U prošli četvrtak je u prostorima Hrvatskog državnog arhiva održana filmska večer posvećena hrvatskim parasportašima i paraolimpijcima
Poslušaj članak
Okupljenima su prikazana dva filma hrvatskih redatelja – kratkometražni film ‘Hrabri’ redatelja Andre Lušičića iz 1988. godine, te dugometražni dokumentarni film ‘Kralj’, redatelja Dejana Aćimović iz 2011. godine.
Film ‘Hrabri’ govori o Sportskom društvu invalida ‘Hrabri’ iz Zagreba, te o životu, liku i djelu velikog sportskog entuzijasta i ljubitelja parasporta te njihovog prvog predsjednika, Ivice Lazića.
Iako su ga odbijale mnoge institucije i na taj način mu u mnogočemu zagorčavale život, Ivica se nije predao. Želio je i znao je da može za osobe s invaliditetom napraviti nešto da se osjećaju manje usamljenima i manje odbačenima. To je uspio – kako drugačije, nego kroz sport.
Kako bi se osobe s invaliditetom međusobno družile i povezale te počele baviti sportom, Ivica Lazić zajedno s nekolicinom prijatelja 1969. godine osniva Sportsko društvo invalida ‘Hrabri’.
Društvo je osnovano s ciljem okupljanja osoba s invaliditetom svih kategorija kako bi im sport u službi rehabilitacije pomogao u prevladavanju svakodnevnih životnih poteškoća kao što su osamljenost te osjećaj manje vrijednosti.
‘Hrabri’ su kroz sport poveli mnoge sportaše s invaliditetom u strane zemlje gdje su, kroz razna natjecanja, ostvarivali brojne sportske uspjehe popraćene velikim brojem medalja.
U organizaciji ‘Hrabrih’ održavala su se mnoga sportska natjecanja, a ono po čemu su najpoznatiji je svakako sjedeća odbojka koju su igrali s brojnim domaćim i stranim sportašima, a igraju je i dan danas u klubu pod nazivom POK Hrabri.
Foto: Borna Ferdo Vukojević
Spomenimo kako je jedan od članova Sportskog društva ‘Hrabri’ bio i Roko Mikelin Opara koji je jedan od najtrofejnijih i najboljih hrvatskih paraplivača svih vremena. Isto tako, začetnik ‘Hrabrih’ i njihov prvi predsjednik, Ivica Lazić, ostvario je brojne sportske uspjehe, a najistaknutiji je u bio u reliju gdje je pet puta postao prvakom bivše države.
Ovo sportsko društvo bilo je i ostalo jedno od začetnika paraolimpizma u Hrvatskoj, a njihova priča, koja je počela iz entuzijazma velikog sportaša i njihovog prvog predsjednika Ivice Lazića, traje i danas.
Nakon filma i priče o Parasportskom društvu invalida ‘Hrabri’, uslijedio je dugometražni dokumentarni film o legendi hrvatskog parasporta, paraolimpijcu Darku Kralju pod nazivom ‘Kralj’.
U ovom filmu redatelja Dejana Aćimovića iz 2011. godine, gledatelji su mogli vidjeti životnu i sportsku bitku Darka Kralja za kojeg odustajanje nije bilo opcija.
Film prikazuje njegovu životnu borbu, od trnja i ranjavanja u Domovinskom ratu 1991. godine do velikih sportskih uspjeha, među kojima je i osvajanje prve paraolimpijske medalje, paraolimpijskog zlata za Hrvatsku.
Darko je kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a sudjelovao u Domovinskom ratu. Kralj je 1991. godine kao pripadnik postrojbe za specijalne namjere ranjen za raketiranja Dalja. Nakon toga mu je u KBC Zagreb amputirana lijeva natkoljenica. Tada počinje Kraljeva bitka za ostatak njegovog života. Nije se dao očaju, nego je usprkos invaliditetu išao dalje, boreći se iz dana u dan.
