Poveži se s nama

Vijesti

DR. HERMAN VUKUŠIĆ Rodno eksperimentiranje s djecom i genocid gay populacije

Objavljeno

/

Foto: YouTube

Ugledni psihijatar s Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb Herman Vukušić objasnio je u razgovoru za Hinu rastući trend rodne disforije (poremećaj rodnog identiteta) u Hrvatskoj te zašto misli da mu je u pozadini transrodni agresivni aktivizam na društvenim mrežama koji adolescente pretvara u europske pokusne kuniće za hormonske terapije

Susrećete li se u svom radu s djecom koja žele promijeniti spol?

U devet godina, otkako se u Hrvatskoj provode ovi eksperimenti, 12 puta je porastao broj djece i adolescenata koji se javljaju u KBC Zagreb s problemom rodnog identiteta. Oko 140 adolescenata primljeno je ambulantno 2023. s tim poremećajem, većinom djevojčica. No, nitko ne zna koliko ih je do sada stavljeno na hormonsku terapiju radi promjene spola. Ni KBC Zagreb, ni HZZO na upite o tome ne odgovaraju.

U HZZO-u bi to trebali znati, jer Nacionalno zdravstveno vijeće odobrava svaku promjenu spola u Hrvatskoj. Te brojke postoje i one bi trebale postati javne, pogotovo od kako progresivne europske zemlje zabranjuju ili strogo ograničavaju hormonske i kirurške intervencije na mlađima od 18 godina.

Koje su to europske zemlje zabranile blokatore puberteta?

Norveška, Finska, Danska, Francuska, Velika Britanija… Tome treba dodati i 20 američkih saveznih država te Australiju, koja je kroz svoje psihijatrijsko društvo pozvala na oprez kod davanja blokatora puberteta. Jesu li sve to homofobne ili transfobne zemlje? Treba napomenuti i da je 2022. britansko ministarstvo zdravstva zatvorilo najveću svjetsku dječju kliniku za promjenu spola Tavistock. Taj je potez potaknut slučajem Keire Bell, djevojčice koja je kao tinejdžerka na Tavistocku napravila tranziciju u muški spol, ali je kasnije zažalila.

Uslijedila je tužba tisuća djece koja su u Britaniji bila gurnuta u hormonsku terapiju na način kako se to sada provodi u Hrvatskoj. Djeca su kasnije shvatila da su bila zavedena, da su pogriješila i sada tuže sustav. Prekretnica je bio baš slučaj Keirre Bell koja je dobila presudu pred Vrhovnim sudom Velike Britanije. Tamošnja pedijatrica dr. Hilary Cass nakon četverogodišnjeg istraživanja zaključila je da za puno djece s rodnom disforijom promjena spola nije bilo rješenje za njihove probleme.

Rastući trend među maloljetnicama

Kod adolescenata vidimo od 2015. da je 12 puta više poremećaja rodne disforije i to najviše kod djevojčica. Riječ je o društvenoj zarazi koja se širi društvenim mrežama. Socijalni kontagij ili društvena zaraza jako je ozbiljan vektor u socijalnoj psihijatriji. Ističem razliku te pojave i urođeno disforičnih osoba koje su u velikoj patnji i treba im pomoć. No, ni to ne znači da moraju odmah ići na operaciju.

Statistika urođenih slučajeva je mikrokozmička – 0,015 posto za muškarce, odnosno 0,005 posto za žene. Ova eksplozija transrodnosti posljedica je  kontagija, što je sada zaključio i cijeli razvijeni svijet.

Zašto djevočice?

Tinejdžerice su jedna od društveno najranjivijih skupina koja je dodatno postala izložena nakon 2010. godine, pojave pametnih telefona i društvenih mreža koje potiču socijalnu patologiju kod djevojčica koje u fazi adolescencije traže identitet. Djevojke koje sebe ne smatraju adekvatnima diktatu ljepote s društvenih mreža, preko interneta nailaze na promidžbene poruke transaktivističkih grupa. One ih uvjere u to da će promjenom spola postati sretnije. I na prvi pogled to se djetetu učini kao pravo rješenje.

Znači, umjesto kritika vršnjaka, odbijanja i psihičkog stresa, djevojke dobivaju priznanja, lajkove, postaju “in” i to je jedan od velikih psihodinamskih motivatora. Nažalost, klinički hrvatski aktivisti tu djecu odmah guraju u promjenu spola.

To je medicinski zločin

Djeca u Hrvatskoj koja žele promjenu spola većinom odlaze u jednu kliničku instituciju gdje ih primi osoba, koja nije liječnik i koja se odmah djevojčici počinje obraćati u muškom rodu. Sve razvijene zemlje ističu da se djeci treba dati vremena, jer je to možda prolazna faza, da im se treba psihoterapijski pristupiti, umjesto da ih se ovako gura u hormonske i kirurške postupke koji nepovratno mogu škoditi njihovom zdravlju.

Nedavno se o tome očitovalo i Europsko udruženje psihijatara. Guranje i forsiranje djeteta u rodno-afirmativnu terapiju, umjesto psihosocijalnog pristupa, sada se već može definirati kao medicinski zločin.

Preudoreligija i kult

Djeca koja žele promijeniti spol u Hrvatskoj idu na vještačenje stručnjacima čiji je popis donesen 2015., a na listi su psiholozi, ginekolozi, psihijatri i endokrinolozi. Primjerice, uz ostale, to su psiholozi – Nataša Jokić Begić, Iva Žegura i Marina Grubić te psihijatri Dražen Begić i Davor Moravek.

Radi se o pseudoreligiji, o kultu koji se zasniva na pseudoznanstvenim bajkama. Agresivni transaktivisti žele da osoba koja želi promjenu spola, sama bira stručnjaka kod kojega će ići na vještačenje i da ga može promijeniti ako nije zadovoljna njegovim mišljenjem.

Niti jedna druga društveno ranjiva skupina u Hrvatskoj kod koje se procjenjuje zdravstveno stanje ili stupanj oštećenja organizma nema pravo birati medicinske vještake. Samo ova populacija ima pravo izbora kojemu će vještaku ići, što je apsolutno neetično.

Mogućnost promjene spola za mlađe od devet godina

Prije nekoliko mjeseci transaktivisti su htjeli progurati u Ministarstvu zdravstva smjernice po kojima bi promjena spola bila dopuštena i mlađima od devet godina. Procedura je takva da dijete dobiva hormonsku terapiju na teret HZZO-a ako dobije “zeleno svjetlo” Nacionalnog znanstvenog vijeća na temelju vještačenja stručnjaka.

Ističem da bi država trebala osigurati terapiju samo za mali broj ljudi koji su u stvarnoj patnji zbog svog spola, ali ne i za sljedbenike ovog raširenog kulta i pseudoreligije.

Dugoročni učinci još uvijek nepoznati

Prvi su rezultati primjene blokatora puberteta obećavajući, no dugoročni učinci moći će se utvrditi tek kada prvi tretirani pacijenti dosegnu prikladnu dob, stoji u važećim hrvatskim smjernicama iz 2015. Ovom je rečenicom priznato, prije devet godina, da se nad hrvatskom djecom provode eksperimenti. No, cijela ova aktivistička, interesno povezana scena i dalje ustrajava.

Kao negativne posljedice hormonske terapije u promjeni spola sve se više spominju anorgazmija, metaboličke promjene, neplodnost, gubitak intenziteta gustoće kostiju, kao i povećana incidencija karcinoma štitnjače. Vodeće Europsko udruženje za dječju i adolescentnu psihijatriju poziva da se hitno prestane s tim blokatorima puberteta, ali eksperimenti s hrvatskom djecom idu dalje.

Kako se osjeća dijete koje želi promijeniti spol?

Suočeni smo s eksponencijalnim rastom transrodnih adolescenata u kliničkoj populaciji, a pokazalo se da se transrodni identitet većinom pojavljuje kod adolescentica koje imaju brojne druge smetnje poput depresije, samoozljeđivanja, suicidalnosti, proboja psihotičnih smetnji koje prethode rodnoj disforiji, a zbog kojih su bile u psihijatrijskom tretmanu. I to je ključ – 99 posto te djece ima u pozadini neku drugu priču. I u promjeni spola vide izlaz, jer je to super, cool i većina vršnjaka to podržava.

Puno je manje dječaka koji žele promijeniti spol nego djevojčica. Većinom su to feminizirani dječaci, no roditelji moraju biti svjesni da je takav dječak možda istospolne orijentacije. LGBT pokret u svijetu počeo se jako protiviti transrodnoj ideologiji, ocjenjujući je genocidom gay populacije koju se gura u nešto što ona nije.

Razgovarala: Vedrana Larva / Hina

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Poslodavci godine za osobe s invaliditetom u Slavonskom Brodu

Objavljeno

/

Na fotografiji je grupa ljudi koja stoji u prostoriji, vjerojatno na nekom svečanom događaju ili dodjeli nagrada. U pozadini se vide dvije zastave, jedna od njih je hrvatska zastava. Neki od prisutnih drže bukete cvijeća i priznanja. Na zidu iza njih je projektor koji prikazuje sliku s događaja. Ova fotografija je zanimljiva jer prikazuje svečani trenutak, vjerojatno dodjelu nagrada ili priznanja, što može biti važno za sudionike i zajednicu.
Foto: Grad Slavonski Brod

Ovim putem čestitamo svim nagrađenima koji svojim radom stavljaju naglasak na važnost uključivanja, promicanja inkluzije i jednakih mogućnosti za sve. Hvala vam što svojim trudom pomažete oblikovati društvo u kojem razlike nisu prepreke nego bogatstvo, kazali su iz Grada

Poslušaj članak

Na svečanoj sjednici Povjerenstva za osobe s invaliditetom Grada Slavonskog Broda dodijeljene su nagrade za Poslodavca godine za osobe s invaliditetom, Volontere godine te Primjere dobre prakse. Posebnost ove vrste nagrada ogleda se u činjenici da ih, uz portal MojPosao.hr, dodjeljuje i Povjerenstvo za osobe s invaliditetom Grada Slavonskog Broda.

Ove godine poseban naglasak stavljen je na mlade s invaliditetom, kojima su pružene nove prilike za sudjelovanje u programima edukacije i zapošljavanja. Brojne organizacije civilnog društva nastavljaju raditi na projektima usmjerenima na senzibilizaciju javnosti, prilagodbu infrastrukture i promociju prava osoba s invaliditetom.

– Obilježavanje ovog dana podsjeća na našu zajedničku odgovornost za izgradnju inkluzivnog društva. Raznolikost nas obogaćuje, a uklanjanjem prepreka i predrasuda činimo korak bliže društvu u kojem su svi dobrodošli i cijenjeni. Neka ovaj dan bude poticaj za zajednički rad na promjenama i izgradnji zajednica temeljenih na poštovanju, razumijevanju i jednakim mogućnostima za sve – kažu iz Grada.

Nagrada za Poslodavca godine za osobe s invaliditetom za 2024. godinu pripala je Ustanovi za gospodarenje športskim objektima. Primjer dobre prakse uključivanja volontera predstavio je Volonterski klub Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića ‘KGFaMiLy’. Među nagrađenim volonterima su Mirta Szugyi, Josipa Ćosić, Jasna Majić, Ivan Knežević, Goran Ivanišević i Snežana Pavelić.

– Ovi laureati simboliziraju posvećenost stvaranju društva koje cijeni raznolikost i pruža jednake prilike svima, posebno mladima s invaliditetom, kojima su ove godine otvoreni novi putevi kroz edukaciju i zapošljavanje. Čestitamo svim nagrađenima koji svojim radom ističu važnost uključivanja, promicanja inkluzije i jednakih mogućnosti za sve. Hvala vam što svojim trudom pomažete oblikovati društvo u kojem razlike nisu prepreke, već bogatstvo – poručili su iz Grada.

Na području Brodsko-posavske županije zabilježeno je 21.527 osoba s invaliditetom, što dodatno naglašava potrebu za kontinuiranom podrškom u obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenim uslugama i društvenom životu.

Nastavi čitati

Vijesti

Zaposleni u Hrvatskoj očekuju 31% veće božićnice nego prošle godine

Objavljeno

/

Djed Božićnjak u svojoj klasičnoj crvenoj odjeći nalazi se u modernom poslovnom okruženju. Drži veliki vrećasti pun eura u kovanicama i novčanicama, koje s osmijehom dijeli poslovnim ljudima u odijelima i uredskom odijevanju. Prostor je elegantan, s visokim božićnim drvcem ukrašenim kuglicama i lampicama, dok stakleni zidovi otkrivaju užurbani gradski krajolik u pozadini. Cijela scena odiše spojem korporativne sofisticiranosti i blagdanskog veselja.
Foto: DALL·E

Istraživanje pokazuje da 86% radnika u Hrvatskoj očekuje božićnicu, i to u prosječnom iznosu od 465 eura, što je osjetno više od 354 eura koliko smo lani primili. Najveća očekivanja imaju zaposleni u državnim tvrtkama, a većina božićnicu planira iskoristiti za osnovne životne troškove.

Sudeći prema istraživanju u kojem je sudjelovalo više od 1000 ispitanika, a koje je proveo MojPosao, božićnica bi ovih blagdana trebala sjesti na račune većine radnika u Hrvatskoj.

Rekordna očekivanja zaposlenih građana

Ove godine 86% radnika u Hrvatskoj očekuje božićnicu, što je slično prošlogodišnjem udjelu od 89%. Podaci otkrivaju da su naša očekivanja uglavnom opravdana – božićnicu je lani primilo 85% zaposlenika. Odnosno, većina radnika koji su je priželjkivali, božićnicu je zaista i dobila.

S druge strane, 14% ispitanika koji ne očekuju ovu prigodnu nagradu kao glavne razloge navode politiku tvrtke ili slabije poslovne rezultate. Ovi čimbenici često utječu na mogućnost isplate božićnica, što za dio zaposlenih može značiti izostanak ovog oblika blagdanske podrške.

Među zaposlenicima koji računaju na božićnicu, velika većina (92%), kao i dosadašnjih godina, očekuje isplatu u novcu i to u prosječnom iznosu od 465 eura. Taj iznos predstavlja povećanje od čak 31% u odnosu na prošlogodišnji prosjek od 354 eura, a premašuje i prošlogodišnja očekivanja.

Međutim, ovi podaci sugeriraju da radnici često imaju previsoka očekivanja, koja se rijetko ostvare. Prije uvođenja eura, predviđanja radnika o iznosima božićnica bila su prilično točna, no prošle godine došlo je do značajnijeg nesrazmjera između očekivanja i stvarne isplate. Iako su očekivanja zaposlenika oduvijek nadmašivala stvarne isplate, razlika je do 2023. bila relativno mala, dok sada znatno precjenjuju iznose koje će na kraju primiti.

Kao i prethodnih godina, manje popularni oblici božićnih nagrada uključuju bonove za kupovinu i poklon pakete. Bon za kupovinu očekuje 20% ispitanika, dok 9% vjeruje da će dobiti poklon paket od poslodavca.

Božićnice – ‘sigurna stvar’ u državnim tvrtkama i institucijama

Božićnice su najsigurnija opcija za zaposlene u državnim tvrtkama i javnim institucijama, gdje ih očekuje gotovo svaki zaposlenik – 95% u državnim tvrtkama i čak 98% u institucijama. Međutim, postoje značajne razlike u očekivanim iznosima.

Zaposlenici javnih institucija procjenjuju da će dobiti prosječno 390 eura, dok radnici državnih tvrtki očekuju nešto veći iznos od 436 eura. Još optimističniji su zaposlenici privatnih kompanija u stranom vlasništvu, koji predviđaju prosječnu isplatu od 499 eura, no u manjoj mjeri očekuju božićnicu (85%). Najmanje nade u božićnice imaju radnici privatnih tvrtki u domaćem vlasništvu, gdje je očekuje 84% ispitanika, s prosječnim iznosom od 476 eura.

Zaposlenici velikih tvrtki imaju najveća očekivanja – 91% njih predviđa isplatu božićnice u prosječnom iznosu od 470 eura.

U srednje velikim i malim tvrtkama očekivanja su skromnija, gdje 80% zaposlenika očekuje božićnicu, s prosječnim iznosima od 460 eura u srednjim te 462 eura u malim tvrtkama.

Lani nas je razveselila božićnica u prosječnom iznosu od 354 eura

Prošle godine božićnice su razveselile većinu zaposlenika, a prosječan iznos isplaćen u novcu iznosio je 354 eura, što je povećanje od 8% u odnosu na 2022., kada je prosječna božićnica bila 328 eura. Božićnicu je primilo 85% radnika, što je gotovo identično kao lani (87%).

Najčešći oblik nagrade bila je isplata u novcu, koju je dobilo 85% zaposlenika koji su primili neki oblik božićne nagrade. Bonove za kupovinu dobilo je 24% radnika, dok je poklon paketom obradovano 9%.

Prošle godine božićnica je najčešće sjedala na račune zaposlenika državnih institucijama (92%), kompanija u državnom vlasništvu (91%) te radnika privatnih tvrtki u stranom vlasništvu (90%). U najmanjoj mjeri božićnicu su primile osobe zaposlene u privatnim tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu (82%).

Također, lani je božićnicu dobilo 90% zaposlenika velikih tvrtki, 79% radnika malih kompanija te 83% zaposlenih u srednje velikim tvrtkama.

Darovi za djecu – sve češća praksa

Poslodavci sve češće daruju i djecu svojih zaposlenika. Prema istraživanju, gotovo polovica radnika (49%) tvrdi da su njihovi poslodavci prošle godine osigurali poklone za djecu.

Što se tiče vrijednosti darova, 38% zaposlenika s djecom primilo je dar ili bon u vrijednosti do 66 eura. Dodatnih 34% radnika navelo je iznose između 66 i 100 eura, dok je 28% zaposlenih dobilo darove vrijedne 100 eura ili više.

Ovi podaci ukazuju na rastući trend uvažavanja blagdana ne samo kroz božićnice, već i kroz geste koje obuhvaćaju cijele obitelji zaposlenika.

Božićnica – pravo ili privilegija?

Percepcija božićnice među zaposlenicima mijenja se iz godine u godinu. Sve manji broj radnika (29%) smatra da je isplata božićnice isključivo rezultat dobre volje poslodavca, a čak 71% ljudi vjeruje da je to pravo svakog zaposlenika i zamjera poslodavcima ako je ne isplate.

Za usporedbu, prošle godine je 34% ispitanika smatralo božićnicu izrazom zahvalnosti za dobro poslovanje tvrtke, dok je prije dvije godine taj udio bio čak 47%. Ovaj trend ukazuje na sve izraženija očekivanja radnika da božićnica postane standardna poslovna praksa.

Koliko bi božićnica trebala iznositi?

Kada bi mogli birati, velika većina radnika (97%) odlučila bi se za božićnicu u – novcu. Tek 2% ispitanika zadovoljilo bi se zahvalom i priznanjem od strane nadređenih, dok bi bon za kupovinu odabralo samo 1% ispitanika. Nitko ne preferira poklon paket kao idealnu nagradu.

Ispitanici procjenjuju da bi zadovoljavajući iznos božićnice trebao biti 600 eura, što je 29% više od prosjeka očekivanog ove godine (465 eura) i čak 69% više od prošlogodišnje prosječne božićnice (354 eura).

Ovaj jaz u očekivanjima ukazuje na tzv. ‘iluziju novca’ – nominalne vrijednosti u eurima djeluju manje nego što su to bile ranije u kunama, što može pridonijeti percepciji da su nagrade manje.

Kako se božićnica koristi?

Božićnica najčešće služi za pokrivanje osnovnih troškova života. Ove godine, 41% radnika planira božićnicu iskoristiti za podmirenje ovih potreba, što je blagi porast u odnosu na prošlu godinu (38%).

Osim pokrivanja osnovnih životnih troškova, 24% zaposlenih planira božićnicu iskoristiti za kupnju božićnih darova, dok 10% namjerava taj iznos uštedjeti. Njih 9% božićnicu će usmjeriti na otplatu dugova, a 13% će je iskoristiti kako bi si priuštili nešto što si inače ne bi mogli.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

Vijesti

ISTRAŽIVANJE Preseljenje u inozemstvo radi posla

Objavljeno

/

Slika prikazuje mladu ženu s dugom tamnom kosom, koja nosi ruksak i stoji u zračnoj luci, gledajući u veliki ekran na kojem su prikazani letovi. Ekran sadrži informacije o dolascima i odlascima letova, ispisane crvenim i bijelim slovima. Žena drži čašu s pićem u ruci dok promatra ekran. U pozadini su drugi putnici i veliki reklamni ekran s natpisom "JCDecaux Airport".
Foto: Pixabay

Odlazak ‘trbuhom za kruhom’ – više od trećine Hrvata želi raditi u inozemstvu, plaća je glavni motiv odlaska

Koliko je Hrvata, ali i radnika iz regije, spremno preseliti u inozemstvo radi posla? Koji su razlozi koji nas potiču na takav korak? Je li riječ o trajnom preseljenju ili se ipak nadamo povratku kući? Ovo su samo neka od pitanja koja su istražena tijekom ovogodišnjeg Regionalnog sajma poslova, u okviru istraživanja koje je provela Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po brendu MojPosao.

Ispitivanjem je obuhvaćeno više od 6600 ispitanika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Sjeverne Makedonije, a rezultati su otkrili ključne razloge i uvjete pod kojima bismo se odlučili na rad u drugoj zemlji.

Tko je spreman na selidbu?

Radnici iz Sjeverne Makedonije (55%) i Srbije (54%) najspremniji su preseliti radi posla, dok su ispitanici iz Slovenije (33%) i Hrvatske (38%) nešto suzdržaniji.

Europske zemlje ostaju najprivlačnije destinacije za preseljenje većine ispitanika, no zanimljiv je podatak da 45% radnika iz Slovenije razmatra odlazak u neku od susjednih država, što je trend koji slijedi 40% radnika iz Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine te 27% Hrvata i 26% Srba.

Kada je riječ o europskim zemljama (izvan regije), čak 87% Hrvata bira ovu opciju, a slični stavovi prisutni su među ispitanicima iz Bosne i Hercegovine (66%) i Sjeverne Makedonije (64%).

Odlazak izvan Europe nije osobito privlačan radnicima iz Hrvatske – samo 21% ispitanika otvoreno je prema toj mogućnosti, što je usporedivo sa stavovima radnika iz Slovenije (22%) i Srbije (21%). Ideja odlaska još je manje popularna među ispitanicima iz Sjeverne Makedonije (17%) i Bosne i Hercegovine (16%).

Što se tiče selidbe unutar regije, Hrvati najčešće biraju Sloveniju (90%), dok su druge opcije znatno manje zastupljene – Bosna i Hercegovina (13%), Srbija (10%), Crna Gora (3%), Sjeverna Makedonija (1%) i Albanija (1%).

S druge strane, radnici iz Srbije najradije bi radili u Sloveniji, Slovenci u Hrvatskoj, dok su radnicima iz Sjeverne Makedonije podjednako privlačne Hrvatska i Slovenija.

Glavni motivi i trajanje ostanka

Neovisno o zemlji podrijetla, ispitanici su složni – viša plaća, bolji radni i životni uvjeti, profesionalni razvoj i socijalna sigurnost glavni su razlozi za preseljenje. Zanimljivo, radnicima iz Bosne i Hercegovine posebno je važna i politička stabilnost, što nije slučaj s radnicima iz drugih zemalja.

Većina hrvatskih radnika vidi selidbu kao privremeni potez. Preciznije, 28% bi radilo u inozemstvu manje od godinu dana, 18% bi ostalo 1 do 3 godine, a 19% ispitanika bi se ‘vani’ zadržalo između 3 i 5 godina. Samo 17% ispitanika spremno je na trajni ostanak, dok je ta brojka najviša među radnicima iz Bosne i Hercegovine (50%) i Sjeverne Makedonije (37%).

Većina ispitanika koji razmatraju rad u inozemstvu istaknula je kako im sektor rada nije ključan pri donošenju odluke. Ipak, među onima koji imaju jasne preferencije, najatraktivniji sektori su turizam i ugostiteljstvo te IT industrija.

Što se tiče očekivanja od poslodavaca, najvažniji su nam konkurentna plaća, dobro radno okruženje, sigurnost posla, mogućnost profesionalnog razvoja i podrška pri preseljenju.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

U trendu