Iako ne postoji savršen priručnik za roditeljstvo, postoje zdravi načini kako reagirati kad dijete ne surađuje – a pritom ostati smiren, dosljedan i pun ljubavi

Roditeljstvo je jedan od najizazovnijih i najodgovornijih zadataka koje osoba može imati. Dok ljubav prema djetetu dolazi prirodno, suočavanje s neposlušnošću često izaziva osjećaj frustracije, nesigurnosti pa čak i krivnje.

Iako ne postoji savršen priručnik za roditeljstvo, postoje zdravi načini kako reagirati kad dijete ne surađuje – a pritom ostati smiren, dosljedan i pun ljubavi.

Djeca nisu neposlušna bez razloga. Ponekad su umorna, gladna, preopterećena emocijama ili jednostavno testiraju granice – što je normalan dio razvoja. Umjesto da odmah reagirate kaznom ili ljutnjom, pokušajte se zapitati: ‘Što moje dijete zapravo pokušava reći svojim ponašanjem?’

Djeca trebaju strukturu i rutinu kako bi se osjećala sigurno. Jasna pravila i očekivanja, ponavljana bez prijetnji i vike, pomažu im razumjeti što se smije, a što ne. Dosljednost je ključna – ako danas nešto tolerirate, a sutra to kažnjavate, dijete će biti zbunjeno.

Kad dijete prkosi ili ne sluša, lako je izgubiti strpljenje. No važno je zapamtiti da djeca uče promatrajući. Ako vi reagirate smireno i s poštovanjem, veća je vjerojatnost da će i oni razviti sličan način rješavanja sukoba. Duboko udahnite, govorite mirnim tonom i pogledajte dijete u oči – time pokazujete snagu, a ne slabost.

Umjesto da djetetu samo govorite što ne smije, pokušajte ga uključiti u rješavanje problema. Na primjer: ‘Što možemo učiniti da sutra ne kasnimo u školu?’ Time pokazujete poštovanje prema njegovom mišljenju i gradite osjećaj odgovornosti.

Lako je uočiti kad dijete napravi nešto pogrešno, ali jednako je važno (ako ne i važnije) primijetiti kada se trudi, pokazuje empatiju ili poštuje pravila. Pohvala ne mora biti pretjerana – dovoljno je reći: ‘Svidjelo mi se kako si čekao red.’ Pozitivno pojačanje potiče željeno ponašanje.

Roditelj koji je iscrpljen, pod stresom ili emocionalno preopterećen teže će upravljati dječjim izazovima. Niste loš roditelj ako si uzmete vrijeme za sebe. Naprotiv – brinući se o sebi, dajete djetetu najbolju verziju sebe.

Biti dobar roditelj ne znači imati dijete koje je uvijek poslušno. To znači ostati prisutan, suosjećajan i dosljedan čak i onda kada stvari nisu lake. Dijete koje danas prkosi zapravo uči kako biti samostalno – a vaš zadatak nije da slomite tu volju, već da je usmjerite.

Štrudla je najbolja dok je još mlaka, ali odlična je i hladna. Možete je poslužiti s kuglicom sladoleda od vanilije ili preljevom od vanilije za dodatni užitak

Za nadjev:

• 4 srednje jabuke (oguljene i naribane)
• 3 žlice šećera (ili po ukusu)
• 1 žličica cimeta
• pola šalice mljevenih oraha ili krušnih mrvica (po želji – za upiti sok)
• 1 vanilin šećer
• sok od pola limuna

Za puding:

• 1 vrećica pudinga od vanilije
• 2 žlice šećera
• 2 šalice mlijeka (500 ml)

Za štrudlu:

• 1 pakiranje gotovih kora za savijaču (oko 10 kora)
• pola šalice ulja (za premazivanje)
• 2 žlice krušnih mrvica (za posipanje)
• šećer u prahu za posipanje (po želji)

Priprema:

U manjoj posudi pomiješajte prašak za puding, 2 žlice šećera i malo mlijeka (oduzmite od ukupne količine).

Ostatak mlijeka zakuhajte. Kad zavrije, dodajte smjesu pudinga i kuhajte dok se ne zgusne.

Ostavite da se malo ohladi (povremeno promiješajte da se ne stvori kožica).

