodom Hrvatska udruga za epilepsiju u suorganizaciji sa Sveučilištem u Zadru i Općom bolnicom Zadar, organizira brojne aktivnosti među kojima i hibridni simpozij ‘Živjeti s epilepsijom’. U tijeku je i kampanja 50 milijuna koraka za epilepsiju gdje se u gradovima diljem Hrvatske organizira planinarenje ili hodanje za epilepsiju.

– Kroz različite javno-zdravstvene akcije nastojimo kod što većeg broja hrvatskih građana povećati razinu znanja o epilepsiji – rekla je Hini predsjednica Hrvatske udruge za epilepsiju i neurologinja iz KB Sveti Duh Ana Sruk. Dodaje da oboljele od epilepsije kojih u Hrvatskoj prema procjenama ima oko 40 tisuća najviše muči stigma koja se veže za bolest.

Objašnjava da mnoge oboljele brine kako će poslodavci misliti da zbog bolesti ne mogu dobro obavljati posao.

– To u nekim poslovima može biti tako, ali većinu poslova osobe s dobro konsolidiranom epilepsijom mogu obavljati – rekla je Sruk. Dodala je i da situaciju dodatno otežava to što oboljeli često ne kažu nikome na svom radnom mjestu da imaju epilepsiju te im se u tom slučaju ne može pružiti adekvatna prva pomoć u slučaju napadaja.

– Mi potičemo da osobe s epilepsijom govore o sebi i uče svoju okolinu kako bi im se moglo pomoći – rekla je i pojasnila da najviše stigme izazivaju napadaji zato jer su nepredvidivi.

– Neke osobe godinama nemaju nijedan napadaj i onda ga dobiju iz nekog razloga koji mi ne možemo sasvim stručno objasniti i to je breme epilepsije koje najviše stigmatizira i zbog kojeg se oboljeli osjećaju nesigurno – kazala je.

Postoji puno vrsta epileptičnih napadaja

Epilepsija je poremećaj funkcije mozga koji se klinički očituje napadajima.

– Ima jako puno vrsta napadaja. Pojedine osobe s epilepsijom imaju samo generalizirane toničko kloničke napadaje (jake kontrakcije mišića, gubitak svijesti) dok druge imaju sasvim neprimjetne napadaje poput zagledavanja. Ponekad ti mali napadaji, pojednostavljeno nazvani, mali žarišni napadaji mogu prijeći u velike s grčenjem tijela. Po učestalosti su češći žarišni napadaji – rekla je Sruk.

Kako će napadaj izgledati, ovisi o dijelu mozga koji je zahvaćen. Neki mogu imati napadaj tako da imaju trzaje ruke i noge i jedne polovice lica i da su pri tome potpuno očuvane svijesti i svjesnosti, znaju što se dešava i da imaju epileptički napadaj. S druge strane, napadaj koji nastaje zbog zahvaćenosti sljepoočnog režnja može izgledati tako da osoba nešto radi i djeluje kao da je pri svijesti, ali zapravo nije – primjerice otkopčava ili zakopčava odjeću ili hoda nesvrsishodno i ne može je se dozvati, a kasnije se uopće toga čak ni ne sjeća.

Epilepsija se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi

Epilepsija se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a uzroci su razni od oštećenja mozga, tumora, moždanih udara do genetskih čimbenika. Sruk kaže da oko 70 posto osoba s epilepsijom ima dobro konsolidiranu bolest i može normalno funkcionirati u svakodnevnom životu, s tim da mogu imati neke prepreke kod  određenih poslova ili dobivanja vozačke dozvole.

Dodaje da 30 posto osoba s epilepsijom ima takozvanu farmakorezistentnu epilepsiju koja ne odgovara dobro na lijekove i oni teže funkcioniraju, osobito ako imaju svakodnevne napadaje te se kod njih razmatraju neke druge opcije liječenja. Istaknula je da među tih 30 posto oboljelih ima velik postotak onih koji imaju druge  pridružene bolesti ili stanja koja su dovela do epilepsije. Što se tiče prognoze bolesti, Sruk kaže da značajno ovisi o tome o kojoj vrsti epilepsije se radi te je u nekim slučajevima izlječiva.

– Trenutačno u Hrvatskoj imamo dostupnu većinu antiepileptičnih lijekova, naročito kad se usporedimo s drugim europskim zemljama i većinu njih pokriva HZZO. Ali, postoje neki lijekovi koji su namijenjeni isključivo nekim rijetkim epileptičkim sindromima, koje bismo mi voljeli vidjeti na listi HZZO-a, ali još nisu odobreni. No za neke su postupci u tijeku – rekla je Sruk. Dodala je i da kod epilepsije ketogena dijeta (prehrana bazirana na mastima i proteinima) može dovesti do značajne kontrole epileptičnih napadaja, čak i za 50 posto.  

Ove godine Međunarodni dan epilepsije obilježava se 10. veljače, a Nacionalni dan oboljelih, odlukom Hrvatskog sabora, obilježava se svake godine 14. veljače.