Poveži se s nama

in MREŽA

INTERVJU, ROBERT TOMLJENOVIĆ Umjetna inteligencija ne smije zamijeniti profesionalne novinare

Objavljeno

/

Foto: Privatni arhiv RB

Medijska pismenost postala je ključno pitanje u digitaliziranom svijetu u kojemu je sve manje jasno tko kreira medijski sadržaj i kakva je u tom procesu uloga profesionalnih novinara. Odgovore na ove nepoznanice dali su nam upravo završeni Dani medijske pismenosti, u organizaciji Agencije za elektroničke medije i hrvatskog UNICEF-a, a pod vodstvom Roberta Tomljenovića, zamjenika predsjednika rečene agencije

Poslušaj ovaj članak
Gospodine Tomljenović, ove se godine Tjedan medijske pismenosti obilježava u posebno osjetljivo vrijeme. Utjecaj društvenih mreža, naime, postaje sve pogubniji u svijetu suočenom s brojnim izazovima, ponajprije geopolitičkim i klimatskim, dok uloga tradicionalnih medija u kreiranju javnog mnijenja evidentno slabi. Je li to možda posljedica i niske razine medijske pismenosti, ne samo u Hrvatskoj nego i u globaliziranom društvu?

–  Na to pitanje nije lako odgovoriti, posebice stoga što je riječ o vrlo kompleksnom globalnom problemu, gdje se Hrvatska ne izdvaja, odnosno gdje dijelimo iste probleme i izazove kao i cijeli svijet. Položaj i utjecaj društvenih mreža treba gledati u širem kontekstu i međusobnoj povezanosti ekonomskih, tehnoloških, političkih i ideoloških uzroka.

Sve to treba gledati i u kontekstu tehnološke revolucije, društvenog umrežavanja i algoritama, a sada i ubrzanog razvoja generativne umjetne inteligencije, ali i velikih promjena u medijima, koji još uvijek traže odgovor na tehnološke promjene i shodno tome nove poslovne modele.

Činjenica je da se cjelokupno informacijsko okruženje u potpunosti promijenilo. Mnoštvo informacija, ali sve više i dezinformacija s kojima smo svakodnevno suočeni dovelo je do toga da je građanima sve teže pronaći točnu informaciju i razlikovati vjerodostojnu vijest od manipulacije. K tome, društvene su mreže postale značajan ili čak, kada govorimo o mladima, primarni izvori informiranja. Međutim, društvene mreže ne preuzimaju nikakvu uredničku odgovornost za objavljeno, na društvenim mrežama ne postoji mehanizam provjere i odabira informacija, poput institucije gatekeepinga koji postoji u klasičnim medijima, a što se pokazalo pogodnim za masovno širenje lažnih vijesti i dezinformacija u digitalnom prostoru.

Dakle, kada govorimo o suvremenom informacijskom okruženju, trebamo voditi računa o brojnim elementima poput pada povjerenja građana u klasične medije i društvenim mrežama kao glavnom izvoru informiranja, padu kvalitete novinarstva i profesionalnih medijskih standarda, smanjenju prihoda klasičnih medija, ali i sve donedavno nereguliranom prostoru internetskih posrednika i društvenih mreža, algoritmima, botovima na društvenim mrežama, a odnedavno i nevjerojatno brzom razvoju generativne umjetne inteligencije.

Problem s društvenim mrežama je i taj što su one nastale i razvile svoje poslovne modele u gotovo potpuno nereguliranom prostoru, u kojem nisu imale odgovornost za sadržaje objavljene i distribuirane preko njihovih platformi. I tek kada sve to uzmemo u obzir možemo govoriti o medijskoj pismenosti građana, a koju ipak možemo gledati samo kao alat koji nam može pomoći da može kvalitetetno živjeti u ovo moderno vrijeme.

No, ono što moramo osvijestiti jest da bez medijski pismenih građana kao društvo gotovo da nemamo šanse. Iz svega što sam naveo sasvim jasno proizlazi da su nam više nego ikada – svima, a posebice mladima – potrebna znanja koja omogućuju da se snađemo u mnoštvu informacija kojima smo izloženi. Zato nam treba sposobnost kritičkog razmišljanja i zauzimanja kritičke neovisnosti u odnosu na društvene mreže i sve vrste medija.

Umjetna je inteligencija postala jedan od alata kojim se služe i novinari kada pišu članke ili vijesti, pritom ne provjeravajući pouzdanost informacija koje prenose. Hoće li umjetna inteligencija, kako to najavljuju neki futurolozi, u skorijoj budućnosti uistinu zamijeniti profesionalne novinare i hoće li to iz temelja promijeniti naš doživljaj stvarnosti? Uostalom, jesu li nas digitalni mediji već uveli u svojevrsni matriks u kojemu i nema baš prostora za neko kritičko razmišljanje?

Prostora za kritičko razmišljanje mora uvijek biti i to nam nitko ne može ni oduzeti, jer naša je autonomna odluka da kada se koristimo društvenim mrežama i medijima propitujemo i analiziramo njihov sadržaj, dakle da kritički propitujemo i imamo zdravi skeptički odnos prema medijima na svim platformama.

Moramo biti svjesni da nas umjetna inteligencija, preko algoritama, već godinama zatvara u istomišljeničke mjehuriće, da nam nudi gotovo samo sadržaje koji potvrđuju naše mišljenje i da nas ne suočava s drugačijim stavovima i pogledima, te da na taj način onemogućava razmjenu mišljenja i društvenu raspravu o važnim pitanjima.

Stoga smo zatvoreni u svoje ideološke i identitetske mjehuriće, te se onda šokiramo kada u stvarnom svijetu naiđemo na nekoga s drugačijim stavom, što onda – potpuno pogrešno – doživljavamo kao provokaciju. Inače, mislim da je naš doživljaj stvarnosti dobrim dijelom već sada promijenjen, s obzirom na to da živimo u medijski posredovanom svijetu. Posebice je promijenjen kod mladih, kojima su društvene mreže gotovo pa i jedini pogled u svijet, što onda njima posljedično i prikazuje distorziran pogled na svijet.

Vjerujem da umjetna inteligencija neće zamijeniti profesionalne novinare i da u kvalitetnim distinktivnim medijima mogu raditi samo profesionalci od krvi i mesa. Naravno da će se umjetna inteligencija koristiti u proizvodnji medijskih sadržaja, no vjerodostojne novinarske sadržaje mogu napraviti samo profesionalci, i to je ono što bi te medije trebalo razlikovati i davati im i značajniji položaj u informacijskom i društvenom okruženju.

Kako tumačite činjenicu da osobe s invaliditetom, unatoč svojoj brojnosti, još uvijek tavore na marginama medijskog interesa?

Žao mi je tako što čuti. No, nažalost, u ovom informacijskom okruženju o kojem smo govorili, jednim dijelom u medijima se i donose uredničke odluke na temelju clickbait naslova. Dakle, često se ne vodi računa o društvenoj vrijednosti vijesti, već prevladavaju vijesti temeljene na senzacionalizmu, aferama i skandalima ili nesrećama.

Što mislite, mogu li tradicionalni mediji danas senzibilizirati javnost kada je riječ o pravima i položaju osoba s invaliditetom i drugih ranjivih društvenih skupina? Naizgled je to gotovo pa nemoguća misija jer ranjive društvene skupine nemaju potencijal za senzacionalističke i tabloidne teme…

Vjerujem da tradicionalni mediji mogu senzibilizirati javnost o pravima i položaju osoba s invaliditetom, te da to povremeno i rade, posebice HRT kao javni servis. Kada je u javnosti prisutna tema od nacionalnog interesa, a vezana uz osobe s invaliditetom, tradicionalni mediji joj ipak daju pažnju.

Inače, Agencija za elektroničke medije upravlja Fondom za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, a kao jedna od tema koje se zakonom potiču je podizanje svijesti javnosti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom, kao i promicanje i poštovanje njihovih prava i dostojanstva, uključujući borbu protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom. Također, sredstvima Fonda potiče se i zapošljavanje visokoobrazovanih stručnih radnika s invaliditetom u nakladnicima i medijima.

in MREŽA

IZ PROIZVODNIH POGONA Predstavljamo Štrikeraj café

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje skupinu žena koje sjede u prostoriji s velikim prozorima i izrađuju pletene predmete. Soba je ukrašena bijelim visećim čipkastim ukrasima, a stolovi su prekriveni materijalima za pletenje. Žene su koncentrirane na svoj rad, a atmosfera je opuštena i kreativna.
Foto: Ana Vragolović/Štrikeraj café

