Osobe s invaliditetom
DODIR Komunikacijski posrednici u sjeni osobnih asistenata
Zašto teško zapošljavamo komunikacijske posrednike? Plaće nisu motivirajuće i ako imamo neke ljude koji za nas rade, to rade isključivo sa srcem. Ali ne možete vi dugo raditi samo sa srcem, a za malu plaću, kaže Sanja Tarczay
Poslušaj članak
Europski tjedan gluhosljepoće ove se godine obilježio s jednom porukom: osigurati servis za gluhoslijepe osobe u smislu većeg zapošljavanja kvalitetnih prevoditelja za gluhoslijepe.
Manjak komunikacijskih posrednika nije problem samo u Hrvatskoj, slična je situacija diljem Europske unije. Razlog se, ponajprije, krije u više no skromnim satnicama za tako odgovoran posao.
Tim povodom razgovaramo sa Sanjom Tarczay koja je Savez gluhoslijepih osoba Dodir osnovala još 1994. godine i do danas ostala predsjednica. Kaže nam kako gluhoslijepe osobe u Hrvatskoj imaju pravo na 160 sati mjesečno za usluge komunikacijskoj posrednika, s čime su oni zadovoljni budući da je u nekim europskim zemljama broj tih sati višestruko manji. A život gluhoslijepe osobe bez komunikacijskog posrednika može voditi izolaciji i isključenosti iz društva.
– S brojem sati za komunikacijske posrednike smo zadovoljni, no mi ponajprije želimo da se ujednače prava za prevoditelje za gluhoslijepe osobe izjednače s pravima osobnih asistenata – izričita je Tarczay (uzgred, prva gluhoslijepa doktorica znanosti u Hrvatskoj).
– Problem je zapravo u Zakonu o osobnoj asistenciji jer su i komunikacijski posrednici i osobni asistenti stavljeni u istu kategoriju, a mi to ne želimo. Nedavno čitam poduži članak u jednom mediju o povećanju satnice za osobne asitente, a nigdje ni riječi o komunikacijskim posrednicima! Osobni asistenti stalno su u fokusu interesa institucija i javnosti, što nije pravedno. A razlika između komunikacijskog posrednika uistinu postoji – posao posrednika podrazumijeva jednu kvalitetnu edukaciju, dakle više znanja i više odgovornosti. A to se ne može svrstati u kategoriju pomoćnih poslova, u koju spadaju osobni asistenti.
Zašto teško zapošljavamo komunikacijske posrednike? Plaće nisu motivirajuće i ako imamo neke ljude koji za nas rade, to rade isključivo sa srcem. Ali ne možete vi dugo raditi samo sa srcem, a za malu plaću – tumači Tarczay.
Iz Ministarstva socijalne politike preko Hine su javnosti poručili kako „prepoznaju važnost njihova (komunikacijskih posrednika, op.aut.) predanog rada, kontinuiranog usavršavanja i stručnosti te potrebu za dostupnim i kvalitetnim uslugama podrške gluhoslijepim osobama”.
Ohrabrujuća poruka Ministarstva, reklo bi se, no iz nje nije jasno hoće li se povećati vrijednost satnice za komunikacijske posrednike i može li država osigurati njihovo zapošljavanje.