Atletikom se počeo baviti na nagovor Josipa Slivara, te postaje član Bjelovarskog ‘Sokola’. Dokazuje se već na prvim natjecanjima u bacanju kugle, a ubrzo postaje državni prvak i rekorder u toj disciplini. To se, od tada, nastavilo svake godine.
Foto: Borna Ferdo Vukojević
Dvije godine nakon što je započeo svoj put u paraatletici, počeo je trenirati s legendarnim trenerom Ivanom Ivančićem, najboljim hrvatskim atletskim trenerom za bacačke discipline. Prvi put postavlja svjetski rekord 14,04 m na natjecanju u Rijeci. Kao vlasnik svjetskog rekorda odlazi na Paraolimpijske igre u Peking.
Darko je imao problema s pronalaskom one adekvatne proteze koja će moći izdržati pritiske koji se stvaraju kada se on na nju osloni pri treningu, natjecanju ili hodanju. Međutim, zahvaljujući firmi za ortopetska pomagala OTOS dobio je adekvatnu protezu kojoj je ovisno o aktivnosti mijenjao dijelove.
S tom protezom je na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008. osvojio prvu zlatnu paraolimpijsku medalju za Hrvatsku s rezultatom 14,43. m, upisavši se tako u povijest hrvatskog parasporta. Tog je dana prebacio svjetski rekord nevjerojatnih pet puta iz šest pokušaja.
Foto: Borna Ferdo Vukojević
Kroz film se mogao vidjeti Darkov trud pri svakom izbačaju kugle i pri svakom treningu, kao i čvrsta ruka trenera Ivančića koja ga je vodila do sportskih visina. Kemija između trenera Ivančića i Kralja urodila je mnogim sportskim plodovima.
Darko ističe kako je trener Ivančić u njemu probudio taj sportski duh te mu dao volju za životom i radom.
– Životni san mi se počeo ispunjavati kada sam upoznao Ivana Ivančića. On mi je opet potaknuo onaj sportski duh, dao mi još veću volju za životom i za radom, ali i ja sam po prirodi takav, želim znati dokle mogu – istaknuo je Kralj u filmu.
Ova rečenica najbolje opisuje njihov odnos i potvrđuje razlog zbog kojeg su njih dvojica skupa bili tako uspješni.
Osim sada već pokojnog trenera Ivančića, velika podrška Darku na njegovom sportskom putu bili su i njegovo troje djece Marko, Ivan i Josip te žena Terezija. Svi su oni bili Darkova putanja za napredak.
Darko je nakon zlata na POI u Pekingu osvajao svjetsko zlato dva puta (Indija 2009. i Dubai 2011.) te svjetsko srebro (Novi Zeland 2011.). Kralj se umirovio nakon što je na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. godine uzeo srebro.
Kralj je i strastveni lovac i ribolovac. Gubitak natkoljenice nije ga zaustavio da punim plućima uživa u životu kako u sportskim treninzima i uspjesima, tako i u lovu, ribolovu i brizi za domaće životinje, te mnogim drugim životnim aktivnostima.
Foto: Borna Ferdo Vukojević
Ova inspirativna priča Darka Kralja nikoga nije ostavila ravnodušnim.
Prisutnima se obratila legendarna hrvatska paraplivačica i paraolimpijka te dopredsjednica HPO-a Ana Sršen koja se prisjetila svojih prvih Paraolimpijskih igara gdje joj je pripala čast da nosi hrvatsku zastavu na otvaranju. Također, prisjetila se i svojih zadnjih Igara u Pekingu gdje je Kralj osvojio povijesno zlato za Hrvatsku.
– Ove se godine navršava točno 30 godina od mog prvog nastupa na Paraolimpijskim igrama u Atlanti. Te ću Igre pamtiti po tome što sam kao mlada perspektivna sportašica nosila hrvatski barjak na otvaranju. Izaći pred 85 tisuća ljudi na olimpijskom stadionu u Atlanti i osjećati uzbuđenja i odgovornost, to je nešto što nikada neću zaboraviti. Tada je počeo moj paraolimpijski san.
