Nove metode daju amputircima osjećaj kao da imaju sve udove zdrave što može uvelike poboljšati njihovu samostalnost i mentalno ih ojačati
Osobe s amputacijom često se bore sa nekvalitetnim i neudobnim protezama umjesto da im proteza bude dostojna zamjena za amputirani ud. Kvalitetna protetika za takve osobe izuzetno je skupa, a kada je i dobiju prođe dosta vremena do potpunog navikavanja na istu.
S novom modernim pristupom kirurga iz Los Angelesa, osobe s amputacijom ne samo da će dobiti novu i kvalitetniju protezu, već će moći ponovno osjetiti svoj amputirani ud.
Moderni pristup koji su razvili američki znanstvenici, a koji bi osobama s amputacijom mogao promijeniti život radi na principu korištenja ostatka uda kao složenog biološkog sučelja.
Cilj je uhvatiti silazne motoričke naredbe (eferentne signale) i vratiti senzorne podatke (aferentne signale) u mozak. Takve radnje uspješno zavaravaju živčani stoga on protezu prihvaća kao funkcionalni dio tijela pacijenta.
Kako bi amputirci mogli mišlju upravljati protezom, ud mora dobivati jasne biološke signale. S obzirom na to da pri amputaciji živci počnu ‘plutati’ po ožiljkastom tkivu to rezultira slabijim biološkim signalima te do dovodi do fantomske boli.
To se može spriječiti uz nekoliko kirurških metoda. Kroz ciljanu reinovaciju mišića (TMR) glavni mišići se preusmjeravaju se u male mišiće u ruci i prstima te služe kao svojevrsna pojačala.
Naime, kada osoba pomisli na zatvaranje amputirane ruke koja mu nedostaje, mali mišići rade kontrakciju stvarajući, te šaljući snažan električni signal koji senzori biotičke ruke mogu lako očitati.
Istraživanja pokazuju kako ova kirurška metoda uvelike smanjuje fantomsku bol.
Isto tako, postoje i druge metode. Jedna od njih je RPNI pristup. Kada se kirurzi funkciju živaca vraćaju kroz Regenerativno periferno živčano sučelje (RPNI) oni živce omotavaju koristeći transplantat mišićnog tkiva. Živci rastu kroz transplantat i stvaraju visokog omjera signala i šuma za protetski uređaj.
Nadalje, Mioneuralno sučelje agonista i antagonista (AMI) radi na priopcepciji, odnosno na percepciji položaja i pokreta, drugim riječima osjetu tih dvaju radnji.
Kod zdravog čovjeka, odnosno osobe koja ima sve udove zdrave, mišići rade u parovima. Naprimjer, Kada se biceps kontrahira, triceps se isteže, šaljući senzorne podatke mozgu o položaju uda. Amputacija ovog djela tijela taj signal prekida.
Operacijom akutnog miokarda suprotni dijelovi ostataka mišića ponovno se spajaju unutar preostalog uda Kada se agonist kontrahira, fizički isteže antagonista, aktivirajući prirodne biološke senzore.
Time se obnavlja povratna petlja te omogućava korisnicima da osjete kontrakcije mišića iako taj dio uda više ne postoji.
Kada se biološki signal pojača mora ga se aktivirati da potiče kretanje. To je domena algoritama za neuronsko dekodiranje i naprednog strojarstva. Rani sustavi koristili su diskretne klasifikatore, koji su funkcionirali kao jednostavni binarni prekidači. Moderne metode koriste kontinuirane estimatore.
Ovi algoritmi predviđaju namjeravana stanja kretanja na temelju šuma neuronskih podataka, ažurirajući svoje predviđanje svakih nekoliko milisekundi. To omogućuje kontrolu u regulaciji brzine i sile hvata
Ovi prediktivni modeli zahtijevaju podatke o treningu kako bi naučili obrasce mišića pojedinca.
Kako bi ovo sve funkcioniralo treba postojati i senzorna povratna informacija. Kako bi osoba dobila valjanu informaciju o pokretu, znanstvenici u korteks mozga korisnika postave implatantne elektrode koje putem stimulacije mogu izazvati osjećaj pritiska ili vibracije na prstima.
Što se tiče proteza nogu kod motoriziranih gležnjeva koristi se fazno promjenjiva kontrola. Senzori prate kretanje bedra kako bi točno znali u kojoj je čovjek fazi hoda. Robot zatim u stvarnom vremenu prilagođava svoju okretljivost i krutost kako bi čovjek stabilnije mogao gaziti.
