Socijalne usluge se osobi s invaliditetom mogu priznati ako ona ne može udovoljiti svojim životnim potrebama
Udruga Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina u ponedjeljak je, putem platforme MS Teams, održala petu online radionicu u ciklusu radionica – Prava osoba s invaliditetom.
Kroz radionicu na temu ‘Smještaj, boravak, stanovanje, osobna asistencija i pomoć u kući’, pravnica Iva Atlija temeljito je objasnila zakonske regulative za svaku stavku pojedinačno od navedenih socijalnih usluga Zakona o socijalnoj skrbi. Isto tako, u okviru ove radionice detaljno je objašnjen Zakon o osobnoj asistenciji i sve promjene koje su nastupile u sklopu tog zakona, odlukom Ustavnog suda iz prosinca prošle godine.
Socijalne usluge za osobe s invaliditetom mogu se priznati osobama s invaliditetom pod određenim uvjetima. Osnovni uvjet je da osoba nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim potrebama, kao što su prehrana, smještaj, odjeća, ali i ostale potrebe koje su određene zdravstvenim stanjem korisnika.
Kako bi korištenje tih socijalnih usluga mogao ostvariti, korisnik mora biti hrvatski državljanin, ili strani državljanin po posebnim uvjetima. Prije nego se osobi odobri korištenje tih usluga rade se sveobuhvatne ili specifične procjene potreba korisnika, te se na temelju akcijskog plana dodjeljuju socijalne usluge korisniku.
Što se tiče usluge smještaja, one osiguravaju socijalne usluge koje obuhvaćaju intenzivnu skrb i osiguravanje osnovnih životnih potreba kada to nije moguće osigurati u obitelji. Isto tako, moguće je ostvariti i pružanje drugih socijalnih usluga tijekom pet ili sedam dana u tjednu. Postupak za ostvarenje ove usluge pokreće se na zahtjev korisnika pri područnom uredu Zavoda za socijalni rad koji je nadležan prema prebivalištu korisnika.
Postoje dvije mogućnosti za dobivanje usluge – na temelju rješenja Zavoda za socijalni rad i putem privatnog ugovora sa pružateljem usluge (privatni dom za starije i nemoćne osobe).
Ista se može osigurati osobi s invaliditetom, djetetu s teškoćama u razvoju, kao i roditelju djeteta s teškoćama u razvoju koje je upućeno na rehabilitacijski program zbog sudjelovanja u rehabilitaciji.
Uslugu smještaja ne mogu koristiti ljudi koji su ostvarili sljedeća prava – s drugom osobom sklopili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim ako se ne vodi postupak za ništavost ugovora.
Također, pravo na ovu uslugu nemaju one osobe kojoj uslugu njege pružaju članovi obitelji, osobe kojima se na primarnoj razini osigurava dovoljna njega bolesnika, te osobe kojima se njega u kući osigurava putem različitih programskih aktivnosti.
Ono što je važno znati je da, ako je korisnik dobio pravo na korištenje smještaja rješenjem Zavoda za socijalni rad, pravo na inkluzivni dodatak mu se ukida, a ako si korisnik sam plaća uslugu smještaja, onda mu se ukida pravo samo ukoliko je korisnik 4. ili 5. razine potpore.
Kada je u pitanju usluga organiziranog stanovanja, vrijede sljedeća pravila. Mogu je koristiti djeca s teškoćama u razvoju te osobe starije životne dobi kojima je djelomično potrebna pomoć pri zadovoljavanju njihovih životnih potreba.
Tu uslugu mogu pružati – dom socijalne skrbi, udruge, vjerske zajednice te pravne osobe. U sklopu ove usluge osiguravaju se organizirane aktivnosti tijekom dana radi zadovoljavanja životnih potreba korisnika koje ne mogu biti zadovoljene u obitelji.
Ako korisnik ima uslugu boravka, on ne može koristiti psihosocijalnu podršku, uslugu organiziranog stanovanja ili uslugu smještaja.
Što se tiče inkluzivnog dodatka, u zakonu stoji da ako je osoba s invaliditetom dobila uslugu organiziranog stanovanja ukida joj se pravo na inkluzivni dodatak, dok ako korisnik sklopi ugovor s ustanovom i privatno plaća stanovanje, gubi samo inkluzivni dodatak 4. i 5. razine.
Nadalje, kada je u pitanju socijalna usluga pomoći u kući, ona može biti odobrena osobi kojoj je zbog privremenog ili trajnog, tjelesnog ili mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja trajno potrebna pomoć.
Ovu uslugu korisnici mogu ostvariti putem uputnice, dok je moguće sklopiti i privatni ugovor. Korisnicima ove usluge osigurava se organiziranje prehrane, obavljanje kućanskih poslova, održavanje osobne higijene kao i zadovoljavanje drugih potreba korisnika.
Ta usluga može se odobriti korisniku, ako nije sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim ako nije pokrenut postupak za raskid istog, ako u vlasništvu nema imovinu kojom može osigurati zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, te ako je tri mjeseca prije pokretanja postupka za priznavanje ove usluge, mjesečni prihod po članu kućanstava bio manji od 500% osnovice.
Dobra vijest za sve korisnike je ta da od ove godine mogu ostvariti pravo na osobnu asistenciju iako im je odobrena usluga pomoći u kući.
Osoba korištenjem ove usluge ne gubi pravo na inkluzivni dodatak.
U sklopu predavanja održan je i dio o Zakonu o osobnoj asistenciji. Atlija se posebno dotaknula onih odredbi koje je Ustavni sud ukinuo 15. prosinca 2025. godine, te je 16.12.2025. donio nove odredbe.
Prema novim odredbama ukinuta je zapreka za priznavanje osobne asistencije maloljetnim osobama s invaliditetom. Sada zakon propisuje da tu uslugu mogu dobiti osobe koje imaju tjelesno, intelektualno ili mentalno oštećenje kojima je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta, odnosno funkcionalnih sposobnosti, te imaju status osobe s invaliditetom.
Ovo pravo spomenute osobe ostvaruju bez obzira na to ostvaruju li pravo na socijalnu uslugu pomoći u kući, ima li im član obitelji status roditelja njegovatelja ili pak ostvaruju pravo na njegovatelja temeljem drugih propisa. Po novim propisima, osoba može dobiti uslugu osobne asistencije iako dobiva podršku tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju mu pruža pomoćnik u nastavi.
Između ostalog, ukinute su i odredbe o maksimalnom broju sati pružanja usluga osobnog asistenta kao i kriterij o tome koliko će sati korisnici dobiti. Također, ukinuta je odredba o trenutku priznavanja prava na korištenje osobne asistencije. Prema novim odredbama, pravo na uslugu osobne asistencije priznaje se od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava na uslugu.
Nove odredbe trebale bi uvelike olakšati i poboljšati život osobama s invaliditetom, pod uvjetom da sustav bude adekvatno funkcionirao.