Moderna vremena
Digitalno obrazovno okruženje za djecu s teškoćama u razvoju
Projekt Atollo stvara inkluzivno digitalno obrazovno okruženje s ciljem unapređenja odgojno-obrazovnog procesa za učenike s teškoćama u razvoju. Kroz razvoj digitalnih obrazovnih sadržaja, projekt omogućuje pristup prilagođenim nastavnim materijalima koji podržavaju razvoj matematičkih i digitalnih vještina. Voditeljica, Kristina Ferara Blašković, otkrila nam je više o ovoj značajnoj inicijativi.
Što je projekt Atollo, koji su njegovi glavni ciljevi i kome je namijenjen?
Atollo je međunarodni projekt financiran iz Erasmus + programa koji ima za cilj razviti inkluzivne digitalne obrazovne sadržaje namijenjene osobama s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama te tako poboljšati njihovo iskustvo učenja.
Ova inicijativa uključuje suradnju među partnerima iz Hrvatske, Bugarske, Austrije, Njemačke, Islanda, Norveške, Irske i Australije, uključujući sveučilišta, škole za učenike s posebnim obrazovnim potrebama, obrazovno tehnološke kompanije, predstavnike javne i državne vlasti i nevladine organizacije. U okviru rada na projektu razvijeno je 45 jedinica odnosno digitalnih obrazovnih sadržaja od kojih je 40 namijenjeno stjecanju matematičkih vještina, a 5 stjecanju digitalnih. Sadržaji su podijeljeni na četiri različite razine (od jednostavnije do kompleksnije) i dostupni na šest jezika.
Digitalni obrazovni sadržaji osmišljeni su kao dodatna podrška učiteljima u provedbi kombiniranog učenja te pomoć u stvaranju individualiziranih i inkluzivnih okruženja za učenike s teškoćama. Platforma za učenje i stvoreni sadržaji namijenjeni su učenicima koji usvajaju gradivo na razini nižih razreda osnovne škole (5-10 godina), a mogu ih koristiti i stariji učenici s intelektualnim teškoćama.
Tko stoji iza projekta Atollo, tko su ključni dionici i kako se projekt financira?
Koordinator Atollo projekta je Profil Klett, a uključeno je ukupno 14 partnera. Iz Hrvatske tu su Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Škola za odgoj i obrazovanje Pula i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Ostali partneri su Digital Technology Skills (Irska), Terawe (Irska), Matrix Internet (Irska), Central Queensland University (Australija), Charles-Hallgarten-Schule (Njemačka), Pädagogische Hochschule Oberösterreich (Austrija), University of Iceland (Island), National Association of Resource Teachers (Bugarska), Regional Center for the Support of the Process of Inclusive Education (Bugarska), Inland Norway University of Applied Sciences (Norveška).
Projekt Atollo financiran je sredstvima Europske unije u okviru Erasmus + programa i poziva za ‘Projekte usmjerene na budućnost’ u 2023. godini.
Kada je projekt Atollo pokrenut i u kojoj je fazi trenutačno?
Započeo je 1. siječnja 2024. godine, provedene su analize i istraživanja u kojima su se uspoređivali kurikulumi i obrazovni programi partnerskih zemalja, kategorizacija učenika s teškoćama, inkluzivni i posebni obrazovni sustavi, politike digitalnog obrazovanja te izazovi u provedbi inkluzivnog obrazovanja. Također je napravljen pregled literature o inkluzivnom i posebnom obrazovanju u partnerskim zemljama, a u analizu su uključeni i nalazi europskih organizacija, uključujući Europsku agenciju za posebne potrebe i inkluzivno obrazovanje (European Agency for Special Needs and Inclusive Education) te Eurydice.
Svrha tih istraživanja bila je da se identificiraju sličnosti i različitosti u svim partnerskim zemljama te izrade digitalni obrazovni sadržaji koji su primjenjivi u svih osam država koje sudjeluju u projektu. Istraživanja su pokazala da su ishodi učenja u matematici, kod djece od pet do 10 godina, najsličniji u naših osam partnerskih zemalja. Osim matematike, izradili smo i pet jedinica/digitalnih sadržaja koji su namijenjeni stjecanju kompetencija iz područja digitalne pismenosti.
Izrađeno je ukupno 45 digitalnih obrazovnih jedinica na šest jezika – engleskom, islandskom, norveškom, bugarskom, njemačkom i hrvatskom. Od tog broja, 40 jedinica odnosi se na područje matematike te su osmišljene kako bi podržale širok spektar potreba učenika s teškoćama, od vrlo kompleksnih do umjerenih obrazovnih potreba.
Izrada sadržaja uključivala je suradnju brojnih stručnjaka – autora (mahom učitelja koji izravno rade s djecom s posebnim odgojnim-obrazovnim potrebama), urednika, stručnjaka za digitalne sadržaje koji su razvijali interaktivne aktivnosti, IT-stručnjaka, animatora i lektora. U izradi animacija na stranim jezicima snimljeni su i glasovi izvornih govornika drugih jezika, pa nam je tako primjerice Norveško veleposlanstvo u Zagrebu pomoglo snimiti animacije na norveškom jeziku i na tome smo im iznimno zahvalni.
U ovom trenutku provodi se takozvano pilot-testiranje digitalnih obrazovnih sadržaja u obrazovnim sustavima triju zemalja – Hrvatske, Njemačke i Bugarske – koje će trajati do kraja lipnja 2025. godine. Cilj pilot-testiranja je unaprjeđenje sadržaja za djecu s teškoćama na temelju povratnih informacija učitelja, roditelja i skrbnika. Evaluaciju provodi Sveučilište Inland iz Norveške u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.
Na kojim principima se temelji Atollo i koje inovacije donosi?
Projekt Atollo temelji se na inkluzivnosti, digitalnoj pristupačnosti, međunarodnoj suradnji i znanstvenoj utemeljenosti. Cilj mu je osigurati ravnopravan pristup obrazovanju za učenike s teškoćama kroz prilagođene digitalne sadržaje. Inovacija projekta očituje se u stvaranju interaktivnih obrazovnih jedinica na različitim razinama učenja koje su izrađene u suradnji s međunarodnim timom stručnjaka te testirane u stvarnom obrazovnom okruženju. Sadržaji su posebno usmjereni na razvoj matematičkih i IKT kompetencija, koje su ključne za stjecanje svakodnevnih vještina i digitalnu pismenost učenika s teškoćama.
Koje su glavne tehnologije korištene u projektu Atollo?
Svi digitalni obrazovni sadržaji nalaze se na platformi Atollo IZZI Digital. Riječ je o suvremenoj digitalnoj obrazovnoj platformi koju je razvio Profil Klett, a koja omogućuje bogat interaktivan sadržaj prilagođen učenicima s teškoćama. Platforma nudi različite vrste zadataka, animacije, igre, vizualne prikaze i druge interaktivne aktivnosti koje olakšavaju razumijevanje kompleksnih koncepata, osobito u području matematike.
Jedna od ključnih značajki IZZI platforme je njezina pristupačnost. Sadržaji su dizajnirani u skladu s načelima digitalne pristupačnosti, što uključuje mogućnosti prilagodbe veličine fonta, promjena fonta u font za disleksiju, kontrasta, korištenje zvučnih zapisa te jednostavno i intuitivno sučelje. Time se učenicima s različitim vrstama teškoća omogućuje ravnopravan i učinkovit pristup obrazovanju. Platforma je dostupna putem interneta i može se koristiti na različitim uređajima što dodatno doprinosi njezinoj fleksibilnosti i primjeni u učionici i kod kuće.
Koliko je djece i učitelja uključeno u projekt i kakvi su njihovi dojmovi?
U testiranju sudjeluje 120 učitelja te 15 škola i centara za odgoj i obrazovanje iz Hrvatske, Njemačke i Bugarske. Najveći broj učitelja uključen je iz Hrvatske, gdje se u testiranje materijala uključilo deset centara za odgoj i obrazovanje i jedna škola za odgoj i obrazovanje. Više od 400 učenika s teškoćama imat će priliku koristiti sadržaje. Dojmove je u ovoj fazi teško reći, drago nam je da je puno škola i centara pokazalo interes.
Što će biti nakon pilot faze?
Nakon završetka pilot faze, slijedi znanstvena evaluacija digitalnih sadržaja. Na temelju dobivenih rezultata i povratnih informacija, sadržaji će se unaprijediti, a bit će izrađen i inkluzivni digitalni priručnik s preporukama za rad s učenicima s teškoćama. Svi materijali nakon dorade bit će javno dostupni i potpuno besplatni, dani na raspolaganje svim zemljama i svim zainteresiranim dionicima putem Atollo mrežne stranice.
