Ovo je bila prilika zainteresiranim posjetiteljima da nauče nešto novo ‘jer tek kada znamo, možemo razumjeti i prihvatiti’, odnosno da se na osnovu svojih životnih iskustava podsjete nekih pravila koja su ili nisu mogli postići, a imaju pravo na njih

Studentski zbor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizirao je povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom (3. prosinca) u petak, 1. prosinca 2023., od 17,30 do 21 sat, u Dvorani ‘Pauk’ Studentskog centra ‘Stjepan Radić’ u Zagrebu, već treću godinu zaredom edukativno-iskustvene radionice u sklopu provedbe projekta ‘OSI – Otkrij, spoznaj, iskusi!’, čiji je cilj edukacija društva o izazovima s kojima se svakodnevno nose osobe s invaliditetom.

Projekt ‘Otkrij, Spoznaj, Iskusi’ osmišljen je od strane članica Studentskog zbora Edukacijsko-

rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i provodi se treću godinu zaredom. Nagrađen je Rektorovom nagradom u akademskoj godini 2021./2022. u kategoriji Nagrade za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici. Njegova temeljna svrha je edukacija

studentske populacije o određenim teškoćama s kojima se osobe s invaliditetom (OSI – kako slovi i sam naziv projekta) svakodnevno suočavaju kako bi ih bolje razumjeli te im ispravno pristupali.

– Vidljivo je te se nerijetko spominje i na samom Fakultetu kako je prvi korak kvalitetne inkluzije edukacija, a iskustveno učenje upravo je jedan od najkvalitetnijih i studentima najdražih načina učenja – pojasnile su organizatorice.

Radionice su izvodili studenti sva tri studijska smjera, preddiplomske i diplomske razine. Na taj način potaknuto je, osim glavnog cilja, i umrežavanje te timski rad studenata unutar fakulteta.

Radionice su realizirane u obliku malih ‘štandova’, odnosno punktova, od kojih je svaki

pokrivao jednu od navedenih kategorija:

• osobe s intelektualnim teškoćama – prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom imaju jednako pravo na život u zajednici s pravom izbora jednakim kao i za druge osobe, gdje i s kim će živjeti
• osobe s oštećenjem vida – sljepoća (39 milijuna osoba) i slabovidnost (46 milijuna osoba); 2,2 milijarde ljudi ima neki oblik oštećenja vida
• senzorne disfunkcije kod OSI (iako nisu invaliditet same po sebi, često su prisutne i uvelike utječu na život osoba) – u senzorne sustave ubrajaju se vestibularni (kretanje, ravnoteža), propioceptivni (mišići i zglobovi), taktilni (dodir), vizualni (vid), auditivni (sluh), olfaktorni (miris), gustativni (okus) i interoceptivni (internalni organi)
• osobe s motoričkim teškoćama, kod kojih su osnovne karakteristike poremećaj pokreta i položaja tijela, smanjena ili onemogućena funkcija pojedinih dijelova tijela, nepostojanje dijelova tijela; motorički poremećaji podrazumijevaju skupinu poremećaja fine i grube motorike i balansa tijela, koji stvaraju teškoće u svakodnevnim funkcionalnim aktivnostima, kao što podrazumijevaju i ispodprosječno tjelesno funkcioniranje; podjela: oštećenja lokomotoričkog aparata, oštećenja središnjeg živčanog sustava, oštećenja perifernog živčanog sustava, motorički poremećaji nastali kao posljedica kroničnih bolesti ostalih organskih sustava
• osobe s oštećenjem sluha – gluhoća i nagluhost
• osobe kojima je učinjena laringektomija, odnosno djelomično ili potpuno kirurško otklanjanje grkljana (larinksa) zbog nastanka zloćudnog tumora, a najčešći simptomi bolesti su promuklost i/ili promjene jačine i boje glasa, otežano i/ili bolno gutanje, gubitak na tjelesnoj težini u kratkom vremenu, oteklina (čvor) na vratu – sve ih okuplja Hrvatska zajednica laringektomiranih
• nasilje nad osobama s invaliditetom – verbalno, tjelesno, psihičko, spolno, ekonomsko
• psihički poremećaji (internalizirani i eksternalizirani)  i problemi u ponašanju (rizična ponašanja, teškoće u ponašanju, poremećaji u ponašanju).

Na svakom od štandova nalazilo se nekoliko volontera – studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog Fakulteta, koji su informirali zainteresirane o određenoj teškoći i ispravnim načinima pristupanja osobama s invaliditetom te su provodili male iskustvene radionice.

Organizacijski tim razradio je osnovni koncept svakog od punktova, no svi su koncepti bili podložni promjenama, ovisno o savjetima predmetnih nastavnika koji se bave određenim područjem kao i idejama volontera koji su sudjelovali u samom izvedbenom dijelu projekta. Uglavnom, vodilo se načelom ‘Ništa o nama bez nas’ te su u proces izrade i provedbe radionica uključene i osobe s invaliditetom.

Osim samih radionica, izrađeni su i informativni letci koji su se dijelili studentima kao

kratak podsjetnik na radionice, a koji su uključivali općenite informacije o invaliditetu,

Međunarodnom danu osoba s invaliditetom, citate osoba s invaliditetom i dio koji se odnosi na nasilje. Osim letaka, za svaki punkt izrađen je plakat na kojemu su bile najvažnije

informacije o problematici koja se obrađuje na istom. Također, izrađeno je i nekoliko promotivnih postera koji su postavljeni na oglasne ploče na Fakultetu i unutar Studentskog

doma, kako bi se povećao interes studenata za sudjelovanje.

– Smatramo kako bi ovaj projekt omogućio jedinstvenu priliku za kvalitetnu suradnju studenata sva tri smjera Edukacijsko-rehabilitacijskog projekta, a kroz koju bismo mogli široj studentskoj populaciji dati priliku da djelomično iskuse teškoće s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom svaki dan, da razgovaraju s njima i dobiju sliku inkluzije kakva bi zaista trebala biti i kakva ona trenutno jest. Svrha ovog projekta nije ‘još jedan informativni letak’ ili humanitarna akcija, već pružanje prilike studentima da se upoznaju sa stvarnim osobama i na vlastitoj koži iskuse djelić njihova iskustva. Želimo preusmjeriti fokus s pojma invaliditeta na OSOBU s invaliditetom, a teoriju spojiti s praksom – poručile su organizatorice.

Naime, 1992. godine Ujedinjeni narodi proglasili su 3. prosinca Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, sa ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u drštvu, uz poticanje razumijevanja invaliditeta, mobilizacije, podrške, dostojanstva, prava i blagostanja osoba s invaliditetom.

U Republici Hrvatskoj živi više od pola milijuna ljudi s invaliditetom, od čega se oko 60 posto odnosi na muškarce, a oko 40 posto na žene.

U pristupu osobama s invaliditetom važno je zapamtiti da se osoba s invaliditetom oslovljava njenim osobnim imenom, da se treba obraćati samoj osobi, a ne pratnji, da je potrebno prvo upitati osobu je li joj potrebna pomoć te na koji način joj pomoći, nikada se ne smije pretpostavljati tko što može, prilikom razgovora s osobom ne treba se bojati koristiti riječi poput ‘vidimo se’ i ‘čujemo se’, potrebno je govoriti intenzitetom glasa koji je uobičajen za govornika i ne smije se derati.

Provedene radionice su dobar podsjetnik na vrste invaliditeta i na ostvarivanje prava koja osobe s određenom vrstom invaliditeta, odnosno kao žrtve nasilja, imaju pravo zatražiti i koristiti. Konvencija, pravila i zakoni postoje; savezi, udruge i društa specijalizirani za osobe s invaliditetom postoje; pravobranitelj za osobe s invaliditetom postoji; zastupnik za osobe s invaliditetom u Hrvatskom saboru postoji; sve je napisano ‘crno na bijelo’ na papiru u vezi prava i definicija kroz dugi niz godina. A na kraju se ipak moramo zapitati zašto još uvijek postoje izuzeci kod osoba s invaliditetom na koja se prava ne odnose kada ih trebaju ostvariti, već ih se izlaže dugogodišnjem institucionalnom ignoriranju, nerazumijevanju, odbijanju, linču. Sve dok postoji ijedna osoba kojoj su uskraćena prava u odnosu na invaliditet i nasilje, a vjerujte da ih ima jer ih se mnoštvo javlja sa svih strana, ovo društvo itekako ima zadatak razmisliti koga je postavilo na ključna mjesta da se kroz dugogodišnje razdoblje ne može riješiti pitanje ostvarivanja prava osoba s invaliditetom u cijelosti, odnosno pitanje nerješavanja prava kod svake osobe s invaliditetom koja je ukazala na to.