Hrvatska nema podatke o pristupačnosti zgrada i prijevoza

Izvješće AccessibleEU-a za 2025. upozorava na nedostatak nacionalnih podataka, zbog čega je teško pratiti napredak i utvrditi gdje su ulaganja u uklanjanje prepreka najpotrebnija

Poslušaj članak

Hrvatska nema službene statističke podatke o udjelu javnih zgrada koje zadovoljavaju standarde pristupačnosti, kao ni pouzdane nacionalne podatke o pristupačnosti prometne infrastrukture i usluga. Navodi se to u godišnjem izvješću AccessibleEU-a za Hrvatsku za 2025., koje otvara pitanje koliko zapravo znamo o mogućnostima osoba s invaliditetom da koriste javne prostore i prijevoz.

Objavu izvješća za države članice AccessibleEU je predstavio 26. listopada 2026. Praćenje obuhvaća 30 pokazatelja u područjima izgrađenog okoliša, informacijskih i komunikacijskih tehnologija, prometa te javnih politika. Uz postojanje propisa i planova, takav pristup treba pokazati i njihove učinke u praksi.

Iz hrvatskog nalaza ne može se izračunati postotak nepristupačnih zgrada ili prijevoznih usluga. Nedostatak nacionalne statistike također ne znači da ne postoji nijedna lokalna evidencija. Problem je u tome što dostupne informacije ne daju pouzdanu sliku na razini cijele zemlje.

Praktično značenje tog problema može se pokazati na jednostavnom primjeru putovanja do zdravstvene ustanove. Osobi koja se kreće u kolicima potrebni su podaci o dolasku do stajališta, ulasku u vozilo, mogućnosti presjedanja i pristupu odredištu. Informacija da je autobus prilagođen ne rješava putovanje ako mu nije moguće prići ili ako se u zgradu na odredištu ne može ući.

Za planiranje ulaganja jednako je važno znati gdje se prepreke nalaze i koliko ljudi onemogućuju u korištenju usluge. Bez usporedivih podataka teško je procijeniti prioritete, usporediti stanje među sredinama i provjeriti jesu li financirane prilagodbe doista poboljšale pristupačnost.

Hrvatska pritom ima propisane tehničke zahtjeve. Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti stupio je na snagu 28. lipnja 2025. Uređuje uvjete pristupa, kretanja, boravka i rada u građevinama javne i poslovne namjene te prilagodbu određenih stambenih građevina. Obuhvaća različite elemente pristupačnosti, među kojima su rampe, dizala, sanitarni prostori, stajališta i pješačke površine. Propis određuje i obvezu vlasnika da održava elemente pristupačnosti te da ne ograničava uvjete uporabe pomagala.

Zato bi provjera stanja trebala obuhvatiti i funkcionalnost postojeće opreme. Za korisnika je presudno radi li dizalo, može li koristiti podiznu platformu i je li pristupačni prolaz slobodan upravo kada mu treba. Evidencija ugrađene opreme tek je početak takve provjere.

Primjer lokalnog prikupljanja informacija je servis Pristupačni Zagreb. Prema opisu projekta, njegova baza obuhvaća približno 2500 objekata javnog, privatnog i civilnog sektora. Objekti su razvrstani prema stupnju pristupačnosti, a zasebno se prikazuju pristup objektu, ulaz i unutrašnjost. Fotografije i povezanost s kartama korisnicima omogućuju detaljniju pripremu dolaska. Takav prikaz može biti korisna polazna točka za razvoj usporedivih evidencija i u drugim sredinama.

Na posljedice nepreciznih informacija upozorava i Pravobranitelj za osobe s invaliditetom. U objašnjenju problema pristupačnosti turističkog smještaja navodi primjere objekata koji se oglašavaju kao prilagođeni, dok gost po dolasku zatekne stube, neprilagođen sanitarni prostor ili premalo mjesta za kretanje. Takav nesklad može uzrokovati dodatne troškove i ugroziti sigurnost korisnika.

Na europskoj razini AccessibleEU zaključuje da su za daljnji napredak potrebni snažnija provedba, kvalitetnije prikupljanje podataka i veća uključenost osoba s invaliditetom. Nedostatak cjelovitih informacija o pristupačnosti prijevoza zabilježen je u više država članica.

Za Hrvatsku se iz tih nalaza nameće konkretan zadatak: uspostaviti redovito ažurirane, javno dostupne i usporedive podatke o pristupačnosti, uz sudjelovanje osoba s različitim vrstama invaliditeta. Građanima trebaju informacije na temelju kojih mogu planirati odlazak liječniku, na posao ili kulturno događanje, a nadležnima podaci prema kojima mogu ukloniti prepreke i pokazati što se promijenilo.