Iz Ministarstva poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta
Poslušaj članak
Redakciji In Portala javilo se dvoje čitatelja s invaliditetom koji su dobili priliku za zaposlenje, ali istovremeno ih brine hoće li zbog rada jednog dana izgubiti pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja. Riječ je o pitanju koje vjerojatno brine još osoba s invaliditetom i njihove obitelji jer se često u javnosti mogu čuti različite informacije i tumačenja zakona.
Kako bismo razjasnili situaciju, odgovor smo zatražili od nadležne institucije, a iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pojasnili su da samo zaposlenje osobe s invaliditetom ne znači automatski gubitak prava na obiteljsku mirovinu.
Prema važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju, dijete kojem je utvrđen status osobe s invaliditetom uz preostalu radnu sposobnost može se zaposliti i prije i nakon smrti roditelja, a da pritom ne izgubi pravo na obiteljsku mirovinu. Drugim riječima, mogućnost rada i ostvarivanja prihoda ne isključuje automatski pravo na ovu vrstu mirovine.
Štoviše, iz Ministarstva naglašavaju kako osoba može i nakon ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu raditi do polovice punog radnog vremena, pri čemu se mirovina i dalje isplaćuje u punom iznosu. To je važna informacija za mnoge osobe s invaliditetom koje žele biti aktivne na tržištu rada, steći radno iskustvo i povećati svoju financijsku sigurnost bez straha da će ostati bez prava koja im pripadaju.
Ipak, postoje određene razlike ovisno o vrsti utvrđenog invaliditeta i radne sposobnosti. Drugačiji uvjeti primjenjuju se kada se pravo na obiteljsku mirovinu priznaje na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti. U takvim slučajevima pravo može ovisiti o tome je li roditelj uzdržavao dijete te koliki su vlastiti prihodi osobe koja ostvaruje pravo.
Iz Ministarstva zato poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta.
Ova pojašnjenja mogla bi ohrabriti brojne osobe s invaliditetom koje zbog straha od gubitka budućih prava odustaju od zaposlenja ili ga odgađaju.
Ključni dokument za pokretanje postupka je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili, u slučajevima kada ostavinski postupak nije proveden, dokaz o njegovu pokretanju
Poslušaj članak
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objavilo je nedavno upute za nasljednike osoba koje su za života podnijele zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, ali su preminule prije donošenja konačne odluke.
Nasljednicima je omogućeno da zatraže nastavak ili obnovu postupka kako bi se utvrdilo je li preminula osoba ostvarivala pravo na navedeni dodatak.
Ključni dokument za pokretanje postupka je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili, u slučajevima kada ostavinski postupak nije proveden, dokaz o njegovu pokretanju. Budući da Hrvatski zavod za socijalni rad nema podatke o nasljednicima preminulih osoba, postupak se ne može pokrenuti bez odgovarajuće dokumentacije.
Nasljednici se potom obraćaju nadležnom područnom uredu Zavoda prema mjestu prebivališta preminule osobe, pri čemu rješenje o nasljeđivanju služi kao dokaz pravnog interesa i statusa nasljednika.
Zakonom o općem upravnom postupku propisani su i rokovi za pokretanje postupka. Subjektivni rok iznosi 30 dana od trenutka kada je nasljednik saznao za mogućnost nastavka ili obnove postupka, dok objektivni rok iznosi najviše tri godine od početka postupka.
Postupak se dovršava na temelju postojeće medicinske dokumentacije kako bi se utvrdilo je li preminula osoba ispunjavala uvjete za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak.
Ako se utvrdi da je pravo postojalo, donosi se rješenje kojim se priznaje inkluzivni dodatak za razdoblje od podnošenja zahtjeva do dana smrti osobe. Nasljednici potom to rješenje prijavljuju kao naknadno pronađenu imovinu ako je ostavinski postupak već proveden, odnosno kao dio ostavinske mase ako postupak još nije dovršen. Nakon toga, s pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju obraćaju se nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad radi isplate potraživanja.