S ova dva asistivna pomagala osobama s invaliditetom gornjih ekstremiteta može se uvelike olakšati korištenje računalnih tehnologija
Poslušaj članak
Ranije ove godine na tržište je službeno stigao uređaj koji bi mogao promijeniti perspektivu korištenja računala za osobe s invaliditetom.
Naime, osobe s invaliditetom, pogotovo one s oštećenjima gornjih ekstremiteta, često imaju problem s korištenjem računala. Međutim, s obzirom na to da se asistivna tehnologija brzo razvija, nedavno se doskočilo i ovom problemu.
In Portal već je pisao o ideji MouthPada još kada je ona bila u povojima, a sredinom ove godine proizvod je službeno lansiran na tržište.
Radi se o napravi, odnosno sučelju jezika koja zamjenjuje klasični računalni miš i olakšava radnje ljudima koji imaju problema s gornjim ekstremitetima tako što im omogućava da koriste računalom bez upotrebe ruku.
MouthPad se postavlja preko gornjih zuba. Trackpad osjetljiv na pritisak na nepcu, uparen s detekcijom pokreta glave, omogućuje upravljanje kursorom, klikove, povlačenje i druge radnje, a sve se može prilagoditi u pratećoj aplikaciji.
Uparen je preko Bluetootha pa naredbe dane dodirom sučelja očituju se kao naredbe na računalu.
Uređaj je dizajniran da bude što tanji kako bi osobama koji ga koriste bilo što lakše govoriti kada ga upotrebljavaju. Kompatibilan je s glasovnim naredbama te sa svim vrstama računala. Također, naprava se može ukloniti i puniti.
Kroz šest godina neumornog razvitka proizvođač je morao prilagoditi proizvod kako bi ga mogao koristiti bilo tko kome je potreban. Napravljene su prilagodbe unosa zbog oblika i veličine usne šupljine. S druge strane hardver je morao biti izrađen tako da bude izdržljiv, ali i fleksibilan kako se pri upotrebi ne bi slomio.
– Ako dizajnirate za one koji su najugroženiji, dizajnirat ćete bolja sučelja za sve – kaže Tomás Vega, suosnivač tvrtke koja je razvila spomenuti uređaj.
Trenutno MouthPad košta 1400 američkih dolara, uz dodatno osiguranje za dentalnu prilagodbu. S obzirom na to da se ne radi o medicinskom proizvodu, zdravstveno osiguranje isto ne pokriva.
Uređaj bi, nadaju se proizvođači, ipak mogao biti financiran određenom naknadom ako ga se uvrsti u program profesionalne rehabilitacije.
Uz MouthPad, stvoren je i dodatak VOX. Radi se o ogrlici koja ima funkciju tipkovnice, a na sebi ima mikrofon. Ona se stavi na kožu i hvata zvuk ne samo kroz zrak već i kroz tijelo. Isto tako, miče pozadinsku buku i razgovore bolje od konvencionalnog mikrofona, što omogućuje diktiranje na puno tišim frekvencijama.
Isto tako, VOX omogućuje unos teksta na uparenom uređaju. Aktivira se pritiskom na gumb ili ako je uparen s MouthPadom – micanjem jezika. Na taj način može se diktirati ono što se želi napisati ili nekom poslati poruka. VOX se ne može aktivirati slučajnim zvukom već samo namjernom gestom što sprečava nepotrebno paljenje istog.
Spajanjem zvuka koji VOX čuje s obrascima pokreta jezika koje MouthPad osjeća, mogu izgraditi osobni govorni model kojem uopće nije potreban zvuk.
VOX i MouthPad tvore cjelinu nosivih uređaja koje proizvođač naziva Skinware – sučelja povezana s tijelom koja osobama s invaliditetom omogućuju prirodnije upravljanje računalima.
S ova dva asistivna pomagala osobe koje imaju invaliditet gornjih ekstremiteta mogu ostvariti pristup digitalnom svijetu koji im je prije možda bio nedostupan.
Eve se može kretati u više smjerova i u potpunosti je prilagođen svim korisnicima, nebitno koliki stupanj oštećenja oni imali
Poslušaj članak
S oštećenjem leđne moždine u svijetu živi između 15 i 20 milijuna ljudi. U Sjedinjenim Američkim Državama taj broj doseže brojku od 311.560 ljudi.
Naime, ozljeda leđne moždine oštećenje je tkiva koje prekida prijenos živčanih signala između mozga i ostatka tijela. Manifestira se kroz smanjenu pokretljivost ili potpuni gubitak pokretljivosti ispod razine ozljede.
Kako bi pomogla ljudima koji pate od oštećenja leđne moždine, Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) ranije ove godine odobrila je egzoskelet Eve koji pacijentima s oštećenjem leđne moždine pomaže pri kretanju, piše Newmobilty.
Radi se o samobalnsirajućem egzoskeletu koji je prilagođen ljudima bez obzira na jačinu ozljede leđne moždine. Ovo asistivno pomagalo služi kako bi ljudima osiguralo kretanje bez upotrebe ruku.
Eve služi kao odlična nadopuna korisnicima invalidskih kolica kako bi ponekad promijenili prisilni sjedeći položaj. Posebnost spomenutog egzoskeleta je ta što se, za razliku od drugih egzoskeleta, Eve može koristiti bez upotrebe štaka.
Naime, korištenje sličnih egzoskeleta zahtijeva određenu funkcionalnost šaka. To automatski znači da takvu tehnologiju ne mogu koristiti osobe koje zbog ozljede leđne moždine imaju oštećenje gornjeg lokomotornog sustava.
Upravo zbog toga, odobrenje Eve egzoskeleta daje pacijentima s različitim oštećenjima leđne moždine priliku da ponovo iz uspravnog položaja vide svijet.
Spomenuto asistivno pomagalo može se kretati u više smjerova i u potpunosti je prilagođeno svim korisnicima, nebitno koliki stupanj oštećenja oni imali.
Može podnijeti težinu do 100 kg, i čovjeka visine 190 cm. Korisnik može koristiti pomagalo četiri sata bez prekida, koliko traje baterija.
Koliko god bio inovativan, Eve također ima svoja ograničenja. Naime, ovaj egzoskelet ne može se koristiti na stepenicama, skliskim, mokrim i zaleđenim podlogama, kao ni na kosim podlogama i rampama za osobe s invaliditetom. Također, Eve nije namijenjen za prelazak preko rubnika, hodanje po cesti ili parkiralištu. Isto tako, korisnik ga ne bi trebao koristiti na mjestima gdje se nalazi puno ljudi.
Podloga po kojoj korisnik hoda s egzoskeletom mora biti ravna, čvrsta i glatka. Teren za kretanje mora biti ili ravan, zatvoren prostor ili ravna terasa.
Za sada je ovo tehnološko pomagalo dostupno samo na američkom tržištu, a za dobiti Eve na korištenje, potrebno je proći individualnu procjenu, ali i dobiti recept od liječnika. Isto tako, pri svakom korištenju egzoskeleta mora biti prisutna pratnja.
Procjena se sastoji od virtualnog pregleda, odnosno testiranja. Kada se utvrdi da je osoba kvalificirana za korištenje egzoskeleta, zajedno s osobom koju je odabrala kao pratnju mora proći pet sesija gdje će zajedno naučiti hodati po ravnim površinama, rukovati daljinskim upravljačem, raditi transfere i funkcionirati u ostalim aktivnostima svakodnevnog života, ali i naučiti sigurnosne i hitne postupke.
Tak kada se prođe spomenuta procjena, osoba može dobiti odobrenje za korištenje egzoskeleta koji bi joj nedvojbeno olakšao život.
Uz pomoć magneta mišići amputiraca se stežu i istežu, a vanjski senzori mjere udaljenost između magneta što preciznije određuje smjer kretanja
Poslušaj članak
Istraživači s poznatog Massachusetts Institute of Technology sveučilišta već godinama razvijaju brojna tehnološka pomagala koja osobama s invaliditetom pomažu u svakodnevnom životu. Tako su nedavno došli do otkrića da pomoću sitnih magnetskih kuglica mogu bolje kontrolirati protetske udove, piše MIT News.
Dosadašnji uređaji mjerili su brzinu pokreta, duljinu kretanja i aktivaciju mišića pomoću elektroda postavljenih na kožu pacijenta. Međutim, to se nije pokazalo najsigurnijom opcijom za kretanje osoba s amputacijom.
Tim znanstvenika sa Massachusetts Institute of Technology sveučilišta razvio je magnetski sustav praćenja pokreta koji daje preciznija mjerenja, a samim tim može doprinijeti sigurnijem kretanju osoba koje koriste protetska pomagala.
