in MREŽA
CPRS održao petu radionicu o pravima osoba s invaliditetom
Socijalne usluge se osobi s invaliditetom mogu priznati ako ona ne može udovoljiti svojim životnim potrebama
Udruga Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina u ponedjeljak je, putem platforme MS Teams, održala petu online radionicu u ciklusu radionica – Prava osoba s invaliditetom.
Kroz radionicu na temu ‘Smještaj, boravak, stanovanje, osobna asistencija i pomoć u kući’, pravnica Iva Atlija temeljito je objasnila zakonske regulative za svaku stavku pojedinačno od navedenih socijalnih usluga Zakona o socijalnoj skrbi. Isto tako, u okviru ove radionice detaljno je objašnjen Zakon o osobnoj asistenciji i sve promjene koje su nastupile u sklopu tog zakona, odlukom Ustavnog suda iz prosinca prošle godine.
Socijalne usluge za osobe s invaliditetom mogu se priznati osobama s invaliditetom pod određenim uvjetima. Osnovni uvjet je da osoba nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim potrebama, kao što su prehrana, smještaj, odjeća, ali i ostale potrebe koje su određene zdravstvenim stanjem korisnika.
Kako bi korištenje tih socijalnih usluga mogao ostvariti, korisnik mora biti hrvatski državljanin, ili strani državljanin po posebnim uvjetima. Prije nego se osobi odobri korištenje tih usluga rade se sveobuhvatne ili specifične procjene potreba korisnika, te se na temelju akcijskog plana dodjeljuju socijalne usluge korisniku.
Što se tiče usluge smještaja, one osiguravaju socijalne usluge koje obuhvaćaju intenzivnu skrb i osiguravanje osnovnih životnih potreba kada to nije moguće osigurati u obitelji. Isto tako, moguće je ostvariti i pružanje drugih socijalnih usluga tijekom pet ili sedam dana u tjednu. Postupak za ostvarenje ove usluge pokreće se na zahtjev korisnika pri područnom uredu Zavoda za socijalni rad koji je nadležan prema prebivalištu korisnika.
Postoje dvije mogućnosti za dobivanje usluge – na temelju rješenja Zavoda za socijalni rad i putem privatnog ugovora sa pružateljem usluge (privatni dom za starije i nemoćne osobe).
Ista se može osigurati osobi s invaliditetom, djetetu s teškoćama u razvoju, kao i roditelju djeteta s teškoćama u razvoju koje je upućeno na rehabilitacijski program zbog sudjelovanja u rehabilitaciji.
Uslugu smještaja ne mogu koristiti ljudi koji su ostvarili sljedeća prava – s drugom osobom sklopili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim ako se ne vodi postupak za ništavost ugovora.
Također, pravo na ovu uslugu nemaju one osobe kojoj uslugu njege pružaju članovi obitelji, osobe kojima se na primarnoj razini osigurava dovoljna njega bolesnika, te osobe kojima se njega u kući osigurava putem različitih programskih aktivnosti.
Ono što je važno znati je da, ako je korisnik dobio pravo na korištenje smještaja rješenjem Zavoda za socijalni rad, pravo na inkluzivni dodatak mu se ukida, a ako si korisnik sam plaća uslugu smještaja, onda mu se ukida pravo samo ukoliko je korisnik 4. ili 5. razine potpore.
Kada je u pitanju usluga organiziranog stanovanja, vrijede sljedeća pravila. Mogu je koristiti djeca s teškoćama u razvoju te osobe starije životne dobi kojima je djelomično potrebna pomoć pri zadovoljavanju njihovih životnih potreba.
Tu uslugu mogu pružati – dom socijalne skrbi, udruge, vjerske zajednice te pravne osobe. U sklopu ove usluge osiguravaju se organizirane aktivnosti tijekom dana radi zadovoljavanja životnih potreba korisnika koje ne mogu biti zadovoljene u obitelji.
Ako korisnik ima uslugu boravka, on ne može koristiti psihosocijalnu podršku, uslugu organiziranog stanovanja ili uslugu smještaja.
Što se tiče inkluzivnog dodatka, u zakonu stoji da ako je osoba s invaliditetom dobila uslugu organiziranog stanovanja ukida joj se pravo na inkluzivni dodatak, dok ako korisnik sklopi ugovor s ustanovom i privatno plaća stanovanje, gubi samo inkluzivni dodatak 4. i 5. razine.
Nadalje, kada je u pitanju socijalna usluga pomoći u kući, ona može biti odobrena osobi kojoj je zbog privremenog ili trajnog, tjelesnog ili mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja trajno potrebna pomoć.
Ovu uslugu korisnici mogu ostvariti putem uputnice, dok je moguće sklopiti i privatni ugovor. Korisnicima ove usluge osigurava se organiziranje prehrane, obavljanje kućanskih poslova, održavanje osobne higijene kao i zadovoljavanje drugih potreba korisnika.
Ta usluga može se odobriti korisniku, ako nije sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim ako nije pokrenut postupak za raskid istog, ako u vlasništvu nema imovinu kojom može osigurati zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, te ako je tri mjeseca prije pokretanja postupka za priznavanje ove usluge, mjesečni prihod po članu kućanstava bio manji od 500% osnovice.
Dobra vijest za sve korisnike je ta da od ove godine mogu ostvariti pravo na osobnu asistenciju iako im je odobrena usluga pomoći u kući.
Osoba korištenjem ove usluge ne gubi pravo na inkluzivni dodatak.
U sklopu predavanja održan je i dio o Zakonu o osobnoj asistenciji. Atlija se posebno dotaknula onih odredbi koje je Ustavni sud ukinuo 15. prosinca 2025. godine, te je 16.12.2025. donio nove odredbe.
Prema novim odredbama ukinuta je zapreka za priznavanje osobne asistencije maloljetnim osobama s invaliditetom. Sada zakon propisuje da tu uslugu mogu dobiti osobe koje imaju tjelesno, intelektualno ili mentalno oštećenje kojima je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta, odnosno funkcionalnih sposobnosti, te imaju status osobe s invaliditetom.
Ovo pravo spomenute osobe ostvaruju bez obzira na to ostvaruju li pravo na socijalnu uslugu pomoći u kući, ima li im član obitelji status roditelja njegovatelja ili pak ostvaruju pravo na njegovatelja temeljem drugih propisa. Po novim propisima, osoba može dobiti uslugu osobne asistencije iako dobiva podršku tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju mu pruža pomoćnik u nastavi.
Između ostalog, ukinute su i odredbe o maksimalnom broju sati pružanja usluga osobnog asistenta kao i kriterij o tome koliko će sati korisnici dobiti. Također, ukinuta je odredba o trenutku priznavanja prava na korištenje osobne asistencije. Prema novim odredbama, pravo na uslugu osobne asistencije priznaje se od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava na uslugu.
Nove odredbe trebale bi uvelike olakšati i poboljšati život osobama s invaliditetom, pod uvjetom da sustav bude adekvatno funkcionirao.
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom“ iznosi 25 tisuća eura
Poslušaj članak
Barbara Vardić već se nekoliko godina suočava s kroničnim i intenzivnim bolovima te sve većim ograničenjem pokretljivosti kuka. Živi s cerebralnom paralizom i korisnica je invalidskih kolica, a zbog ozbiljnog zdravstvenog stanja potrebna joj je operacija ugradnje umjetnog kuka u Sloveniji.
Posljednjih mjeseci bolovi su postali toliko izraženi da Barbara više ne može svakodnevno funkcionirati kao prije. Velik dio vremena provodi ležeći, nastojeći ublažiti bolove, što joj onemogućuje rad i sudjelovanje u aktivnostima koje su joj važne.
