Županijska udruga slijepih Split kao najvažniju aktivnost ima prikupljanje sredstva za pomagala te ista donira svojim članovima, slijepim osobama, poručili su iz udruge
Evo ih opet u medijima, hvale se koliko su pomagala podijelili svojim članovima, pomislit ćete.
Pogledajte na ručni sat da biste vidjeli koliko je sati. Umijesite kruh, koristite digitalnu vagu kako biste izmjerili kolika vam je količina brašna za kruh potrebna. Sada ugasite svjetlo, učinite da nastane mrak. Možete li sada to učiniti? Možete li vidjeti koliko je sati, možete li izvagati koliko vam je brašna potrebno da biste zamijesili kruh? Jeste li uspjeli ili ste naposljetku morali upaliti svjetlo? Vi možete upaliti svjetlo i sve to napraviti, slijepe osobe nemaju izbora, slijepim osobama su potrebna pomagala da bi znale koliko je sati i da bi ispekle kruh, pomagala koja mijenjaju život. U nastavku vam donosimo priču mlade članice Županijske udruge slijepih Split, kojoj su pomagala namijenjena za slijepe osobe uistinu promijenila život.
– Kada sam bila tinejdžerica, privlačile su me knjige. Željela sam čitati, ali zbog malog ostatka vida mogla sam čitati vrlo kratko. Nisam se služila Brajevim pismom. Uzela bih knjigu u ruke, ugodno se smjestila i počela ‘čitati’, kreirala bih likove u svojoj mašti, smještala ih u zagonetna i zanimljiva mjesta, u svakojake situacije, smišljala zaplete priče i njezine rasplete.
Potpuno bih se prepustila svojoj mašti, držeći u rukama knjigu čiji sadržaj ne bih mogla pročitati. Stoga sam smišljala svoj sadržaj, držeći knjigu u ruci kako bih imala osjećaj težine knjige u rukama i miris tiskanog papira. Pri kraju srednje škole dobila sam laptop s čitačem ekrana, napokon sam dobila pristup brojnim knjigama koje je za mene čitala govorna sinteza. Možete li zamisliti to oduševljenje, taj ushit i tu sreću? Napokon sam mogla čitati knjige drugih autora. Više nisam morala u svojoj mašti kreirati svoje priče i svoje junake priča. Provodila sam subotnje večeri uz knjige, svaki slobodan trenutak. Napokon sam se mogla posvetiti hobiju koji volim. Uz pomoć pomagala za slijepe osobe, završila sam fakultet i sretno se zaposlila. Koristim mnoga pomagala za slijepe osobe koja su mu promijenila život – zaključuje sugovornica. Ovo je samo jedna od prekrasnih priča, a tiču se pomagala koja mijenjaju život.
– Pomagala našim članovima povećavaju samostalnost, omogućavaju zapošljavanje i osiguravanje vlastite egzistencije, poboljšavaju kvalitetu života… Stoga Županijska udruga slijepih Split kao najvažniju aktivnost ima prikupljanje sredstva za pomagala te ista donira svojim članovima, slijepim osobama – poručili su iz udruge.
Međunarodni dan bijelog štapa udruga je obilježila darivanjem pomagala svojim članovima. Tako je u mjesec dana podijeljeno 16 govornih tlakomjera koji prilikom mjerenja tlaka glasovno izgovaraju upute te čitaju vrijednosti krvnog tlaka, 5 ručnih elektronskih povećala, uz pomoć kojih slijepe osobe mogu uz veliko povećanje pročitati tekst i pregledati fotografije, 2 Colorina – čitača boja, uređaj se prisloni na tkaninu ili na neki predmet te jasnim glasom izgovori boju predmeta uz pomoć senzora, 1 govornu budilicu koja pritiskom na gumb izgovara koliko je sati te se može naštimati i alarm, 1 laptop s instaliranom govornom jedinicom.
– Ništa ne bismo ostvarili bez donacija pojedinaca i skupina, nesebičnih ljudi koji se bave humanitarnim radom. Hvala vam na svakom vašem daru. Ponosni smo i sretni što uz vašu pomoć možemo našim članovima donirati pomagala. Svaki osmijeh, lijepa riječ, spoznaja da smo nekome pomogli, barem malo, inspirira nas te potiče da s entuzijazmom radimo još više i usrećimo što je moguće više naših članova – zaključili su iz udruge.
Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite
Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.
– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).
Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.
Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.
Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.
Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.
Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.
Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.
– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.
– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.
Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.
– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa
Poslušaj članak
Nedavno je u hotelu Miramare održana je Modna revija inkluzije u organizaciji Udruge Uspjeh, događaj koji je na poseban način proslavio različitost, prihvaćanje i zajedništvo.
Večer je bila posvećena ljudima, njihovim osobnostima i unutarnjoj snazi, stavljajući u drugi plan poteškoće te naglašavajući vrijednost svakog pojedinca.
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa. Upravo su oni bili u središtu zbivanja, sudjelujući kao modeli, voditelji i domaćini, čime su pokazali svoju kreativnost, sposobnosti i autentičnost.
Program je dodatno obogaćen umjetničkim radovima koje su članovi izradili uz pomoć asistenata, stvarajući bookmarkse i kartice zahvalnosti koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne.
Atmosfera večeri bila je ispunjena emocijama, toplinom i iskrenom radošću. Svaki trenutak na pozornici bio je podsjetnik da prava ljepota dolazi iznutra, iz srca i osobne priče svakog pojedinca. Revija nije bila samo prikaz odjeće, već simbol životnih iskustava, hrabrosti i jedinstvenosti koja se očitovala u svakom pokretu sudionika. Publika je svjedočila snažnoj poruci da ljepota ne leži u jednakosti, već u raznolikosti i mogućnosti da svatko bude ono što jest.
Vrhunac večeri obilježila je snažna poruka da svatko zaslužuje biti viđen, prihvaćen i voljen bez obzira na razlike. Događaj je nadmašio očekivanja organizatora, a dvorana je bila ispunjena pljeskom, suzama i podrškom koja nije jenjavala.
Na kraju su sudionici nagrađeni titulama i prigodnim darovima, čime je dodatno prepoznata njihova hrabrost i doprinos. Druženje se nastavilo uz zakusku, gdje su se razmjenjivali dojmovi i učvršćivao osjećaj zajedništva koji je obilježio cijelu večer.
Predsjednika Udruge za autizam Zagreb pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga
Svjetski dan svjesnosti o autizmu, obilježen početkom travnja, otvorio je i jedno bolno pitanje s kojim se u posljednje vrijeme suočavaju brojne udruge koje okupljaju osobe s invaliditetom. Kako, naime, nastaviti s provedbom projekata i programa koji podižu kvalitetu života njihova članstva, a pritom neprestano strahovati od financijske gabule i mogućeg gašenja udruge?
O tome razgovaramo s Igorom Ružićem, predsjednikom Udruge za autizam Zagreb, koja je lani prestala pružati uslugu organiziranog stanovanja za odrasle osobe iz spektra upravo zbog nedostatka financijskih sredstva. Ružića pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga?
– Definitivno nisam osoba koja može odgovoriti na to, s pozicije predstavnika ili predsjednika organizacije civilnog društva nemam i ne mogu imati uvid u državne financije – kaže nam Ružić.
– Načelno, mogu reći da nije pitanje postoje li sredstva, nego kako se sredstva distribuiraju. S obzirom na najave krize, a pritom smo svjedoci utemeljenih tvrdnji da je nekoliko sustava koji čine socijalnu državu (socijalna skrb, zdravstvo, školstvo) u ozbiljnoj krizi koja se pokušava kompenzirati plaćama zaposlenih – koji, da se razumijemo, trebaju i moraju biti adekvatno honorirani za svoj rad! – ali ne i cijenom usluga, recimo da sam prilično skeptičan oko mogućnosti da se sve najavljene, i one već zakonski ili na druge načine zagarantirane, socijalne usluge mogu zaista realizirati u narednom period – veli Ružić.
Novinari In Portala i sami su, prošlog rujna, svjedočili koliko je tegobna i stresna bila odluka njegove udruge da prestane s uslugom organiziranog stanovanja za odrasle osobe s autizmom. Ružića pitamo što se dogodilo s tim ljudima o kojima je Udruga za autizam Zagreb skrbila, kako se to odrazilo na njihovu svakodnevicu?
– U bolnom procesu donošenja odluke o prestanku pružanja usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe s poremećajem iz spektra autizma, kao organizacija smo zajednički postavili prioritete: najprije korisnici, zatim zaposlenici, nakon toga prostorni i drugi kapaciteti i tek nakon svega toga organizacija sama, jer organizacija nema smisla ako iznevjeri svoje ljude, i korisnike i zaposlenike – tumači Ružić.
– Ta pva dva kriterija smo ispunili, na ostalima se još radi. S relativnim zadovoljstvom mogu reći da su svi korisnici pronašli mjesto u institucijama, većina njih u Centru za autizam Zagreb s kojim je Udruga za autizam – Zagreb višestruko i povijesno povezana, i koji koji nam je zato posebno izašao u susret, dok su manji dio korisnika preuzele su državne institucije, Centar za rehabilitaciju Stančić i Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači u Splitu. Prema informacijama kojima raspolažem, tranzicija je prošla iznenađujuće bezbolno, čak s ponekim progresom u psihofizičkom smislu, a i reakcije roditelja/skrbnika su većinom pozitivne – zaključuje Ružić