Oguljene i naribane jabuke pomiješajte sa šećerom, cimetom, vanilin šećerom i limunovim sokom. Po želji dodajte orahe ili mrvice da upiju višak soka.

Uzmite dvije kore i premažite ih uljem. Po drugoj kori pospite malo krušnih mrvica. Na donji dio kore stavite par žlica pudinga, preko toga stavite jabuke. Zarolajte u štrudlu i položite na lim obložen papirom za pečenje.

Ponovite dok ne potrošite sastojke.

Pećnicu zagrijte na 180 °C. Štrudle premažite uljem i pecite oko 30–35 minuta, dok ne dobiju zlatno-smeđu boju.

Ostavite da se malo ohladi i pospite šećerom u prahu.

Za pretilost  se može reći da je pandemija koja značajno narušava kvalitetu života.  Na globalnoj razini 47 posto  žena  ima prekomjernu tjelesnu masu.

S ciljem ukazivanja na specifičnosti pretilosti u odnosu na spol i njenih posljedica, specifičnosti međuovisnosti o psihičkim poremećajima u odnosu na spol te specifičnosti terapijskih intervencija ovisno o spolu Klinika za psihijatriju Sveti Ivan organizirala je prošli četvrtak simpozij „ Pretilost i psihopatologija kod žena: jučer-danas-sutra“.

Na simpoziju su  vodeći stručnjaci  iz područja epidemiologije, endokrinologije, psihijatrije, nutricionizma, interne medicine, fizioterapije i javnog zdravstva održali predavanja o raznim vidovima pretilosti kod žena, od javnozdravstvenih pokazatelja, hormonskih i  psihičkih posebnosti, do uloge lijekova, tjelesne aktivnosti i suvremenih oblika liječenja, uključujući i kirurške zahvate.

Sudionike je prigodnim riječima pozdravila Ivana Đerek- Dubravčić iz Gradskog ureda  za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom. Naglasila je da pretilost  je sve značajniji javnozdravstveni izazov ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Stoga se tom problemu treba pristupiti stručno i sveobuhvatno.

„U gradu Zagrebu svjesni smo izazova javnozdravstvenog značaja pretilosti i u suradnji sa zdravstvenim ustanovama  provodimo niz projekata i aktivnosti koji su  usmjereni  smanjivanju rizika razvoja kroničnih bolesti , a  između ostalog  povezani su i sa pretilosti. U 2025. godini za provedbu projekata koji su usmjereni regulaciji tjelesne težine i usvajanju zdravih životnih navika izdvajamo preko 200 tisuća eura. Jedan  od projekata  koji sufinanciramo je i Dnevna  bolnica za poremećaj  prehrane u sklopu Klinike za  psihijatriju Sveti Ivan koju vodi psihijatar  Hrvoje Handl“, rekla je  Đerek- Dubravčić.

Epidemiolog  iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Sanja Musić-Milanović naglasila je da najveća  prevalencija prekomjerne tjelesne mase žena na Karibima, u Sjevernoj Africi, te na  Bliskom istoku i Oceaniji. Srednja i Istočna Europa bilježi stagnaciju kad je u pitanju  porast indeksa tjelesne mase u zadnjem desetljeću.

” U Hrvatskoj možemo očekivati  da minimalno će 80  posto žena u nekom trenutku imati prekomjernu  tjelesnu masu. Trenutno 50 posto žena  u dobi  iznad 18 godina ima previše kilograma, odnosno  prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Prosjek Europske unije je 45 posto, a Hrvatska je iznad toga, te možemo  reći  da su  naše žene europske  prvakinje  po višku kilograma“, rekla je  Musić- Milanović. Navela je istraživanje koje pokazuje da 34 posto djevojčica u dobi od osam godina pati od debljine dok  u adolescenciji prevalencija privremeno opada. Spomenula je da žene s nižim mjesečnim  prihodima imaju problem prekomjerne tjelesne mase i debljine u odnosu na ostale. Također žene nižeg obrazovanja imaju veći rizik od prekomjerne tjelesne  mase, nego žene srednjeg i višeg obrazovanja.

