Sjajan je posao, dakle, Gillian odradila boreći se za pravo da i ona, baš kao i oni bez tjelesnih ograničenja, nesmetano uživa u koncertu svog glazbenog idola
Gillian Walker duboko je zakoračila u šesto desetljeće života i, unatoč brojnim zdravstvenim tegobama, ostala je žena zaigrana duha i zavidne vitalnosti. Nije to promijenila ni amputacija ispod koljena, u veljači ove godine, nakon koje je postala osoba s trajnim invaliditetom i počela se kretati u invalidskim kolicima.
No ovih je dana Gillian pokleknula i postala anksioznom zbog jedne naizgled beznačajne stvari. Već dugo se vremena, naime, veselila koncertu Robbieja Williamsa u Edinburghu, za koji je još lani kupila karte za sebe i prijateljice, a ispostavilo se da stadion Murrayfield nema pristup za osobe s invaliditetom. Malo je kazati da je Gillian bila shrvana od tuge.
Za nju je pop-ikona Robbie Williams utjelovljenje glazbenog božanstva, na njegovim je koncertima Gillian doživljavala nešto poput religijskog iskustva. Propustiti njegov koncert za Gillian je značilo priznati poraz pred svim izazovima koje nosi invaliditet.
Stoga se odlučila na borbu i prkos te sa svojim prijateljicama uputila prosvjednu notu organizatorima koncerta, apelirajući da se i osobama s invaliditetom osigura jedno od temeljnih prava, a to je pravo na pristupačnost.
I uspjela je! Nakon prve odbijenice i pravdanja da nemaju dovoljno vremena izgraditi potrebne rampe i tome slično, organizatori koncerta su joj kasnije javili da su ipak uspjeli osigurati potrebna sjedala prilagođena osobama s invaliditetom. Bio je to, bez pretjerivanja, trijumf njezine volje da ukaže na nepravednost s kojom se ljudi s invaliditetom često susreću kada je riječ o izgradnji inkluzivnog okruženja.
Gillian je tek prije par mjeseci stekla invaliditet, a već je spoznala grubu realnost onih koji se kreću u kolicima. Njezina je priča, možda i zbog toga što je u nju uključen Robbie Williams, izazvala pozitivne reakcije brojnih otočkih medija koji sada od nadležnih institucija traže da tu ‘grubu realnost’ pretvore u ‘realnu pristupačnost’.
Sjajan je posao, dakle, Gillian odradila boreći se za pravo da i ona, baš kao i oni bez tjelesnih ograničenja, nesmetano uživa u koncertu svog glazbenog idola. Na koncertu se ludo zabavila, Robbiju neprestano slala puse, ali on to nije vidio.