Istražujući mogućnosti za inkluzivnost i izvan zapošljavanja naišli smo na zanimljivi primjer inkluzivne radionice – Štrikeraj café u organizaciji udruge Ozana

Kroz razgovore s predstavnicima integrativnih i zaštitnih radionica prenesene u prethodnim tekstovima serije ‘Iz proizvodnih pogona – inkluzija osoba s invaliditetom kroz zapošljavanje’ dobili smo neke vrijedne komentare o funkcioniranju tvrtkiu kojima rade, kao i o razlozima zbog kojih njihove tvrtke zapošljavaju osobe s invaliditetom. Stvaranje novog, boljeg kolektiva u kojemu se nitko neće osjećati isključen i organizaciju proizvodnje koja prihvaća različitosti među radnicima, umjesto da ih pretvara u strojeve, istaknuli bismo kao najvažnije.

Intervjuirajući sugovornike dobili smo dojam da najveći problem kod (ne)zapošljavanja leži u načinu razmišljanja. O nužnoj promjeni uvrnute percepcije osoba s invaliditetom kao osoba ograničenih sposobnosti već smo pisali u ranijim tekstovima, a istu potrebu za promjenom istaknula je i jedna od naših sugovornica, te izjavu potkrijepila primjerom rekavši da u tvrtki u kojoj radi osobe s invaliditetom rade na složenim tiskarskim strojevima, a neki su zaposleni u upravljačkim strukturama.

Drugi problem leži u nedostatku volje poslodavaca da se malo pozabave tom tematikom. Tehničke prilagodbe mogu se riješiti relativno jednostavno, rekli su nam sugovornici – prilaz za osobe s invaliditetom se izgradi, prilagođeni stol se naruči, kupi se stroj koji olakšava podizanje težine, pogon se reorganizira. Samo je potrebno uložiti malo volje i vremena u takav pothvat.

Budući da mnogi poslodavci smatraju da je zapošljavanje osoba s invaliditetom ‘neisplativo’, naši sugovornici zaključili su da je potrebno puno raditi na njihovu osvješćivanju, na dijeljenju pozitivnih primjera zapošljavanja, kao i na obrazovanju osoba bez invaliditeta o komunikaciji i ravnopravnoj interakciji s osobama s invaliditetom. Upute i smjernice o zapošljavanju i komunikaciji koje bi trebale izraditi relevantne institucije također su potrebne, uz poticanje edukacija i rasprava o ovoj temi.

Kao što je rekao jedan od naših sugovornika, kratkoročno se zapošljavanje osoba s invaliditetom može činiti kao tlaka, ali benefiti za te osobe, za tvrtkui za društvo su veliki. Osoba ima mogućnost sama zarađivati za vlastiti život i ne mora ovisiti o drugima, vrijednost takvih inicijativa prepoznaju i cijene kupci, a društvo pomalo postaje inkluzivnije i ljepše.

Još jedna pozitivna stavka u cijeloj priči jest to što neke tvrtke rad na inkluziji nastoje proširiti i izvan proizvodnih pogona tako što organiziraju radionice, ili u svoj rad, npr. u dizajniranje proizvoda uključuju škole i fakultete.

Istražujući mogućnosti za inkluzivnost i izvan zapošljavanja naišli smo na zanimljivi primjer inkluzivne radionice – Štrikeraj café u organizaciji udruge Ozana. O njegovom osnivanju i radu razgovarali smo sa Sandrom Kerovec, voditeljicom caféa.

– Štrikeraj café pokrenuli smo 2013. godine. To je program koji okuplja naše korisnike, mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i sve zaljubljenike u pletenje (štrikanje) i heklanje (kukičanje). To je inkluzivna radionica koja je za naše štićenike vježbalište socijalnih interakcija i vještina, a zajednici omogućava neposredan kontakt s osobama s intelektualnim teškoćama, te ujedno i direktan uvid u njihove mogućnosti i sposobnosti – objašnjava nam Kerovec.

