Connect with us

Vijesti

RADNOTEŽA Fleksibilni oblici rada

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje radni prostor s bijelim stolom na kojem se nalazi tipkovnica i miš. Osoba koristi računalo, a u prednjem planu je zeleni sobni biljka.
Foto: Pixabay

Od ‘9 do 5’ odlazi u prošlost – tko u Hrvatskoj radi kraće, tko duže, a tko najviše koristi klizno radno vrijeme?

Nekada je radni dan bio ‘jednostavna računica’. Stići u ured do 9, otići u 5 i odraditi svojih osam sati. No taj kruti model polako odlazi u povijest. Umjesto strogo propisanog rasporeda, sve više radnika bira klizno radno vrijeme, rad na daljinu i prilagodljive rasporede u kojima sami određuju kada će, i odakle, raditi. Poslodavcima je pritom sve manje važno kada se posao odrađuje, a sve važnije da se odradi kvalitetno i na vrijeme.

Globalni trendovi fleksibilnog rada mijenjaju način na koji živimo i radimo, ali koliko je ta promjena doista zaživjela u Hrvatskoj?  Odgovore je ponudilo istraživanje koje su proveli Alma Career Croatia i CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.

Fleksibilnost na papiru i u praksi

Većina zaposlenih u Hrvatskoj i dalje radi ‘klasičnih’ osam sati dnevno  (50 posto muškaraca i 52 posto žena). No, čim se maknemo od prosjeka, otvara se zanimljiva slika.

Muškarci u većoj mjeri produžuju radni dan, pa tako 41 posto radi duže od osam sati, dok to čini 37 posto žena. S druge strane, žene nešto češće rade kraće od uobičajenog radnog vremena, što je potvrdilo 11 posto ispitanica, u usporedbi s 9 posto muškaraca. Ovi obrasci mogu upućivati na drukčije radne navike, ali i na drugačije obiteljske ili profesionalne obveze.

Rezultati pokazuju da 66 posto muškaraca i 60 posto žena koristi neki oblik fleksibilnog rada, primjerice klizno radno vrijeme, rad od kuće ili odabir početka i završetka radnog dana.

Različite potrebe, različite navike

Iako fleksibilni oblici rada postaju sve uobičajeniji, istraživanje pokazuje da muškarci i žene ne koriste iste modele fleksibilnosti.

Prema istraživanju, ženama su najvažniji oblici fleksibilnosti oni koji im olakšavaju usklađivanje posla i privatnih obaveza. Najpopularniji među njima su klizni dolasci i odlasci na posao, koje koristi 42 posto žena, u usporedbi s 34 posto muškaraca. Slično je i s radom na daljinu: trećina žena radi od kuće barem dio vremena, dok to čini četvrtina muškaraca.

S druge strane, muškarci nešto češće koriste fleksibilne modele koji im daju veću autonomiju tijekom dana. Gotovo petina njih radi bez strogo definiranog radnog vremena i fokusira se isključivo na zadatke i rokove, dok je takav pristup znatno rjeđi među ženama, koje ga koriste u samo 7 posto slučajeva. Muškarci za nijansu češće sami određuju i ritam kroz dan ili tjedan, iako su razlike ovdje manje izražene.

Zanimljivo je i to što gotovo nitko, čak 98 posto ispitanika, ne koristi zakonski omogućene fleksibilne oblike rada zbog brige o djeci mlađoj od osam godina ili zbog pružanja osobne skrbi. Iako zakonska mogućnost postoji, čini se da u praksi još nije zaživjela.

Što radnici u Hrvatskoj zapravo žele od fleksibilnog rada?

Podaci istraživanja jasno pokazuju da radnici u Hrvatskoj imaju vrlo definirane želje kada je riječ o fleksibilnom radu.