– Natupila sam četiri puta na Paraolimpijkim igrama. Moje zadnje igre bile su u Pekingu 2008. One iste gdje je Kralj osvojio to zlato. Tada sam na avionu iz Zagreba prvi put srela Kralja i njegovog trenera Ivančića. Energija između njih je bila tako dobra pa uopće ne čudi što je Darko tada pet puta rušio svjetski rekord i osvojio tu medalju. To se jednostavno moralo dogoditi – prisjetila se Sršen.
Sršen je bila puna dojmova nakon što je po drugi put pogledala film o Darku Kralju.
– Ta odluka Darka Kralja da nastavi dalje i to što nije dopustio da ga život slomi, na mene je najviše ostavilo dojam u ovom filmu. Gledala sam ovaj film prije puno godina tražeći neku sportsku priču, ali sada me se još više dojmio i beskrajno inspirirao.
Ana je između ostalog i predsjednica Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i zagrebačke županije te je kazala kako bi voljela da ovaj film pogleda što više ljudi koji se nalaze na rehabilitaciji, ‘da shvate da život ne prestaje kada imaš amputaciju’.
Nakon filma viša kustosica Hrvatskog šporskog muzeja Martina Vargek održala je kratku prezentaciju o povijesti parasporta u Hrvatskoj, prezentirajući nedavno postavljeni stalni postav Hrvatskog športskog muzeja u kojem je fokus na parasportu i sportu gluhih sportaša.
Fokus u prezentaciji bio je na cjelini parasporta čija je građa skupljana od 2018. godine, a svi oni predmeti koji nisu fizički zastupljeni mogu se vidjeti kroz fotografije ili multimediju.
Kroz prezentaciju prisutni su mogli vidjeti donirane predmete hrvatskih paraolimpijaca koji pričaju priču o bogatoj i uspješnoj povijesti hrvatskog parasporta.
– Trenirka koju sam darovala muzeju je trenirka koju sam nosila na zadnjim Parolimpijskim igrama na kojima sam nastupala, zbog toga ima posebnu sentimentalnu vrijednost. Jako mi je drago što je ona u muzeju i što asocira na to vrijeme i na taj nastup – kazala je Sršen.
– S Martinom sam počela surađivati 2023. godine kada me pozvala da pišemo o najvećim uspjesima hrvatskog paraolimpijskog plivanja. Za mene je to bila čast i točka na i moje sportske karijere. Pošto prije nije bilo ništa zapisano, radili smo istraživanja čak i izvan granica Lijepe Naše. Prikupljali su se predmeti i napisan je katalog koji svjedoči o svim postignućima koji su hrvatski paraolimpijski plivači postigli – dodala je.
Gledatelji su isto tako pogledali i kratki video zapis o atraktivnom paraolimpijskom sportu za slijepe i slabovidne goalball u kojem je objašnjeno sve vezano za tu igru, te kratki video intervju s Rokom Mikelinom Oparom u kojem je legendarni hrvatski paraplivač podijelio zanimljivu anegdotu iz svoje karijere te poslao poruku mladima da izađu iz svojih domova i bave se sportom.
Filmove o Hrabrima i o Darku Kralju trebaju pogledati svi kako bi shvatili koliko se toga u životu može postići ako ne odustaješ, vjeruješ u sebe i imaš odgovarajuću podršku.
Izlet je namijenjen članovima društva, osobama s invaliditetom ili zdravstvenim teškoćama te njihovim pratnjama
Poslušaj članak
Planinarsko društvo Paklenica Zadar organizira inkluzivni izlet u Nacionalni park Sjeverni Velebit i na Zavižan u subotu, 23. svibnja 2026. godine.
Izlet je namijenjen članovima društva, osobama s invaliditetom ili zdravstvenim teškoćama te njihovim pratnjama.
Sudionike očekuje posjet Kući Velebita u Krasnu, obilazak Botaničkog vrta na Zavižanu te mogućnost uspona na Veliki Zavižan (1676 m).
Organizatori ističu kako je riječ o laganom i tehnički nezahtjevnom izletu prilagođenom mogućnostima svih sudionika, uz podršku vodiča i volontera.
Program uključuje autobusni prijevoz iz Zadra, obilazak Kuće Velebita uz stručno vodstvo te dvije opcije obilaska na području Zavižana – laganu šetnju kroz botanički vrt ili uspon na Veliki Zavižan za zainteresirane sudionike. Povratak u Zadar planiran je do 20 sati.
Izlet je dio projekta ‘Pruži mi ruku’, a cijena sudjelovanja iznosi 35 eura i uključuje prijevoz autobusom te ulaznice za Nacionalni park i Kuću Velebita. Ručak je organiziran iz ruksaka, dok će u planinarskom domu biti moguće kupiti piće.
Organizatori ističu da svaki sudionik treba vodičima olakšati odgovornost pažljivim slušanjem uputa i odgovornim ponašanjem tijekom trajanja izleta. Odazivom na izlet svaki sudionik potvrđuje kako izletu pristupa na osobnu odgovornost i prihvaća plan izleta, odluke i upute vodiča. Tempo hoda bit će prilagođen mogućnostima svakog sudionika izleta.
Prijave su otvorene do četvrtka, 21. svibnja 2026., putem obrasca: prijava na izlet.
Dodatne informacije moguće je dobiti putem stranice PD Paklenica ili na broj 095 906 9866 (Sanja Smodlaka Vitas).
Ovogodišnje izdanje utrke održano je na šest kontinenata i u gotovo 200 zemalja svijeta, a sudjelovalo je oko dva milijuna ljudi. Sav prikupljeni novac namijenjen je istraživanju i pronalasku terapija za ozljede leđne moždine
Poslušaj članak
Tisuće ljudi i ove su godine u Zadru postale dio najveće humanitarne utrke na svijetu – Wings for Life World Run. Svi su trčali za isti cilj: pomoći istraživanju ozljeda leđne moždine i pružiti podršku onima zbog kojih se utrka i održava.
Posebnu snagu događaju održanom 10. svibnja 2026. godine dali su sudionici koji se s posljedicama takvih ozljeda svakodnevno suočavaju, ali i brojni rekreativci, sportaši i humanitarci koji su još jednom pokazali zajedništvo i solidarnost.
Zadar je tako ponovno bio dio globalne humanitarne priče koja istovremeno okuplja milijune ljudi diljem svijeta. Među brojnim sudionicima bili su i članovi sportskih klubova koji godinama podržavaju ovu inicijativu.
Posebno emotivno bilo je sudjelovanje osoba koje ne mogu samostalno hodati, a upravo njima ova utrka daje dodatnu važnost i motivaciju.
-Ovo nam je već sedma ili osma godina da sudjelujemo -poručili su članovi jednog od zadarskih klubova, koji je ove godine okupio čak 107 trkača. Mnogi su istaknuli kako rezultat nije bio u prvom planu, nego zajedništvo i podrška humanitarnom cilju.
Na stazi su ipak padali i sportski rekordi. U muškoj konkurenciji slavio je natjecatelj iz Poljske kojeg je presretačko vozilo sustiglo na 55. kilometru. U ženskoj konkurenciji pobjedu su odnijele sestre Šustić koje su kroz cilj odlučile proći zajedno.
-Nema smisla da se razdvajamo na samom kraju. Ispunile smo želju i završile zajedno – poručile su nakon utrke.
Ovogodišnje izdanje utrke održano je na šest kontinenata i u gotovo 200 zemalja svijeta, a sudjelovalo je oko dva milijuna ljudi. Sav prikupljeni novac namijenjen je istraživanju i pronalasku terapija za ozljede leđne moždine.
Čestitke pobjednicima, ali i svim sudionicima koji su još jednom pokazali kako sport može povezivati ljude i mijenjati živote nabolje.
Pristupačnost i inkluzivni dizajn temelj su suvremenog društva i trebaju biti uključeni u sve dijelove planiranja i razvoja. Njihova primjena ne pomaže samo osobama s invaliditetom, nego povećava sigurnost, funkcionalnost i ukupnu kvalitetu prostora za sve
Poslušaj članak
SOIH je zajedno s Accessible EU organizirao okrugli stol pod nazivom ‘Osobe s invaliditetom u prometu – HEKUP ‘26’, koji je održan u srijedu, 29. travnja 2026. godine u hotelu Diplomat. Ovaj cjelodnevni događaj bio je dostupan i online.
U okviru projekta Pristupačna Hrvatska i inicijative Accessible Europe vide se velike razlike među državama Europske unije kada je riječ o pristupačnosti i mobilnosti osoba s invaliditetom. Hrvatska se pritom ističe jer već više od 30 godina kontinuirano organizira stručne skupove i sustavno radi na ovoj temi.
Mobilnost osoba s invaliditetom jako je važna za svakodnevni život jer omogućuje obrazovanje, zapošljavanje i ravnopravno sudjelovanje u društvu. Iako se vidi napredak, i dalje je potrebno više uključivati same korisnike u rane faze planiranja kako bi rješenja bila kvalitetnija, učinkovitija i dugoročno održiva.
Cilj ovog skupa bio je razmijeniti iskustva, ojačati suradnju i razviti konkretna rješenja kako bi pristupačnost postala pravilo, a ne iznimka.
Program HEKUP-a započeo je pozdravnim riječima, nakon čega je uslijedila tema stupova neovisnog življenja o kojoj je govorila Sanja Rimac iz SOIH-a.
Nakon toga govorilo se o izazovima mobilnosti u društvu u kontekstu klimatskih promjena, što je predstavila Mirna Plećaš Ilić iz Saveza društava distofičara Hrvatske. Zatim je predstavljena tema prijevoza u projektu Pristupačna Europa (AccessibleEU), uključujući pristup projektu i online obuku, o čemu je govorio Ljubomir Miščević.
U nastavku je Denis Marijon iz Saveza SUMSI govorio o univerzalnom dizajnu i javnom prijevozu uz poruku ‘Manje prilagodbi, više pristupačnosti’.
U drugom dijelu programa predstavljene su aktivnosti AccessibleEU u 2025. godini, ponovno kroz izlaganje Ljubomira Miščevića. Nakon toga je Marko Periša govorio o asistivnoj tehnologiji i pristupačnosti digitalnih usluga u prometu.
Program je nastavljen studijom (ne)uspjeha na primjeru Zagreb Glavnog kolodvora, koju su predstavili Zvonimir Zelenika i Siniša Kekić.
Na kraju je obrađena primjena PRM TSI regulative i vodič za prikupljanje podataka o pristupačnosti željezničke infrastrukture, o čemu je govorio Zvonimir Zelenika.
Pristupačnost i inkluzivni dizajn temelj su suvremenog društva i trebaju biti uključeni u sve dijelove planiranja i razvoja. Njihova primjena ne pomaže samo osobama s invaliditetom, nego povećava sigurnost, funkcionalnost i ukupnu kvalitetu prostora za sve.
Također je naglašeno da je važno da sustav bude održiv, što znači da svi njegovi dijelovi moraju dobro funkcionirati. Ako jedan dio ne funkcionira, to stvara širi problem u društvu.
Istaknuta je potreba za boljom organizacijom, pravovremenim djelovanjem i učinkovitijom provedbom prava, uz stalnu suradnju i razmjenu znanja među stručnjacima i institucijama.