U okviru Festivala će se u kinima Kaptol Boutique Cinema prikazati 112 filmova u šesnaest programskih cjelina

Poslušaj članak

Film “Sintetičko suosjećanje” Marca Isaacsa, koji se bavi umjetnom inteligencijom, otvorit će 19. travnja Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox, u okviru kojega će se u kinima Kaptol Boutique Cinema prikazati 112 filmova u šesnaest programskih cjelina.

Nenad Puhovski, umjetnički direktor ZagrebDoxa rekao je na konferenciji za novinare uoči 22. izdanja da se ove godine prijavilo dvije tisuće filmova, a njih šest ih je pogledalo i izabiralo. “Nemoguće je da to, kao nekada, radi samo jedan čovjek. Ne znam hoćemo li opet pogoditi dobitnika Oscara, ali sigurno je da će neki od filmova, ako već nisu, dobiti neku veliku filmsku nagradu”, dodao je.

“Film otvaranja, kroz hibrid dokumentarnog i fikcijskog pristupa, bavi se izuzetno važno temom umjetne inteligencije, jednom od najzanimljivijih, najopasnijih i najuzbudljivijih trenutaka u razvoju suvremene civilizacije. Autor je dopustio jednoj agenciji koja se bavi umjetnom inteligencijom da uzme njegove dokumentarce kako bi učila o ponašanju ljudi, a zauzvrat je dobio dozvolu da snimi proces njezina rada”, napomenuo je.

“Festival otvaramo temom umjetne inteligencije, a zatvaramo ratom u Ukrajini, filmom „Divia” Dmytra Hreshka koji pokazuje posljedice rata ne samo na ljude nego i na kompletan okoliš, uključujući i prirodu, najavio je Puhovski.

Ratovi, traume, položaj žena u Međunarodnoj konkurenciji

Većina od 20 filmova Međunarodne konkurencije bave se temom ratova, njihovih odjeka, trauma, migracija, obiteljskih i društvenih odnosa, položaja žena, odnosa prema prirodi, radu i tehnologiji.

Svakodnevica vojnika na ukrajinskom frontu tema je filma „2000 metara do Andriivke” Mstyslava Chernova, autora dokumentarca „20 dana u Mariupolju” nagrađenog Oscarom, u „Poduci iz paleontologije” Sergeija Loznice djeca u kijevskom Prirodoslovnom muzeju pronalaze privremeni prostor bijega.

Osobnijeg su tona autobiografski hibridni film „Sjećanje” u kojem Vladlene Sandu rekonstruira svoje djetinjstvo između Krima i Groznog, kao i „Jedna u milijun” Jacka MacInnesa i Itaba Azzama koji tijekom deset godina prati Israu od izbjeglištva iz Sirije do života u Njemačkoj i povratka te „Novi počeci” Vivianne Perelmuter i Isabelle Ingold o čovjeku koji nakon iskustva Vijetnamskog rata pokušava rekonstruirati vlastiti životni smisao.

Sličnu nit nastavlja „Lisica pod ružičastim Mjesecom” Mehrdada Oskoueija, gdje tinejdžerica bilježi pokušaj bijega iz nasilnog okruženja, „Sve moje sestre” Massouda Bakhshija prati odrastanje triju sestara u Teheranu, a „Lomeći prepreke” Sare Khaki i Mohammadrez Eynija prvu izabranu vijećnicu u ruralnom Iranu.

Zahraa Ghandour u filmu „Flana” kroz potragu za prijateljicom iz djetinjstva progovara o nasilju nad ženama i traumama koje oblikuju odrastanje u Bagdadu, položajem žena bavi se i „Zemlja muškaraca” Mariam Bakacho Khatchvani, smještena u gruzijsko planinsko selo, a na tragu promjene tradicije je i film Ivana Boika „Vjetar puše gdje hoće”.

Mira Rema u filmu „Bolje poludjeti u divljini” prati izolirani život dvojice braće čiji se odnos raspada pod težinom različitih želja, „Zidovi” Sofie Rørdam i Nine Paninnguaq Skydsbjerg kroz odnos zatvorenice i autorice otvaraju pitanje povjerenja, Michał Marczak u „Razrješenju” prati oca koji sam pokreće iscrpljujuću potragu za sinom, dok Mo Tan u „Ispovijestima jednog madeža” kroz povratak u obiteljski dom preispituje obiteljske odnose.

Natalia Koniarz u filmu „Srebro” prikazuje život u najvišem rudniku Bolivije, „Prošla nesvršena budućnost” Morteze Ahmadvanda i Firouzeh Khosrovani povezuje Iran i SAD kroz obiteljske arhive i iskustvo egzila, u „Slijepima za more” Tereze Smetanove kroz luke i kontejnerske terminale promatra globalni sustav pomorske trgovine.

Krize i osobne priče u Regionalnoj konkurenciji

Regionalna konkurencija donosi osamnaest filmova koji daju snažan i slojevit pogled na svijet obilježen krizama, promjenama i osobnim pričama koje ih nadilaze.

„Vlak prođe svaki dan i nikada ne stane” Vlade Petrija prikazuje ruralnu zajednicu u sjeni prolaznosti i gubitaka, skrivene slojeve povijesti otkriva kriminalistički found footage film „Pozdravi iz Sekretarijata” Ivana Ramljaka, „Otapanje” Nikolausa Geyrhaltera upozorava na klimatske promjene, a „Planina se neće pomaknuti” Petre Seliškar prati odrastanje trojice braće u makedonskim planinama.

O kozama i propalom projektu razvoja lokalnog stočarstva govori Tonći Gaćina u filmu „Koze!”, o napuštenim zajednicama kroz strah od vukova Jadran Boban u „Vučjoj gozbi”, a na istom je tragu

„Za nekoliko kriški sira” Nikole Boshnakova o maloj farmi koja postaje simbol nestajanja ruralnog života.

„Mora li i konj raditi?” Leonharda Thomasa Pilla prati pastiricu u stalnom kretanju sa stadom, lički krajolik u „Mirnoj Dolini” Sebastijana Borovčaka postaje prostor neizvjesnosti, a priroda u „Lavandi” Mateje Raičković prostor suočavanja s traumom, dok „Sjeti se moje pjesme” Jelene Bosanac i Tanje Brzaković kroz nestanak gostionice Jablan razotkriva kako se kolektivni prostori pripadanja mogu u trenu pretvoriti iz mjesta ljubavi i veselja u objekte mržnje i destrukcije.

„Medo u šparugama” Ivana Grgura prikazuje kako pojava medvjeda u malom gradu pokreće kolektivnu paranoju, „Tako je moralo biti” Olivéra Márka Tótha prati tinejdžera iz ruralne Mađarske koji ubrzano postaje rap zvijezda, a ruralna Mađarska mjesto je radnje i filma „Omama” Martina Herra, o odnosu 88-godišnjakinje i njezina unuka.

Film „Tragovi pripadanja” Tatjane Božić prati autoricu koja, nakon života diljem Europe, pokušava razumjeti vlastiti trajni osjećaj nepripadanja, „Ovaj poželjni stroj” Mine Simenčić otvara pitanje što sve gubimo u procesu emigracije i traženja „boljeg života”, dok u „Sletu 1988” Marte Popivode tijelo plesačice postaje arhiv socijalističke Jugoslavije, dok Isa Willinger u filmu „Nemilosrdne” istražuje kako redateljice i nebinarni autori prikazuju nasilje, poniženje i odnose moći.

Izvršni direktor Hrvoje Pukšec od najvažnjih ovogodišnjih momenata je istaknuo što imaju mladu, motiviranu i strastvenu ekipu povezanu s Akademijom dramske umjetnosti, Festival je sastavni dio dviju važnih svjetskih i europskih filmskih obitelji: Europske filmske akademije i Cannes Docs. ZagrebDox Pro se konačno ustabilio.

Festival će trajati do 26. travnja, uz međunarodni i regionalni program donosi niz popratnih programa, a svi detalji mogu se pronaći na http://zagrebdox.net/ te na društvenim mrežama festivala.