Poveži se s nama

Vijesti

ANKETA Koliko često trebamo mijenjati posao?

Objavljeno

/

Ilustracija prikazuje dvoje ljudi za stolom kako se rukuju, gledano iz ptičje perspektive. Na stolu se nalaze papiri s grafikonima i laptop. Ilustracija je minimalističkog stila s apstraktnim zelenim oblikom u pozadini.
Foto: Pixabay

Svake dvije, pet ili deset godina? Anketa otkriva što Hrvati misle o tome koliko često bismo trebali mijenjati posao

U prošlosti je bilo sasvim uobičajeno provesti cijeli radni vijek kod istog poslodavca, no današnja poslovna dinamika donijela je potpuno novi pristup karijernom razvoju. Mijenjanje poslova tijekom karijere ili čak preusmjeravanje u drugu branšu postalo je norma. No, koliko često bi trebali mijenjati posao da bismo bili zadovoljni i optimalno napredovali, bez rizika da zapnemo u ‘karijernom blatu’?

Upravo tim pitanjem bavila se najnovija anketa koju je provela Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po svom brendu MojPosao, u kojoj je svoje stavove podijelilo više od 800 ispitanika.

Rijetki zagovaraju dugoročnu lojalnost poslodavcu

Većina ispitanika, njih 41%, smatra da je idealno mijenjati posao svake 2 do 4 godine kako bi se osigurala nova iskustva i izbjegla stagnacija. Ispitanici ističu kako nakon tog razdoblja često nedostaje prilika za daljnji razvoj, a radni zadaci postaju rutinski.

Druga velika skupina (38%) vjeruje kako bi radno okruženje trebalo mijenjati svakih 5 do 10 godina, navodeći da zasićenje i želja za novim izazovima opravdavaju promjenu. Za njih, povremena promjena koristi ne samo radnicima, već i tvrtkama.

Manji dio ispitanika (8%) sugerira promjenu posla svake godine ili dvije, osobito ako je riječ o okruženju bez mogućnosti napretka. Napominju kako prilike za bolje uvjete i veće plaće ne treba propuštati.

S druge strane, 13% anketiranih smatra kako dugoročna lojalnost može donijeti stabilnost, napominjući da radna okolina s pravednim uvjetima i mogućnostima razvoja pruža solidne razloge za ostanak kod istog poslodavca kroz čitavu karijeru.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

ISTRAŽIVANJE Preseljenje u inozemstvo radi posla

Objavljeno

/

Slika prikazuje mladu ženu s dugom tamnom kosom, koja nosi ruksak i stoji u zračnoj luci, gledajući u veliki ekran na kojem su prikazani letovi. Ekran sadrži informacije o dolascima i odlascima letova, ispisane crvenim i bijelim slovima. Žena drži čašu s pićem u ruci dok promatra ekran. U pozadini su drugi putnici i veliki reklamni ekran s natpisom "JCDecaux Airport".
Foto: Pixabay

Odlazak ‘trbuhom za kruhom’ – više od trećine Hrvata želi raditi u inozemstvu, plaća je glavni motiv odlaska

Koliko je Hrvata, ali i radnika iz regije, spremno preseliti u inozemstvo radi posla? Koji su razlozi koji nas potiču na takav korak? Je li riječ o trajnom preseljenju ili se ipak nadamo povratku kući? Ovo su samo neka od pitanja koja su istražena tijekom ovogodišnjeg Regionalnog sajma poslova, u okviru istraživanja koje je provela Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po brendu MojPosao.

Ispitivanjem je obuhvaćeno više od 6600 ispitanika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Sjeverne Makedonije, a rezultati su otkrili ključne razloge i uvjete pod kojima bismo se odlučili na rad u drugoj zemlji.

Tko je spreman na selidbu?

Radnici iz Sjeverne Makedonije (55%) i Srbije (54%) najspremniji su preseliti radi posla, dok su ispitanici iz Slovenije (33%) i Hrvatske (38%) nešto suzdržaniji.

Europske zemlje ostaju najprivlačnije destinacije za preseljenje većine ispitanika, no zanimljiv je podatak da 45% radnika iz Slovenije razmatra odlazak u neku od susjednih država, što je trend koji slijedi 40% radnika iz Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine te 27% Hrvata i 26% Srba.

Kada je riječ o europskim zemljama (izvan regije), čak 87% Hrvata bira ovu opciju, a slični stavovi prisutni su među ispitanicima iz Bosne i Hercegovine (66%) i Sjeverne Makedonije (64%).

Odlazak izvan Europe nije osobito privlačan radnicima iz Hrvatske – samo 21% ispitanika otvoreno je prema toj mogućnosti, što je usporedivo sa stavovima radnika iz Slovenije (22%) i Srbije (21%). Ideja odlaska još je manje popularna među ispitanicima iz Sjeverne Makedonije (17%) i Bosne i Hercegovine (16%).

Što se tiče selidbe unutar regije, Hrvati najčešće biraju Sloveniju (90%), dok su druge opcije znatno manje zastupljene – Bosna i Hercegovina (13%), Srbija (10%), Crna Gora (3%), Sjeverna Makedonija (1%) i Albanija (1%).

S druge strane, radnici iz Srbije najradije bi radili u Sloveniji, Slovenci u Hrvatskoj, dok su radnicima iz Sjeverne Makedonije podjednako privlačne Hrvatska i Slovenija.

Glavni motivi i trajanje ostanka

Neovisno o zemlji podrijetla, ispitanici su složni – viša plaća, bolji radni i životni uvjeti, profesionalni razvoj i socijalna sigurnost glavni su razlozi za preseljenje. Zanimljivo, radnicima iz Bosne i Hercegovine posebno je važna i politička stabilnost, što nije slučaj s radnicima iz drugih zemalja.

Većina hrvatskih radnika vidi selidbu kao privremeni potez. Preciznije, 28% bi radilo u inozemstvu manje od godinu dana, 18% bi ostalo 1 do 3 godine, a 19% ispitanika bi se ‘vani’ zadržalo između 3 i 5 godina. Samo 17% ispitanika spremno je na trajni ostanak, dok je ta brojka najviša među radnicima iz Bosne i Hercegovine (50%) i Sjeverne Makedonije (37%).

Većina ispitanika koji razmatraju rad u inozemstvu istaknula je kako im sektor rada nije ključan pri donošenju odluke. Ipak, među onima koji imaju jasne preferencije, najatraktivniji sektori su turizam i ugostiteljstvo te IT industrija.

Što se tiče očekivanja od poslodavaca, najvažniji su nam konkurentna plaća, dobro radno okruženje, sigurnost posla, mogućnost profesionalnog razvoja i podrška pri preseljenju.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

Vijesti

Predstavljen Zbornik izabranih radova AEM-a za 2023. godinu

Objavljeno

/

opiši fotografiju na hrvatski Fotografija prikazuje panel diskusiju na kojoj sudjeluje pet osoba. Svi sudionici sjede na pozornici, a ispred njih su postavljeni stolovi s bocama vode i čašama. Na zidu iza njih nalazi se veliki ekran na kojem je prikazan tekst: "POTICANJE NOVINARSKE IZVRSNOSTI U 2023." Iznad tog teksta nalazi se logo "AEM" i natpis "Agencija za elektroničke medije". Na lijevoj strani slike nalazi se još jedan banner s logom "AEM". Na stolu ispred sudionika nalaze se knjige i papiri.
Foto: Agencija za elektroničke medije

U proteklih pet godina na javne pozive Agencije za elektroničke medije odazvalo se 528 autora, često i više puta, uz sudjelovanje 198 elektroničkih publikacija. Novinarski serijali objavljeni u sklopu projekta bilježe desetke tisuća pregleda

U zagrebačkom hotelu Westin predstavljen je 19. studenog 2024. godine Zbornik izabranih radova nastalih u sklopu projekta Poticanje novinarske izvrsnosti u 2023. godini.

Ovi radovi rezultat su četvrtog ciklusa projekta, koji se realizira uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija kroz raspodjelu prihoda od igara na sreću. Početni iznos bespovratnih sredstava od milijun kuna u 2022. značajno je povećan u 2023. godini na milijun i petsto tisuća kuna, odnosno dvjesto tisuća eura.

Zbornik su predstavili Anita Malenica, članica Vijeća za elektroničke medije i voditeljica projekta i Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. O iskustvima sudjelovanja u projektu govorili su novinari čiji su radovi objavljeni u zborniku, dok je program vodila novinarka i radijska voditeljica Tamara Loos.

Projekt je dokazao da postoji značajna potreba za kvalitetnim novinarstvom, kao i publika koja prepoznaje i cijeni takav sadržaj. U proteklih pet godina na javne pozive Agencije za elektroničke medije odazvalo se 528 autora, često i više puta, uz sudjelovanje 198 elektroničkih publikacija. Novinarski serijali objavljeni u sklopu projekta bilježe desetke tisuća pregleda.

Prema riječima Anite Malenice, projekt stavlja novinare u fokus, pružajući im vrijeme i resurse za istraživački rad.

– Ovaj projekt nije zamišljen kao milostinja za novinare zbog teškog položaja struke, već kao podrška njihovom intelektualnom i istraživačkom radu, uz transparentnu naknadu. Dodjelom bespovratnih sredstava omogućili smo novinarima da se posvete istraživanju i provjeri informacija, čime doprinosimo kvaliteti i točnosti objavljenih sadržaja – istaknula je Malenica.

Projekt je komplementaran inicijativama poput Medijske pismenosti i Žene i mediji, ali i novijim projektima poput provjere točnosti informacija, koji promiču profesionalno i odgovorno novinarstvo.

Božo Skoko naglasio je kako ovogodišnji Zbornik predstavlja riznicu vrhunskih novinarskih radova koji svojim temama, pristupom i obradom inspiriraju, educiraju i obogaćuju.

– U vremenu kada se medijski sadržaji često podređuju klikovima i čitanosti, a pritisci raznih interesa ugrožavaju profesionalne standarde, ovaj projekt ističe važnost objektivnog, profesionalnog i odgovornog novinarstva – rekao je Skoko.

Agencija za elektroničke medije pokrenula je ovaj projekt kako bi dodjelom bespovratnih sredstava podržala novinarske radove na teme od javnog interesa. Obuhvaćena su područja poput kulture, zdravstva, ljudskih prava, obrazovanja, sporta, ekumenizma, položaja ranjivih skupina, manjina, djece i mladih, kao i teme vezane uz međunarodne odnose, pandemiju te obnovu nakon elementarnih nepogoda.

Povjerenstvo za ocjenjivanje projekata, predvođeno Anitom Malenicom, uključuje ugledne novinare poput Mislava Miholeka, Ivane Petrović, Davora Ivankovića, Mate Jerkića, Mate Pejića i Gordane Škaljac Narančić. U 2023. godini na javni poziv pristiglo je 200 projekata, od kojih su 198 bile pravovaljane prijave. Na kraju je realizirano 114 projekata, rezultiravši s ukupno 718 objavljenih članaka.

Projekt Poticanje novinarske izvrsnosti još jednom potvrđuje koliko su profesionalnost, odgovornost i predanost ključni za razvoj kvalitetnog novinarstva u Hrvatskoj.

Nastavi čitati

Vijesti

MEĐUNARODNO ISTRAŽIVANJE Pregovori oko iznosa plaće

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje novčanik narančaste boje s gumbom za zatvaranje, koji sadrži zelene novčanice. Novčanik i novac prikazani su na svijetloplavoj pozadini. Novčanice izgledaju kao da vire iz novčanika. Ovo je jednostavna, crtana ilustracija.
Foto: Pixabay

Većina radnika traži višu plaću pri promjeni posla – muškarci hrabriji u zahtjevima, žene zadržavaju oprez

Alma Career, vodeći pružatelj rješenja za zapošljavanje na tržištima Srednje i Istočne Europe, poznat u Hrvatskoj po brendu MojPosao, proveo je istraživanje koje daje vrijedan uvid u iskustva i stavove više od 24.000 ispitanika iz devet zemalja, uključujući Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Sjevernu Makedoniju, Češku, Slovačku, Estoniju, Litvu i Latviju.