U slučaju nezadovoljstva donesenim rješenjem, nasljednici imaju pravo na žalbu. Postupci se odnose na situacije u kojima je zahtjev bio predan, ali nije riješen prije smrti podnositelja, kao i na slučajeve u kojima nisu podnesene žalbe niti pokrenuti upravni sporovi, uključujući i one u tijeku pred Upravnim sudom.
Radi bolje dostupnosti informacija građanima, uspostavljen je besplatni info telefon Hrvatskog zavoda za socijalni rad 0800 200 090 koji je dostupan radnim danom od 8 do 15 sati.
Ministarstvo je najavilo i da će kroz provedbu postupaka prikupljati iskustva iz prakse kako bi se, prema potrebi, dodatno unaprijedilo postupanje i kvaliteta usluga, nastavljajući pritom politiku otvorenosti i suradnje s korisnicima.
Pokušajte koristiti neku od ovih tehnika i s vremenom ćete uvidjeti kako brže i bolje usvajate nova znanja
Poslušaj članak
Kako naše tijelo stari, usporedno s tim i naš mozak slabije počinje pamtiti informacije koje dolaze do njega. To je logično jer neuronske veze postaju sporije, a procesi prisjećanja zahtijevaju više vremena. Međutim, i za problem zvan zaborav postoji rješenje, odnosno nekoliko njih, i to jako jednostavnih rješenja za poboljšanje pamćenja.
Postoje tri različite vrste pamćenja – senzorna memorija, radno (kratkoročno pamćenje), te dugoročno pamćenje.
Senzorna memorija, koja traje samo nekoliko milisekundi, registrira sirove informacije poput vida, zvukova i mirisa. Njih prvo obrađuje pet primarnih senzornih korteksa mozga.
Radno ili kratkoročno pamćenje služi za pohranjivanje i obrađivanje male količine informacija u trajanju od nekoliko sekundi ili više. Radi se o mentalnom radnom prostoru mozga. Taj prostor u mozgu omogućuje računanje, praćenje uputa, kao i razumijevanje pročitanog teksta. Za ovu vrstu pamćenja koristi se prefrontalni korteks, odnosno prednji dio mozga koji podržava pažnju, donošenje odluka i rasuđivanje.
Nadalje, dugoročno pamćenje služi za pohranjivanje dugoročnih informacija koje čovjek pamti od nekoliko minuta pa sve do kraja života. Ono uključuje više vrsta sjećanja kao što su eksplicitna i implicitna sjećanja.
Eksplicitna sjećanja obuhvaćaju činjenice i životne događaje, dok implicitna služe za pamćenje vještina, navika i emocionalne asocijacije.
Za dugoročna sjećanja zaslužni su hipokampus i temporalni režnjevi oni pomažu da se čovjek sjeća činjenica i životnih događaja, dok amigdala potiče emocionalna ili proceduralna sjećanja.
Radno pamćenje često može pomoći pri dugoročnom pamćenju, međutim njegovi kapaciteti pamćenja informacija su ograničeni što dovodi do smanjenja učinkovitosti pamćenja.
No postoji nekoliko načina, odnosno radnji koje čovjek može preventivno napraviti da bi bolje pamtio.
Kako tvrde znanstvenici, jedan od načina da učinkovitije pamtimo je taj da od sebe maknemo svoj mobitel. Naime, kada je blizu nas, nebitno je li stišan ili nije, on itekako ometa pažnju i smanjuje produktivnost. To se događa jer jednim dijelom mozga nesvjesno čovjek i dalje prati što se događa u mobitelu. Čak i odupiranje želji da mobitel uzmete u ruke troši mentalnu snagu (resurse) pa čovjek ne može biti potpuno koncentriran na ono što radi. Preporuča se da se mobitel odnese u drugu prostoriju ako je čovjeku potrebno da se fokusira.
Nadalje, ako je osoba pod stresom ili je zbog određenog razloga anksiozna, to također može izazvati mentalni napor. To je zbog toga što, ako čovjek ima previše misli u glavi, njegova radna memorija već je u pogonu.
Taj problem može se riješiti vježbama svjesnosti te vježbama opuštanja jer smanjenjem razine stresa mozak bolje funkcionira. Jedna od vježbi je cikličko disanje kroz nos, a izdisaj na usta. Ta vježba pomaže otpuštanju stresa i smirivanju moždanih stanica što u konačnici može dovesti do boljeg pamćenja.
Isto tako, čovjekova radna memorija se može proširiti tehnikom grupiranja. Radi se o prikupljanju informacija u male grupe kako bi ih se mozak lakše prisjetio. Organiziranjem informacija u smislene obrasce smanjuje se kognitivno opterećenje te se informacije lakše pamte.
Još jedna od metoda je i pronalaženje informacija. Tu se radi o tome da mozak funkcionira na asocijacije. Koristite kartice, odgovorite na pitanja ili pokušajte objasniti gradivo naglas bez bilješki.
Pamćenje funkcionira putem asocijacija. Svaki put kada uspješno prizovete informacije, povezujete materijal s novim poticajima, primjerima i kontekstima. To stvara više znakova za pristup informacijama i jača svaki put pamćenja.
Isto tako, potrebna je pauza. Zna se da čovjek bolje pamti kada si rasporedi vrijeme učenja. Studije su pokazale da rasporedom učenja, odnosno uzimanjem odmora od učenja u intervalima, čovjek može bolje zapamtiti informacije.
Pokušajte koristiti neku od ovih tehnika i s vremenom ćete uvidjeti kako brže i bolje pamtite.
Uz pravi pristup, razumijevanje vlastitog sna i spremnost na postupne promjene, moguće je prekinuti začarani krug nesanice i ponovno uspostaviti kvalitetan i obnovljiv san
Poslušaj članak
Kvalitetan san jedan je od ključnih preduvjeta za očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja, no mnoge osobe – uključujući i osobe s invaliditetom – suočavaju se s poteškoćama spavanja i nesanicom. S ciljem pružanja podrške u prevladavanju ovih izazova, izrađen je ovaj vodič kao praktičan alat za unaprjeđenje kvalitete sna.
Autor KBT-I vodiča je Karlo Dalić, osoba s invaliditetom, koji ovim doprinosom želi pružiti podršku zajednici te pomoći svima koji se suočavaju s nesanicom i narušenom kvalitetom sna.
Vodič je namijenjen stručnjacima (terapeutima i drugim pomagačkim profesijama) kao podrška u radu s osobama koje imaju poteškoće sa spavanjem i osobama koje samostalno žele unaprijediti kvalitetu svog sna kroz strukturirani pristup. Sadrži konkretne smjernice, vježbe i strategije koje je moguće primijeniti u svakodnevnom životu.
Spavanje nije luksuz, nego temeljna biološka potreba bez koje tijelo i um ne mogu funkcionirati optimalno. Tijekom sna obnavljaju se stanice, jača imunološki sustav, reguliraju hormoni i vraća energija potrebna za novi dan. Istovremeno, mozak obrađuje emocije i iskustva koja smo doživjeli. Kada san izostaje, posljedice se brzo primjećuju – koncentracija slabi, stres raste, a emocije postaju intenzivnije. Ipak, poteškoće sa spavanjem nisu znak slabosti, nego signal da tijelu i umu treba pomoć.
Nesanica je više od povremeno loše prospavane noći. Ona podrazumijeva dugotrajan osjećaj da san ne dolazi ili nije dovoljno kvalitetan, uz posljedice koje se osjećaju tijekom dana. Može se očitovati kao teškoće uspavljivanja, česta buđenja tijekom noći ili prerano buđenje. Najčešće nema samo jedan uzrok, nego nastaje kao kombinacija stresa, životnih promjena, loših navika i briga vezanih uz spavanje. S vremenom se problem održava kroz začarani krug u kojem briga i pokušaji kontroliranja sna zapravo povećavaju budnost, što dodatno otežava uspavljivanje.
