Ugledni psihijatar s Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb Herman Vukušić objasnio je u razgovoru za Hinu rastući trend rodne disforije (poremećaj rodnog identiteta) u Hrvatskoj te zašto misli da mu je u pozadini transrodni agresivni aktivizam na društvenim mrežama koji adolescente pretvara u europske pokusne kuniće za hormonske terapije

Susrećete li se u svom radu s djecom koja žele promijeniti spol?

U devet godina, otkako se u Hrvatskoj provode ovi eksperimenti, 12 puta je porastao broj djece i adolescenata koji se javljaju u KBC Zagreb s problemom rodnog identiteta. Oko 140 adolescenata primljeno je ambulantno 2023. s tim poremećajem, većinom djevojčica. No, nitko ne zna koliko ih je do sada stavljeno na hormonsku terapiju radi promjene spola. Ni KBC Zagreb, ni HZZO na upite o tome ne odgovaraju.

U HZZO-u bi to trebali znati, jer Nacionalno zdravstveno vijeće odobrava svaku promjenu spola u Hrvatskoj. Te brojke postoje i one bi trebale postati javne, pogotovo od kako progresivne europske zemlje zabranjuju ili strogo ograničavaju hormonske i kirurške intervencije na mlađima od 18 godina.

Koje su to europske zemlje zabranile blokatore puberteta?

Norveška, Finska, Danska, Francuska, Velika Britanija… Tome treba dodati i 20 američkih saveznih država te Australiju, koja je kroz svoje psihijatrijsko društvo pozvala na oprez kod davanja blokatora puberteta. Jesu li sve to homofobne ili transfobne zemlje? Treba napomenuti i da je 2022. britansko ministarstvo zdravstva zatvorilo najveću svjetsku dječju kliniku za promjenu spola Tavistock. Taj je potez potaknut slučajem Keire Bell, djevojčice koja je kao tinejdžerka na Tavistocku napravila tranziciju u muški spol, ali je kasnije zažalila.

Uslijedila je tužba tisuća djece koja su u Britaniji bila gurnuta u hormonsku terapiju na način kako se to sada provodi u Hrvatskoj. Djeca su kasnije shvatila da su bila zavedena, da su pogriješila i sada tuže sustav. Prekretnica je bio baš slučaj Keirre Bell koja je dobila presudu pred Vrhovnim sudom Velike Britanije. Tamošnja pedijatrica dr. Hilary Cass nakon četverogodišnjeg istraživanja zaključila je da za puno djece s rodnom disforijom promjena spola nije bilo rješenje za njihove probleme.

Rastući trend među maloljetnicama

Kod adolescenata vidimo od 2015. da je 12 puta više poremećaja rodne disforije i to najviše kod djevojčica. Riječ je o društvenoj zarazi koja se širi društvenim mrežama. Socijalni kontagij ili društvena zaraza jako je ozbiljan vektor u socijalnoj psihijatriji. Ističem razliku te pojave i urođeno disforičnih osoba koje su u velikoj patnji i treba im pomoć. No, ni to ne znači da moraju odmah ići na operaciju.

Statistika urođenih slučajeva je mikrokozmička – 0,015 posto za muškarce, odnosno 0,005 posto za žene. Ova eksplozija transrodnosti posljedica je  kontagija, što je sada zaključio i cijeli razvijeni svijet.

Zašto djevočice?

Tinejdžerice su jedna od društveno najranjivijih skupina koja je dodatno postala izložena nakon 2010. godine, pojave pametnih telefona i društvenih mreža koje potiču socijalnu patologiju kod djevojčica koje u fazi adolescencije traže identitet. Djevojke koje sebe ne smatraju adekvatnima diktatu ljepote s društvenih mreža, preko interneta nailaze na promidžbene poruke transaktivističkih grupa. One ih uvjere u to da će promjenom spola postati sretnije. I na prvi pogled to se djetetu učini kao pravo rješenje.

Znači, umjesto kritika vršnjaka, odbijanja i psihičkog stresa, djevojke dobivaju priznanja, lajkove, postaju “in” i to je jedan od velikih psihodinamskih motivatora. Nažalost, klinički hrvatski aktivisti tu djecu odmah guraju u promjenu spola.

To je medicinski zločin…

Djeca u Hrvatskoj koja žele promjenu spola većinom odlaze u jednu kliničku instituciju gdje ih primi osoba, koja nije liječnik i koja se odmah djevojčici počinje obraćati u muškom rodu. Sve razvijene zemlje ističu da se djeci treba dati vremena, jer je to možda prolazna faza, da im se treba psihoterapijski pristupiti, umjesto da ih se ovako gura u hormonske i kirurške postupke koji nepovratno mogu škoditi njihovom zdravlju.

Nedavno se o tome očitovalo i Europsko udruženje psihijatara. Guranje i forsiranje djeteta u rodno-afirmativnu terapiju, umjesto psihosocijalnog pristupa, sada se već može definirati kao medicinski zločin.

Preudoreligija i kult

Djeca koja žele promijeniti spol u Hrvatskoj idu na vještačenje stručnjacima čiji je popis donesen 2015., a na listi su psiholozi, ginekolozi, psihijatri i endokrinolozi. Primjerice, uz ostale, to su psiholozi – Nataša Jokić Begić, Iva Žegura i Marina Grubić te psihijatri Dražen Begić i Davor Moravek.

Radi se o pseudoreligiji, o kultu koji se zasniva na pseudoznanstvenim bajkama. Agresivni transaktivisti žele da osoba koja želi promjenu spola, sama bira stručnjaka kod kojega će ići na vještačenje i da ga može promijeniti ako nije zadovoljna njegovim mišljenjem.

Niti jedna druga društveno ranjiva skupina u Hrvatskoj kod koje se procjenjuje zdravstveno stanje ili stupanj oštećenja organizma nema pravo birati medicinske vještake. Samo ova populacija ima pravo izbora kojemu će vještaku ići, što je apsolutno neetično.

Mogućnost promjene spola za mlađe od devet godina

Prije nekoliko mjeseci transaktivisti su htjeli progurati u Ministarstvu zdravstva smjernice po kojima bi promjena spola bila dopuštena i mlađima od devet godina. Procedura je takva da dijete dobiva hormonsku terapiju na teret HZZO-a ako dobije “zeleno svjetlo” Nacionalnog znanstvenog vijeća na temelju vještačenja stručnjaka.

Ističem da bi država trebala osigurati terapiju samo za mali broj ljudi koji su u stvarnoj patnji zbog svog spola, ali ne i za sljedbenike ovog raširenog kulta i pseudoreligije.

Dugoročni učinci još uvijek nepoznati

Prvi su rezultati primjene blokatora puberteta obećavajući, no dugoročni učinci moći će se utvrditi tek kada prvi tretirani pacijenti dosegnu prikladnu dob, stoji u važećim hrvatskim smjernicama iz 2015. Ovom je rečenicom priznato, prije devet godina, da se nad hrvatskom djecom provode eksperimenti. No, cijela ova aktivistička, interesno povezana scena i dalje ustrajava.

Kao negativne posljedice hormonske terapije u promjeni spola sve se više spominju anorgazmija, metaboličke promjene, neplodnost, gubitak intenziteta gustoće kostiju, kao i povećana incidencija karcinoma štitnjače. Vodeće Europsko udruženje za dječju i adolescentnu psihijatriju poziva da se hitno prestane s tim blokatorima puberteta, ali eksperimenti s hrvatskom djecom idu dalje.

Kako se osjeća dijete koje želi promijeniti spol?

Suočeni smo s eksponencijalnim rastom transrodnih adolescenata u kliničkoj populaciji, a pokazalo se da se transrodni identitet većinom pojavljuje kod adolescentica koje imaju brojne druge smetnje poput depresije, samoozljeđivanja, suicidalnosti, proboja psihotičnih smetnji koje prethode rodnoj disforiji, a zbog kojih su bile u psihijatrijskom tretmanu. I to je ključ – 99 posto te djece ima u pozadini neku drugu priču. I u promjeni spola vide izlaz, jer je to super, cool i većina vršnjaka to podržava.

Puno je manje dječaka koji žele promijeniti spol nego djevojčica. Većinom su to feminizirani dječaci, no roditelji moraju biti svjesni da je takav dječak možda istospolne orijentacije. LGBT pokret u svijetu počeo se jako protiviti transrodnoj ideologiji, ocjenjujući je genocidom gay populacije koju se gura u nešto što ona nije.

Razgovarala: Vedrana Larva / Hina