Najpoželjniji su oblici fleksibilnosti oni koji omogućuju lakšu svakodnevnu organizaciju. Klizni dolasci i odlasci s posla te rad na daljinu ili od kuće uvjerljivo su na vrhu liste i kod žena i kod muškaraca. Ipak, žene ih preferiraju u nešto većoj mjeri (46 posto žena i 40 posto muškaraca), dok 53 posto žena želi opciju rada na daljinu (u odnosu na 34 posto muškaraca).

Popularnije među ženama su i mogućnosti samostalnog određivanja radnog vremena, bilo unutar dana (30 posto prema 23 posto muškaraca) ili kroz tjedan (33 posto prema 23 posto). Čak je i nedefinirano radno vrijeme, koje daje potpunu slobodu organizacije, privlačnije ženama (23 posto) nego muškarcima (17 posto).

Četverodnevni radni tjedan uz osmosatno radno vrijeme gotovo jednako žele i žene i muškarci (50 posto žena i 47 posto muškaraca). No ‘skraćeni petak’ nešto je popularniji kod muškaraca (45 posto) nego kod žena (39 posto).

Roditeljstvo i usklađivanje poslovnog i privatnog života

Kada usporedimo roditelje i radnike bez djece, vidi se da obje skupine cijene klizne dolaske i odlaske te rad na daljinu. Ti su oblici nešto popularniji među roditeljima, koji ih i najčešće navode kao ključne za lakše usklađivanje privatnog i poslovnog života.

S druge strane, radnici bez djece nešto češće biraju fleksibilnosti koje im daju veću autonomiju, poput samostalnog određivanja radnog vremena ili nedefiniranog rasporeda.

Razlike nisu dramatične, ali jasno pokazuju da roditeljima fleksibilnost prvenstveno služi kao alat za balans, dok je radnicim koji nemaju djece češće način da sami organiziraju dan prema vlastitim navikama i ritmu.

Kako se nosimo s balansiranjem života i posla?

Kad je riječ o usklađivanju privatnih i poslovnih obaveza, muškarci i žene u Hrvatskoj imaju iznenađujuće slična iskustva.

Više od trećine ispitanika smatra da nema dobre mogućnosti za ravnotežu između posla i privatnog života, bez obzira na spol. Otprilike jednako toliko njih procjenjuje da ipak imaju solidne uvjete za usklađivanje obaveza, dok se ostatak nalazi negdje u sredini te nisu niti zadovoljni, niti nezadovoljni.

Sličan obrazac vidljiv je i kada usporedimo roditelje i one bez djece. Oboje podjednako često smatraju da imaju dobre mogućnosti za usklađivanje života i posla, no razlike se pojavljuju u negativnim ocjenama. Roditelji značajno češće osjećaju da im uvjeti na poslu otežavaju balansiranje svakodnevnih obaveza, dok oni bez djece nešto češće zauzimaju neutralan stav.

Drugim riječima, iako spol ne igra veliku ulogu, roditeljstvo očito povećava izazove, a upravo bi ti uvidi mogli poslodavcima poslužiti kao važan putokaz pri oblikovanju fleksibilnijih i inkluzivnijih radnih uvjeta.

Izvor: Alma Career Croatia

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

BRODSKO DRUŠTVO Što je to Balkanska nefropatija

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Pixabay

Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka Balkanske nefropatije

Prošli je tjedan održana osnivačka skupština Brodskog društva za Balkansku nefropatiju, čime je službeno započeo rad Društva.

Balkanska nefropatija, koja se nazivala i endemska nefropatija i endemski nefritis, desetljećima je bila glavni zdravstveni problem i zagonetka Brodsko-posavske županije koja je odnosila zdravlje a donosila nesreću brojnim seoskim kućanstvima na području Jelas polja.

Uskoro se bliži 70 godina od prvih terenskih istraživanja i borbe za zdravlje stanovništva endemskih sela u Hrvatskoj, paralelno s istim nastojanjima u susjednim državama. Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka bolesti.

