U prošli četvrtak je u prostorima Hrvatskog državnog arhiva održana filmska večer posvećena hrvatskim parasportašima i paraolimpijcima
Poslušaj članak
Okupljenima su prikazana dva filma hrvatskih redatelja – kratkometražni film ‘Hrabri’ redatelja Andre Lušičića iz 1988. godine, te dugometražni dokumentarni film ‘Kralj’, redatelja Dejana Aćimović iz 2011. godine.
Film ‘Hrabri’ govori o Sportskom društvu invalida ‘Hrabri’ iz Zagreba, te o životu, liku i djelu velikog sportskog entuzijasta i ljubitelja parasporta te njihovog prvog predsjednika, Ivice Lazića.
Iako su ga odbijale mnoge institucije i na taj način mu u mnogočemu zagorčavale život, Ivica se nije predao. Želio je i znao je da može za osobe s invaliditetom napraviti nešto da se osjećaju manje usamljenima i manje odbačenima. To je uspio – kako drugačije, nego kroz sport.
Kako bi se osobe s invaliditetom međusobno družile i povezale te počele baviti sportom, Ivica Lazić zajedno s nekolicinom prijatelja 1969. godine osniva Sportsko društvo invalida ‘Hrabri’.
Društvo je osnovano s ciljem okupljanja osoba s invaliditetom svih kategorija kako bi im sport u službi rehabilitacije pomogao u prevladavanju svakodnevnih životnih poteškoća kao što su osamljenost te osjećaj manje vrijednosti.
‘Hrabri’ su kroz sport poveli mnoge sportaše s invaliditetom u strane zemlje gdje su, kroz razna natjecanja, ostvarivali brojne sportske uspjehe popraćene velikim brojem medalja.
U organizaciji ‘Hrabrih’ održavala su se mnoga sportska natjecanja, a ono po čemu su najpoznatiji je svakako sjedeća odbojka koju su igrali s brojnim domaćim i stranim sportašima, a igraju je i dan danas u klubu pod nazivom POK Hrabri.
Foto: Borna Ferdo Vukojević
Spomenimo kako je jedan od članova Sportskog društva ‘Hrabri’ bio i Roko Mikelin Opara koji je jedan od najtrofejnijih i najboljih hrvatskih paraplivača svih vremena. Isto tako, začetnik ‘Hrabrih’ i njihov prvi predsjednik, Ivica Lazić, ostvario je brojne sportske uspjehe, a najistaknutiji je u bio u reliju gdje je pet puta postao prvakom bivše države.
Ovo sportsko društvo bilo je i ostalo jedno od začetnika paraolimpizma u Hrvatskoj, a njihova priča, koja je počela iz entuzijazma velikog sportaša i njihovog prvog predsjednika Ivice Lazića, traje i danas.
Nakon filma i priče o Parasportskom društvu invalida ‘Hrabri’, uslijedio je dugometražni dokumentarni film o legendi hrvatskog parasporta, paraolimpijcu Darku Kralju pod nazivom ‘Kralj’.
U ovom filmu redatelja Dejana Aćimovića iz 2011. godine, gledatelji su mogli vidjeti životnu i sportsku bitku Darka Kralja za kojeg odustajanje nije bilo opcija.
Film prikazuje njegovu životnu borbu, od trnja i ranjavanja u Domovinskom ratu 1991. godine do velikih sportskih uspjeha, među kojima je i osvajanje prve paraolimpijske medalje, paraolimpijskog zlata za Hrvatsku.
Darko je kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a sudjelovao u Domovinskom ratu. Kralj je 1991. godine kao pripadnik postrojbe za specijalne namjere ranjen za raketiranja Dalja. Nakon toga mu je u KBC Zagreb amputirana lijeva natkoljenica. Tada počinje Kraljeva bitka za ostatak njegovog života. Nije se dao očaju, nego je usprkos invaliditetu išao dalje, boreći se iz dana u dan.
Atletikom se počeo baviti na nagovor Josipa Slivara, te postaje član Bjelovarskog ‘Sokola’. Dokazuje se već na prvim natjecanjima u bacanju kugle, a ubrzo postaje državni prvak i rekorder u toj disciplini. To se, od tada, nastavilo svake godine.
Foto: Borna Ferdo Vukojević
Dvije godine nakon što je započeo svoj put u paraatletici, počeo je trenirati s legendarnim trenerom Ivanom Ivančićem, najboljim hrvatskim atletskim trenerom za bacačke discipline. Prvi put postavlja svjetski rekord 14,04 m na natjecanju u Rijeci. Kao vlasnik svjetskog rekorda odlazi na Paraolimpijske igre u Peking.
Darko je imao problema s pronalaskom one adekvatne proteze koja će moći izdržati pritiske koji se stvaraju kada se on na nju osloni pri treningu, natjecanju ili hodanju. Međutim, zahvaljujući firmi za ortopetska pomagala OTOS dobio je adekvatnu protezu kojoj je ovisno o aktivnosti mijenjao dijelove.
S tom protezom je na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008. osvojio prvu zlatnu paraolimpijsku medalju za Hrvatsku s rezultatom 14,43. m, upisavši se tako u povijest hrvatskog parasporta. Tog je dana prebacio svjetski rekord nevjerojatnih pet puta iz šest pokušaja.
Foto: Borna Ferdo Vukojević
Kroz film se mogao vidjeti Darkov trud pri svakom izbačaju kugle i pri svakom treningu, kao i čvrsta ruka trenera Ivančića koja ga je vodila do sportskih visina. Kemija između trenera Ivančića i Kralja urodila je mnogim sportskim plodovima.
Darko ističe kako je trener Ivančić u njemu probudio taj sportski duh te mu dao volju za životom i radom.
– Životni san mi se počeo ispunjavati kada sam upoznao Ivana Ivančića. On mi je opet potaknuo onaj sportski duh, dao mi još veću volju za životom i za radom, ali i ja sam po prirodi takav, želim znati dokle mogu – istaknuo je Kralj u filmu.
Ova rečenica najbolje opisuje njihov odnos i potvrđuje razlog zbog kojeg su njih dvojica skupa bili tako uspješni.
Osim sada već pokojnog trenera Ivančića, velika podrška Darku na njegovom sportskom putu bili su i njegovo troje djece Marko, Ivan i Josip te žena Terezija. Svi su oni bili Darkova putanja za napredak.
Darko je nakon zlata na POI u Pekingu osvajao svjetsko zlato dva puta (Indija 2009. i Dubai 2011.) te svjetsko srebro (Novi Zeland 2011.). Kralj se umirovio nakon što je na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. godine uzeo srebro.
Kralj je i strastveni lovac i ribolovac. Gubitak natkoljenice nije ga zaustavio da punim plućima uživa u životu kako u sportskim treninzima i uspjesima, tako i u lovu, ribolovu i brizi za domaće životinje, te mnogim drugim životnim aktivnostima.
Foto: Borna Ferdo Vukojević
Ova inspirativna priča Darka Kralja nikoga nije ostavila ravnodušnim.
Prisutnima se obratila legendarna hrvatska paraplivačica i paraolimpijka te dopredsjednica HPO-a Ana Sršen koja se prisjetila svojih prvih Paraolimpijskih igara gdje joj je pripala čast da nosi hrvatsku zastavu na otvaranju. Također, prisjetila se i svojih zadnjih Igara u Pekingu gdje je Kralj osvojio povijesno zlato za Hrvatsku.
– Ove se godine navršava točno 30 godina od mog prvog nastupa na Paraolimpijskim igrama u Atlanti. Te ću Igre pamtiti po tome što sam kao mlada perspektivna sportašica nosila hrvatski barjak na otvaranju. Izaći pred 85 tisuća ljudi na olimpijskom stadionu u Atlanti i osjećati uzbuđenja i odgovornost, to je nešto što nikada neću zaboraviti. Tada je počeo moj paraolimpijski san.
