Za osobe koje ranije nisu mogle ostvariti pravo na osobnu asistenciju sada postoji mogućnost podnošenja zahtjeva do 30. lipnja 2026. godine ako žele dobiti i kompenzacijsku naknadu za razdoblje od 19. prosinca 2025. godine
Poslušaj članak
Udruga Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina (CIPRS) organizira ciklus radionica o pravima osoba s invaliditetom. U sklopu tog ciklusa u ponedjeljak, 9. ožujka 2026. godine održano je sedmo predavanje. Radionica je održana online, a sudjelovanje je bilo besplatno i otvoreno za sve zainteresirane. Predavanje je vodila Iva Atlija.
Na radionici se govorilo o pravima roditelja djece s teškoćama u razvoju koja proizlaze iz statusa roditelja-njegovatelja. Atlija je objasnila da se taj status može priznati roditelju koji skrbi o djetetu s teškoćama u razvoju do 18 godina ili o punoljetnoj osobi s invaliditetom koja je upisana u registar osoba s invaliditetom.
– Status roditelja-njegovatelja može se priznati roditelju koji skrbi o djetetu s teškoćama u razvoju ili o punoljetnoj osobi s invaliditetom ako je ta osoba zbog zdravstvenog stanja potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe – rekla je Atlija.
Pravo se priznaje kada je osoba nepokretna, potpuno ovisna o tuđoj pomoći ili ima teška oštećenja zbog kojih ne može samostalno živjeti. To se dokazuje medicinskom dokumentacijom i postupkom vještačenja. Ako je nalaz nepovoljan, moguće je podnijeti žalbu.
Roditelj koji želi dobiti ovaj status mora biti punoljetan, imati poslovnu sposobnost i biti sposoban za pružanje njege. Također mora živjeti u istom kućanstvu s osobom o kojoj skrbi. Status se ne može priznati ako osoba koristi smještaj ili organizirano stanovanje, ako roditelj koristi rodiljni ili roditeljski dopust za isto dijete ili ako postoji ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
Naknada za roditelja-njegovatelja iznosi 800 eura mjesečno. U nekim slučajevima može biti i veća. Ako osoba kojoj se pruža njega treba posebne medicinske zahvate i ne može sudjelovati u programima u zajednici, naknada može iznositi 960 eura. Roditelj koji skrbi o dvoje ili više djece s teškoćama ili osoba s invaliditetom može primati 1200 eura. Uz naknadu, roditelj ima mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a vrijeme provedeno u tom statusu računa se u mirovinski staž.
Roditelj-njegovatelj može imati povremeni prihod, primjerice putem autorskog ugovora ili povremenih poslova, ali ne smije biti zaposlen niti otvoriti obrt. Također ima pravo na četiri tjedna godišnjeg odmora i bolovanje do dva mjeseca.
Atlija je upozorila da se u praksi ta prava ponekad teško ostvaruju.
– Iako zakon propisuje pravo na godišnji odmor i bolovanje, u praksi se događa da ih roditelji teško koriste. Postoje i informacije s terena da se od roditelja ponekad traži da potpišu izjavu da ta prava neće koristiti, što bi bilo protuzakonito – rekla je.
Na predavanju se govorilo i o pravu na osobnu asistenciju za osobe s invaliditetom. Osobna asistencija znači pomoć u svakodnevnim aktivnostima, kao što su kretanje, održavanje higijene, kućanski poslovi, komunikacija ili sudjelovanje u društvenim aktivnostima.
Važna promjena dogodila se nakon odluke Ustavnog suda iz prosinca 2025. godine. Tom odlukom ukinute su neke diskriminatorne odredbe zakona. Najvažnije je da pravo na osobnog asistenta više nije ograničeno samo na punoljetne osobe. Sada ga mogu ostvariti i maloljetne osobe ako ispunjavaju uvjete.
Također više nije prepreka ako osoba koristi pomoć u kući, ako član obitelji ima status roditelja-njegovatelja ili ako dijete u školi ima pomoćnika u nastavi.
Za osobe koje ranije nisu mogle ostvariti pravo na osobnu asistenciju sada postoji mogućnost podnošenja zahtjeva do 30. lipnja 2026. godine ako žele dobiti i kompenzacijsku naknadu za razdoblje od 19. prosinca 2025. godine. Međutim, dio provedbenih propisa još nije donesen, pa institucije trenutačno često zaprime zahtjeve, ali po njima ne mogu odlučiti dok se ne donesu potrebni pravilnici.
SOIH je uložio značajme napore da se krajnji korisnici uključe u razvoj digitalnih rješenja i tako poboljšaju učinak projekta na razvoj mobilnosti osoba s invaliditetom
Poslušaj članak
Još par dana pa završava DANOVA NEXT, projekt hvaljen kao primjer dobre prakse u razvoju inkluzivnih i pristupačnih prometnih rješenja za osobe s invaliditetom.
Perjanica ovog projekta u Hrvatskoj bio je SOIH, krovna organizacija udruga i saveza osoba s invaliditetom, koji je, među ostalim, projektu DANOVA NEXT dao međunarodnu vidljivost. Usto, SOIH je uložio značajme napore da se krajnji korisnici uključe u razvoj digitalnih rješenja i tako poboljšaju učinak projekta na razvoj mobilnosti osoba s invaliditetom.
O svemu tome detaljno su govorili Soihovci na jučerašnjem predstavljanju DANOVA NEXT priručnika za replikaciju projektnih aktivnosti.
Magdalena Guzalić, socijalna radnica i više stručna suradnica u SOIH-u, samom je projektu dala svoj obol kao komunikacijska menadžerica i, kako sama kaže, rezultati koje je projekt polučio, i više je nego ispunio očekivanja.
– Već na početku samog projekta prepoznali smo ključne probleme, a to je da ne postoji prijevoz pristupačan osobama s invaliditetom na svim lokacijama i također da ne postoje standardizirane prakse kod svih prijevoznika – kaže nam Guzalić.
– Na te izazove nastojali smo odgovoriti kroz razna projektna rješenja, tako da smo uz prilagodbu i prilagođavanje infrastrukture ujedno razvili neka digitalne rješenja, poput DANOVA NEXT aplikacije koju je koristilo više stotina putnika s invaliditetom. Naglasila bih da smo u svim fazama projekta stavili korisnike u središte samog procesa te smo apsolutno sve odluke i rješenja donosili zajednički, u dogovoru s njima, dakle ne isključivo iz perspektive stručnjaka ili prijevoznika, nego i iz perspektive samih putnika s invaliditetom – tumači Guzalić.
Zadovoljstvo rezultatima projekta izrazila je i Marica Mirić, predsjednica SOIH-a, koja posebno ističe iznimno plodnu suradnju s međunarodnim partnerima, njih sveukupno šesnaest, koji su odmah uključili u projekt i osobe oštećena vida i sluha te one putnike s motoričkim teškoćama.
Zajedničkim su snagama, kaže Mirić, stvarali projektna rješenja a potom ih prezentirali predstavnicima autobusnih kolodvora, zračnih i morskih luka, koji su pokazali spremnost na suradnju u osiguravanju pristupačnijeg prijevoza za putnike s invaliditetom.
Konzorcij AccessibleEU i irski Centar izvrsnosti za univerzalni dizajn, koji djeluje pri Nacionalnom tijelu za osobe s invaliditetom, organizirali su međunarodno događanje pod nazivom ‘Unaprjeđenje pristupačnosti u prometu’. Skup je održan u hibridnom obliku – uživo u Dublinu i online za sudionike iz drugih zemalja
Poslušaj članak
Događanje je okupilo predstavnike javnih tijela, donositelje odluka, prijevoznike, organizacije osoba s invaliditetom, stručnjake za pristupačnost, istraživače i predstavnike civilnog društva iz cijele Europske unije.
Cilj susreta bio je podizanje svijesti o važnosti pristupačnog prijevoza te jačanje suradnje među svim dionicima uključenima u planiranje i provedbu prometnih usluga.
Sudionici su istaknuli kako se prometni sustavi ubrzano mijenjaju pod utjecajem digitalizacije, razvoja novih oblika mobilnosti i sve veće primjene digitalnih alata za kupnju karata i informiranje putnika. U takvim okolnostima pristupačnost ne smije biti naknadna prilagodba, već sastavni dio planiranja i razvoja održivog i uključivog prometa.
Posebna pozornost posvećena je potrebi osiguravanja pristupačnosti u svim fazama prometnog sustava – od projektiranja infrastrukture i vozila do razvoja digitalnih usluga, organizacije prijevoza i edukacije zaposlenika.
Naglašena je i važnost aktivnog uključivanja osoba s invaliditetom u procese donošenja odluka, budući da njihova iskustva pružaju ključan uvid u prepreke s kojima se svakodnevno susreću.
Program je uključivao stručna izlaganja, panel rasprave i primjere dobre prakse iz različitih europskih zemalja. Raspravljalo se o regulatornim okvirima, prekograničnoj mobilnosti, inovacijama u prometu te standardima koji mogu doprinijeti većoj dostupnosti prijevoznih usluga za sve građane.
U sklopu panela o međunarodnim iskustvima istaknuto je da pristupačan promet podrazumijeva mnogo više od fizički dostupnih vozila i kolodvora. Jednako su važni pristupačne informacije, digitalne usluge, kvalitetna podrška putnicima i educirano osoblje koje može odgovoriti na potrebe osoba s invaliditetom.
Sudionici su zaključili kako je za stvaranje istinski pristupačnog prometnog sustava nužna kontinuirana suradnja javnih institucija, prijevoznika, stručnjaka i organizacija osoba s invaliditetom, uz sustavno planiranje pristupačnosti u svim oblicima prijevoza – željezničkom, cestovnom, zračnom, pomorskom i gradskom prometu.
Cilj projekta InclusiVET, koji sufinancira Europska unija kroz program Erasmus+, zapravo nije promocija umjetnika s invaliditetom, nego njihovo bolje pozicioniranje na otvorenom tržištu rada
Poslušaj članak
Centar za kulturu Trešnjevka (CeKaTe) jučer je okupio raznoliku ekipu umjetnika s invaliditetom iz Hrvatske i inozemstva koji su javnosti prezentirali vještine i talente u multidisciplinarnom stvaralaštvu.
Riječ je naime o kulturno-umjetničkom projektu InclusiVET koji organizacijski potpisuje Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, u suradnji s partnerima iz Perua, Čilea, Španjolske, Grčke i Litve. Umjetnici s invaliditetom jučer su tako u CeKaTe prizvali brojnu publiku kojoj su, sudeći po reakcijama, dokazali da zaslužuju bolji tretman na domaćoj kulturnoj sceni, i to kroz izložbu likovnih radova te kazališne, glazbene i plesne performanse.
Začudo, cilj projekta InclusiVET, koji sufinancira Europska unija kroz program Erasmus+, zapravo nije promocija umjetnika s invaliditetom, nego njihovo bolje pozicioniranje na otvorenom tržištu rada. Kakve veze ima umjetnost s tržištem rada i zapošljavanjem detaljno nam tumači Brigita Jerić, voditeljica projektnog tima ‘Slave Raškaj’, po struci socijalna radnica.
– Riječ je o trogodišnjem projektu i zajedno s našim partnerima kreirali smo kurikulum koji će omogućiti osobama s invaliditetom, koje se bave s različitim tipovima umjetnosti a imaju znanja i vještine, da nauče kako prezentirati svoje stvaralaštvo, usvoje umijeće marketinga i kako doći do kupaca – pojašnjava Brigita Jerić.
– Ovdje se dakle ne radi o inkluziji naših umjetnika u kulturni život, nego o pripremi za tržište rada. Jer puno naših umjetnika možda i nema dovoljno samopouzanja i vjere da njihov rad zbilja vrijedi. Umjetnici s invaliditetom na tržištu rada često se suočavaju s barijerama, ponajprije s predrasudama poslodavaca i nedovoljnim mogućnostima profesionalnog usavršavanja. Razvojem inkluzivnih obrazovnih metoda i jačanjem kompetencija organizacija koje okupljaju osobe s invaliditetom ovim projektom nastojimo odgovoriti na te izazove. Mi smo dakle ovdje da naše umjetnike ohrabrimo na tom putu prema tržištu rada – zaključuje Jerić.
Iz SvijetaPrije 5 dana
KulturaPrije 6 dana
in MREŽAPrije 7 dana
Civilno društvoPrije 7 dana
Osobe s invaliditetomPrije 7 dana
in MREŽAPrije 5 dana
In MetropolaPrije 6 dana