Znamo da je Balkanska nefropatija kronična tubulointersticijska nefropatija kojoj je uzrok aristolohična kiselina, otrov prisutan u biljci vučja stopa (lat. Aristolochia clematitis) čije sjemenke su se u prošlosti miješala sa sjemenkama žita i tako intoksicirale kruh lokalnog stanovništva. Posljedice dugotrajne konzumacije su bile kronična bubrežna bolest i karcinomi mokraćnog sustava.

Naši rezultati su priznati od međunarodne znanstvene zajednice, i još više od toga – ušli su u opću povijest medicine. Sastavni dio su brojnih udžbenika, čime je brodska bolnica citirana u više od 1000 radova. Isto tako, na temelju naših istraživanja znamo da zbog napretka poljoprivredne i

mlinarske tehnologije koja je omogućila bolje razdvajanje sjemenki, Balkanska nefropatija polagano, ali sigurno nestaje. Prije 30 godina trećina bolesnika liječenih dijalizom u brodskoj bolnici bili su bolesnici s Balkanskom nefropatijom, a sada ih skoro ni nema jednako kao što se zadnjih godina značajno smanjio i broj bolesnika iz endemskih sela koji su zbog karcinoma mokraćnog sustava operirani u Slavonskome Brodu.

Iako Balkanska nefropatija polagano nestaje, ipak se i dalje očekuju novi bolesnici iz endemskog kraja koji će započeti s nekim od metoda nadomještanja bubrežne funkcije, uz poseban naglasak na važnost ranog prepoznavanja i probira bolesnika iz endemskog područja na karcinome mokraćnog sustava. Ono što je također opaženo jest epidemiološka transzicija, tj. uz pad učestalosti ove nekada vrlo učestale pogubne bolesti, dolazi do porasta kardio-reno-metaboličkih bolesti koje su ranije bile rijetka pojava u ovome kraju. To postaje novi izazov za medicinsku struku i cijelo društvo.

To su razlozi zbog kojih je odnovano Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju, uz poseban zadatak da ističe naš doprinos svjetskoj medicini i sačuva uspomene svih koji su od 1958. godine, kada je sve počelo, vodili borbu za zdravlje naroda.

– Svrha osnivanja Društva je promicanje dosadašnjih postignuća, promicanje preventivnih pregleda u endemskim područjima, provođenje kontrolnih perlustracija i podizanje zdravstvene pismenosti kako bismo utjecali na promjene loših životnih navika i na jednak način kako smo obuzdali Balkansku nefropatiju sada utječemo na novu opasnost za ovo stanovništvo koje ranije tome nije bilo toliko izloženo, a krije se u kroničnim nezaraznim bolestima.

Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju je udruga građana i ovim putem upućujemo poziv svim našim građanima dobre volje da se uključe u rad Društva i podrže njegovu aktivnost – poručuje Nikolina Bukal Ćaleta, predsjednica Brodskog društva za Balkansku nefropatiju

Nastavite čitati

Vijesti

GRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne

Nisu tako rijetki slučajevi da su neki stanovnici Zagreba kupovali stanove u zgradama s četiri ili pet katova, bez lifotva, a u međuvremenu stekli invaliditet i počeli se kretati u invalidskim kolicima ili uz pomoć štaka. Za te je ljude ugradnja dizala postalo pitanje od ključne važnosti, nešto bez čega je njihov društveni život sveden na minimum, a izolacija postala tegobna svakodnevica.

Svjesna ovog gorućeg problema, zagrebačka je Gradska uprava osmislila pet programa revitalizacije metropole, među koje spada i ugradnja liftova u zgradama u kojima žive osobe s invaliditetom i teže pokretljivi građani u trećoj životnoj dobi.

Riječ je ovdje o državnom programu, Vlada RH ugradnju liftova sufinancira s 33 posto, Grad Zagreb na sebe je preuzeo pokrivanje troškova od 50 posto, a ostatak plaćaju suvlasnici zgrada. Ovog trenutka u tu je svrhu Grad iz proračuna osigurao milijun eura, koji su predviđeni za izradu projektne dokumentacije, izvođenje radova te stručni nadzor. Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne. Javni poziv za ugradnju dizala otvoren je do 31. kolovoza.

Rečeno je to na konferenciji za medije gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegovih zamjenika Danijele Dolenec i Luke Korlaeta koji su, jučer u Gradskoj upravi, predstavili svih pet programa za revitalizaciju Zagreba.

Kako je rekao gradonačelnik Tomašević, programi su osmišljeni kako bi podigli kvalitetu života građana, brinuli o kulturnoj baštini i razvijali otpornost grada na klimatske promjene te poticali nova ulaganja u komunalne projekte.

– Ulažemo i u ovakve projekte jer želimo da naš grad izgleda ljepše, da budemo ponosniji na Zagreb, da posjetitelji više uživaju u njemu, a prije svega da građani imaju ugodnije okruženje za život. Najvažnije nam je da ljudi u svom gradu imaju bolju kvalitetu života – kazao je gradonačelnik Tomašević.
 
Najveći dio ulaganja odnosi se na obnovu pročelja višestambenih zgrada, a u gradskom je proračunu za tu namjenu osigurano 6,3 milijuna eura.

Nastavite čitati

Vijesti

ZAŽELI Kako spriječiti institucionalizaciju osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici su muškarac i žena, muškarac sjedi u invalidskim kolicima, a žena je iza njega i nešto mu pokazuje. Oni se nalaze u laganoj šetnji prirodom. Žena je obučena u plavu majicu i hlače, dok je muškarac obučen u rozu majicu i tamnoplave hlače
Foto: Pixabay

Kroz program Zaželi starije osobe te osobe s invaliditetom, neovisno o dobi, imaju dodatnu skrb i podršku u vlastitom domu, što im omogućava ostanak u lokalnoj zajednici, posebno u selima i slabije razvijenim sredinama

Aktualni ciklus programa Zaželi, koji je usmjeren na sprječavanje institucionalizacije starijih osoba i osoba s invaliditetom, u finalnoj je fazi provedbe, a Ministarstvo rada najavilo je da se period do novog EU financiranja planira premostiti sredstvima državnog proračuna kako bi se osigurao kontinuitet.

Program se trenutačno financira iz Europskog socijalnog fonda + putem Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021.-2027. te je u finalnoj fazi provedbe.

– Budući da se približava završetak financiranja iz sredstava Europske unije, razdoblje do novog EU financiranja planira se premostiti sredstvima državnog proračuna kako bi se osigurao puni kontinuitet jednog od najvrjednijih programa skrbi o našim građanima, bez prekida u pružanju usluga korisnicima – odgovorili su iz Ministarstva na upit Hine.

Naime, upravo je sama projektna narav i ovisnost o europskim fondovima jedna od glavnih kritika tog projekta za kojeg iz Vlade ističu da je jedan od najboljih programa socijalne politike i hrvatska invencija, a koji kroz zapošljavanje teže zapošljivih skupina pruža skrb za starije osobe i osobe s invaliditetom.

Program Zaželi, pokrenut 2017. godine, u prvim je fazama bio usmjeren ponajprije na zapošljavanje teže zapošljivih žena starijih od 55 godina, dok je aktualni ciklus fokus prebacio na pružanje usluga potpore u zajednici radi odgađanja ili izbjegavanja smještaja starijih osoba u domove.

Predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) Milivoj Špika nedavno je pozvao na reformu programa Zaželi.

– Umjesto da postane trajna, sustavno integrirana socijalna usluga, skrb za starije svodi se na vremenski ograničene cikluse. Između faza projekata redovito nastaju duži prekidi, ostavljajući najranjivije korisnike preko noći prepuštene samima sebi, a radnice bez prihoda – naveo je.

Upitao je zašto program još nije evoluirao iz ‘socijalnog eksperimenta’ u trajan sustav, koji bi podrazumijevao uvođenje mješovitih timova, stabilno financiranje iz proračuna neovisno o sredstvima EU, uz proširenje usluga na tehničku pomoć u kući?

 Iz Ministarstva su pak poručili kako je program Zaželi u svojim prvim fazama prvenstveno bio usmjeren na zapošljavanje teže zapošljivih žena starijih od 55 godina, ali da se tijekom godina program razvijao i prilagođavao potrebama društva.

– Aktualni ciklus stavlja naglasak na sprječavanje institucionalizacije, odnosno odgađanje ili izbjegavanje smještaja osoba starije životne dobi u domove, omogućujući im da što dulje ostanu živjeti u vlastitim domovima uz potrebnu podršku – naveli su.

Projekti iz aktualnog programa provode se od prosinca 2023. godine i traju od 30 do 36 mjeseci, a završavaju najkasnije do svibnja 2027. godine.

Do sada je na njima ukupno angažirano 9633 pružatelja usluge potpore i podrške u svakodnevnom životu za 76.459 starijih osoba i osoba s invaliditetom.

Drugim riječima, prema informacijama sa službene mrežne stranice koja pruža sveobuhvatan pregled programa Zaželi, u aktualnom pozivu nisu propisana ograničenja vezana uz dob, spol ili stupanj obrazovanja osoba koje rade na projektnim aktivnostima kao što je to bilo u prethodnim fazama, s obzirom da se želi povećati socijalna uključenost i prevenirati institucionalizacije ranjivih skupina.

Također je istaknuto kako kroz program Zaželi starije osobe te osobe s invaliditetom, neovisno o dobi, imaju dodatnu skrb i podršku u vlastitom domu, što im omogućava ostanak u lokalnoj zajednici, posebno u selima i slabije razvijenim sredinama.

To pokazuju i podaci prema kojima se oko 14 posto primatelja usluga u “Zaželi” projektima iz aktualnog ciklusa nalazi u Osječko-baranjskoj županiji, a slijede Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Splitsko-dalmatinska, Sisačko-moslavačka te Šibensko-kninska županija.

Korisnici usluge su većinom žene, njih oko 67 posto, a sveukupni korisnici pretežno imaju 64 godine ili više.

Od ukupnog broja primatelja usluge, više od 40 tisuća ih je iz ruralnog područja, a među korisnicima su i pripadnici nacionalnih manjina, osobe s invaliditetom, osobe koje žive u neadekvatnim stambenim uvjetima te državljani trećih zemalja.

Što se tiče razine završenog obrazovanja primatelja usluge, najčešće je riječ o završenoj srednjoj i osnovnoj školi te o završenim nižim razredima osnovne škole.

Kada je riječ o pružateljima usluge, pretežito je riječ o ženama – oko 97 posto, najčešće u dobi od 40 do 64 godine, no ima i znatno mlađih.

Podrška koju pružaju uključuje pomoć u pripremi obroka i nabavci hrane, obavljanju kućanskih poslova te svakodnevnih aktivnosti.

Program Zaželi prvi put je pokrenut u prosincu 2017., a od početka njegove provedbe ukupno je zaposleno 32.233 pružatelja usluga podrške i pomoći za ukupno 205.282 korisnika te je do sada isplaćeno ukupno 619,6 milijuna eura, naveli su iz Ministarstva.

Na pitanje o mogućem širenju sadržaja i usluga, iz Ministarstva su poručili kako će se ovo prijelazno razdoblje iskoristiti za temeljitu pripremu novog programa, u skladu s demografskim promjenama, ali i širim društvenim trendovima i potrebama.

Također, razmatra se i uvođenje programa Zaželi za djecu.

– Iako je taj projekt još u fazi pripreme, smatramo da predstavlja kvalitetan iskorak u razvoju socijalnih usluga te vjerujemo da ima velike izglede biti prihvaćen u konačnoj verziji novog programskog okvira – najavili su iz Ministarstva.

Piše: Marina Hudoletnjak

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu