Connect with us

Vijesti

Evo koliko za rad ‘u sezoni’ traže konobari, kuhari, skladištari…

Objavljeno

/

Na slici je mirna, vrlo dojmljiva obalna scena. More je kristalno čisto i prelazi iz svijetlotirkizne boje uz obalu u tamniju plavu prema dubini. Obala je šljunčana, a površina vode izgleda gotovo staklena, s blagim valovima koji se lagano razbijaju o kamenčiće. U daljini se uzdižu planine, mekano obavijene svjetlom, a iznad njih je vedro plavo nebo prošarano bijelim, pahuljastim oblacima. Cijeli prizor djeluje vrlo spokojno i prirodno, kao idealno mjesto za odmor ili bijeg od gradske vreve.
Foto: arhiva

Odraditi ‘sezonu’, najčešće negdje na Jadranu, već je desetljećima neizostavan dio karijernog puta velikog broja ljudi u Hrvatskoj

Poslušaj članak

Za neke je to prilika za stjecanje prvog radnog iskustva, za druge način usavršavanja stranih jezika ili prilika za dodatnu zaradu, dok mnogi u sezonskom radu vide i jedinstvenu kombinaciju profesionalnog razvoja i privremenog života uz more.

U tom kontekstu, Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka poznata po brendu MojPosao, provela je istraživanje s ciljem dubljeg razumijevanja očekivanja i prioriteta radnika pri odabiru sezonskog posla, kao i faktora kojima poslodavci mogu privući i zadržati kandidate.

Tri četvrtine ispitanika barem je jednom radilo u sezoni

Rezultati istraživanja provedenog tijekom online sajma poslova u truizmu i sezoni Sezonac.hr, dodatno potvrđuju koliko je sezonski rad duboko ukorijenjen u domaće tržište rada.

Naime, čak 76% Hrvata navodi kako su barem jednom radili sezonski posao.

Među onima koji imaju iskustvo sezonskog rada, najviše ljudi (36%) takve je poslove prihvaćalo s nadom da će nakon završetka sezone ostati raditi ‘za stalno’. Istovremeno, za trećinu ispitanika sezonski je rad bio način premošćivanja razdoblja između dva posla (33%), dok više od četvrtine (27%) ističe kako im ovakav oblik rada u potpunosti odgovara.

Sezonski poslovi nerijetko predstavljaju prve korake na tržištu rada.

Naime, 26% ljudi sezonu je odradilo tijekom srednjoškolskih, odnosno fakultetskih dana, kako bi osigurali dodatne prihode, dok je 18% ispitanika sezonski rad biralo neposredno nakon završetka obrazovanja, a prije pronalaska posla u struci.

Kada je riječ o djelatnostima u kojima se najčešće pronalaze sezonski poslovi, očekivano prednjači ugostiteljstvo, gdje je čak 59% ispitanika steklo svoje sezonsko iskustvo. Slijedi turizam, u kojem je radilo 24% ispitanika, dok je svaka peta osoba (21%), bila zaposlena u prodaji.

Sezonski rad prisutan je i u drugim sektorima pa je tako 18% ispitanika radilo na poslovima održavanja, a 16% u logistici i prijevozu.

Stabilna primanja i smještaj ključni za odluku

Sezonski radnici često dolaze iz različitih dijelova Hrvatske, ali i iz inozemstva, pa ne iznenađuje da su im sigurna plaća (46%) i osiguran smještaj (43%) presudni faktori prilikom odabira poslodavca.

Zanimljivo, visina plaće nalazi se tek na trećem mjestu prioriteta. Slobodni dani i radno vrijeme također imaju nešto manju težinu, baš kao i sama lokacija posla.

Nova znanja, ljudi i more kao glavne prednosti

Sezonski posao za mnoge je puno više od same zarade.

Kao i prethodnih godina, najveći broj ispitanika (69%) ističe stjecanje novih znanja i vještina kao njegovu najveću prednost. Više od polovice (55%) naglašava i priliku za upoznavanje novih ljudi, dok 51% smatra kako sezonski rad donosi i financijsku korist u vidu veće plaće u odnosu na cjelogodišnje zaposlenje.

Boravak na moru važan je motiv za 42% ispitanika, a njih 41% ističe kako je sezonski posao zanimljiv i dinamičan.

Tek zanemariv udio ispitanika (2%) smatra da sezonski rad nema prednosti.

Najveći izazovi sezonskog rada i dalje su vrlo opipljivi.

Na samom vrhu nalazi se pitanje smještaja, pri čemu 42% ispitanika kao najveći nedostatak ističe neadekvatne uvjete ili činjenicu da smještaj uopće nije osiguran. Odmah iza toga slijedi i ograničeno trajanje sezonskih poslova, što kao ključni izazov navodi 41% ispitanika.

S obzirom na to da sezonski rad često znači i odlazak u drugi grad ili regiju, značajan dio ispitanika (34%) ističe i odvojenost od obitelji i prijatelja kao važan minus. Uz to, sezonski poslovi nerijetko podrazumijevaju i znatno intenzivniji tempo rada nego što je to slučaj kod cjelogodišnjeg zaposlenja, što problematičnim smatra 31% ispitanika.

Takav tempo, smatra dio radnika, ne prati uvijek i adekvatna financijska kompenzacija. Gotovo četvrtina ispitanika (24%) navodi preniske plaće kao ključni nedostatak, ističući kako bi sezonski rad trebao biti bolje plaćen s obzirom na njegovu intenzivnost.

Koliko danas vrijedi sezonski rad?

Uoči nove turističke sezone, očekivanja radnika nastavljaju rasti. Ispitanici za sezonski posao ove godine očekuju, u prosjeku, minimalno 1518 eura neto mjesečno, što je porast od 9% u odnosu na prošlogodišnjih 1390 eura.

Razlike su posebno vidljive po zanimanjima.  Konobari tako za sezonski rad očekuju oko 1590 eura, što je čak 25% više od njihove prosječne plaće ‘izvan sezone’, koja je prema podacima servisa MojaPlaća u 2025. iznosila 1270 eura.

Kuhari imaju još veća očekivanja pa traže u prosjeku 1978 eura, odnosno 28% više od uobičajene plaće od 1540 eura. Recepcioneri očekuju 1486 eura, što je rast od 23% u odnosu na prosjek od 1206 eura.

Kod ostalih zanimanja razlike su također izražene. Skladištari računaju na oko 1382 eura mjesečno, što je 9% više od prosjeka, dok spremačice očekuju 1390 eura, čak 45% više u odnosu na prosječnih 960 eura. Najveći skok vidljiv je kod vozača, koji za sezonski rad očekuju 1957 eura, odnosno 52% više od prosječne plaće od 1288 eura.

Izvor: Alma Career Croatia

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu