Poveži se s nama

in MREŽA

Provedene radionice u sklopu projekta ‘OSI – Otkrij, Spoznaj, Iskusi!’

Objavljeno

/

Ovo je slika osobe u invalidskim kolicima koja se kreće hodnikom. Hodnik ima drveni pod i zidove od opeke. U pozadini su biljke i namještaj. Slika je snimljena iz niskog kuta i osoba je u pokretu, stvarajući zamagljen učinak.

Ovo je bila prilika zainteresiranim posjetiteljima da nauče nešto novo ‘jer tek kada znamo, možemo razumjeti i prihvatiti’, odnosno da se na osnovu svojih životnih iskustava podsjete nekih pravila koja su ili nisu mogli postići, a imaju pravo na njih

Studentski zbor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizirao je povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom (3. prosinca) u petak, 1. prosinca 2023., od 17,30 do 21 sat, u Dvorani ‘Pauk’ Studentskog centra ‘Stjepan Radić’ u Zagrebu, već treću godinu zaredom edukativno-iskustvene radionice u sklopu provedbe projekta ‘OSI – Otkrij, spoznaj, iskusi!’, čiji je cilj edukacija društva o izazovima s kojima se svakodnevno nose osobe s invaliditetom.

Projekt ‘Otkrij, Spoznaj, Iskusi’ osmišljen je od strane članica Studentskog zbora Edukacijsko-

rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i provodi se treću godinu zaredom. Nagrađen je Rektorovom nagradom u akademskoj godini 2021./2022. u kategoriji Nagrade za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici. Njegova temeljna svrha je edukacija

studentske populacije o određenim teškoćama s kojima se osobe s invaliditetom (OSI – kako slovi i sam naziv projekta) svakodnevno suočavaju kako bi ih bolje razumjeli te im ispravno pristupali.

– Vidljivo je te se nerijetko spominje i na samom Fakultetu kako je prvi korak kvalitetne inkluzije edukacija, a iskustveno učenje upravo je jedan od najkvalitetnijih i studentima najdražih načina učenja – pojasnile su organizatorice.

Radionice su izvodili studenti sva tri studijska smjera, preddiplomske i diplomske razine. Na taj način potaknuto je, osim glavnog cilja, i umrežavanje te timski rad studenata unutar fakulteta.

Radionice su realizirane u obliku malih ‘štandova’, odnosno punktova, od kojih je svaki

pokrivao jednu od navedenih kategorija:

  • osobe s intelektualnim teškoćama – prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom imaju jednako pravo na život u zajednici s pravom izbora jednakim kao i za druge osobe, gdje i s kim će živjeti
  • osobe s oštećenjem vida – sljepoća (39 milijuna osoba) i slabovidnost (46 milijuna osoba); 2,2 milijarde ljudi ima neki oblik oštećenja vida
  • senzorne disfunkcije kod OSI (iako nisu invaliditet same po sebi, često su prisutne i uvelike utječu na život osoba) – u senzorne sustave ubrajaju se vestibularni (kretanje, ravnoteža), propioceptivni (mišići i zglobovi), taktilni (dodir), vizualni (vid), auditivni (sluh), olfaktorni (miris), gustativni (okus) i interoceptivni (internalni organi)
  • osobe s motoričkim teškoćama, kod kojih su osnovne karakteristike poremećaj pokreta i položaja tijela, smanjena ili onemogućena funkcija pojedinih dijelova tijela, nepostojanje dijelova tijela; motorički poremećaji podrazumijevaju skupinu poremećaja fine i grube motorike i balansa tijela, koji stvaraju teškoće u svakodnevnim funkcionalnim aktivnostima, kao što podrazumijevaju i ispodprosječno tjelesno funkcioniranje; podjela: oštećenja lokomotoričkog aparata, oštećenja središnjeg živčanog sustava, oštećenja perifernog živčanog sustava, motorički poremećaji nastali kao posljedica kroničnih bolesti ostalih organskih sustava
  • osobe s oštećenjem sluha – gluhoća i nagluhost
  • osobe kojima je učinjena laringektomija, odnosno djelomično ili potpuno kirurško otklanjanje grkljana (larinksa) zbog nastanka zloćudnog tumora, a najčešći simptomi bolesti su promuklost i/ili promjene jačine i boje glasa, otežano i/ili bolno gutanje, gubitak na tjelesnoj težini u kratkom vremenu, oteklina (čvor) na vratu – sve ih okuplja Hrvatska zajednica laringektomiranih
  • nasilje nad osobama s invaliditetom – verbalno, tjelesno, psihičko, spolno, ekonomsko
  • psihički poremećaji (internalizirani i eksternalizirani)  i problemi u ponašanju (rizična ponašanja, teškoće u ponašanju, poremećaji u ponašanju).

Na svakom od štandova nalazilo se nekoliko volontera – studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog Fakulteta, koji su informirali zainteresirane o određenoj teškoći i ispravnim načinima pristupanja osobama s invaliditetom te su provodili male iskustvene radionice.

Organizacijski tim razradio je osnovni koncept svakog od punktova, no svi su koncepti bili podložni promjenama, ovisno o savjetima predmetnih nastavnika koji se bave određenim područjem kao i idejama volontera koji su sudjelovali u samom izvedbenom dijelu projekta. Uglavnom, vodilo se načelom ‘Ništa o nama bez nas’ te su u proces izrade i provedbe radionica uključene i osobe s invaliditetom.

Osim samih radionica, izrađeni su i informativni letci koji su se dijelili studentima kao

kratak podsjetnik na radionice, a koji su uključivali općenite informacije o invaliditetu,

Međunarodnom danu osoba s invaliditetom, citate osoba s invaliditetom i dio koji se odnosi na nasilje. Osim letaka, za svaki punkt izrađen je plakat na kojemu su bile najvažnije

informacije o problematici koja se obrađuje na istom. Također, izrađeno je i nekoliko promotivnih postera koji su postavljeni na oglasne ploče na Fakultetu i unutar Studentskog

doma, kako bi se povećao interes studenata za sudjelovanje.

– Smatramo kako bi ovaj projekt omogućio jedinstvenu priliku za kvalitetnu suradnju studenata sva tri smjera Edukacijsko-rehabilitacijskog projekta, a kroz koju bismo mogli široj studentskoj populaciji dati priliku da djelomično iskuse teškoće s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom svaki dan, da razgovaraju s njima i dobiju sliku inkluzije kakva bi zaista trebala biti i kakva ona trenutno jest. Svrha ovog projekta nije ‘još jedan informativni letak’ ili humanitarna akcija, već pružanje prilike studentima da se upoznaju sa stvarnim osobama i na vlastitoj koži iskuse djelić njihova iskustva. Želimo preusmjeriti fokus s pojma invaliditeta na OSOBU s invaliditetom, a teoriju spojiti s praksom – poručile su organizatorice.

Naime, 1992. godine Ujedinjeni narodi proglasili su 3. prosinca Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, sa ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u drštvu, uz poticanje razumijevanja invaliditeta, mobilizacije, podrške, dostojanstva, prava i blagostanja osoba s invaliditetom.

U Republici Hrvatskoj živi više od pola milijuna ljudi s invaliditetom, od čega se oko 60 posto odnosi na muškarce, a oko 40 posto na žene.

U pristupu osobama s invaliditetom važno je zapamtiti da se osoba s invaliditetom oslovljava njenim osobnim imenom, da se treba obraćati samoj osobi, a ne pratnji, da je potrebno prvo upitati osobu je li joj potrebna pomoć te na koji način joj pomoći, nikada se ne smije pretpostavljati tko što može, prilikom razgovora s osobom ne treba se bojati koristiti riječi poput ‘vidimo se’ i ‘čujemo se’, potrebno je govoriti intenzitetom glasa koji je uobičajen za govornika i ne smije se derati.

Provedene radionice su dobar podsjetnik na vrste invaliditeta i na ostvarivanje prava koja osobe s određenom vrstom invaliditeta, odnosno kao žrtve nasilja, imaju pravo zatražiti i koristiti. Konvencija, pravila i zakoni postoje; savezi, udruge i društa specijalizirani za osobe s invaliditetom postoje; pravobranitelj za osobe s invaliditetom postoji; zastupnik za osobe s invaliditetom u Hrvatskom saboru postoji; sve je napisano ‘crno na bijelo’ na papiru u vezi prava i definicija kroz dugi niz godina. A na kraju se ipak moramo zapitati zašto još uvijek postoje izuzeci kod osoba s invaliditetom na koja se prava ne odnose kada ih trebaju ostvariti, već ih se izlaže dugogodišnjem institucionalnom ignoriranju, nerazumijevanju, odbijanju, linču. Sve dok postoji ijedna osoba kojoj su uskraćena prava u odnosu na invaliditet i nasilje, a vjerujte da ih ima jer ih se mnoštvo javlja sa svih strana, ovo društvo itekako ima zadatak razmisliti koga je postavilo na ključna mjesta da se kroz dugogodišnje razdoblje ne može riješiti pitanje ostvarivanja prava osoba s invaliditetom u cijelosti, odnosno pitanje nerješavanja prava kod svake osobe s invaliditetom koja je ukazala na to.

Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

in MREŽA

IZ PROIZVODNIH POGONA Predstavljamo Štrikeraj café

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje skupinu žena koje sjede u prostoriji s velikim prozorima i izrađuju pletene predmete. Soba je ukrašena bijelim visećim čipkastim ukrasima, a stolovi su prekriveni materijalima za pletenje. Žene su koncentrirane na svoj rad, a atmosfera je opuštena i kreativna.
Foto: Ana Vragolović/Štrikeraj café

Istražujući mogućnosti za inkluzivnost i izvan zapošljavanja naišli smo na zanimljivi primjer inkluzivne radionice – Štrikeraj café u organizaciji udruge Ozana

Kroz razgovore s predstavnicima integrativnih i zaštitnih radionica prenesene u prethodnim tekstovima serije ‘Iz proizvodnih pogona – inkluzija osoba s invaliditetom kroz zapošljavanje’ dobili smo neke vrijedne komentare o funkcioniranju tvrtkiu kojima rade, kao i o razlozima zbog kojih njihove tvrtke zapošljavaju osobe s invaliditetom. Stvaranje novog, boljeg kolektiva u kojemu se nitko neće osjećati isključen i organizaciju proizvodnje koja prihvaća različitosti među radnicima, umjesto da ih pretvara u strojeve, istaknuli bismo kao najvažnije.

Intervjuirajući sugovornike dobili smo dojam da najveći problem kod (ne)zapošljavanja leži u načinu razmišljanja. O nužnoj promjeni uvrnute percepcije osoba s invaliditetom kao osoba ograničenih sposobnosti već smo pisali u ranijim tekstovima, a istu potrebu za promjenom istaknula je i jedna od naših sugovornica, te izjavu potkrijepila primjerom rekavši da u tvrtki u kojoj radi osobe s invaliditetom rade na složenim tiskarskim strojevima, a neki su zaposleni u upravljačkim strukturama.

Drugi problem leži u nedostatku volje poslodavaca da se malo pozabave tom tematikom. Tehničke prilagodbe mogu se riješiti relativno jednostavno, rekli su nam sugovornici – prilaz za osobe s invaliditetom se izgradi, prilagođeni stol se naruči, kupi se stroj koji olakšava podizanje težine, pogon se reorganizira. Samo je potrebno uložiti malo volje i vremena u takav pothvat.

Budući da mnogi poslodavci smatraju da je zapošljavanje osoba s invaliditetom ‘neisplativo’, naši sugovornici zaključili su da je potrebno puno raditi na njihovu osvješćivanju, na dijeljenju pozitivnih primjera zapošljavanja, kao i na obrazovanju osoba bez invaliditeta o komunikaciji i ravnopravnoj interakciji s osobama s invaliditetom. Upute i smjernice o zapošljavanju i komunikaciji koje bi trebale izraditi relevantne institucije također su potrebne, uz poticanje edukacija i rasprava o ovoj temi.

Kao što je rekao jedan od naših sugovornika, kratkoročno se zapošljavanje osoba s invaliditetom može činiti kao tlaka, ali benefiti za te osobe, za tvrtkui za društvo su veliki. Osoba ima mogućnost sama zarađivati za vlastiti život i ne mora ovisiti o drugima, vrijednost takvih inicijativa prepoznaju i cijene kupci, a društvo pomalo postaje inkluzivnije i ljepše.

Još jedna pozitivna stavka u cijeloj priči jest to što neke tvrtke rad na inkluziji nastoje proširiti i izvan proizvodnih pogona tako što organiziraju radionice, ili u svoj rad, npr. u dizajniranje proizvoda uključuju škole i fakultete.

Istražujući mogućnosti za inkluzivnost i izvan zapošljavanja naišli smo na zanimljivi primjer inkluzivne radionice – Štrikeraj café u organizaciji udruge Ozana. O njegovom osnivanju i radu razgovarali smo sa Sandrom Kerovec, voditeljicom caféa.

– Štrikeraj café pokrenuli smo 2013. godine. To je program koji okuplja naše korisnike, mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i sve zaljubljenike u pletenje (štrikanje) i heklanje (kukičanje). To je inkluzivna radionica koja je za naše štićenike vježbalište socijalnih interakcija i vještina, a zajednici omogućava neposredan kontakt s osobama s intelektualnim teškoćama, te ujedno i direktan uvid u njihove mogućnosti i sposobnosti – objašnjava nam Kerovec.

Udruga Ozana inače organizira programe učenja, rada i socijalizacije za mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama. Trenutno ih je u programu 48 u dobi od 23 do 54 godine, a kroz te programe uče brinuti o sebi i zdravlju, pripremati jela, uključuju se u plesne i glazbene sadržaje, obrađuju vrt, odlaze na izlete i slično.

Naša sugovornica ističe da je udruzi posebno važna povezanost sa zajednicom i djelovanje u toj zajednici.

– Najveći dio projekata koje provodimo i suradnji koje ostvarujemo usmjeren je upravo prema tome. Prezentacijom sposobnosti i vještina naših korisnika, kao i njihovog rada i mogućnosti, doprinosimo smanjenju predrasuda koje još uvijek postoje o populaciji osoba s teškoćama, te istovremeno gradimo samopouzdanje i bolju sliku o sebi i kod naših korisnika.

Baš zato u Štrikeraj caféu pokreću inicijative kroz koje sudionici caféa pomažu drugim ranjivim skupinama. Na taj način oni mijenjaju svoju percepciju u društvu iz nemoćnih u osobe koje pridonose društvu i potiču druge na to.

– Pri planiranju tih tzv. knit for cause inicijativa uvijek polazimo od onog što naši korisnici mogu – važno nam je da je priča tako postavljena da se svatko može uključiti neovisno o stupnju usvojenosti vještina, da za svakog bude jednako izazovno i zanimljivo, da svatko može doživjeti uspjeh svojim doprinosom, a da proizvod koji nastane ima neku dobru svrhu, u smislu da njime pomažemo određenoj skupini u potrebi. Uvijek se trudimo da naše inicijative budu atraktivne i za medije, kako bi ih oni popratili i na taj način proširili. Zato nekoliko puta godišnje pripremamo vunene instalacije – govori Kerovec.

Jedna vunena izložba koju smo posjetili otvorena je 20. rujna ove godine u Galeriji ‘Slava Raškaj’ Klinike za psihijatriju Vrapče, povodom Svjetskog dana Alzheimerove bolesti.

Izložba pletenih i kukičanih pomagala za osobe oboljele od demencije, nazvana ‘Rukom rađeno’ obuhvaća radove izrađene od 2021. godine u sklopu inicijative ‘Isprepletimo ruke tijelom’. Članovi udruge Ozana i svi zainteresirani, pa i pacijenti i zaposlenici klinike, pleli su senzoričke tapiserije, igračke od vunice, nekoliko panela s puno elemenata za dodirivanje, te rukaviće za oboljele od dementnih bolesti.

Predmeti poput rukavića bitni su jer na oboljele djeluju utješno i umirujuće, te stimuliraju njihovu motoriku i spoznaju. Senzoričke tapiserije rade se u suradnji s terapeutom i služe kao osnova za razgovor, jer osobe heklaju, pletu ili ušivaju predmete ili likove koji ih podsjećaju na nešto.

– Sudjelovanje u izradi rukavića čini da se osjećam manje izolirano. Lijepo je osjećati se dijelom grupe koja pomaže drugima i pruža utjehu potrebitim članovima našeg društva. Također je zabavno izrađivati rukaviće – jedan je od citata s izložbe koji dobro sažima bit Štrikeraj caféa.

– Ono što u Štrikeraju posebno dolazi do izražaja je kvaliteta socijalnog kontakta koji se ostvaruje zajedničkim sudjelovanjem u ovim aktivnostima. Te su aktivnosti razlog za dolazak, osnova za razgovor, a zajednička svrha olakšava uključivanje svima. Na taj se način širi društvena mreža i grade nova prijateljstva, a lako se mogu integrirati i marginalizirane skupine jer pletenje prelazi sve granice – govori nam naša sugovornica.

Osim izravnom koristi za one za koje su pletivo ili hekleraji namijenjeni, ove aktivnosti pozitivno utječu na zdravlje pletilja i heklačica (i pletača i heklača, naravno).

