Glavni simptom apotemnofilije je intenzivna želja za amputacijom jednog ili više zdravih udova, ili u nekim slučajevima, gubitak funkcije određenog dijela tijela. Osobe s ovim poremećajem često osjećaju dubok unutarnji sukob i nelagodu zbog prisutnosti ‘suvišnog’ uda. Ovaj osjećaj može dovesti do ozbiljne tjeskobe, depresije i društvene izolacije
Poslušaj članak
Apotemnofilija je neurološki poremećaj koji uključuje želju osobe za amputacijom zdravih udova (jednog ili više njih). Osim toga, osobe koje pate od ovog poremećaja mogu imati seksualne fantazije u kojima maštaju da su im udovi amputirani.
Suprotnost ovom poremećaju je akrotomofilija – seksualna privlačnost prema drugim osobama koje imaju amputirane udove. Ljudi koji pate od apotemnofilije zapravo boluju od poremećaja identiteta tjelesnog integriteta.
O ovom poremećaju prvi put se pisalo 1977. godine u članku Grega Farta i Johna Moneyja, koji su definirali i postavili pojam apotemnofilije. Psihofiziolog Richard Bruno iz New Jerseyja jedan je od rijetkih stručnjaka za ovo područje te je identificirao tri različite vrste osoba koje pate od ovog poremećaja.
Glavni simptom apotemnofilije je intenzivna želja za amputacijom jednog ili više zdravih udova ili, u nekim slučajevima, gubitak funkcije određenog dijela tijela. Osobe s ovim poremećajem često osjećaju dubok unutarnji sukob i nelagodu zbog prisutnosti ‘suvišnog’ uda. Ovaj osjećaj može dovesti do ozbiljne tjeskobe, depresije i društvene izolacije.
Mnogi oboljeli imaju preciznu viziju o tome kako bi željeli da njihovo tijelo izgleda nakon amputacije. Na primjer, mogu osjećati da bi se tek nakon amputacije osjećali ‘cjelovitima’ ili da bi njihov unutarnji identitet bio u skladu s njihovim vanjskim izgledom.
Točan uzrok apotemnofilije nije u potpunosti razjašnjen, ali istraživanja sugeriraju da bi poremećaj mogao imati neurološku osnovu. Neki znanstvenici vjeruju da je povezan s nepravilnim funkcioniranjem parijetalnog režnja mozga, dijela mozga odgovornog za percepciju tijela. Psihološki čimbenici također mogu igrati važnu ulogu, uključujući probleme s identitetom i samopoimanjem.
Apotemnofilija je rijedak poremećaj, što ga čini izazovnim za dijagnozu. Liječnici i psiholozi obično se oslanjaju na detaljne intervjue s pacijentima kako bi razumjeli prirodu njihovih osjećaja i želja. Važno je isključiti druge mentalne poremećaje, poput tjelesnog dismorfnog poremećaja, koji također uključuje nezadovoljstvo vlastitim tijelom.
Liječenje je složeno i često zahtijeva multidisciplinaran pristup. Psihoterapija, posebice kognitivno-bihevioralna terapija (CBT), može pomoći oboljelima da se suoče s negativnim mislima i osjećajima vezanima uz njihovo tijelo. Međutim, mnogi pacijenti ne pronalaze olakšanje u terapijama i nastavljaju osjećati snažnu želju za amputacijom.
Kirurška intervencija, iako kontroverzna, ponekad se razmatra kao posljednje rješenje za osobe koje ne mogu pronaći olakšanje na druge načine. U takvim slučajevima, etičke i pravne implikacije ove odluke izazivaju duboke rasprave unutar medicinske zajednice.
Apotemnofilija postavlja brojna etička pitanja, posebno kada je riječ o dopuštanju amputacije zdravog uda. Protivnici ovakvih intervencija tvrde da je zadatak medicinske struke očuvanje zdravlja, dok zagovornici ističu da amputacija može značajno poboljšati kvalitetu života oboljelih i smanjiti njihovu psihološku patnju.
Osobe s apotemnofilijom često se suočavaju s nerazumijevanjem i stigmatizacijom u društvu. Pružanje podrške i povećanje svijesti o ovom poremećaju ključno je za smanjenje stigme i pružanje adekvatne pomoći oboljelima.
Apotemnofilija je složen i često neshvaćen poremećaj koji zahtijeva pažnju i razumijevanje. Daljnja istraživanja potrebna su kako bi se bolje razumjeli uzroci i razvile učinkovitije metode liječenja. Istovremeno, važna je edukacija šire javnosti kako bi se smanjila stigma i osigurala adekvatna podrška osobama koje se suočavaju s ovim izazovnim stanjem.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih simptoma, laboratorijskih testova za analizu koncentracije trimetilamina u urinu te genetskim testiranjem na mutacije gena FMO3
Ovo je rijetki metabolički poremećaj koji uzrokuje neobičan miris tijela, često uspoređivan s mirisom trule ribe. Ovaj sindrom nastaje zbog nemogućnosti tijela da učinkovito razgradi trimetilamin (TMA), spoj koji nastaje tijekom probave određene hrane bogate kolinom, lecitinom i karnitinom.
Sindrom ribljeg mirisa obično je genetskog podrijetla. Nastaje mutacijom gena FMO3, koji kodira enzim flavin-monooksigenazu 3. Taj enzim odgovoran je za pretvorbu trimetilamina u njegovu bezmirisnu formu, trimetilamin-N-oksid. Kada enzim ne funkcionira pravilno, trimetilamin se nakuplja u tijelu i izlučuje znojem, urinom i izdahnutim zrakom, uzrokujući specifičan neugodan miris.
Glavni simptom ovog poremećaja je intenzivan i trajan miris koji podsjeća na ribu. Ovaj miris može varirati u intenzitetu, ovisno o prehrani, hormonalnim promjenama (npr. tijekom menstruacije, trudnoće ili menopauze) te razini stresa. Osim fizičkih simptoma, sindrom često ima značajan psihološki utjecaj, uzrokujući sram, socijalnu izolaciju i anksioznost.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih simptoma, laboratorijskih testova za analizu koncentracije trimetilamina u urinu te genetskim testiranjem na mutacije gena FMO3.
Iako ne postoji lijek za sindrom ribljeg mirisa, simptomi se mogu kontrolirati promjenom načina života i prehrane.
Dakle, potrebno je izbjegavati hranu bogatu trimetilaminom poput ribe, jaja, crvenog mesa, soje, graha i drugih namirnica bogatih kolinom.
Aktivni ugljen i bakrov sulfat ponekad mogu pomoći u smanjenju simptoma. Učestalo tuširanje i korištenje antibakterijskih sapuna može smanjiti miris, a u nekim slučajevima liječnici mogu preporučiti antibiotike u niskim dozama kako bi smanjili crijevnu proizvodnju trimetilamina.
Ovaj sindrom zahtijeva pažljivo upravljanje i podršku. Edukacija o stanju, razumijevanje od strane obitelji i zajednice te savjetovanje s liječnicima ključni su za poboljšanje kvalitete života oboljelih osoba. Nažalost, mnogi sa blažim simptomima nikad ne zatraže pomoć zbog stigme i srama.
Dugotrajno izlaganje gaslightingu može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje žrtve. Osobe često gube samopouzdanje, osjećaju krivnju za situacije koje nisu njihova odgovornost i razvijaju osjećaj nemoći. U ekstremnim slučajevima, žrtve mogu početi sumnjati u vlastiti razum i percepciju stvarnosti
Poslušaj članak
Gaslighting je oblik psihološke manipulacije u kojem manipulator pokušava posijati sjeme sumnje u percepciju stvarnosti svoje žrtve, često s ciljem da stekne kontrolu ili moć nad njom. Ovaj fenomen može se dogoditi u osobnim odnosima, na radnom mjestu ili čak u širem društvenom kontekstu, poput političkog diskursa.
Pojam ‘gaslighting’ dolazi iz kazališnog komada i kasnijeg filma Gaslight iz 1944., u kojem suprug manipulira svojom ženom da povjeruje kako gubi razum, sustavno umanjujući njezina iskustva i osjećaje. U praksi, gaslighting uključuje negiranje stvarnosti, umanjivanje tuđih osjećaja, prebacivanje krivnje i stvaranje osjećaja nesigurnosti kod žrtve.
Gaslighting može biti suptilan, ali postoje određeni obrasci ponašanja koje je moguće prepoznati.
Negiranje onoga što se dogodilo. Manipulator može reći stvari poput: ‘To se nikad nije dogodilo’ ili “Ti si to izmislio/la’.
Prebacivanje krivnje. Gaslighter često tvrdi da je problem u žrtvi: ‘Ti si uzrok svih problema’.
Iskrivljavanje činjenica. Manipulator može mijenjati ili izmišljati događaje kako bi izazvao zbunjenost.
Dugotrajno izlaganje gaslightingu može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje žrtve. Osobe često gube samopouzdanje, osjećaju krivnju za situacije koje nisu njihova odgovornost i razvijaju osjećaj nemoći. U ekstremnim slučajevima, žrtve mogu početi sumnjati u vlastiti razum i percepciju stvarnosti.
Zaštititi se možete tako što ćete vjerovati svojim osjećajima. Vaša iskustva i osjećaji su valjani, čak i ako vam drugi tvrde suprotno.
Vodite bilješke. Zapisivanje činjenica može vam pomoći u održavanju jasnoće i sprječavanju zbunjenosti.
Razgovarajte s povjerljivim osobama. Potražite podršku prijatelja, obitelji ili terapeuta koji vam mogu pružiti objektivnu perspektivu.
Postavite granice. Naučite reći ‘ne’ i zaštititi svoje emocionalno zdravlje.
Gaslighting je suptilan, ali moćan oblik manipulacije koji može značajno utjecati na mentalno zdravlje i kvalitetu života žrtve. Ključno je osvijestiti ove obrasce ponašanja, zaštititi se od njih i potražiti podršku kako biste vratili kontrolu nad vlastitom stvarnošću.
Ako ste suočeni s gaslightingom, znajte da niste sami i da postoje načini za izlazak iz ovog manipulativnog odnosa.
Na reviji će sudjelovati hrabre žene koje su preživjele moždani udar, a nosit će crvene haljine koje su izradili hrvatski dizajneri Greta Gudelj, Igor Dobranić, Iva Karačić, Željka Šafran, Jasmina Arnautović i Dora Rubić
Poslušaj članak
Dan crvenih haljina u Hrvatskoj se obilježava svakog prvog petka u veljači kako bi se podigla svijest o specifičnostima moždanog udara kod žena. Cilj je educirati žene o rizicima, simptomima i prevenciji moždanog udara, jer žene češće pogađa ova bolest, a posljedice su često teže.
Inicijativa je započela u SAD-u kroz kampanju ‘Go Red for Women’, dok je u Hrvatskoj pokrenuta zahvaljujući Hrvatskoj liječničkoj komori i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u suradnji s brojnim udrugama za zdravlje.
Središnji događaj ovogodišnjeg Dana crvenih haljina održat će se 7. veljače u auli Sveučilišta u Zagrebu, uz mogućnost praćenja online. Na reviji će sudjelovati žene koje su preživjele moždani udar, odjevene u crvene haljine hrvatskih dizajnera, uključujući Gretu Gudelj, Igora Dobranića, Ivu Karačić, Željku Šafran, Jasminu Arnautović i Doru Rubić.
Organizaciju Dana crvenih haljina predvode volonterke, stručnjakinje iz KBC-a Sestre milosrdnice i KBC-a Zagreb, među kojima su neurologinje Arijana Lovrenčić-Huzjan, Marina Roje Bedeković, Zdravka Poljaković Skurić, Vesna Matijević i Svjetlana Šupe, te logopedinja Dinah Vodanović.
Statistički podaci pokazuju da jedna od pet žena doživi moždani udar, dok jedna od tri umire od njegovih posljedica. Prevencija je ključna – više od 80 posto moždanih udara može se spriječiti pravovremenim djelovanjem na čimbenike rizika i promjenom načina života.
Osim zajedničkih faktora rizika poput visokog krvnog tlaka, visokog kolesterola, šećerne bolesti, pušenja i atrijske fibrilacije, žene su podložne dodatnim specifičnim rizicima. Hormonalne promjene, egzogeni estrogeni, trudnoća i postporođajno razdoblje povećavaju vjerojatnost razvoja moždanog udara kod žena.
Crvena haljina simbolizira snagu i vitalnost žena te istovremeno podsjeća na važnost očuvanja zdravlja srca i krvnih žila. Obilježavanje Dana crvenih haljina uključuje edukativne radionice, javne kampanje i besplatne zdravstvene preglede.
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših preferencija i ponovljenih posjeta. Klikom na “Prihvati sve” pristajete na korištenje SVIH kolačića. Međutim, možete posjetiti "Postavke kolačića" kako biste dali kontrolirani pristanak.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva dok se krećete web stranicom. Među njima, kolačići koji su kategorizirani kao potrebni pohranjuju se u vaš preglednik jer su neophodni za rad osnovnih funkcija web stranice. Također koristimo kolačiće trećih strana koji nam pomažu analizirati i razumjeti kako koristite ovo web mjesto. Ovi kolačići će biti pohranjeni u vašem pregledniku samo uz vaš pristanak. Također imate mogućnost isključiti ove kolačiće. Ali isključivanje nekih od ovih kolačića može utjecati na vaše iskustvo pregledavanja.
Funkcionalni kolačići pomažu u obavljanju određenih funkcija kao što je dijeljenje sadržaja web stranice na platformama društvenih medija, prikupljanje povratnih informacija i druge značajke trećih strana.
Kolačići izvedbe koriste se za razumijevanje i analizu ključnih indeksa učinkovitosti web stranice što pomaže u pružanju boljeg korisničkog iskustva za posjetitelje.
Analitički kolačići koriste se za razumijevanje načina na koji posjetitelji stupaju u interakciju s web stranicom. Ovi kolačići pomažu u pružanju informacija o metrikama kao što su broj posjetitelja, stopa napuštanja stranice, izvor prometa itd.
Neophodni kolačići apsolutno su neophodni za ispravno funkcioniranje web stranice. Ovi kolačići osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice, anonimno.
Oglašavački kolačići koriste se kako bi se posjetiteljima pružili relevantni oglasi i marketinške kampanje. Ovi kolačići prate posjetitelje na web-mjestima i prikupljaju podatke za pružanje prilagođenih oglasa.
Gastro kutakprije 2 mjeseca
Gastro kutakprije 1 godina
Gastro kutakprije 1 godina
Gastro kutakprije 11 mjeseci
Gastro kutakprije 5 mjeseci
Vijestiprije 1 godina
Gastro kutakprije 11 mjeseci
Gastro kutakprije 11 mjeseci
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva dok se krećete web stranicom. Među njima, kolačići koji su kategorizirani kao potrebni pohranjuju se u vaš preglednik jer su neophodni za rad osnovnih funkcija web stranice. Također koristimo kolačiće trećih strana koji nam pomažu analizirati i razumjeti kako koristite ovo web mjesto. Ovi kolačići će biti pohranjeni u vašem pregledniku samo uz vaš pristanak. Također imate mogućnost isključiti ove kolačiće. Ali isključivanje nekih od ovih kolačića može utjecati na vaše iskustvo pregledavanja.