Udruga Ozana inače organizira programe učenja, rada i socijalizacije za mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama. Trenutno ih je u programu 48 u dobi od 23 do 54 godine, a kroz te programe uče brinuti o sebi i zdravlju, pripremati jela, uključuju se u plesne i glazbene sadržaje, obrađuju vrt, odlaze na izlete i slično.

Naša sugovornica ističe da je udruzi posebno važna povezanost sa zajednicom i djelovanje u toj zajednici.

– Najveći dio projekata koje provodimo i suradnji koje ostvarujemo usmjeren je upravo prema tome. Prezentacijom sposobnosti i vještina naših korisnika, kao i njihovog rada i mogućnosti, doprinosimo smanjenju predrasuda koje još uvijek postoje o populaciji osoba s teškoćama, te istovremeno gradimo samopouzdanje i bolju sliku o sebi i kod naših korisnika.

Baš zato u Štrikeraj caféu pokreću inicijative kroz koje sudionici caféa pomažu drugim ranjivim skupinama. Na taj način oni mijenjaju svoju percepciju u društvu iz nemoćnih u osobe koje pridonose društvu i potiču druge na to.

– Pri planiranju tih tzv. knit for cause inicijativa uvijek polazimo od onog što naši korisnici mogu – važno nam je da je priča tako postavljena da se svatko može uključiti neovisno o stupnju usvojenosti vještina, da za svakog bude jednako izazovno i zanimljivo, da svatko može doživjeti uspjeh svojim doprinosom, a da proizvod koji nastane ima neku dobru svrhu, u smislu da njime pomažemo određenoj skupini u potrebi. Uvijek se trudimo da naše inicijative budu atraktivne i za medije, kako bi ih oni popratili i na taj način proširili. Zato nekoliko puta godišnje pripremamo vunene instalacije – govori Kerovec.

Jedna vunena izložba koju smo posjetili otvorena je 20. rujna ove godine u Galeriji ‘Slava Raškaj’ Klinike za psihijatriju Vrapče, povodom Svjetskog dana Alzheimerove bolesti.

Izložba pletenih i kukičanih pomagala za osobe oboljele od demencije, nazvana ‘Rukom rađeno’ obuhvaća radove izrađene od 2021. godine u sklopu inicijative ‘Isprepletimo ruke tijelom’. Članovi udruge Ozana i svi zainteresirani, pa i pacijenti i zaposlenici klinike, pleli su senzoričke tapiserije, igračke od vunice, nekoliko panela s puno elemenata za dodirivanje, te rukaviće za oboljele od dementnih bolesti.

Predmeti poput rukavića bitni su jer na oboljele djeluju utješno i umirujuće, te stimuliraju njihovu motoriku i spoznaju. Senzoričke tapiserije rade se u suradnji s terapeutom i služe kao osnova za razgovor, jer osobe heklaju, pletu ili ušivaju predmete ili likove koji ih podsjećaju na nešto.

– Sudjelovanje u izradi rukavića čini da se osjećam manje izolirano. Lijepo je osjećati se dijelom grupe koja pomaže drugima i pruža utjehu potrebitim članovima našeg društva. Također je zabavno izrađivati rukaviće – jedan je od citata s izložbe koji dobro sažima bit Štrikeraj caféa.

– Ono što u Štrikeraju posebno dolazi do izražaja je kvaliteta socijalnog kontakta koji se ostvaruje zajedničkim sudjelovanjem u ovim aktivnostima. Te su aktivnosti razlog za dolazak, osnova za razgovor, a zajednička svrha olakšava uključivanje svima. Na taj se način širi društvena mreža i grade nova prijateljstva, a lako se mogu integrirati i marginalizirane skupine jer pletenje prelazi sve granice – govori nam naša sugovornica.

Osim izravnom koristi za one za koje su pletivo ili hekleraji namijenjeni, ove aktivnosti pozitivno utječu na zdravlje pletilja i heklačica (i pletača i heklača, naravno).

– Istraživanja potvrđuju da snižavaju krvni tlak, ublažavaju depresiju i anksioznost, odgađaju nastupanje i usporavaju razvoj demencije, djeluju opuštajuće, odvraćaju pažnju od kroničnih bolova – rekla je Kerovec.

Također, repetitivni, ritmički pokreti podižu raspoloženje i djeluju umirujuće.

– Mozak voli ritmičke pokrete zato što su predvidivi i onda se osjeća sigurno. Položaj ruku pri pletenju također je važan faktor – taj položaj omogućava da zaštitimo svoj osobni prostor i time nam pruža osjećaj sigurnosti. To je osobito važno kod pletenja kao aktivnosti u grupi jer nam pomaže da održimo vlastiti integritet – objasnila nam je benefite ručnog rada naša sugovornica.

Još jedna korist od ručnog rada koja bi nam vjerojatno svima u ovo užurbano, stresno doba dobro došla jest poticanje prirodne usredotočenosti.

– Pletenje nam može odvratiti pažnju od problema, posebno ako biramo složenije projekte. Nije to samo jednostavno odvraćanje pažnje u trenucima kada prakticiramo pletenje, nego i dugotrajno preusmjeravanje pažnje – osobe koje pletu razmišljaju o svojim projektima i planiraju buduće i u trenucima kad ne pletu. Osim toga, spoznaja da vladaju vještinom koja im može odvratiti pažnju od problema vraća im osjećaj kontrole. Pletenje nas uči upornosti, ustrajnosti i predanosti cilju, potiče kreativnost i maštu. Kreativnost je važna za postizanje psihološke fleksibilnosti i rješavanje problema – ako razmišljate na kreativan način imate više mogućnosti – govori nam voditeljica Štrikeraja.

Nakon što je navela brojne dobrobiti pletenja, poziva nas i sve zainteresirane u Štrikeraj café, gdje može doći svatko tko je zainteresiran, a ako ne zna plesti ili heklati, dobit će poduku. Dobrodošli su i svi oni koji na bilo koji način žele podržati i širiti inicijative udruge Ozana, sudjelovati u njima od kuće, donirati vunu i pribor ili organizirati povremene ili redovne radionice.

Također, uskoro ćemo moći uživo vidjeti jednu od ovogodišnjih velikih vunenih instalacija. Pleteno božićno drvce bit će otkriveno 6. prosinca u 11 sati u dvorištu Klinike za psihijatriju Vrapče. Naša sugovornica također poziva na božićnu izložbu ‘Radost Božića’ na kojoj će biti prikazani radovi korisnika i svih povezanih od cijele godine, a održat će se 9. prosinca u 18 sati u prostorijama Ozane.

Za kraj, naša sugovornica nam je rekla da postoji već cijeli niz grupa u drugim gradovima u Hrvatskoj koje se okupljaju te pletu i kukičaju kako bi podržali njihove inicijative.

– Te grupe istovremeno razvijaju i svoje inicijative i povezuju se u svojoj lokalnoj zajednici, što nam je posebno drago. Pridružuju nam se škole, vrtići, knjižnice, domovi umirovljenika. Druženja u Štrikeraj caféu su uvijek vesela, razvijaju se prijateljstva, jedni smo drugima podrška – navela je voditeljica Štrikeraja.

U skladu s tim, nadamo se da će se i inicijative za zapošljavanje osoba s invaliditetom početi širiti kao i pletenje i heklanje. Korist za čitavo društvo bit će, kako smo gore objasnili, neprocijenjiva.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

Nastavi čitati

in MREŽA

Savez SUMSI poziva na radionice za osobe s invaliditetom

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje osobu koja koristi invalidska kolica. Na slici se vidi ruka osobe koja drži kotač invalidskih kolica, a na naslonu kolica nalazi se natpis "SOPUR". Invalidska kolica su crne boje s metalnim dijelovima i sivim gumama. U pozadini se nazire prirodni krajolik s mutnim detaljima.
Foto: Pixabay

Radionice, dostupne online za sudionike iz cijele Hrvatske, otvoreno će se baviti izazovima s kojima se osobe s invaliditetom susreću u radnom okruženju. Obradit će se teme prilagodbe radnih mjesta i samozapošljavanja

Jeste li znali da poslodavci mogu dobiti poticaje za zapošljavanje osoba s invaliditetom, s ciljem povećanja njihovih radnih mjesta i poboljšanja uvjeta rada? Ako ste nezaposleni ili tražite bolju priliku, Savez SUMSI organizira niz radionica za unapređenje zapošljivosti osoba s invaliditetom.

U sklopu programa ‘Zajedno kroz izazove2’, od prosinca 2024., Savez SUMSI će održavati grupne i individualne radionice. Cilj je pružiti osobama s invaliditetom alate za bolju prezentaciju svojih vještina i učinkovitije povezivanje s poslodavcima na tržištu rada.

Predsjednik Saveza, Denis Marijon, naglašava da motivirani radnici s invaliditetom donose tvrtkama dodatnu vrijednost.

Radionice, dostupne online za sudionike iz cijele Hrvatske, otvoreno će se baviti izazovima s kojima se osobe s invaliditetom susreću u radnom okruženju. Obradit će se teme prilagodbe radnih mjesta i samozapošljavanja.

Sudionici se mogu prijaviti putem poveznice, nakon čega će sudjelovati u nizu radionica i završnom okruglom stolu. Program traje od prosinca do svibnja.

Patrik Josip Marić, bivši sudionik programa, ističe kako mu je radionica pomogla da prebrodi razdoblje nezaposlenosti i pronađe svoje mjesto u Savezu SUMSI. Njegovo iskustvo pokazuje koliko ovakvi programi mogu biti transformativni.

Program ‘Zajedno kroz izazove2’ provodi Savez SUMSI u suradnji s ključnim partnerima, a financira ga Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Poboljšajte svoje šanse na tržištu rada – prijavite se i budite konkurentni.

Nastavi čitati

in MREŽA

Projekt OSI – Otkrij, Spoznaj, Iskusi! ove godine donosi novitete

Objavljeno

/

Na fotografiji su dvije osobe koje sjede za stolom. Jedna osoba koristi prijenosno računalo, dok druga osoba sjedi u invalidskim kolicima. Stol je osvijetljen prirodnim svjetlom koje dolazi kroz prozor u pozadini. Na stolu se nalazi drvena daska s priborom za jelo. Fotografija je zanimljiva jer prikazuje inkluzivnost i suradnju između osoba s različitim sposobnostima.
Foto: Pexels

Naš je cilj pridonijeti inkluziji osoba s invaliditetom u svim aspektima života te smanjiti predrasude i strahove koji često prate određene vrste invaliditeta i teškoća. Kao i prethodnih godina, pripremili smo za vas raznovrsne aktivnosti i radionice, poručuju organizatori

Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, koji se obilježava 3. prosinca, Studentski zbor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (ERF) Sveučilišta u Zagrebu i ove će godine organizirati projekt OSI – Otkrij, Spoznaj, Iskusi!.

Ovaj već tradicionalni događaj ima za cilj edukaciju i senzibilizaciju javnosti o svakodnevnim izazovima s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom.

– Naš je cilj pridonijeti inkluziji osoba s invaliditetom u svim aspektima života te smanjiti predrasude i strahove koji često prate određene vrste invaliditeta i teškoća. Kao i prethodnih godina, pripremili smo za vas raznovrsne aktivnosti i radionice, poručuju organizatori.

Ove godine, uz već poznate elemente, projekt donosi i nekoliko noviteta. Sudionici će imati priliku sudjelovati u interaktivnim radionicama koje obuhvaćaju:

poligone i simulacije oštećenja – praktične aktivnosti koje omogućuju bolje razumijevanje svakodnevnih izazova osoba s invaliditetom;

edukacije o psihičkim poremećajima – fokus na rano prepoznavanje simptoma i važnost uključivanja u terapijski proces.

Organizatori naglašavaju da je projekt osmišljen tako da kombinira teoriju s iskustvenim učenjem, koje je jedno od najučinkovitijih načina stjecanja znanja i razvijanja empatije. Radionice će voditi studenti ERF-a uz mentorstvo profesora, a u njihovoj izradi i provedbi sudjeluju i osobe s invaliditetom, u skladu s načelom ‘Ništa o nama, bez nas’.

Organizatori pozivaju sve zainteresirane da podrže projekt dolaskom i dijeljenjem informacije.

– Vidimo se 3. prosinca od 16 do 21 sat u dvorani ‘Pauk’ Studentskog doma Stjepan Radić – kažu.

Projekt nudi jedinstvenu priliku za sudionike da iz prve ruke steknu uvid u perspektivu osoba s invaliditetom, razviju svijest o važnosti inkluzije i osjete kako društvo može postati pristupačnije i pravednije za sve njegove članove.

Nastavi čitati

U trendu