– Istraživanja potvrđuju da snižavaju krvni tlak, ublažavaju depresiju i anksioznost, odgađaju nastupanje i usporavaju razvoj demencije, djeluju opuštajuće, odvraćaju pažnju od kroničnih bolova – rekla je Kerovec.

Također, repetitivni, ritmički pokreti podižu raspoloženje i djeluju umirujuće.

– Mozak voli ritmičke pokrete zato što su predvidivi i onda se osjeća sigurno. Položaj ruku pri pletenju također je važan faktor – taj položaj omogućava da zaštitimo svoj osobni prostor i time nam pruža osjećaj sigurnosti. To je osobito važno kod pletenja kao aktivnosti u grupi jer nam pomaže da održimo vlastiti integritet – objasnila nam je benefite ručnog rada naša sugovornica.

Još jedna korist od ručnog rada koja bi nam vjerojatno svima u ovo užurbano, stresno doba dobro došla jest poticanje prirodne usredotočenosti.

– Pletenje nam može odvratiti pažnju od problema, posebno ako biramo složenije projekte. Nije to samo jednostavno odvraćanje pažnje u trenucima kada prakticiramo pletenje, nego i dugotrajno preusmjeravanje pažnje – osobe koje pletu razmišljaju o svojim projektima i planiraju buduće i u trenucima kad ne pletu. Osim toga, spoznaja da vladaju vještinom koja im može odvratiti pažnju od problema vraća im osjećaj kontrole. Pletenje nas uči upornosti, ustrajnosti i predanosti cilju, potiče kreativnost i maštu. Kreativnost je važna za postizanje psihološke fleksibilnosti i rješavanje problema – ako razmišljate na kreativan način imate više mogućnosti – govori nam voditeljica Štrikeraja.

Nakon što je navela brojne dobrobiti pletenja, poziva nas i sve zainteresirane u Štrikeraj café, gdje može doći svatko tko je zainteresiran, a ako ne zna plesti ili heklati, dobit će poduku. Dobrodošli su i svi oni koji na bilo koji način žele podržati i širiti inicijative udruge Ozana, sudjelovati u njima od kuće, donirati vunu i pribor ili organizirati povremene ili redovne radionice.

Također, uskoro ćemo moći uživo vidjeti jednu od ovogodišnjih velikih vunenih instalacija. Pleteno božićno drvce bit će otkriveno 6. prosinca u 11 sati u dvorištu Klinike za psihijatriju Vrapče. Naša sugovornica također poziva na božićnu izložbu ‘Radost Božića’ na kojoj će biti prikazani radovi korisnika i svih povezanih od cijele godine, a održat će se 9. prosinca u 18 sati u prostorijama Ozane.

Za kraj, naša sugovornica nam je rekla da postoji već cijeli niz grupa u drugim gradovima u Hrvatskoj koje se okupljaju te pletu i kukičaju kako bi podržali njihove inicijative.

– Te grupe istovremeno razvijaju i svoje inicijative i povezuju se u svojoj lokalnoj zajednici, što nam je posebno drago. Pridružuju nam se škole, vrtići, knjižnice, domovi umirovljenika. Druženja u Štrikeraj caféu su uvijek vesela, razvijaju se prijateljstva, jedni smo drugima podrška – navela je voditeljica Štrikeraja.

U skladu s tim, nadamo se da će se i inicijative za zapošljavanje osoba s invaliditetom početi širiti kao i pletenje i heklanje. Korist za čitavo društvo bit će, kako smo gore objasnili, neprocijenjiva.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

Nastavi čitati

in MREŽA

Savez SUMSI poziva na radionice za osobe s invaliditetom

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje osobu koja koristi invalidska kolica. Na slici se vidi ruka osobe koja drži kotač invalidskih kolica, a na naslonu kolica nalazi se natpis "SOPUR". Invalidska kolica su crne boje s metalnim dijelovima i sivim gumama. U pozadini se nazire prirodni krajolik s mutnim detaljima.
Foto: Pixabay

Radionice, dostupne online za sudionike iz cijele Hrvatske, otvoreno će se baviti izazovima s kojima se osobe s invaliditetom susreću u radnom okruženju. Obradit će se teme prilagodbe radnih mjesta i samozapošljavanja

Jeste li znali da poslodavci mogu dobiti poticaje za zapošljavanje osoba s invaliditetom, s ciljem povećanja njihovih radnih mjesta i poboljšanja uvjeta rada? Ako ste nezaposleni ili tražite bolju priliku, Savez SUMSI organizira niz radionica za unapređenje zapošljivosti osoba s invaliditetom.

U sklopu programa ‘Zajedno kroz izazove2’, od prosinca 2024., Savez SUMSI će održavati grupne i individualne radionice. Cilj je pružiti osobama s invaliditetom alate za bolju prezentaciju svojih vještina i učinkovitije povezivanje s poslodavcima na tržištu rada.

Predsjednik Saveza, Denis Marijon, naglašava da motivirani radnici s invaliditetom donose tvrtkama dodatnu vrijednost.

Radionice, dostupne online za sudionike iz cijele Hrvatske, otvoreno će se baviti izazovima s kojima se osobe s invaliditetom susreću u radnom okruženju. Obradit će se teme prilagodbe radnih mjesta i samozapošljavanja.

Sudionici se mogu prijaviti putem poveznice, nakon čega će sudjelovati u nizu radionica i završnom okruglom stolu. Program traje od prosinca do svibnja.

Patrik Josip Marić, bivši sudionik programa, ističe kako mu je radionica pomogla da prebrodi razdoblje nezaposlenosti i pronađe svoje mjesto u Savezu SUMSI. Njegovo iskustvo pokazuje koliko ovakvi programi mogu biti transformativni.

Program ‘Zajedno kroz izazove2’ provodi Savez SUMSI u suradnji s ključnim partnerima, a financira ga Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Poboljšajte svoje šanse na tržištu rada – prijavite se i budite konkurentni.

Nastavi čitati

in MREŽA

Projekt OSI – Otkrij, Spoznaj, Iskusi! ove godine donosi novitete

Objavljeno

/

Na fotografiji su dvije osobe koje sjede za stolom. Jedna osoba koristi prijenosno računalo, dok druga osoba sjedi u invalidskim kolicima. Stol je osvijetljen prirodnim svjetlom koje dolazi kroz prozor u pozadini. Na stolu se nalazi drvena daska s priborom za jelo. Fotografija je zanimljiva jer prikazuje inkluzivnost i suradnju između osoba s različitim sposobnostima.
Foto: Pexels

Naš je cilj pridonijeti inkluziji osoba s invaliditetom u svim aspektima života te smanjiti predrasude i strahove koji često prate određene vrste invaliditeta i teškoća. Kao i prethodnih godina, pripremili smo za vas raznovrsne aktivnosti i radionice, poručuju organizatori

Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, koji se obilježava 3. prosinca, Studentski zbor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (ERF) Sveučilišta u Zagrebu i ove će godine organizirati projekt OSI – Otkrij, Spoznaj, Iskusi!.

Ovaj već tradicionalni događaj ima za cilj edukaciju i senzibilizaciju javnosti o svakodnevnim izazovima s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom.

– Naš je cilj pridonijeti inkluziji osoba s invaliditetom u svim aspektima života te smanjiti predrasude i strahove koji često prate određene vrste invaliditeta i teškoća. Kao i prethodnih godina, pripremili smo za vas raznovrsne aktivnosti i radionice, poručuju organizatori.

Ove godine, uz već poznate elemente, projekt donosi i nekoliko noviteta. Sudionici će imati priliku sudjelovati u interaktivnim radionicama koje obuhvaćaju:

poligone i simulacije oštećenja – praktične aktivnosti koje omogućuju bolje razumijevanje svakodnevnih izazova osoba s invaliditetom;

edukacije o psihičkim poremećajima – fokus na rano prepoznavanje simptoma i važnost uključivanja u terapijski proces.

Organizatori naglašavaju da je projekt osmišljen tako da kombinira teoriju s iskustvenim učenjem, koje je jedno od najučinkovitijih načina stjecanja znanja i razvijanja empatije. Radionice će voditi studenti ERF-a uz mentorstvo profesora, a u njihovoj izradi i provedbi sudjeluju i osobe s invaliditetom, u skladu s načelom ‘Ništa o nama, bez nas’.

Organizatori pozivaju sve zainteresirane da podrže projekt dolaskom i dijeljenjem informacije.

– Vidimo se 3. prosinca od 16 do 21 sat u dvorani ‘Pauk’ Studentskog doma Stjepan Radić – kažu.

Projekt nudi jedinstvenu priliku za sudionike da iz prve ruke steknu uvid u perspektivu osoba s invaliditetom, razviju svijest o važnosti inkluzije i osjete kako društvo može postati pristupačnije i pravednije za sve njegove članove.

Nastavi čitati

U trendu