„Hrvatske žene s nižim obrazovanjem su opet prve u Europi što se tiče prekomjerne tjelesne mase. Najveći udio u Hrvatskoj  žena s prekomjernom  tjelesnom masom su  one s nižim  obrazovanjem“, upozorila je Musić- Milanović.

„Žene koje žive u gradovima su opet prve u  Europi  što se tiče prekomjerne  tjelesne  mase. Najveći udio žena s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom koje žive u gradovima su u Hrvatskoj“, rekla je Musić- Milanović.

Naglasila je da se prekomjerna tjelesna masa može prevenirati. Za to trošimo 6,6 posto zdravstvenog  budžeta. Navela je da 85 posto ljudi s šećernom bolešću tipa dva ima višak kilograma, odnosno 75 posto ljudi s hipertenzijom  ima višak kilograma.

„Prekomjerna tjelesna masa i debljina je jedini statistički  značajno prepoznatljivi  rizik za pet vodećih nezaraznih  bolesti  od kojih poboljeva i umire između 92 i 96 posto ljudi u Hrvatskoj. Ništa se ne daje u prepoznavanje i rješavanje ovog  problema. Kada bi se nešto učinilo do 2050. godine mogli bi smo spriječiti pola milijuna bolesti, samo da zaustavimo porast debljine,  izbjegli bi pola milijuna bolesti . Ako to ne napravimo možemo očekivati da će djeca rođena 2050. godine živjeti tri i pol godine kraće  u odnosu na djecu rođenu 2020. godine”, poručila je Musić- Milanović.

Endokrinolog  iz KBC Zagreb Maja Baretić govorila je o operativnom liječenju pretilosti i predoperativnoj obradi. Operativno liječenje se provodi kada konzervativne metode liječenja pretilosti više ne pomažu. Radi se o barijatrijskoj kirurgiji. Ova kirurgija značajno poboljšava kvalitetu života i smanjuje pobol povezan  s pretilošću, ali zahtjeva temeljitu predoperativnu  pripremu i cjeloživotnu suradnju pacijenta s medicinskim timom.

Predoperativna obrada ključna je za smanjenje perioperativnih rizika i postizanje dugoročnih optimalnih ishoda. Obuhvaća detaljnu medicinsku anamnezu, laboratorijske pretrage, endoskopski pregled gornjeg probavnog sustava, psihološku procjenu te procjenu  prehrambenih navika. Postoperativno praćenje uključuje prehrambene prilagodbe, suplementaciju mikronutrijenata i redovite kontrole kako bi se osiguralo dugoročno održavanje rezultata i prevencija komplikacija. Potrebna je i psihološka podrška.

O nutricionističkim intervencijama kod pretilosti u žena govorila je nutricionistica Maja Žanko iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan. Nutricionistički  pristup treba biti usmjeren na postupno usvajanje uravnoteženih prehrambenih navika, normalizaciju prehrane i podršku u razvoju  fleksibilnog  odnosa  prema hrani i tijelu te vraćanju signala gladi i sitosti. Cilj intervencije nije restrikcijska dijeta, već izgradnja održivih navika hranjenja i kretanja koje promiču zdrave životne navike uz  poštivanje psihološkog stanja žene. Takav pristup omogućuje stvaranje temelja za dugoročnu stabilnost tjelesnog i mentalnog zdravlja, bez opasnosti  od yo-yo efekta kroz restrikciju i ponovno debljanje.

Psihijatrica Petrana Brečić je održala predavanje o debljini kao čimbeniku rizika za suicidalnost. Odnos između debljine i suicidalnosti je složen i ovisi o brojnim faktorima. Varira ovisno o kulturološkom konktekstu. U nekim kulturama punije tijelo simbolizira blagostanje, a u drugim se idealizira mršavost.

„Neke kulture u svijetu nestigmatiziraju debljinu, a u zapadnoj civilizaciji se promovira  kultura mršavosti što značajno utječe na žene. Različiti su oprečni rezultati istraživanja, neka  istraživanja kažu da debljina nema nikakav utjecaj na suicidalnost, a neka kažu da debljina promovira suicidalnost posebno kod mlađih žena koje stvaraju sliku o sebi. Međutim kod žena se ne radi  o izvršenju  suicida, nego istraživanja pokazuju da se radi o nekakvim razmišljanjima o tome“,  rekla je  Brečić.