– Četiri desetljeća standardna metodologija za neuralno upravljanje protezama bila je korištenje kožnih elektroda za mjerenje aktivacije mišića. Međutim, za upravljanje protetskim udom potrebno je kontrolirati položaj zgloba, moment ili impedanciju, a takvi mehanički signali ne mogu se izravno odrediti samo električnom aktivacijom – ističe profesor medijskih umjetnosti i znanosti, sudirektor Centra za bioniku K. Lisa Yang na Sveučilištu, i voditelj studije, Hugh Herr.
Znanstvenici su proveli studiju u kojoj je sudjelovalo troje amputiraca kako bi dokazali da magnetsko praćenje mišića zaista funkcionira. Ispitanici su imali amputaciju ispod koljena.
Tim znanstvenika na čelu s profesorom Herrom dugi niz godina razvija takozvana „čovjek – stroj” sučelja. Njih se koristi kako bi ljudi koji nose proteze imali što prirodnije pokrete. Ta sučelja oslanjaju se na električne signale koje šalju kožne elektrode uz pomoć kojih se zatim pokreće dio mišića u amputiranom udu.
Ali s obzirom na to da elektromiografija ne odgovara sa 100% točnosti u pokretu, ona ne može adekvatno zamijeniti pokret prirodnog mišića.
Upravo zbog toga znanstvenici su počeli ispitivati magnetski sustav praćenja mišića, odnosno magnetomikrometriju. Tom metodom dva magneta se ugrađuju u mišić. Na taj način kada se mišić steže ili isteže, vanjski senzori koji su postavljeni na kožu mjere udaljenost između magneta te se tako dobije izračun duljine i jačine mišića, što bi trebalo donijeti pravilnost pokreta i smjera kretanja kakav ima zdrav čovjek.
Pacijenti koji su sudjelovali u studiji imali su amputaciju potkoljenice, a svima su amputirani udovi putem agonist-antagonist metode koja pacijentima omogućuje prirodan osjećaj kretanja bioničkog uda.
Naime, s obzirom na to da temeljni motorički sustav u čovjekovom tijelu radi u paru, a kod amputiraca je dio mišića izgubljen, za kretanje zgloba u oba smjera potrebna su dva suprotna mišića. Agonist-antagonist metodom rekonstruira se biološki sustav unutar preostalog dijela uda, odnosno mišićni parovi se ponovo povezuju te nastavljaju „komunikaciju“.
Ta povratna informacija šalje signal amputircu na koji način da postavi protezu i odredi smjer kretanja.
Sudionicima su ugrađeni magneti u četiri mišića gležnja. Magnetski signali mogu se očitavati s dubine do 6 centimetara od površine kože, pomoću prilagođenog vanjskog senzora koji se nosi preko kože, postavljenog preko mišića koji se prate.
Kod svakog sudionika u iste mišiće ugrađene su i elektrode. Tako su znanstvenici imali tri vrste mjerenja – magnetomikrometrije, elektromiografije s ugrađenim elektrodama i elektromiografije s elektrodama na površini kože.
Kroz eksperiment sudionici su pomicali kursor samo pomoću pokreta mišića. Uz pomoć svake od tri tehnike mjerenja, signali dobiveni pokretima mišića prevedeni su u kontrolne signale koji su pomicali kursor. U budućnosti bi se ti signali mogli unositi u kontroler bioničke proteze za gležanj i stopalo.
– Kursor na zaslonu predstavljao je stupanj kretanja koje bi kontrolirali na robotskoj protezi za gležanj i stopalo. Ovaj virtualni neuroprotetski zadatak omogućio nam je usporedbu performansi na različitim neuronskim sučeljima, a naši rezultati sugeriraju da pristup temeljen na magnetima može ponuditi točniju i stabilniju kontrolu – zaključio je Christopher Shallal, bivši student MIT-a i jedan od autora studije.
Tko su Purger i Purgerica?
SMOTRA SVEUČILIŠTA Bolji uvjeti studiranja za OSI
Zapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini
IOK Zagreb nastavio pobjednički niz u trećem kolu HLSO
-
in MREŽAPrije 2 danaStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
Civilno društvoPrije 3 danaPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Life&StylePrije 4 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 5 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 2 danaPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir
-
Civilno društvoPrije 4 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 4 danaOdobren egzoskelet za pomoć osobama s oštećenjem moždine
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danZapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini