Hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu nakon što je u finalu u Oslu pred 15.000 gledatelja izgubila od Danske s 26-32
Finale Svjetskog prvenstva u Oslu bio je posljednji susret kapetana Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivana Pešića u dresu hrvatske reprezentacije.
Duvnjak je za reprezentaciju debitirao davne 2006. godine, prije gotovo dva desetljeća, a osvojio je devet medalja s velikih natjecanja – pet srebrnih medalja, te četiri bronce.
Osvojio je olimpijsku broncu (2012.), svjetska srebra (2009., 2025.) i broncu (2013.), te tri europska srebra (2008., 2010., 2020.) i dvije bronce (2012., 2016.).
– Veliko hvala dečkima, stručnom stožeru, treneru i navijačima na ovom predivnom prvenstvu, ostat će mi u glavi cijeli život. Želim se zahvaliti i obitelji, roditeljima, djeci, sestri, suigračima, bivšima i sadašnjima. Ovo je predivna generacija koja me naučila što to znači nositi ovaj dres. Predivan, najljepši i težak dres, hvala ljudima koji su dali život za ovu državu, jer da njih nije bilo, ja ne bih mogao predstavljati ovu državu 20 godina. Odlazim sretan i ispunjen – kazao je Duvnjak za RTL.
Duvnjak je u finalu zabio jedan gol u samoj završnici utakmice. Deset sekundi prije kraja, Danci su se razmaknuli kako bi Duvnjak zabio posljednji gol u najdražem dresu. Potom se izgrlio s igračima Danske koji su mu čestitali na velikoj karijeri.
– Hvala Dancima na tom zadnjem golu. Osjećaj je onako, znaš da ti je to zadnji gol za ovaj dres. Bio je to jako dug put, gotovo 19 godina dao sam cijelog sebe za ovaj dres, odlazim ponosan, rekao je.
– Rukomet nije samo Domagoj Duvnjak, to je ova reprezentacija. Turnir je pokazao da smo se vratili.
Osvrnuo se i na sutrašnji doček.
– Jedva čekam, vjerojatno ćemo se i malo večeras opustiti. Za mnoge igrače će ovo biti prvi doček, ova pobjeda ide navijačima koji su nas gurali od prve utakmice.
Duvnjak napušta reprezentaciju s devet medalja, te kao kao rekorder s 258. nastupa, a postigao je i 772 gola.
– Nisam mogao niti zamisliti da ću imati takvu karijeru. Od prve do zadnje utakmice privilegija, čast i odgovornost je bila igrati za reprezentaciju. To su ogromne brojke, punu turnira, puno prvenstava, baš sam ponsan.
Posljednje reprezentativne minute odigrao je i Igor Karačić.
– Nisam tužan, prelijepo mi je bilo svih ovih dana. Presretan sam, možda je mogao biti bolji osjećaj na kraju, ali nisam mogao poželjeti bolji način da se oprostim od reprezentacije nego sa srebrnom medaljom – poručio je Karačić.
S reprezentacijom je osvojio svjetsko srebro u Oslu, te europsko srebro 2020. godine i broncu četiri godine ranije.
– Svaka medalja s reprezentacijom mi je draga, ali ovoj se nisam nadao. Sve je vodilo prema tome da će biti dečki bez mene, no zvali su me i došao sam. Mogla bi se i knjiga napisati o tome što se sve dogodilo, ali završili smo turnir tako da smo u Hrvatskoj posljednju utakmicu pobijedili – poručio je.
Istaknuo je kako jedva čeka doček.
– Uzbuđen sam zbog dočeka, ovi dečki su to zaslužili, nadam se da će doći što više ljudi jer je ova reprezentacija to zaslužila – rekao je Karačić.
– Moram se zahvaliti svim prijateljima i obitelji, posebno supruzi koji su to sve trpjeli zbog mene. Tu je i moj prijatelj i kapetan Domagoj Duvnjak, zajedno smo ušli sa zlatnom medaljom 2006. u Estoniji, htjeli smo izaći sa zlatom, ali nismo uspjeli – zaključio je.
BocciaPrije 4 dana
VremeplovPrije 4 dana
Najbolji sportašiPrije 5 dana
Moderna vremenaPrije 5 dana
EU kutakPrije 3 dana
in MREŽAPrije 3 dana
IntervjuPrije 4 dana
in MREŽAPrije 5 dana