Kroz svoj obrt Learn & Joy bavi se edukacijom i motivacijom osoba s invaliditetom i njihovih bližnjih. Povratak poslu, samostalnosti i svakodnevnim aktivnostima za nju zato znači mnogo više od nastavka profesionalnog rada. To je prilika da ponovno živi aktivnije i nastavi raditi ono što voli.
Put do rješenja nije bio jednostavan. Nakon što ju je njezin ortoped uputio u drugu kliniku, Barbara je četiri mjeseca čekala pregled, no termin je otkazan na sam dan pregleda. Zbog neizdrživih bolova odlučila je potražiti pomoć u privatnoj klinici, gdje je rendgenskom snimkom utvrđeno da je kuk potpuno iščašen. Zbog složenosti zdravstvenog stanja upućena je na pregled u Sloveniju, gdje joj je predložena operacija ugradnje umjetnog kuka.
Operacija je važan korak prema smanjenju bolova i poboljšanju kvalitete života. Nakon zahvata slijedi desetodnevna rehabilitacija u sklopu boravka u bolnici, a po povratku kući bit će potrebni dodatna fizikalna terapija, medicinska skrb i pomoć u svakodnevnom funkcioniranju.
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje iznosi 25 tisuća eura.
Iznos predviđen za dodatnu skrb namijenjen je mogućim troškovima nakon otpusta iz bolnice, uključujući fizikalnu terapiju i rehabilitaciju kod kuće, medicinsku skrb, pomoć u svakodnevnim aktivnostima te druge zdravstvene usluge i potrepštine. Budući da se stvarni tijek oporavka i potrebne usluge ne mogu unaprijed u potpunosti predvidjeti, proračun je okviran. Ako prikupljena sredstva budu veća od stvarno potrebnih za operaciju i oporavak, višak će biti iskorišten isključivo za troškove povezane s rehabilitacijom, dodatnom skrbi i prilagodbom svakodnevnog života nakon operacije.
Glazba je važan dio Barbarina života i prati je u lijepim, ali i teškim trenucima. Želi da bude dio i njezina oporavka. Rehabilitacija za nju neće značiti samo vježbe i ponovno usvajanje pokreta, već i priliku da kroz glazbu, pokret i vlastiti ritam ponovno pronađe radost u svakodnevici.
Upravo je zato kampanja dobila naziv „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom”. Iza tog naziva krije se želja za životom s manje boli, većom samostalnošću i više mogućnosti za svakodnevne aktivnosti.
Za Barbaru ova operacija predstavlja priliku za novi početak. Svaka donacija, bez obzira na iznos, približava je potrebnom zahvatu i oporavku. Ako ste u mogućnosti, podržite kampanju i pomozite joj prikupiti potrebnih 25.000 eura.
Svoje donacije možete uplatiti ovdje, a ako niste u mogućnosti donirati, puno će značiti i ako podijelite kampanju sa svojim prijateljima, obitelji i poznanicima.
Pomozimo Barbari do operacije, oporavka i života s manje boli, više samostalnosti i novom prilikom za radost.
Savezi osoba s invaliditetom održali su 9. studenoga u Zagrebu treći regionalni sastanak s predstavnicima gradova i županija te poslodavcima
Poslušaj članak
Neformalni sastanak organizirala je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH u suradnji s 13 nacionalnih saveza s ciljem poboljšanja položaja osoba s invaliditetom i jačanja međusobne suradnje saveza s jedinicama lokalne i regionalne samouprave i poslodavcima. Sastanku su se odazvali predstavnici sedam županija i 11 gradova.
U prigodnom govoru predsjednica SOIH-a Marica Mirić rekla je kako savezi ne ukazuju samo na probleme osoba s invaliditetom nego donose i prijedloge rješenja. Naglasila je kako je savezima bitna suradnja s gradovima i općinama jer se život osoba s invaliditetom odvija u lokalnoj zajednici te je sastanak prigoda da se čuje što se na lokalnoj razini radi za ove osobe.
Tijekom sastanka savezi su predstavili svoj rad, dosadašnju suradnju s jedinicama lokalne i regionalne samouprave te iznijeli viziju buduće suradnje, a gradovi i županije također su predstavili suradnju sa savezima.
U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom rekao je da Grad Zagreb dobro surađuje s udrugama osoba s invaliditetom u kreiranju javnih politika te rješavanju prometnih problema. Naglasio je da je Grad Zagreb donio novu Strategiju za izjednačavanje mogućnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom za razdoblje od 2027. do 2030., koja je usmjerena na unaprjeđenje kvalitete života, razvoj usluga podrške te stvaranje pristupačnijeg i uključivijeg Zagreba.
Jasna Grgurić Malović iz Grada Rijeke istaknula je dobru suradnju s udrugama osoba s invaliditetom. Grad Rijeka intenzivno radi na uklanjanju fizičkih i arhitektonskih barijera kako bi se poboljšala pristupačnost i mobilnost osoba s invaliditetom. Važan projekt u ostvarenju ovog cilja je „Otklonimo barijere“, u sklopu kojeg osobe s invaliditetom i stručne službe gradske vlasti obilaze lokacije u užem središtu grada.
Andreja Bobek iz Grada Varaždina istaknula je kako Gradska uprava u udrugama osoba s invaliditetom vidi važnog partnera. Ove godine pokrenuta je platforma za učenje znakovnog jezika Znakovni.hr u suradnji Grada Varaždina, Udruge gluhoslijepih Varaždinske županije i jednog roditelja.
Zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije Jasna Petek istaknula je da su udruge osoba s invaliditetom u ovoj županiji zagovarateljice prava, pružateljice socijalnih usluga te poslodavci. Dodala je da su ove udruge Županiji važan partner u donošenju mnogih odluka, a osobito doprinose osiguravanju pomoćnika u nastavi djeci s teškoćama u razvoju.
Na sastanku je istaknuto da su veliki problemi udruga nedostatak kontinuiranog financiranja usluga i nedostatak stručnog kadra, a s nedostatkom tog kadra suočavaju se i pojedine županije. Izražena je želja da se ojača suradnja jedinica lokalne i regionalne samouprave s udrugama osoba s invaliditetom.
U ime poslodavca obratila se Mirela Vrbanac iz Zračne luke Zagreb, koja je istaknula da tvrtka zapošljava i osobe s invaliditetom te je za djecu s teškoćama u razvoju otvorila senzornu sobu. S obzirom na značajan broj putnika s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, prostor Zračne luke prilagođen je tim osobama.
Iza udruge su desetljeća borbe za prava, ravnopravnost i bolje životne mogućnosti njezinih članova, a njezina misija nastavlja se i danas
Poslušaj članak
Udruga slijepih Međimurske županije obilježila je velikih 75 godina djelovanja. Svečanost tim povodom održana je 21. listopada u Katoličkom domu u Čakovcu, gdje su se okupili uzvanici i članovi kako bi obilježili ovu vrijednu obljetnicu.
Ovo je samo mali dio priče o dugogodišnjem radu udruge, njezinoj važnosti za članove i svemu što je tijekom desetljeća učinila za bolji i kvalitetniji život slijepih i slabovidnih osoba u Međimurju.
Priča o udruzi počinje 27. srpnja 1951. godine, kada je osnovan tadašnji Savez slijepih, općinska organizacija Čakovec. Osnovali su ga entuzijasti koje je povezivala želja za pozitivnim promjenama u društvu i borba za prava slijepih osoba.
Među osnivačima bili su Anđela Brlek, Valent Brlek, Leopold Vilić, Dragica Vilić, Konrad Herjavec, Josip Strelec, Franjo Bogdan, Marija Nikolić, Stjepan Vlah, Zorica Sklepić i Josip Jagec.
U prvim desetljećima djelovanja, tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, udruga se ponajviše bavila zapošljavanjem i stambenim zbrinjavanjem odraslih slijepih osoba. Nakon školovanja u Zagrebu, mnogi su se vraćali u Međimurje i zapošljavali kao telefonisti ili tvornički radnici.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina članovima se počela pružati i jednokratna financijska pomoć, osobito onima najugroženijima. Udruga tada nije imala vlastite prostorije pa su se sastanci i druženja održavali u nekadašnjoj zgradi općine, na mjestu današnje zgrade Međimurske županije.
Važan iskorak u samostalnosti slijepih osoba dogodio se nakon što je 1982. godine u Centru „Vinko Bek” u Zagrebu otvoren odjel za kasnije oslijepljele osobe, gdje su se provodile rehabilitacija i prekvalifikacija. Jedna članica međimurske udruge ondje je završila obuku samostalnog kretanja uz pomoć dugog bijelog štapa. Po povratku u Međimurje počela je primjenjivati stečene vještine, postavši primjer i poticaj drugim slijepim osobama.
Devedesete godine donijele su novo razdoblje u životu slijepih osoba. Sve se više radilo na njihovoj ravnopravnosti i uključivanju u društvo. Posebno važan pomak ostvaren je u obrazovanju. Slijepa djeca počela su se uključivati u redovne škole uz prilagodbu nastavnih metoda.
Međimurske predškolske ustanove bile su među prvima u Hrvatskoj koje su primjenjivale model integracije slijepe djece, pridonoseći kvalitetnijem obrazovanju i stvaranju jednakih mogućnosti.
Danas su slijepe osobe aktivno uključene u rad udruge i njezina upravljačka tijela, ali i u senzibilizaciju javnosti o svojim svakodnevnim potrebama i izazovima. Svojim primjerom pokazuju da sljepoća ne znači odustajanje od rada, aktivnog života i sudjelovanja u zajednici.
Posebna pozornost posljednjih godina usmjerena je na obrazovanje i zapošljavanje mladih. Udruga nastoji svakom članu pristupiti individualno, pružiti mu potrebnu podršku te stvoriti što bolje uvjete za uključivanje u radni proces.
Među važnijim projektima ističe se „Razvoj društvenog poduzetništva za slijepe osobe”, sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda i Državnog proračuna Republike Hrvatske. U sklopu projekta otvoren je salon za masažu Lumbago, u kojem je zaposlen certificirani medicinski maser, visoko slabovidna osoba. Prije zaposlenja bio je nezaposlen, a rad u salonu pružio mu je priliku za profesionalnu i društvenu integraciju.
I nakon 75 godina djelovanja udruga nastavlja svoju misiju. Među aktualnim ciljevima ističu se zagovaranje sustavnog financiranja udruga kroz rad u upravljačkim tijelima Hrvatskog saveza slijepih te zapošljavanje stručnjaka, poput socijalnog radnika ili radnog terapeuta, koji bi članovima pružali dodatnu podršku.
Iza 75 godina rada stoje brojne životne priče, trud, borba za prava i ostvareni uspjesi. Od prvih osnivača koji su 1951. godine postavili temelje udruge do današnjih članova koji nastavljaju graditi društvo jednakih mogućnosti, njezina je misija ostala ista – pružati podršku, poticati samostalnost i osiguravati dostojanstven i ispunjen život slijepim i slabovidnim osobama.
Tko su Purger i Purgerica?
Pomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
Tajni agenti 010 u novoj misiji: spašavaju vlastiti libido
SLAVONSKI BROD MoveNow kamp okupio velik broj djece
-
Life&StylePrije 1 danTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 2 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaACT Grupa poziva na zapošljavanje osoba s invaliditetom
-
KulturaPrije 5 danaBOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
-
Civilno društvoPrije 1 danUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 5 danaMagnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Obaranje rukePrije 5 danaHrvatska odlična na SP u (para)obaranju ruke
-
VremeplovPrije 6 danaNasilju nije mjesto u školi i svako dijete ima pravo na sigurnost