Rezultati istraživanja otkrivaju kako zaposlenici pregovaraju o plaći pri promjeni posla, ukazujući na različite regionalne trendove i stavove o plaćama.

– Istraživanje pokazuje da je značajna većina ljudi, njih dvije trećine, tražila povećanje plaće prilikom posljednje promjene posla. Zanimljivo je da je 28% ispitanika ciljalo na istu plaću kao i ranije, dok je manji udio (10%) pristao na niže plaće u odnosu na onu koju su imali na prethodnom poslu – navodi Vesa-Pekka Kirsi, poslovni direktor tvrtke Alma Career, dodajući kako je ‘ovaj trend prisutan diljem Baltika i Balkana, s primjetnim odstupanjima u Češkoj i Slovačkoj, gdje je veći broj ispitanika bio sklon prihvatiti iste ili niže plaće’.

Rezultati za Hrvatsku pokazuju slične obrasce. Tijekom posljednje promjene posla, u trenutku kada se na ’stolu’ našlo pitanje iznosa plaće, gotovo dvije trećine ljudi (62%) je tražilo veću plaću u odnosu na onu koju su imali na prethodnom poslu, 29% je prihvatilo istu plaću kao kod prethodnog poslodavca, dok je 9% ljudi pristalo na nižu ponudu.

Kao i u drugim zemljama obuhvaćenim istraživanjem, tako i u Hrvatskoj ispitanici viših platnih razreda u pravilu češće traže višu plaću prilikom prelaska na novi posao. Konkretno, tri četvrtine ispitanika (78%) s plaćama u gornjih 10% zatražili su veću plaću, dok je sličan zahtjev imalo dvije trećine (66%) ispitanika čije su plaće bile blizu prosjeka.

S druge strane, među ispitanicima s plaćama u donjih 25%, manje od polovice (47%) je izrazilo želju za višom plaćom, dok je veći broj njih (u odnosu na ostale skupine) tražio sličnu plaću kao na prethodnom radnom mjestu.

Razlike između muškaraca i žena u pregovorima o plaći

Rodne razlike u pregovorima o plaći su izrazito zanimljive i ukazuju na različite pristupe prilikom promjene posla. Naime, dvije trećine muškaraca (66%) u istraživanju odlučno je zatražilo povećanje plaće, dok je kod žena taj udio tek nešto niži – 62%. No, žene su ipak sklonije zadržati postojeću razinu primanja: njih 30% zadovoljilo bi se istom plaćom, dok je to slučaj s 25% muškaraca. S druge strane, udio onih koji su pristali na manju plaću gotovo je jednak među spolovima – 9% muškaraca i 8% žena.

Slične rodne razlike u pregovorima o plaći uočene su i u Hrvatskoj. Naime, dok je 63% muškaraca zatražilo povišicu prilikom posljednje promjene posla, isto je učinilo i 61% žena, pokazujući kako obje skupine u velikoj mjeri teže povećanju primanja. Ipak, kada je riječ o zadržavanju iste plaće, žene su se pokazale nešto konzervativnijima: 31% njih bilo bi zadovoljno istim iznosom kao kod prethodnog poslodavca, u usporedbi s 28% muškaraca.

Slično kao u cjelokupnom uzorku, muškarci su u Hrvatskoj pokazali nešto veću otvorenost za prihvaćanje nižeg iznosa nego što su prethodno zarađivali (9% prema 8% kod žena).

Iznos ‘povišice’: Žene umjerenije, muškarci ambiciozniji

U pogledu visine traženih povišica, muškarci i žene imaju različite ambicije.

Trećina muškaraca (34%) ciljala je na povišicu od 20% ili više, dok je među ženama istu povišicu tražilo samo 23%. Većina žena (51%) ipak je preferirala umjereniji rast plaće od 10% u odnosu na raniju zaradu, što je značajno više u usporedbi s 39% muškaraca. No, kada je riječ o povišici u rangu od 10% do 20%, omjeri među spolovima gotovo su isti – razmatralo ju je 26% muškaraca i 27% žena.

Regionalne razlike također su izrazite – dok su ispitanici iz baltičkih zemalja uglavnom ciljali na manja povećanja, sudionici iz jugoistočne Europe pokazali su više ambicije i bili su spremni pregovarati za značajno veće povišice.

U Hrvatskoj su prisutne slične brojke – 35% muškaraca zatražilo je povišicu veću od 20%, dok je četvrtina žena (23%) pokazala istu odlučnost. S druge strane, gotovo polovica žena (49%) odlučila se za povećanje od 10%, dok je među muškarcima taj udio nešto viši nego u cjelokupnom uzorku i iznosi 42%. Zanimljivo, žene su bile podosta sklonije tražiti povećanje u rasponu od 10% do 20% (29%) nego muškarci (23%).

Što motivira pregovore o plaći?

Ispitanici iz svih zemalja, pa tako i u Hrvatskoj, najčešće su tražili povećanje plaće zahvaljujući bogatom radnom iskustvu i snažnom samopoštovanju (41%), inflatornim pritiscima (29%), prelasku na višu poziciju (25%), kvalifikacijama koje posjeduju (14%) te odlasku u profitabilniji sektor (13%).

Dodatno, muškarci su češće nego žene isticali kvalifikacije i napredak u hijerarhiji kao razloge za traženje veće plaće, dok su žene nešto češće navodile već definirani iznos plaće u samom oglasu za posao, a koji je bio viši od njihovih ranijih primanja, kao motiv za zahtijevanje povišice.

U slučajevima prihvaćanja niže plaće, to smo u pravilu činili zbog toga što je iznos plaće bio istaknut u oglasu za posao i oko toga nije bilo pregovora,  prelaska u sektor u kojem nemamo dovoljno iskustva te privlačnosti novog posla, gdje je financijski aspekt bio u drugom planu.

Različite percepcije nejednakosti

Istraživanje se bavilo i percepcijom rodne nejednakosti u plaćama. Dok gotovo polovica muškaraca (47%) ne vidi ovu temu kao posebno važnu, čak 76% žena smatra je problemom i izazovom na tržištu rada.

Ovakvi stavovi posebno su izraženi u Srednjoj i Sjevernoj Europi, gdje žene češće ukazuju na potrebu za rješavanjem nejednakosti u plaćama nego u Jugoistočnoj Europi.

Primjerice, u Češkoj čak 88% žena prepoznaje jaz u plaćama kao pitanje koje zahtijeva pažnju, dok to isto mišljenje dijeli 75% žena u Hrvatskoj, odnosno polovica žena u Sjevernoj Makedoniji.

Zaključak

Žene, u prosjeku, zarađuju manje od muškaraca, zbog čega razliku u plaćama mnoge žene doživljavaju kao ozbiljan problem. Ipak, važno je napomenuti da ove razlike nisu rezultat značajnih razlika u ponašanju prilikom promjene posla, jer razlike u traženim povišicama između spolova nisu drastične.

Iako muškarci i žene podjednako često traže povećanje plaće tijekom intervjua, muškarci su nešto skloniji tražiti povišicu veću od 20%, dok žene, u prosjeku, traže povećanje do 10% u odnosu na prethodnu plaću.

Glavni razlozi zbog kojih ispitanici ne traže veće plaće i prihvaćaju niže su uvjeti navedeni u oglasima za posao. Poticaji za traženje većih plaća, pak, uključuju povećano iskustvo i kompetencije, ali i inflaciju.

Izvor: MojPosao

Nastavi čitati

U trendu