in MREŽA
Provedene radionice u sklopu projekta ‘OSI – Otkrij, Spoznaj, Iskusi!’
Ovo je bila prilika zainteresiranim posjetiteljima da nauče nešto novo ‘jer tek kada znamo, možemo razumjeti i prihvatiti’, odnosno da se na osnovu svojih životnih iskustava podsjete nekih pravila koja su ili nisu mogli postići, a imaju pravo na njih
Studentski zbor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizirao je povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom (3. prosinca) u petak, 1. prosinca 2023., od 17,30 do 21 sat, u Dvorani ‘Pauk’ Studentskog centra ‘Stjepan Radić’ u Zagrebu, već treću godinu zaredom edukativno-iskustvene radionice u sklopu provedbe projekta ‘OSI – Otkrij, spoznaj, iskusi!’, čiji je cilj edukacija društva o izazovima s kojima se svakodnevno nose osobe s invaliditetom.
Projekt ‘Otkrij, Spoznaj, Iskusi’ osmišljen je od strane članica Studentskog zbora Edukacijsko-
rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i provodi se treću godinu zaredom. Nagrađen je Rektorovom nagradom u akademskoj godini 2021./2022. u kategoriji Nagrade za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici. Njegova temeljna svrha je edukacija
studentske populacije o određenim teškoćama s kojima se osobe s invaliditetom (OSI – kako slovi i sam naziv projekta) svakodnevno suočavaju kako bi ih bolje razumjeli te im ispravno pristupali.
– Vidljivo je te se nerijetko spominje i na samom Fakultetu kako je prvi korak kvalitetne inkluzije edukacija, a iskustveno učenje upravo je jedan od najkvalitetnijih i studentima najdražih načina učenja – pojasnile su organizatorice.
Radionice su izvodili studenti sva tri studijska smjera, preddiplomske i diplomske razine. Na taj način potaknuto je, osim glavnog cilja, i umrežavanje te timski rad studenata unutar fakulteta.
Radionice su realizirane u obliku malih ‘štandova’, odnosno punktova, od kojih je svaki
pokrivao jednu od navedenih kategorija:
- osobe s intelektualnim teškoćama – prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom imaju jednako pravo na život u zajednici s pravom izbora jednakim kao i za druge osobe, gdje i s kim će živjeti
- osobe s oštećenjem vida – sljepoća (39 milijuna osoba) i slabovidnost (46 milijuna osoba); 2,2 milijarde ljudi ima neki oblik oštećenja vida
- senzorne disfunkcije kod OSI (iako nisu invaliditet same po sebi, često su prisutne i uvelike utječu na život osoba) – u senzorne sustave ubrajaju se vestibularni (kretanje, ravnoteža), propioceptivni (mišići i zglobovi), taktilni (dodir), vizualni (vid), auditivni (sluh), olfaktorni (miris), gustativni (okus) i interoceptivni (internalni organi)
- osobe s motoričkim teškoćama, kod kojih su osnovne karakteristike poremećaj pokreta i položaja tijela, smanjena ili onemogućena funkcija pojedinih dijelova tijela, nepostojanje dijelova tijela; motorički poremećaji podrazumijevaju skupinu poremećaja fine i grube motorike i balansa tijela, koji stvaraju teškoće u svakodnevnim funkcionalnim aktivnostima, kao što podrazumijevaju i ispodprosječno tjelesno funkcioniranje; podjela: oštećenja lokomotoričkog aparata, oštećenja središnjeg živčanog sustava, oštećenja perifernog živčanog sustava, motorički poremećaji nastali kao posljedica kroničnih bolesti ostalih organskih sustava
- osobe s oštećenjem sluha – gluhoća i nagluhost
- osobe kojima je učinjena laringektomija, odnosno djelomično ili potpuno kirurško otklanjanje grkljana (larinksa) zbog nastanka zloćudnog tumora, a najčešći simptomi bolesti su promuklost i/ili promjene jačine i boje glasa, otežano i/ili bolno gutanje, gubitak na tjelesnoj težini u kratkom vremenu, oteklina (čvor) na vratu – sve ih okuplja Hrvatska zajednica laringektomiranih
- nasilje nad osobama s invaliditetom – verbalno, tjelesno, psihičko, spolno, ekonomsko
- psihički poremećaji (internalizirani i eksternalizirani) i problemi u ponašanju (rizična ponašanja, teškoće u ponašanju, poremećaji u ponašanju).
Na svakom od štandova nalazilo se nekoliko volontera – studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog Fakulteta, koji su informirali zainteresirane o određenoj teškoći i ispravnim načinima pristupanja osobama s invaliditetom te su provodili male iskustvene radionice.
Organizacijski tim razradio je osnovni koncept svakog od punktova, no svi su koncepti bili podložni promjenama, ovisno o savjetima predmetnih nastavnika koji se bave određenim područjem kao i idejama volontera koji su sudjelovali u samom izvedbenom dijelu projekta. Uglavnom, vodilo se načelom ‘Ništa o nama bez nas’ te su u proces izrade i provedbe radionica uključene i osobe s invaliditetom.
Osim samih radionica, izrađeni su i informativni letci koji su se dijelili studentima kao
kratak podsjetnik na radionice, a koji su uključivali općenite informacije o invaliditetu,
Međunarodnom danu osoba s invaliditetom, citate osoba s invaliditetom i dio koji se odnosi na nasilje. Osim letaka, za svaki punkt izrađen je plakat na kojemu su bile najvažnije
informacije o problematici koja se obrađuje na istom. Također, izrađeno je i nekoliko promotivnih postera koji su postavljeni na oglasne ploče na Fakultetu i unutar Studentskog
doma, kako bi se povećao interes studenata za sudjelovanje.
– Smatramo kako bi ovaj projekt omogućio jedinstvenu priliku za kvalitetnu suradnju studenata sva tri smjera Edukacijsko-rehabilitacijskog projekta, a kroz koju bismo mogli široj studentskoj populaciji dati priliku da djelomično iskuse teškoće s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom svaki dan, da razgovaraju s njima i dobiju sliku inkluzije kakva bi zaista trebala biti i kakva ona trenutno jest. Svrha ovog projekta nije ‘još jedan informativni letak’ ili humanitarna akcija, već pružanje prilike studentima da se upoznaju sa stvarnim osobama i na vlastitoj koži iskuse djelić njihova iskustva. Želimo preusmjeriti fokus s pojma invaliditeta na OSOBU s invaliditetom, a teoriju spojiti s praksom – poručile su organizatorice.
Naime, 1992. godine Ujedinjeni narodi proglasili su 3. prosinca Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, sa ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u drštvu, uz poticanje razumijevanja invaliditeta, mobilizacije, podrške, dostojanstva, prava i blagostanja osoba s invaliditetom.
U Republici Hrvatskoj živi više od pola milijuna ljudi s invaliditetom, od čega se oko 60 posto odnosi na muškarce, a oko 40 posto na žene.
U pristupu osobama s invaliditetom važno je zapamtiti da se osoba s invaliditetom oslovljava njenim osobnim imenom, da se treba obraćati samoj osobi, a ne pratnji, da je potrebno prvo upitati osobu je li joj potrebna pomoć te na koji način joj pomoći, nikada se ne smije pretpostavljati tko što može, prilikom razgovora s osobom ne treba se bojati koristiti riječi poput ‘vidimo se’ i ‘čujemo se’, potrebno je govoriti intenzitetom glasa koji je uobičajen za govornika i ne smije se derati.
Provedene radionice su dobar podsjetnik na vrste invaliditeta i na ostvarivanje prava koja osobe s određenom vrstom invaliditeta, odnosno kao žrtve nasilja, imaju pravo zatražiti i koristiti. Konvencija, pravila i zakoni postoje; savezi, udruge i društa specijalizirani za osobe s invaliditetom postoje; pravobranitelj za osobe s invaliditetom postoji; zastupnik za osobe s invaliditetom u Hrvatskom saboru postoji; sve je napisano ‘crno na bijelo’ na papiru u vezi prava i definicija kroz dugi niz godina. A na kraju se ipak moramo zapitati zašto još uvijek postoje izuzeci kod osoba s invaliditetom na koja se prava ne odnose kada ih trebaju ostvariti, već ih se izlaže dugogodišnjem institucionalnom ignoriranju, nerazumijevanju, odbijanju, linču. Sve dok postoji ijedna osoba kojoj su uskraćena prava u odnosu na invaliditet i nasilje, a vjerujte da ih ima jer ih se mnoštvo javlja sa svih strana, ovo društvo itekako ima zadatak razmisliti koga je postavilo na ključna mjesta da se kroz dugogodišnje razdoblje ne može riješiti pitanje ostvarivanja prava osoba s invaliditetom u cijelosti, odnosno pitanje nerješavanja prava kod svake osobe s invaliditetom koja je ukazala na to.
Civilno društvo
Pomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom“ iznosi 25 tisuća eura
Poslušaj članak
Barbara Vardić već se nekoliko godina suočava s kroničnim i intenzivnim bolovima te sve većim ograničenjem pokretljivosti kuka. Živi s cerebralnom paralizom i korisnica je invalidskih kolica, a zbog ozbiljnog zdravstvenog stanja potrebna joj je operacija ugradnje umjetnog kuka u Sloveniji.
Posljednjih mjeseci bolovi su postali toliko izraženi da Barbara više ne može svakodnevno funkcionirati kao prije. Velik dio vremena provodi ležeći, nastojeći ublažiti bolove, što joj onemogućuje rad i sudjelovanje u aktivnostima koje su joj važne.
Kroz svoj obrt Learn & Joy bavi se edukacijom i motivacijom osoba s invaliditetom i njihovih bližnjih. Povratak poslu, samostalnosti i svakodnevnim aktivnostima za nju zato znači mnogo više od nastavka profesionalnog rada. To je prilika da ponovno živi aktivnije i nastavi raditi ono što voli.
Put do rješenja nije bio jednostavan. Nakon što ju je njezin ortoped uputio u drugu kliniku, Barbara je četiri mjeseca čekala pregled, no termin je otkazan na sam dan pregleda. Zbog neizdrživih bolova odlučila je potražiti pomoć u privatnoj klinici, gdje je rendgenskom snimkom utvrđeno da je kuk potpuno iščašen. Zbog složenosti zdravstvenog stanja upućena je na pregled u Sloveniju, gdje joj je predložena operacija ugradnje umjetnog kuka.
Operacija je važan korak prema smanjenju bolova i poboljšanju kvalitete života. Nakon zahvata slijedi desetodnevna rehabilitacija u sklopu boravka u bolnici, a po povratku kući bit će potrebni dodatna fizikalna terapija, medicinska skrb i pomoć u svakodnevnom funkcioniranju.
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje iznosi 25 tisuća eura.
Iznos predviđen za dodatnu skrb namijenjen je mogućim troškovima nakon otpusta iz bolnice, uključujući fizikalnu terapiju i rehabilitaciju kod kuće, medicinsku skrb, pomoć u svakodnevnim aktivnostima te druge zdravstvene usluge i potrepštine. Budući da se stvarni tijek oporavka i potrebne usluge ne mogu unaprijed u potpunosti predvidjeti, proračun je okviran. Ako prikupljena sredstva budu veća od stvarno potrebnih za operaciju i oporavak, višak će biti iskorišten isključivo za troškove povezane s rehabilitacijom, dodatnom skrbi i prilagodbom svakodnevnog života nakon operacije.
Glazba je važan dio Barbarina života i prati je u lijepim, ali i teškim trenucima. Želi da bude dio i njezina oporavka. Rehabilitacija za nju neće značiti samo vježbe i ponovno usvajanje pokreta, već i priliku da kroz glazbu, pokret i vlastiti ritam ponovno pronađe radost u svakodnevici.
Upravo je zato kampanja dobila naziv „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom”. Iza tog naziva krije se želja za životom s manje boli, većom samostalnošću i više mogućnosti za svakodnevne aktivnosti.
Za Barbaru ova operacija predstavlja priliku za novi početak. Svaka donacija, bez obzira na iznos, približava je potrebnom zahvatu i oporavku. Ako ste u mogućnosti, podržite kampanju i pomozite joj prikupiti potrebnih 25.000 eura.
Svoje donacije možete uplatiti ovdje, a ako niste u mogućnosti donirati, puno će značiti i ako podijelite kampanju sa svojim prijateljima, obitelji i poznanicima.
Pomozimo Barbari do operacije, oporavka i života s manje boli, više samostalnosti i novom prilikom za radost.
Civilno društvo
Udruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
Savezi osoba s invaliditetom održali su 9. studenoga u Zagrebu treći regionalni sastanak s predstavnicima gradova i županija te poslodavcima
Poslušaj članak
Neformalni sastanak organizirala je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH u suradnji s 13 nacionalnih saveza s ciljem poboljšanja položaja osoba s invaliditetom i jačanja međusobne suradnje saveza s jedinicama lokalne i regionalne samouprave i poslodavcima. Sastanku su se odazvali predstavnici sedam županija i 11 gradova.
U prigodnom govoru predsjednica SOIH-a Marica Mirić rekla je kako savezi ne ukazuju samo na probleme osoba s invaliditetom nego donose i prijedloge rješenja. Naglasila je kako je savezima bitna suradnja s gradovima i općinama jer se život osoba s invaliditetom odvija u lokalnoj zajednici te je sastanak prigoda da se čuje što se na lokalnoj razini radi za ove osobe.
Tijekom sastanka savezi su predstavili svoj rad, dosadašnju suradnju s jedinicama lokalne i regionalne samouprave te iznijeli viziju buduće suradnje, a gradovi i županije također su predstavili suradnju sa savezima.
U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom rekao je da Grad Zagreb dobro surađuje s udrugama osoba s invaliditetom u kreiranju javnih politika te rješavanju prometnih problema. Naglasio je da je Grad Zagreb donio novu Strategiju za izjednačavanje mogućnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom za razdoblje od 2027. do 2030., koja je usmjerena na unaprjeđenje kvalitete života, razvoj usluga podrške te stvaranje pristupačnijeg i uključivijeg Zagreba.
Jasna Grgurić Malović iz Grada Rijeke istaknula je dobru suradnju s udrugama osoba s invaliditetom. Grad Rijeka intenzivno radi na uklanjanju fizičkih i arhitektonskih barijera kako bi se poboljšala pristupačnost i mobilnost osoba s invaliditetom. Važan projekt u ostvarenju ovog cilja je „Otklonimo barijere“, u sklopu kojeg osobe s invaliditetom i stručne službe gradske vlasti obilaze lokacije u užem središtu grada.
Andreja Bobek iz Grada Varaždina istaknula je kako Gradska uprava u udrugama osoba s invaliditetom vidi važnog partnera. Ove godine pokrenuta je platforma za učenje znakovnog jezika Znakovni.hr u suradnji Grada Varaždina, Udruge gluhoslijepih Varaždinske županije i jednog roditelja.
Zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije Jasna Petek istaknula je da su udruge osoba s invaliditetom u ovoj županiji zagovarateljice prava, pružateljice socijalnih usluga te poslodavci. Dodala je da su ove udruge Županiji važan partner u donošenju mnogih odluka, a osobito doprinose osiguravanju pomoćnika u nastavi djeci s teškoćama u razvoju.
Na sastanku je istaknuto da su veliki problemi udruga nedostatak kontinuiranog financiranja usluga i nedostatak stručnog kadra, a s nedostatkom tog kadra suočavaju se i pojedine županije. Izražena je želja da se ojača suradnja jedinica lokalne i regionalne samouprave s udrugama osoba s invaliditetom.
U ime poslodavca obratila se Mirela Vrbanac iz Zračne luke Zagreb, koja je istaknula da tvrtka zapošljava i osobe s invaliditetom te je za djecu s teškoćama u razvoju otvorila senzornu sobu. S obzirom na značajan broj putnika s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, prostor Zračne luke prilagođen je tim osobama.
in MREŽA
75 godina Udruge slijepih Međimurske županije
Iza udruge su desetljeća borbe za prava, ravnopravnost i bolje životne mogućnosti njezinih članova, a njezina misija nastavlja se i danas
Poslušaj članak
Udruga slijepih Međimurske županije obilježila je velikih 75 godina djelovanja. Svečanost tim povodom održana je 21. listopada u Katoličkom domu u Čakovcu, gdje su se okupili uzvanici i članovi kako bi obilježili ovu vrijednu obljetnicu.
Ovo je samo mali dio priče o dugogodišnjem radu udruge, njezinoj važnosti za članove i svemu što je tijekom desetljeća učinila za bolji i kvalitetniji život slijepih i slabovidnih osoba u Međimurju.
Priča o udruzi počinje 27. srpnja 1951. godine, kada je osnovan tadašnji Savez slijepih, općinska organizacija Čakovec. Osnovali su ga entuzijasti koje je povezivala želja za pozitivnim promjenama u društvu i borba za prava slijepih osoba.
Među osnivačima bili su Anđela Brlek, Valent Brlek, Leopold Vilić, Dragica Vilić, Konrad Herjavec, Josip Strelec, Franjo Bogdan, Marija Nikolić, Stjepan Vlah, Zorica Sklepić i Josip Jagec.
U prvim desetljećima djelovanja, tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, udruga se ponajviše bavila zapošljavanjem i stambenim zbrinjavanjem odraslih slijepih osoba. Nakon školovanja u Zagrebu, mnogi su se vraćali u Međimurje i zapošljavali kao telefonisti ili tvornički radnici.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina članovima se počela pružati i jednokratna financijska pomoć, osobito onima najugroženijima. Udruga tada nije imala vlastite prostorije pa su se sastanci i druženja održavali u nekadašnjoj zgradi općine, na mjestu današnje zgrade Međimurske županije.
Važan iskorak u samostalnosti slijepih osoba dogodio se nakon što je 1982. godine u Centru „Vinko Bek” u Zagrebu otvoren odjel za kasnije oslijepljele osobe, gdje su se provodile rehabilitacija i prekvalifikacija. Jedna članica međimurske udruge ondje je završila obuku samostalnog kretanja uz pomoć dugog bijelog štapa. Po povratku u Međimurje počela je primjenjivati stečene vještine, postavši primjer i poticaj drugim slijepim osobama.
Devedesete godine donijele su novo razdoblje u životu slijepih osoba. Sve se više radilo na njihovoj ravnopravnosti i uključivanju u društvo. Posebno važan pomak ostvaren je u obrazovanju. Slijepa djeca počela su se uključivati u redovne škole uz prilagodbu nastavnih metoda.
Međimurske predškolske ustanove bile su među prvima u Hrvatskoj koje su primjenjivale model integracije slijepe djece, pridonoseći kvalitetnijem obrazovanju i stvaranju jednakih mogućnosti.
Danas su slijepe osobe aktivno uključene u rad udruge i njezina upravljačka tijela, ali i u senzibilizaciju javnosti o svojim svakodnevnim potrebama i izazovima. Svojim primjerom pokazuju da sljepoća ne znači odustajanje od rada, aktivnog života i sudjelovanja u zajednici.
Posebna pozornost posljednjih godina usmjerena je na obrazovanje i zapošljavanje mladih. Udruga nastoji svakom članu pristupiti individualno, pružiti mu potrebnu podršku te stvoriti što bolje uvjete za uključivanje u radni proces.
Među važnijim projektima ističe se „Razvoj društvenog poduzetništva za slijepe osobe”, sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda i Državnog proračuna Republike Hrvatske. U sklopu projekta otvoren je salon za masažu Lumbago, u kojem je zaposlen certificirani medicinski maser, visoko slabovidna osoba. Prije zaposlenja bio je nezaposlen, a rad u salonu pružio mu je priliku za profesionalnu i društvenu integraciju.
I nakon 75 godina djelovanja udruga nastavlja svoju misiju. Među aktualnim ciljevima ističu se zagovaranje sustavnog financiranja udruga kroz rad u upravljačkim tijelima Hrvatskog saveza slijepih te zapošljavanje stručnjaka, poput socijalnog radnika ili radnog terapeuta, koji bi članovima pružali dodatnu podršku.
Iza 75 godina rada stoje brojne životne priče, trud, borba za prava i ostvareni uspjesi. Od prvih osnivača koji su 1951. godine postavili temelje udruge do današnjih članova koji nastavljaju graditi društvo jednakih mogućnosti, njezina je misija ostala ista – pružati podršku, poticati samostalnost i osiguravati dostojanstven i ispunjen život slijepim i slabovidnim osobama.
-
Life&StylePrije 1 danTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 2 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Civilno društvoPrije 6 satiPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaACT Grupa poziva na zapošljavanje osoba s invaliditetom
-
KulturaPrije 5 danaBOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
-
Civilno društvoPrije 1 danUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 5 danaMagnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Obaranje rukePrije 5 danaHrvatska odlična na SP u (para)obaranju ruke