– Natupila sam četiri puta na Paraolimpijkim igrama. Moje zadnje igre bile su u Pekingu 2008. One iste gdje je Kralj osvojio to zlato. Tada sam na avionu iz Zagreba prvi put srela Kralja i njegovog trenera Ivančića. Energija između njih je bila tako dobra pa uopće ne čudi što je Darko tada pet puta rušio svjetski rekord i osvojio tu medalju. To se jednostavno moralo dogoditi – prisjetila se Sršen.
Sršen je bila puna dojmova nakon što je po drugi put pogledala film o Darku Kralju.
– Ta odluka Darka Kralja da nastavi dalje i to što nije dopustio da ga život slomi, na mene je najviše ostavilo dojam u ovom filmu. Gledala sam ovaj film prije puno godina tražeći neku sportsku priču, ali sada me se još više dojmio i beskrajno inspirirao.
Ana je između ostalog i predsjednica Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i zagrebačke županije te je kazala kako bi voljela da ovaj film pogleda što više ljudi koji se nalaze na rehabilitaciji, ‘da shvate da život ne prestaje kada imaš amputaciju’.
Nakon filma viša kustosica Hrvatskog šporskog muzeja Martina Vargek održala je kratku prezentaciju o povijesti parasporta u Hrvatskoj, prezentirajući nedavno postavljeni stalni postav Hrvatskog športskog muzeja u kojem je fokus na parasportu i sportu gluhih sportaša.
Fokus u prezentaciji bio je na cjelini parasporta čija je građa skupljana od 2018. godine, a svi oni predmeti koji nisu fizički zastupljeni mogu se vidjeti kroz fotografije ili multimediju.
Kroz prezentaciju prisutni su mogli vidjeti donirane predmete hrvatskih paraolimpijaca koji pričaju priču o bogatoj i uspješnoj povijesti hrvatskog parasporta.
– Trenirka koju sam darovala muzeju je trenirka koju sam nosila na zadnjim Parolimpijskim igrama na kojima sam nastupala, zbog toga ima posebnu sentimentalnu vrijednost. Jako mi je drago što je ona u muzeju i što asocira na to vrijeme i na taj nastup – kazala je Sršen.
– S Martinom sam počela surađivati 2023. godine kada me pozvala da pišemo o najvećim uspjesima hrvatskog paraolimpijskog plivanja. Za mene je to bila čast i točka na i moje sportske karijere. Pošto prije nije bilo ništa zapisano, radili smo istraživanja čak i izvan granica Lijepe Naše. Prikupljali su se predmeti i napisan je katalog koji svjedoči o svim postignućima koji su hrvatski paraolimpijski plivači postigli – dodala je.
Gledatelji su isto tako pogledali i kratki video zapis o atraktivnom paraolimpijskom sportu za slijepe i slabovidne goalball u kojem je objašnjeno sve vezano za tu igru, te kratki video intervju s Rokom Mikelinom Oparom u kojem je legendarni hrvatski paraplivač podijelio zanimljivu anegdotu iz svoje karijere te poslao poruku mladima da izađu iz svojih domova i bave se sportom.
Filmove o Hrabrima i o Darku Kralju trebaju pogledati svi kako bi shvatili koliko se toga u životu može postići ako ne odustaješ, vjeruješ u sebe i imaš odgovarajuću podršku.
Ministar Alen Ružić odbacio je usporedbu naknade za neiskorištene sate osobne asistencije s iznosom koji država plaća pružateljima usluge. Najavio je nova zapošljavanja, poziv za udruge i jesenske konzultacije, ali konkretni rokovi zasad nisu poznati
Poslušaj članak
Naknada od tri eura za svaki sat osobne asistencije koji korisnicima nije bio osiguran u prijelaznom razdoblju ostaje na snazi unatoč kritikama udruge Sjena. Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić poručio je da izravna usporedba te naknade s iznosom od 11 eura, koji država plaća pružateljima usluge, stvara pogrešan dojam.
Vlada je 27. kolovoza odredila da vrijednost jednog neiskorištenog sata osobne asistencije u prijelaznom razdoblju iznosi tri eura. Naknada je uvedena nakon što je Ustavni sud u prosincu 2025. ukinuo pojedine odredbe Zakona o osobnoj asistenciji.
Prijelazno razdoblje računa se od 19. prosinca 2025., kada su ukinute odredbe prestale važiti, do izvršnosti rješenja kojim je korisniku priznato pravo na osobnu asistenciju. Naknada je namijenjena osobama koje zbog dotadašnjih zakonskih ograničenja nisu mogle ostvariti pravo na uslugu, među kojima su djeca, osobe čiji roditelji ili članovi obitelji imaju status njegovatelja te korisnici pomoći u kući.
Pravo se ostvaruje na zahtjev korisnika, odnosno zakonskog zastupnika maloljetne osobe, na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Naknada se ne smatra dohotkom i ne može biti predmetom ovrhe.
Udruga Sjena, koja je bila među pokretačima postupka pred Ustavnim sudom, zatražila je povlačenje Vladine odluke i određivanje primjerenijeg iznosa. Iz udruge su upozorili da država pružateljima za sat usluge osobne asistencije plaća 11 eura, dok korisnicima za sat koji im sustav nije osigurao priznaje tek tri eura.
Ružić je takvu usporedbu odbacio.
– Tri eura predstavljaju materijalno pravo korisnika za neizvršene sate osobne asistencije – rekao je ministar, naglasivši da taj iznos nije cijena rada roditelja ili drugog člana obitelji.
Prema njegovim riječima, ni 11 eura nije plaća osobnog asistenta, nego iznos koji dobiva udruga ili ustanova kao poslodavac. Njime se, osim plaće i doprinosa asistenta, pokrivaju troškovi prostora, režija, prijevoza i osiguranja.
Prema podacima koje je Ministarstvo objavilo krajem kolovoza, prosječan broj priznatih sati za nove korisnike iznosi 211 mjesečno. Budući da su prva nova rješenja donesena tijekom srpnja, procjenjuje se da će prosječna naknada za prijelazno razdoblje biti viša od 4000 eura po korisniku. Za provedbu odluke u državnom proračunu za 2026. osigurano je približno 7,17 milijuna eura.
Na dan 20. kolovoza bilo je podneseno 12.600 zahtjeva za osobnu asistenciju, od kojih je 1921 još bio u obradi. U sustavu su tada bila 254 licencirana pružatelja usluge te dodatnih 45 ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska.
Ministar je istodobno najavio daljnje promjene, ali bez objave konkretnih dokumenata i rokova. Kazao je da su pripremljene izmjene i dopune zakona kojima bi se trebao unaprijediti status roditelja njegovatelja te da se osobni asistenti zapošljavaju u više od 50 ustanova.
Nakon provedenog prvog ciklusa zapošljavanja trebao bi uslijediti drugi, kao i novi poziv udrugama radi povećanja broja zaposlenih asistenata. Ružić je za jesen najavio i konzultacije s udrugama, roditeljima, pružateljima usluga i osobnim asistentima.
Međutim, zasad nisu objavljeni tekst zakonskih izmjena, datum njihova upućivanja u proceduru, rok novog poziva udrugama ni podaci o tome koliko je asistenata stvarno zaposleno u najavljenim ustanovama. Najavljene mjere stoga još ne predstavljaju provedene promjene sustava, dok je naknada od tri eura već određena i ostaje na snazi.
Napominjemo da osoba s invaliditetom i sada, radi ostvarivanja povlastice, za svaku pojedinu vožnju na izlazu s autoceste mora predočiti svoju Nacionalnu iskaznicu, dok će u novom sustavu pravo na povlasticu dokazivati na ulazu na autocestu, poručuju iz HAC-a
Poslušaj članak
Novinari In Portala razgovarali su s nekolicinom naših čitatelja s invaliditetom koji su izrazili zabrinutost zbog novog, beskontaktnog sustava naplate cestarina koji su nedavno najavile Hrvatske autoceste (HAC).
Prema njihovim tvrdnjama, u novom sustavu nazvanom Crolibertas navodno bi bila ukinuta povlastica besplatne cestarine za brojne osobe s invaliditetom. Na sreću, ta se tvrdnja pokazala posve neutemeljenom, što nam je potvrđeno u razgovoru s nadležnim uredom u HAC-u.
– Hrvatske autoceste d.o.o. već su dulje vrijeme u kontaktu s udrugama koje zastupaju osobe s invaliditetom, kako bi se razmijenile informacije, razumjele njihove potrebe i osiguralo da novi sustav naplate bude jednostavan, pristupačan i u potpunosti prilagođen korisnicima koji ostvaruju pravo na povlasticu. Naš je cilj da osobe s invaliditetom jasno razumiju postupak korištenja sustava i da ga mogu koristiti sigurno, pouzdano i bez poteškoća – kažu nam u HAC-u.
Osobe s invaliditetom pravo na neplaćanje cestarine ostvaruju kada se nalaze u osobnom automobilu, neovisno o tome tko je vlasnik vozila. U novom sustavu naplate to će se pravo dokazivati na ulazu na autocestu, na posebno označenoj namjenskoj stazi, a ne kao dosad na izlazu. Prije ulaska na autocestu treba provesti uključenje u sustav naplate na namjenskoj stazi, a postupak izgleda ovako:
Dolaskom vozila u namjensku stazu, sustav najprije automatski prepoznaje registarsku oznaku vozila i utvrđuje skupinu vozila, jer povlastica vrijedi samo za skupinu propisanu Zakonom o povlasticama u unutarnjem putničkom prometu. Nakon toga vozač potvrđuje prikazanu registarsku oznaku i prislanja Nacionalnu iskaznicu na čitač.
– Sustav očitava podatke s iskaznice i provjerava njezinu valjanost u registru Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD). Kada se potvrdi ispravnost iskaznice, sustav povezuje registarsku oznaku vozila s Nacionalnom iskaznicom i odobrava besplatnu vožnju do izlaska s autoceste. Namjenskih staza bit će ukupno 140, na lokacijama postojećih naplatnih postaja – navode iz HAC-a.
Povezanost registarske oznake i Nacionalne iskaznice vrijedi samo za jednu vožnju, odnosno do izlaska s autoceste. Kako osobe s invaliditetom povlasticu ne ostvaruju isključivo u vozilu u svom vlasništvu, već u bilo kojem osobnom automobilu u kojem se prevoze, uključivanje će se provoditi pri svakom ulasku na autocestu, a izlaskom vozila s autoceste u sustavu će prestati povezanost registarske oznake vozila s Nacionalnom iskaznicom osobe s invaliditetom.
Dok je registarska oznaka vozila u sustavu naplate cestarine povezana s Nacionalnom iskaznicom, u vozilu mora biti osoba s invaliditetom kojoj je iskaznica izdana. U situacijama kada se autocesta koristi bez osobe s invaliditetom u vozilu, za predmetno vozilo provodi se redovno uključivanje u sustav naplate cestarine putem ENC uređaja ili registracijom registarske oznake povezane s valjanim sredstvom plaćanja. Na taj način osigurava se pravilna naplata cestarine i sprječava mogućnost zlouporabe Nacionalne iskaznice.
– Napominjemo da osoba s invaliditetom i sada, radi ostvarivanja povlastice, za svaku pojedinu vožnju na izlazu s autoceste mora predočiti svoju Nacionalnu iskaznicu, dok će u novom sustavu pravo na povlasticu dokazivati na ulazu na autocestu.
Crolibertas predstavlja važan iskorak u modernizaciji hrvatske cestovne infrastrukture i donijet će korisnicima brže putovanje, digitalizirane procese i jednostavnije korištenje autocesta bez zaustavljanja. Sustav je u fazi implementacije, a službena web stranica www.crolibertas.hr postat će nacionalni korisnički portal gdje će biti dostupne informacije o uključivanju svih korisnika u sustav – poručuju iz HAC-a.
Za inkluzivno društvo važno je osobama s invaliditetom osigurati samostalan i dostojanstven život, a ključnu ulogu u tome imaju osobni asistenti. Odgovoran i zahtjevan posao tri i pol godine radi Snježana Čokljat, koja je osobna asistentica Tatijani Gjureković, članici Društva MS Grada Zagreba
Poslušaj članak
Iako prethodno nije imala iskustva, za taj se posao odlučila iz želje da pomogne osobi s invaliditetom u izvršavanju svakodnevnih životnih potreba i doprinese njezinoj integraciji u društvo. Snježana radi pet dana u tjednu po osam sati, a Tanji pomaže u obavljanju raznih aktivnosti u kući i izvan kuće, kao što su odlazak liječniku ili na kulturne i društvene događaje.
– Volim ovaj posao i ne bih ga mijenjala za neki drugi jer mi je zadovoljstvo pomoći onima kojima je to potrebno. Moja obitelj daje mi podršku i razumijevanje za ono što radim. Žao mi je što je još uvijek posao osobnog asistenta podcijenjen i trebalo bi podizati svijest javnosti o važnosti tog posla – rekla je Snježana.
Naglasila je da je završena edukacija za osobnog asistenta doprinijela njezinom osobnom razvoju i da je spremna dalje se usavršavati.
Za Tatjanu Gjureković usluga osobne asistencije ima neprocjenjivu vrijednost te je pohvalila trud i entuzijazam Snježane u njezinom radu. Naglasila je kako joj je ova usluga omogućila da se ponovno vrati u normalan život.
– Vodila sam aktivan društveni život i sa suprugom sam dosta putovala. Međutim, progresivna bolest to je promijenila, već šesnaest godina sam u invalidskim kolicima, što sam u početku teško prihvaćala – ispričala je Tatijana.
Naglasila je da nema dovoljno asistenata te bi njihov materijalni položaj trebao biti bolji jer zbog malih plaća ljudi nisu motivirani raditi plemenit posao.
Izvršna voditeljica Ureda i razvoja programa Društva MS Grada Zagreba Dijana Kocijan istaknula je da je u Društvu trenutačno zaposleno 45 osobnih asistenata, a usluga osobne asistencije pruža se 41 korisniku. Osim osobama s multiplom sklerozom, usluga osobne asistencije putem Društva pruža se i korisnicima Centra za pružanje usluga u zajednici Mali dom. Iako trenutačno Društvo ima dovoljno osobnih asistenata, planiraju se i nova zapošljavanja.
– Sami korisnici ističu da bez usluge osobne asistencije ne bi mogli funkcionirati i morali bi biti smješteni u ustanove. Cilj je osigurati osobama s invaliditetom jednake mogućnosti te je osobna asistencija dobar način za deinstitucionalizaciju – rekla je Kocijan.
Naglasila je da je posao osobnog asistenta izazovan, ali obogaćuje život osoba koje ga rade te se Društvo zalaže za poboljšanje njihova materijalnog položaja i veću vidljivost.
– Rad osobnog asistenta važan je ne samo za korisnika nego i za zajednicu. Društvo pozdravlja odluku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da se osobni asistenti zaposle u ustanovama socijalne skrbi. Bitno je da osobni asistenti u ovim ustanovama i udrugama rade u istim uvjetima i da za isti rad budu jednako plaćeni – zaključila je Kocijan.
Koristimo nužne kolačiće za rad stranice, a uz vašu privolu i kolačiće za postavke, statistiku i marketing. Svoj odabir možete promijeniti u bilo kojem trenutku.
Pročitajte pravila privatnosti i kolačića.
Postavke kolačića
Odaberite koje vrste kolačića dopuštate. Nužni kolačići uvijek su uključeni jer bez njih stranica ne može pravilno raditi.
Nužni kolačići
Omogućuju osnovne funkcije, sigurnost i pamćenje vašeg izbora kolačića.
Uvijek aktivni
Kolačići postavki
Pamte odabrani jezik, izgled i druge korisničke postavke.
Statistički kolačići
Pomažu nam razumjeti korištenje portala i poboljšati sadržaj.
Marketinški kolačići
Koriste se za mjerenje oglasa i prikaz relevantnijeg sadržaja.