Connect with us

in MREŽA

DRUGA STRANA MEDALJE Enrique Vazquez Cepeda u timu koji je napravio 2700 popravaka pomagala sportaša

Objavljeno

/

Slika prikazuje nasmiješeni par, muškarca i ženu, kako stoje jedno pored drugog s pogledom prema kameri. Žena nosi ružičastu majicu, a muškarac nosi crnu sportsku majicu s crvenim uzorkom i grbom nogometnog tima. Iza njih se pruža prekrasan pogled na mirno jezero, okruženo planinama i prirodom, pod vedrim plavim nebom.
Foto: Ottobock

Tijekom 12 dana tim ortopedskih tehničara i fizioterapeuta je pružao besplatne usluge popravaka svim sportašima u glavnoj radionici te 14 manjih direktno na događanjima

Paraolimpijske igre (POI) su svakim svojim novim izdanjem veće i glamuroznije događanje. Sve veći broj disciplina i sportaša omogućuje nam da uživamo i divimo se u iznimnim postignućima sportaša s invaliditetom koji su ponekad na granici nemogućeg.

No, manje je poznato da iza tih vrhunskih uspjeha stoji iskusan i educiran tim koji još od 1988. godine redovito podržava i zimske i ljetne Paraolimpijske igre. Radi se o timu od više od 100 tehničara iz tvrtke Ottobock, globalnog lidera u medicinskoj tehnologiji koja poboljšava živote osoba s invaliditetom diljem svijeta već više od 100 godina. Tijekom 12 dana tim ortopedskih tehničara i fizioterapeuta je pružao besplatne usluge popravaka svim sportašima u glavnoj radionici te 14 manjih direktno na događanjima.

Nevjerojatan timski duh

Hrvatska je i ove godine imala svog predstavnika u timu. Enrique Vazquez Cepeda, tehničar za protetičke i ortotičke opskrbe iz Ottobock Adria u Rijeci, u stvari je Meksikanac koji već pet godina živi u Hrvatskoj. Tijekom POI, 8 je dana pružao podršku sportašima, 4 dana u glavnoj radionici te ostale dane na stadionu Bercy gdje se igrala košarka u kolicima i na stadionu Roland Garros gdje se igrao tenis u invalidskim kolicima. Za Enriquea je ovo posebno iskustvo, vrlo intenzivnih 10-ak dana tijekom čega je, kako kaže, u timu najviše dolazio do izražaja timski duh i kreativnost.

– Bila je čast biti dio Ottobock tima na tako velikom događaju, bilo je to iskustvo koje ću zauvijek pamtiti. Vibra sportaša i ostalih tehničara iz drugih dijelova svijeta bila je nevjerojatna. Najveća nagrada na kraju je bila očigledna zahvalnost sportaša kada bi vidjeli da je njihovo pomagalo ponovno funkcionalno – kaže Enrique Vazquez Cepeda.

Rekordan broj popravaka u povijesti POI

Radionica Paraolimpijskog sela bila je najprometnija, cijeli su dan dolazili  sportaši s nekim problemom na svojim pomagalima, a na pojedinim sportskim arenama bili su interventni timovi koji su morali uvijek biti spremni u slučaju da nekom sportašu treba popravak. Ukupno je tijekom POI napravljeno rekordnih 2700 popravaka, više nego ikada prije. Oko 55 posto popravaka obavljeno je na invalidskim kolicima, a 45 posto bili protetički, ortotički ili drugi popravci.

Enrique je sudjelovao u nešto više od 20 popravaka od čega je većina bila vrlo zahtjevna, te zahtjevala veliko znanje i iskustvo.

– Najzahtjevnije je bilo kada sam morao sam popraviti ortozu jednog sportaša iz Uzbekistana. Bila je to jako stara ortoza od kože i svi su zglobovi bili zahrđali i polomljeni, pa sam ih morao zamijeniti novima. No, iako zahtjevno, ništa nije teško. Mislim da timski duh najbolje ilustrira jedna situacija u kojoj su se našli moji kolege. Tijekom takmičenja triatlona pukla je cijev na jednom biciklu i kolege su morali što brže reagirati. Nisu imali takvu cijev pri ruci, ali su se brzo snašli. Ograda kojom su odijeljeni navijači ima slične cijevi i brzo su izrezali jednu cijev te je zavarili na mjesto puknuća. I sve je savršeno funkcioniralo – zadivljeno priča Enrique.

Ljubav ga dovela u Hrvatsku

Savršeno se za Enrique odvijala i priča koja ga je dovela u Hrvatsku. Tijekom studija bioničkog inženjerstva 2017. godine je otišao jedan semestar studirati u Graz. Tamo je upoznao Vlatku, svoju buduću ženu iz Hrvatske.

– Počeli smo izlaziti i onda sam se morao vratiti u Meksiko da završim studij, zadržali smo vezu na daljinu, a ona me dva puta dolazila posjetiti u Meksiko i nakon godinu i pol odlučio sam se preseliti s njom u Hrvatsku. Nakon nekoliko godina života u Rijeci vjenčali smo se i sada očekujemo sina. Jako sam uzbuđen što ću postati tata krajem listopada – entuzijastično govori Enrique. Dodaje kako je sretna okolnost bila što je vrlo brzo nakon dolaska u Hrvatsku dobio posao u Ottobock Adria. Tamo radi kao protetički i ortotički tehničar, odnosno korisnicima uzima mjere ili odljev te, zatim u radionici izrađuje protetiku ili ortotiku i onda isporučuje proizvod i radi korekcije ako su potrebne. Uz nesumnjivo znanje i iskustvo koje Enrique posjeduje, naglašava kako je iznimno važno imati kvalitetnu komunikaciju kako s pacijentima, tako i s kolegama.

Život u Hrvatskoj mu je u potpunosti sjeo. Kvaliteta života u Hrvatskoj je viša nego u Meksiku, a zemlja sigurna, klima ugodna.

– Volim Hrvatsku, prekrasna je zemlja, ljudi su me prihvatili, a hrana i priroda su posebni. Rekao bih da je Hrvatska moja druga domovina.

Najdraži sport flag football – mnogima nepoznanica, a igra se i u Hrvatskoj

Enriqueu je osim profesionalno boravak na POI bio i privatno poseban. Naime, bavi se raznim sportovima od malih nogu, pa je mogao upoznati neke istaknute sportaše. Najdraži sportovi su mu košarka i američki nogomet, odnosno flag football s kojim se, mogli bismo reći bavi i poluprofesionalno. Mnogima u Hrvatskoj flag football je potpuna nepoznanica, a radi se varijanti američkog nogometa u kojoj nema kontakata. Svaki igrač ima pojas s dvije zastavice na bokovima, a kada trčite s loptom i drugi igrač uzme jednu vašu zastavicu, tada igra prestaje i krećete iz te pozicije.

– Igram flag football odmalena, igrao sam s tatom, rođacima i prijateljima. Svake nedjelje bismo otišli u neki park i tamo igrali , a kada smo bili malo stariji, prijavili bismo se na neke amaterske turnire u Puebli, mom rodnom gradu.

Prirodno, kada je došao u Hrvatsku počeo je tražiti klub u kojem bi mogao igrati. U Rijeci je bila jedna momčad  u kojoj je igrao kratko jer naposljetku nije bilo dovoljno igrača. Uspio je postati član momčadi Karlovac Dukes s kojima je uspio odigrati cijelu sezonu.

– Sada igram za slovensku ekipu Kočevje Wildhogs s obzirom da je ovaj sport u Sloveniji popularniji. Na neke turnire u Sloveniji dolaze ekipe iz cijele Europe, pa se može probuditi natjecateljski duh i brusiti vještine. Nadam se da će se u Hrvatskoj ovaj sport popularizirati, pa da se pridružim nekom našem klubu – zaključuje Enrique.

Goran Pivarski

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

in MREŽA

RIS Pozdravljamo iskorak, ali tražimo dijalog o osobnoj asistenciji

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji se vidi osoba u invalidskim kolicima kojoj druga osoba pomaže pri ulasku u niskopodni autobus. Osoba u kolicima nalazi se na ulazu u vozilo i jednom rukom pridržava okvir vrata, dok je iza nje osoba koja gura kolica i pomaže pri ukrcaju. Fotografija naglašava važnost pristupačnog javnog prijevoza i uloge osobne asistencije u omogućavanju samostalnijeg kretanja osoba s invaliditetom. Prikazuje svakodnevnu situaciju u kojoj prilagođena vozila i podrška druge osobe omogućuju lakše korištenje javnog prijevoza.
Foto: Arhiva

Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge

Poslušaj članak

Regionalni industrijski sindikat (RIS) pozdravio je najavljene promjene u sustavu osobne asistencije koje je predstavilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, no upozorio je da se ključne odluke ponovno donose bez uključivanja predstavnika radnika.

U sindikatu ističu kako mogućnost zapošljavanja osobnih asistenata u ustanovama socijalne skrbi može predstavljati pozitivan iskorak jer donosi veću sigurnost radnog mjesta i stabilnije uvjete rada. Međutim, upozoravaju da je i dalje neizvjesna sudbina oko 3.400 osobnih asistenata zaposlenih u udrugama, koji se suočavaju s niskim plaćama, nesigurnim uvjetima rada i ograničenim mogućnostima poboljšanja materijalnih prava.

RIS podsjeća da još od ožujka traži sastanak s ministrom kako bi se razgovaralo o problemima u sustavu i mogućim rješenjima, ali odgovor još nije stigao. Smatraju da se o budućnosti sustava osobne asistencije ne može odlučivati bez ljudi koji ga svakodnevno održavaju.

Sindikat također upozorava na nejasnoće oko najavljenih plaća osobnih asistenata u javnom sustavu. Navode da su u javnosti izneseni različiti podaci o visini bruto plaće te da Ministarstvo još nije objasnilo kako će izgledati najavljeni ‘amortizacijski okvir’ kojim bi se izjednačili uvjeti rada zaposlenih u ustanovama i udrugama.

Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge.

Iz RIS-a poručuju da podržavaju svaki korak koji vodi poboljšanju položaja osobnih asistenata, ali od Ministarstva očekuju cjelovit plan razvoja sustava koji će obuhvatiti sve osobne asistente, bez obzira na poslodavca, te uključivanje predstavnika radnika u daljnje donošenje odluka.

Nastavite čitati

in MREŽA

ALEN RUŽIĆ Osobni asistenti postaju zaposlenici države

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Edvard Šušak / Hina

Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, rekao je ministar Ružić

Posao osobnih asistenata je godinama potplaćen i nedovoljno prepoznat u društvu. Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o zapošljavanju u državnim ustanovama socijalne skrbi osobni asistenti će konačno ostvariti sva prava iz Kolektivnog ugovora

Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić je u srijedu na konferenciji  za novinare istaknuo kako je cilj odluke osigurati dovoljan broj osobnih asistenata za pružanje  usluge osobama s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Ovom odlukom se provodi odluka i rješenje Ustavnog suda te Uredba Vlade o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji iz prosinca 2025. godine.

– Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Uloga osobnih asistenata je različita jer korisnici usluga imaju različite potrebe. Trenutno je u sustavu oko 3.400 osobnih asistenata, a procijenjujemo da ih je potrebno još oko 2.000. Svijesni smo da osobnih asistenata nedostaje te odlukom Ministarstvo otvara mogućnost njihovog zapošljavanja u više od 50 ustanova socijalne skrbi kojima je osnivač Republika Hrvatska. Novi asistenti će se moći zaposliti u udrugama te u državnim ustanovama socijalne skrbi, a i postojeći asistenti će moći birati poslodavce, odnosno da li žele nastaviti raditi putem udruga ili se prijaviti na natječaje za zapošljavanje u državnim ustanovama socijalne skrbi – pojasnio je ministar Ružić.

Najavio je da će prvi natječaji za zapošljavanje osobnih asistenata biti objavljeni idući tjedan.

– Do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o osobnoj asistenciji imamo institut osobe od povjerenja. U sredinama u kojima nema dostupnih osobnih asistenata korisnik može nominirati osobu od povjerenja koja ne ispunjava propisane edukacijske uvjete, a prijavljuje se uz rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad te dobiva pravo zapošljavanja na određeno vrijeme i stručnu edukaciju.Tako korisnik u najkraćem roku dobiva potporu osobnog  asistenta – pojasnio je ministar Ružić.

Kao privremeno rješenje institut osobe od povjerenja može se koristiti u trajanju od najviše šest mjeseci. Po rješenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad jedna osoba može imati nekoliko osobnih asistenata. Ministar Ružić je kao novinu najavio da odluka o dodjeli osobnog asistenta neće sadržavati njegovo ime.

– Kao što uputnica u sustavu zdravstva vrijedi u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi tako će na temelju rješenja korisnik dobiti uslugu bilo gdje u Hrvatskoj od udruge ili pružatelja usluge čiji je osnivač država – rekao je ministar Ružić.

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

Zračna luka Zadar postala dio Sunflower programa

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji se nalazi osam osoba koje poziraju u prostoru Zračne luke Zadar, ispred staklenog zida i informacijskog pulta. Skupinu čine zaposlenici zračne luke, predstavnici uključeni u projekt te žena s dječakom, koji stoje na desnoj strani fotografije. Većina prisutnih nosi akreditacije oko vrata, što upućuje na službeni događaj ili predstavljanje nove inicijative. U pozadini su vidljivi promotivni plakati programa Hidden Disabilities Sunflower sa simbolom suncokreta, uključujući poruku na engleskom jeziku: "Not every disability is visible – some are hidden" ("Nije svaki invaliditet vidljiv – neki su nevidljivi"). Na desnoj strani nalazi se i zaslon s logotipom Zračne luke Zadar i motivom suncokreta. Svi sudionici gledaju prema kameri i nasmiješeni su, ostavljajući dojam svečanog obilježavanja pristupanja Zračne luke Zadar programu Hidden Disabilities Sunflower. U donjem desnom kutu fotografije nalazi se logotip Zadar Airporta.
Foto: Zračna luka Zadar

Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja

Poslušaj članak

Zračna luka Zadar napravila je još jedan važan iskorak prema stvaranju uključivijeg i pristupačnijeg iskustva putovanja pridruživši se međunarodnom programu Hidden Disabilities Sunflower.

Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja.

Hidden Disabilities Sunflower međunarodno je prepoznat program namijenjen osobama čije zdravstvene teškoće nisu vidljive na prvi pogled. To uključuje osobe s autizmom, ADHD-om, demencijom, kroničnim bolestima, anksioznim poremećajima te oštećenjima sluha ili vida.

Nošenjem vrpce, bedža ili druge oznake sa simbolom suncokreta putnici zaposlenicima i ostalim korisnicima daju do znanja da im je možda potrebno više vremena, dodatno razumijevanje ili pomoć.

Podrška može uključivati jasnije upute, pomoć pri snalaženju u zračnoj luci, više strpljenja u komunikaciji ili razumijevanje u stresnim situacijama. Na taj se način putovanje osobama s nevidljivim invaliditetom nastoji učiniti sigurnijim, jednostavnijim i ugodnijim.

U sklopu pristupanja programu, Zračna luka Zadar omogućila je putnicima preuzimanje Sunflower oznaka, a organizirana je i edukacija zaposlenika kako bi prepoznali značenje simbola te pružili odgovarajuću podršku osobama kojima je ona potrebna.

Edukacija djelatnika jedan je od ključnih elemenata programa jer doprinosi boljem razumijevanju različitih vrsta nevidljivih invaliditeta i razvoju vještina za primjeren pristup putnicima. Dobro educirani zaposlenici mogu pokazati veću razinu empatije, učinkovitije komunicirati te osigurati pozitivnije korisničko iskustvo.

Program Hidden Disabilities Sunflower ujedno pridonosi podizanju svijesti o nevidljivim invaliditetima, smanjenju predrasuda i poticanju razumijevanja u društvu. Osobama kojima je potrebna dodatna podrška omogućuje lakši pristup uslugama i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu, čime se gradi pristupačnije i uključivije okruženje za sve.

Primjer Zračne luke Zadar mogao bi potaknuti i druge zračne luke, javne ustanove, prijevoznike, bolnice, škole te trgovačke centre da uvedu ovu inicijativu. Širenjem programa povećala bi se dostupnost usluge, unaprijedila kvaliteta korisničkog iskustva i dodatno podigla svijest o potrebama osoba s nevidljivim invaliditetima.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu