Analizirajući slinu 30 ljudi koji su oboljeli od srčanog zatajenja, test njihove sline u 81% slučajeva poklapao se s uobičajnim testom za mjerenje S100A7 proteina

Iako se ovdje ne radi o potpunom srčanom zastoju, ovo stanje nikako nije za zanemariti. Dobra vijest je da će se od sada ova dijagnoza moći brže ustanoviti pomoću novorazvijenog testa, piše ScienceAlert.

Kada srce potpuno stane to u većini slučajeva znači kraj života za čovjeka, dok je kod srčanog zatajenja pravovremenom intervencijom moguće osobi spasiti život.

Razlika između ta dva stanja je u tome što do zatajenja srca dolazi kada srce iz nekog razloga počne slabije pumpati krv. Iz tog razloga tjelesna tkiva ostaju bez kisika i ne uspijevaju otkloniti štetne tvari iz organizma.

Najveći problem je to što su simptomi kod ovog stanja dosta slični drugim zdravstvenim tegobama zbog čega ljudi ne uspiju razaznati da se radi o srčanom zatajenju. Upravo zato pacijentima se prava dijagnoza otkrije tek kada bolest već uzme maha.

Pozitivna stvar je ta što se ovo stanje može liječiti, ako se otkrije na vrijeme. Liječnici su otkrili kako se srčani zastoj može otkriti mjerenjem određenog proteina u organizmu.

Riječ je o proteinu S100A7. Znanstavnici tvrde kako je razina ovog proteina dva puta veća kod pacijenata kojima prijeti zatajenje srca, u odnosu na ljude koji taj rizik nemaju.

Naime, razina spomenutog proteina u organizmu može se provjeriti putem m-RNA testa koji se radi tako što se uzme uzorak sline pacijenta.

Analizirajući slinu 30 ljudi koji su oboljeli od srčanog zatajenja, test njihove sline u 81% slučajeva poklapao se s uobičajnim testom za mjerenje S100A7 proteina.

Iako je m-RNA test otkrio problem sa srčanim zastojem kod pacijenata u jako velikom postotku, morat će ga se testirati na puno većoj bazi ispitanika kako bi se smatrao relaevantinim za otkrivanje ovog stanja.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Biosensors and Bioelectronics.

Ljudi nisu jedini koji osjećaju svrbež. I životinje se češu – psi i mačke, ali i majmuni, ptice pa čak i ribe. To je drevni refleks koji nam je svima ostao kao obrambeni mehanizam – način da se zaštitimo od parazita i drugih iritacija na koži

Svi znamo onaj osjećaj kad nas zasvrbi ruka, noga, uho ili leđa na mjestu do kojeg nikako ne možemo dohvatiti. Pogotovo mi nepokretni znamo kako je to pa hvatamo češalj ili bilo što drugo kao ‘produžetak ruke’ samo da riješimo svrab agoniju. Koje olakšanje… mislimo kad se napokon počešemo.

Svrbež (ili kako ga znanstvenici zovu – pruritus) je način na koji nam tijelo poručuje da se nešto događa na koži. To može biti ubod komarca, alergijska reakcija, suha koža, znoj, ili čak samo prašina.

U tim trenucima, posebni živčani završeci u koži šalju signal do mozga da se nešto događa

Mozak taj signal prepoznaje kao svrbež, a naš prirodni odgovor je – počešati se. Kada to učinimo, mozak istovremeno prima novi signal: laganu bol ili pritisak.

Taj novi osjećaj na trenutak ‘ugasí’ svrbež jer živci koji prenose bol mogu ‘nadglasati’ one koji prenose svrbež. Zato češanje donosi kratkotrajno olakšanje, a ponekad i osjećaj ugode.

Problem je što češanje često ne rješava uzrok svrbeža – naprotiv, može pogoršati stvar. Ako se previše grebemo, možemo oštetiti kožu, napraviti male ranice, a to onda otvara vrata bakterijama i upalama. Zato liječnici kažu: ‘Počeši se jednom-dvaput ako baš moraš, ali nemoj pretjerivati’.

Zanimljivo je da svrbež može biti ‘zarazan’, baš kao i zijevanje. Ako vidite nekoga tko se češe, velika je šansa da ćete i vi početi osjećati svrbež. To se događa zato što naš mozak koristi tzv. ‘zrcalne neurone’ – oni nas nesvjesno potiču da oponašamo tuđe geste i osjećaje.

Ljudi nisu jedini koji osjećaju svrbež. I životinje se češu – psi i mačke, ali i majmuni, ptice pa čak i ribe. To je drevni refleks koji nam je svima ostao kao obrambeni mehanizam – način da se zaštitimo od parazita i drugih iritacija na koži.

Dakle, sljedeći put kad vas zasvrbi, sjetite se: to je samo vaš mozak koji pokušava pomoći koži da se obrani. Češanje donosi kratko zadovoljstvo, ali prava pomoć dolazi kad otkrijemo što je svrbež uzrokovalo – i riješimo to.

Istraživači su zaključili kako je pouzdanost prvobitno objavljenih studija jako niska, a to znači kako teza da korištenje paracetamola u trudnoći uzrokuje autizam ili ADHD kod djece pada u vodu

Poslušaj članak

Američki predsjednik Donald Trump prije nekoliko mjeseci našao se u središtu javnog linča i razljutio svjetske znanstvenike nakon što je trudnicama rekao da se trebaju boriti kao ‘lavice’ protiv korištenja paracetamola jer je smatrao da upotreba paracetamola tijekom trudnoće kod djece uzrokuje autizam ili ADHD.

Kako bi dobili odgovor na pitanje postoji li zaista povezanost između uzimanja paracetamola kod trudnica i dobivanja ovih dvaju bolesti kod djece, znanstvenici s vodećih sveučilišta i institucija u Australiji, Španjolskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu proveli su sveobuhvatnu analizu čiji su rezultati žurno objavljeni u časopisu The British Medical Journal (BMJ).

To je uključivalo 40 opservacijskih studija o uporabi paracetamola tijekom trudnoće te autizmu, ADHD-u i drugim neurološkim razvojnim stanjima kod djece. Svi pregledi izvijestili su o mogućoj povezanosti između uporabe paracetamola kod majke u trudnoći i autizma ili ADHD-a kod njihove djece, ali čak sedam ih je pozvalo na oprez pri tumačenju nalaza jer nisu isključili druge čimbenike koji bi mogli utjecati na dobivanje bolesti.

Istraživači su zaključili kako je pouzdanost prvobitno objavljenih studija jako niska, a to znači kako teza da korištenje paracetamola u trudnoći uzrokuje autizam ili ADHD kod djece pada u vodu.

– Žene bi trebale znati da postojeći dokazi zapravo ne podržavaju vezu između paracetamola i autizma i ADHD-a. Ako trudnice trebaju uzimati paracetamol zbog vrućice ili boli, rekli bismo da to učine, posebno zato što visoka vrućica u trudnoći može biti opasna za nerođeno dijete – rekla je profesorica Shakila Thangaratinam, konzultantica opstetričarka i glavna autorica studije na Sveučilištu u Liverpoolu

Rezultati ove analize sugeriraju kako bi povezanost između uzimanja ovog lijeka protiv bolova i temperature kod žena u trudnoći i autizma, odnosno ADHD-a, mogla biti povezana s genetskim i okolišnim čimbenicima kao i mentalnim stanjem užih članova obitelji.

– Ako postoji obiteljska anamneza autizma i ADHD-a, bilo kod roditelja ili braće i sestara, vjerojatno je da je to razlog dijagnoze kod djeteta, a ne nešto što je majka uzela tijekom trudnoće – dodala je znanstvenica.

Profesor Dimitrios Siassakos, počasni konzultant za opstetriciju na University Collegeu u Londonu, rekao je da je pregled potvrdio ono što su stručnjaci diljem svijeta kazali nakon Trumpovog istupanja u javnost vezanih za ovu temu.

Paracetamol je najsigurniji lijek za upotrebu u trudnoći, a većina trudnica diljem svijeta ga koristi već nekoliko desetljeća bez ikakvog utjecaja na autizam i ADHD.

– Također je najsigurniji za upotrebu ako postoji majčina vrućica, dok je neliječena visoka temperatura faktor rizika za loše ishode trudnoće, uključujući nepovoljne ishode za fetus. Visoka temperatura i upala negativno utječu na mozak fetusa i novorođenčeta – istaknuo je Siassakos.

Studija jasno dokazuje kako Donald Trump nije bio u pravu kada je govorio o povezanosti uzimanja paracetamola u trudnoći,