Za stepenice i nagibe, sustav detektira vertikalno podizanje bedra i prilagođava kut gležnja i koljena kako bi se spriječilo spoticanje,
Nove kirurške metode daju amputircima osjećaj kao da imaju sve udove zdrave, što može uvelike poboljšati njihovu samostalnost i mentalno ih ojačati.
Najnovije metode, uz sve ostalo, omogućuju kirurško zatvaranje rascjepa kralježnice dok je plod još u majčinoj utrobi, čime se značajno smanjuju neurološka oštećenja
Poslušaj članak
Šteta što u našem zdravstvenom sustavu ne postoji registar oboljelih, pa je teško odrediti koliko osoba u Hrvatskoj živi s dijagnozom rascjepa kralježnice, poznate i kao spina bifida.
Za one neupućene, pacijenti s tom dijagnozom često imaju ozbiljne teškoće u pokretljivosti, no osim medicinskih ove se osobe suočavaju i s brojnim izazovima na tržištu rada.
Više je rizičnih faktora koji mogu uzrokovati rascjep kralježnice fetusa, uz ostalo genetska sklonost i manjak folne kiseline u trudnoći, a statistika kaže kako se s ovom dijagnozom rađa jedna beba na tisuću poroda.
No ova, do jučer opaka, dijagnoza za modernu medicinu više nije bauk.
Najveća novost u liječenju spine bifide je fetoskopska operacija – minimalno invazivna prenatalna kirurgija – te razvoj personaliziranih, multidisciplinarnih centara izvrsnosti koji značajno podižu kvalitetu života oboljelih. Tradicionalno liječenje obavljalo se isključivo unutar dva dana nakon rođenja djeteta. Danas najnovije metode omogućuju kirurško zatvaranje rascjepa kralježnice dok je plod još u majčinoj utrobi, čime se bitno smanjuju neurološka oštećenja.
Fetoskopska operacija u maternici izvodi se između 19. i 26. tjedna trudnoće pomoću minimalno invazivnih instrumenata. Ovim postupkom štiti se izložena kralježnična moždina od toksičnog utjecaja plodne vode, smanjuje potreba za kasnijim ugrađivanjem premosnica za hidrocefalus te se drastično povećavaju šanse da dijete prohoda.
Isto tako, inovativna neuro-urologija i gastroenterologija fokusirana je na rano očuvanje funkcije mokraćnog mjehura i crijeva. Korištenjem naprednih metoda urodinamike i personaliziranih terapija sprječavaju se trajna oštećenja bubrega, što je ranije bila jedna od najtežih komplikacija.
Doda li se tome napredna fizikalna terapija i sportska integracija, neovisnost i mentalno zdravlje oboljelih neusporedivo se poboljšava u odnosu na vrijeme kada rečene medicinske metode još nisu bile u primjeni.
Znanstvenici s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu i Izraelskog centra za ovisnosti i mentalno zdravlje proveli su studiju na 1614 Židovki u Izraelu koje govore hebrejski u dobi između 25 i 71 godinu kako bi procijenili rizik od ovisnosti o kozmetičkim postupcima
Poslušaj članak
Sudionice su anketirane u veljači 2025. online, kada su im postavljena pitanja o tome jesu li ikad neuspješno pokušale prestati s kozmetičkim postupcima, jesu li im ti tretmani uzrokovali probleme u životu i jesu li nastavile unatoč negativnim iskustvima.
Rezultati objavljeni u časopisu Journal of Health Psychology otkrili su da je od ukupnog broja sudionica njih 710 reklo da su se podvrgnule barem jednom kozmetičkom postupku. Među njima je 20 posto pokazalo umjeren do ozbiljan rizik od ovisnosti o kozmetičkim postupcima tijekom života, dok je 15,4 posto prijavilo slične znakove u protekloj godini.
Kada su uključene i žene koje nikada nisu podvrgnute kozmetičkom zahvatu, stope su pale na 8,9 posto tijekom života i 6,8 posto u protekloj godini. Istraživanje, koje je također ispitivalo druge čimbenike, uključujući vlastitu sliku svog tijela, samopoštovanje, sigurnost u vezama, stavove o feminizmu i rodnim ulogama, stavove prema starenju i korištenju društvenih mreža, otkrilo je da je 6,8 posto svih ispitanih žena pokazalo znakove umjerenog do teškog rizika od ovisnosti o kozmetičkim zahvatima u protekloj godini.
Viša je to stopa od prijavljene ovisnosti o kockanju i ovisnosti o igrama među ženama u Izraelu u odvojenim studijama. Istraživači su također primijetili da je među ženama koje su se podvrgnule nekom kozmetičkom zahvatu, 1 od 5 pokazala znakove ovisničkog ponašanja u nekom trenutku svog života.
Rizik je bio najveći među ženama koje su imale negativnu sliku svog tijela i provodile puno vremena na društvenim mrežama, posebno kada su oba čimbenika bila prisutna. Međutim, studija je imala i neka ograničenja jer je promatrala sudionice samo u jednom trenutku, a ne tijekom duljeg vremena, stoga ne može dokazati da su društvene mreže ili loša slika tijela dovele do ovisnosti o kozmetičkim zahvatima.
Osim toga, studija je uključivala samo Izraelke Židovke koje govore hebrejski, do kojih se došlo na internetu, stoga se rezultati možda ne odnose na druge populacije.
Tehnološka korporacija pripremila je posebno iznenađenje za ljude koji se kreću u električnim invalidskim kolicima
Poslušaj članak
Tehnološka korporacija Apple očito nije davala prazna obećanja kada je onomad najavila da će uložiti maksimalne napore kako bi svoje proizvode učinila pristupačnijima, a korisnicima s invaliditetom osigurala nesmetano kretanje bespućima digitalnog prostora.
Program Apple Intelligence već je osvojio panegirike zajednice osoba s invaliditetom diljem svijeta, no uz aplikaciju Voice Control postaje inkluzivniji nego ikad, koristeći prirodni jezik kako bi pomogao korisnicima s nizom fizičkih teškoća da se u potpunosti kreću iPhoneom i iPadom.
Uz novi fleksibilan unos, korisnici mogu opisati gumbe na zaslonu i kontrole prirodnim jezikom umjesto da pamte točne naljepnice ili brojeve. Opcija ‘kažite ono što vidite’ namijenjena je za navigaciju bilo kojom aplikacijom, uključujući one s vizualnim izgledima, koristeći intuitivni jezik poput ‘dodirnite vodič o najboljim restoranima’ ili ‘otvorite narančastu mapu’. To također može pomoći korisnicima da prevladaju prepreke kada neke aplikacije nisu pravilno označene za pristupačnost.
No Apple je pripremio posebno iznenađenje za osobe koje se kreću u invalidskim kolicima.
Za neke ljude koji koriste invalidska kolica, vožnja s joystickom nije opcija, a alternativne kontrole pogona mogu biti bitan dio neovisnog kretanja. Koristeći precizni sustav praćenja očiju na Apple Vision Pro, nova značajka kontrole invalidskih kolica za napajanje korisnicima nudi responzivnu metodu ulaza za kompatibilne alternativne pogonske sustave. Uz Vision Pro, praćenje očiju ne zahtijeva čestu ponovnu kalibraciju i radi u različitim uvjetima osvjetljenja.
Nova značajka kontrole invalidskih kolica koristi sustav preciznog praćenja očiju na Apple Vision Pro kako bi ponudila responzivnu metodu unosa za kompatibilne alternativne pogonske sustave.
– Opcija da sam kontroliram svoja invalidska kolica je neprocjenjiva za mene – kaže Pat Dolan, koji već deset godina živi s ALS-om, teškim oblikom invaliditeta.
– S ovom novom značajkom, Apple razvija tehnologiju za poboljšanje života ljudima kojima je to najpotrebnije.
Ljudi koji koriste električna invalidska kolica s Apple Vision Pro svjedoče kako im je ova tehnologija znatno povećala mobilnost, a samim time i mogućnosti samostalnijeg života, no Apple obećava kako ne namjerava prestati razvijati proizvode koji će bitno olakšati svakodnevicu osobama s invaliditetom.
Koristimo nužne kolačiće za rad stranice, a uz vašu privolu i kolačiće za postavke, statistiku i marketing. Svoj odabir možete promijeniti u bilo kojem trenutku.
Pročitajte pravila privatnosti i kolačića.
Postavke kolačića
Odaberite koje vrste kolačića dopuštate. Nužni kolačići uvijek su uključeni jer bez njih stranica ne može pravilno raditi.
Nužni kolačići
Omogućuju osnovne funkcije, sigurnost i pamćenje vašeg izbora kolačića.
Uvijek aktivni
Kolačići postavki
Pamte odabrani jezik, izgled i druge korisničke postavke.
Statistički kolačići
Pomažu nam razumjeti korištenje portala i poboljšati sadržaj.
Marketinški kolačići
Koriste se za mjerenje oglasa i prikaz relevantnijeg sadržaja.