Jedan od najučinkovitijih pristupa rješavanju nesanice je kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu, poznata kao KBT-I. Ona se temelji na razumijevanju povezanosti između misli, emocija i ponašanja te pokazuje kako male promjene mogu dovesti do značajnog poboljšanja sna. Umjesto brzih rješenja, ovaj pristup naglasak stavlja na dugoročne promjene koje pomažu tijelu da ponovno uspostavi prirodan ritam spavanja.
Važan prvi korak u tom procesu jest bolje upoznavanje vlastitog sna. To se postiže praćenjem spavanja kroz jednostavan dnevnik u kojem se bilježi kada se ide na spavanje, koliko vremena treba da se zaspi, koliko je bilo buđenja tijekom noći i kako se osoba osjeća ujutro. Cilj nije savršena preciznost, nego razumijevanje obrazaca koji utječu na san. Već nakon nekoliko dana postaje jasnije što pomaže, a što odmaže.
Jedan od ključnih principa odnosi se na način na koji mozak povezuje određena mjesta i aktivnosti. Ako je krevet mjesto gdje razmišljamo, brinemo ili provodimo vrijeme na mobitelu, mozak uči da krevet znači budnost. Cilj je ponovno uspostaviti jednostavnu poveznicu da krevet znači spavanje. To se postiže dosljednošću, primjerice tako da se iz kreveta ustaje ako san ne dolazi i vraća tek kada se pojavi pospanost. Na taj način se postupno jača prirodna veza između kreveta i sna.
Još jedna važna tehnika uključuje ograničavanje vremena provedenog u krevetu. Iako može zvučati nelogično, smanjivanje vremena u krevetu zapravo pomaže da san postane dublji i učinkovitiji. Kada osoba dugo leži budna, san se ‘razvlači’ i gubi svoju kvalitetu. Kada se vrijeme u krevetu uskladi s realnom količinom sna, tijelo stvara jaču potrebu za spavanjem, što olakšava uspavljivanje i smanjuje noćna buđenja. Kako se san poboljšava, vrijeme provedeno u krevetu postupno se povećava.
Važnu ulogu imaju i misli koje se javljaju prije i tijekom noći. Često su to misli koje povećavaju pritisak, poput uvjerenja da se mora spavati savršeno ili da će sljedeći dan biti neizdrživ bez sna. Takve misli potiču napetost i otežavaju uspavljivanje. Umjesto pokušaja da se razmišlja pozitivno, korisnije je razviti realniji pogled na situaciju, propitujući koliko su te misli utemeljene i postoje li dokazi koji im proturječe. Na taj način se smanjuje emocionalni intenzitet i stvara prostor za opuštanje.
Osim toga, svakodnevne navike imaju velik utjecaj na kvalitetu sna. Ono što radimo tijekom dana, koliko se krećemo, kako se opuštamo i koliko smo izloženi svjetlu i stimulansima, sve to oblikuje spremnost tijela za spavanje. Redovit raspored, smanjenje izloženosti ekranima navečer, umirujuće rutine i ugodno okruženje za spavanje šalju tijelu jasnu poruku da je vrijeme za odmor. Spavanje zapravo ne počinje u trenutku kada legnemo u krevet, nego se gradi kroz cijeli dan.
Važno je naglasiti da poboljšanje sna nije brz proces. Promjene zahtijevaju vrijeme, strpljenje i dosljednost. Nije potrebno primijeniti sve odjednom, nego je dovoljno krenuti s jednom ili dvije prilagodbe i postupno graditi nove navike. I male promjene mogu imati velik učinak ako se provode redovito.
Na kraju, nesanica je čest i razumljiv problem koji pogađa velik broj ljudi. No isto tako, ona je stanje koje se može promijeniti. Uz pravi pristup, razumijevanje vlastitog sna i spremnost na postupne promjene, moguće je prekinuti začarani krug nesanice i ponovno uspostaviti kvalitetan i obnovljiv san. Ako su poteškoće dugotrajne ili izrazito opterećujuće, korisno je potražiti stručnu pomoć, osobito od terapeuta koji je educiran za KBT-I pristup.