Početkom godine Sandra Čirkinagić izabrana je za novu pomoćnicu pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom. Doznali smo koji su to izazovi, odnosno planovi za naredno razdolje, te na koji će se način poboljšati položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu
Poslušaj članak
Kako se snalazite s izazovima koje nosi Vaša nova funkcija i na koje prepreke nailazite u svome radu?
– Svaka nova funkcija donosi izazove, a ja ih nastojim rješavati kroz kontinuirano učenje, savjetovanje s kolegama i postavljanje jasnih prioriteta. Svoju karijeru započela sam u jednoj udruzi osoba s invaliditetom, a danas obnašam dužnost pomoćnice za osobe s invaliditetom u Gradu Zagrebu, što mi omogućuje sagledavanje šire slike problema – ne samo iz perspektive javne uprave, već i kroz prizmu stvarnih potreba i izazova s kojima se naši sugrađani suočavaju. Na ovoj poziciji osjećam veliku odgovornost prema osobama s invaliditetom, jer odluke koje donosimo direktno utječu na kvalitetu njihovog života.
Moja struka, socijalni rad, dodatno mi pomaže u razumijevanju društvenih aspekata invaliditeta, kao i u prepoznavanju sustavnih prepreka koje otežavaju ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u zajednici. Upravo taj spoj iskustva u neprofitnom i javnom sektoru i stručnog znanja pomaže mi u kreiranju politika i mjera koje moraju biti ne samo inkluzivne, već i dugoročno održive.
Jedna od ključnih prepreka na koje nailazimo jest složenost administrativnih procedura, ali poseban izazov predstavljaju i zakonska ograničenja. Mnogi problemi koje želimo i nastojimo riješiti često nisu u nadležnosti lokalne razine, već nacionalne, pa čak i međunarodne. To zahtijeva stalnu suradnju i koordinaciju s različitim institucijama kako bismo osigurali sustavna poboljšanja položaja osoba s invaliditetom.
Upravo zato kontinuirano radimo na boljem razumijevanju poslovnih procesa i jačanju suradnje – kako unutar našeg tima, tako i unutar strukture gradske uprave i šire. No ključno je naglasiti da pitanja invaliditeta ne mogu biti ograničena na jedan ured ili sektor. Ona zahtijevaju integrirani pristup koji uključuje sve aspekte života – od obrazovanja, zapošljavanja, slobodnog vremena do pristupa svim javnim uslugama.
Kako ocjenjujete položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu danas i što planirate napraviti kako bi se isti popravio?
– Položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu značajno se poboljšao u posljednjih dvadeset godina, zahvaljujući ne samo naporima Gradske uprave, već i predanom i kontinuiranom radu udruga osoba s invaliditetom. Udruge nisu samo naši partneri u donošenju odluka, već i važan korektiv koji osigurava da politike i mjere koje provodimo uistinu odgovaraju njihovim potrebama.
Unatoč napretku, svjesni smo izazova s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju. Iako Grad Zagreb osigurava brojne programe i usluge i djeluje na mnogim područjima koja nerijetko nisu dovoljna vidljiva široj javnosti, nužno ih je dodatno razvijati i činiti pristupačnijima. Pristupačnost nije samo pitanje fizičkog prostora, već i digitalnih usluga, informacija, obrazovanja, zapošljavanja, slobodnog vremena, odnosno pitanje je svakog aspekta života.
Smatram da jednakost za osobe s invaliditetom ne smije biti samo formalno načelo, već temeljna vrijednost pri kreiranju svih politika i inicijativa. Bez sustavnog promišljanja o jednakosti ne možemo govoriti o kvalitetnom pristupu objektima, korištenju javnog prijevoza, uslugama, obrazovanju, zapošljavanju, odnosno bilo kojem aspektu života, bez prepreka koje su za mnoge nevidljive, ali su njima svakodnevna realnost. Zato ću se zalagati za stvarne, dugoročne promjene koje će osigurati jednakost i punu uključenost svih građana u društveni život.
Važno je naglasiti da se svake godine prava povećavaju, a nikako ne smanjuju ili ukidaju, unatoč sve težoj gospodarskoj situaciji u našoj zemlji na koju naravno ni Zagreb nije imun. Tako smo povećali novčane naknade korisnicima inkluzivnog dodatka i korisnicima doplatka za pomoć i njegu i korisnicima osobne invalidnine, uveli naknadu povodom Božica i Uskrsa, otvorili smo podružnicu Zapad Centra ZAC u lipnju na dvije lokacije u Španskom i podružnicu Centra Malog doma Zagreb, čime smo povećali broj korisnika za 240%, a uskoro otvaramo i drugu na Velesajmu, a planiramo i značaje investicije u Centar za rehabilitaciju Silver. Naše ustanove predstavljaju izvrsnost u svom području rada, usudila bih se reći da su i jedinstvene u ovom dijelu Europe pa i šire, a to nekada, neopravdano, zaboravljamo.
Nabavljamo i nova vozila za specijalizirani prijevoz – 14 ih očekujemo ove godine, a još 10 naredne, proširili smo pravo na besplatni godišnji pokaz ZET-a, povećali smo materijalna prava zaposlenika URIHO-a, a sve se to vidi i iz našeg proračuna gdje smo ukupna izdvajanja za osobe s invaliditetom povećali za čak 80%.
Na čemu ćete inzistirati za vrijeme svog mandata? Koji je to cilj koji biste voljeli ostvariti za vrijeme obnašanja svoje funkcije?
– Inzistirat ću na ključnim vrijednostima koje smatram temeljem svakog grada koji potiče različitost i jednakost: transparentnost, učinkovitost i inkluzivnost. Ove vrijednosti nisu samo apstraktni principi, već konkretni okviri kroz koje želimo oblikovati naše politike u suradnji s udrugama osoba s invaliditetom i Povjerenstvom Grada Zagreba za osobe s invaliditetom.
Transparentnost omogućava građanima uvid i sudjelovanje u donošenju odluka, učinkovitost garantira da naši programi i usluge budu ciljani i korišteni, odnosno da zaista učine razliku u životima naših korisnika, a inkluzija je ključna za osiguranje ravnopravnosti svih građana. Često se inkluzija tumači samo u kontekstu uključivanja osoba s invaliditetom u društvo, ali ona je dvosmjerna ulica, jer s druge strane, tu su i osobe bez invaliditeta, tako da pričamo o obostranoj inkluziji, odnosno obogaćivanju zajednice. Cilj je stvaranje takvih uvjeta u kojima nijedna osoba ne osjeća da je na marginama, već da je ravnopravno uključena u zajednicu jer socijalna isključenost i dalje ostaje ozbiljan problem.
Često spominjemo kako osobe s invaliditetom nisu dovoljno informirane o svojim pravima, no šira istina je da ni većina građana nije dovoljno educirana o njihovim pravima. Ove nejednakosti dodatno se kompliciraju fizičkim i socijalnim barijerama, poput otežanog kretanja javnim površinama ili ograničenog pristupa institucijama, čime se umanjuje njihova ravnopravna uključenost u zajednicu.
Moram spomenuti i da se svakodnevno susrećem s, kako predstavnicima udruga, tako i osobama s invaliditetom ponaosob, slušam njihove potrebe te, zajedno sa svojim suradnicima, nastojimo naći rješenja za njihove probleme. Isto tako, važna je suradnja s državnom razinom, nadležnim ministarstvima i drugim ustanovama, kako bismo u zajedničkoj suradnji konkretizirali provođenje naših zacrtanih ciljeva.
Zato će moj pristup biti usmjeren na sustavno uklanjanje tih prepreka uz podršku mog tima. Zalagat ću se da glas i položaj osoba s invaliditetom budu uključeni u sve faze donošenja odluka, jer jedino tako možemo osigurati pravedan i ravnopravan grad.
Što očekujete od nove Strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom? Kako bi ona konkretno trebala pomoći OSI populaciji u Gradu Zagrebu?
– Od nove strategije očekujem da postavi jasne, provedive ciljeve i konkretne mjere koje neće samo površinski odgovoriti na izazove, već će duboko i sustavno unaprijediti položaj osoba s invaliditetom u svim aspektima života. Ključno je da donese stvarne promjene te da bude usklađena s vremenom u kojem se donosi, odnosno da odražava suvremene izazove, tehnološke napretke i društvene promjene. Zato nam je izuzetno važan angažman osoba s invaliditetom, njihovih obitelji i svih onih koji s njima svakodnevno rade, formalno ili neformalno, da čujemo njihova mišljenja i stavove.
Kao prvi korak u tom smjeru, proveli smo konzultacije, savjetovanje s javnošću putem ankete i iznimno nam je drago vidjeti velik odaziv i angažman zajednice – što nam daje dobar temelj za daljnji rad. No moramo biti svjesni da ovo ne smije biti jedini način uključivanja građana. Da bi strategija bila održiva i stvarno efikasna, potrebno je uspostaviti mehanizme za stalno praćenje njezine implementacije, izvještavanje o napretku i, naravno, odgovornost za provedbu svih gradskih ureda i ustanova.
Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su dali svoj doprinos, jer upravo iskustva i prijedlozi građana čine strategiju relevantnom i učinkovitim alatom za stvarne promjene. Svakako ćemo građane uključivati i dalje u procesu razvoja strategije, jer strategija zapravo nastaje na terenu, a ne uredu.
Mogu li zamjenske kvote osigurati posao ljudima u zaštitnim radionicama?
– Pitanje zamjenskih kvota je u samome startu bilo izvrsno zamišljeno, no tijekom godina uvidjele su se mnoge nedosljednosti i nejasnoće u samom tumačenju propisa. Novim Pravilnikom predviđene su brojne izmjene za koje će trebati proći određeno vrijeme kako bi se vidjeli pravi učinci. U ovom se trenutku čini, upravo zbog tih izmjena, da će doći do smanjenja korištenja zamjenskih kvota, kao i do manjih vrijednosti ugovora koje će zaštitne i integrativne radionice sklapati s obveznicima kvotnog zapošljavanja. Samim tim doći će do smanjenja poslovnih aktivnosti pružatelja zamjenskih kvota, a što, naravno, može utjecati i na održivost trenutačne zaposlenosti u zaštitnim i integrativnim radionicama.
Ideja je bila da se obveznicima kvotnog zapošljavanja (a to su oni poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika) omogući da, umjesto uplate naknade u državni proračun ako ne zapošljavaju potreban broj osoba s invaliditetom, sklope ugovor o poslovnoj suradnji sa zaštitnim i integrativnim radionicama i kupe nešto od njihovog proizvodnog asortimana kako bi regulirali svoju zakonsku obvezu. Činjenica je da se upravo zaštitne i integrativne radionice bave onim djelatnostima koje su slabo profitabilne i teže konkurentne (npr. tekstilna industrija) te će biti potrebno pozorno promatrati što će se dalje događati te, u skladu s tim, pokušati olakšati održivost zaštitnih radionica koje zapošljavaju osobe s invaliditetom koje se zbog težeg invaliditeta ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada. To je jako važno ako želimo i dalje raditi na njihovoj uključenosti u zajednicu.
Što smatrate krucijalnim kako bi se položaj osoba s invaliditetom poboljšao na tržištu rada u Gradu Zagrebu?
– Za stvaranje uključivog i pravednog tržišta rada, ključno je osigurati sustavne mjere koje potiču zapošljivost osoba s invaliditetom i uklanjaju prepreke s kojima se suočavaju.
Prvi korak je pristup kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju. Osobe s invaliditetom trebaju imati jednake mogućnosti za stjecanje znanja i vještina koje su tražene na tržištu rada. Grad Zagreb prepoznaje važnost toga te kontinuirano povećava broj i iznos stipendija za učenike i studente s invaliditetom – u prošloj akademskoj godini dodijeljeno ih je 120, dok je za 2024./2025. planirano 135 stipendija. Također, povećani su i mjesečni iznosi, koji sada iznose 380 € za učenike i 520 € za studente.
Međutim, uz obrazovanje, jednako je važno stvoriti poticajno okruženje za zapošljavanje. Jedan od ključnih aspekata je osigurati podršku u vidu radnih asistenata, te osigurati pristupačna radna mjesta što je preduvjet za ravnopravno sudjelovanje na tržištu rada.
Financijski i drugi poticaji poslodavcima igraju važnu ulogu, no ključna je i promjena percepcije – osobe s invaliditetom ne smiju se promatrati isključivo kroz njihov invaliditet, već kroz znanje, vještine i motivaciju i doprinos u radnom okruženju.
Osobe s invaliditetom su, od svih ranjivih skupina, možda i najteže zapošljive upravo zbog funkcionalnih ograničenja, no činjenica je da se posljednjih godina najviše ulagalo u njihovu integraciju na tržište rada.
Iako je krajnji cilj povećati broj zaposlenih osoba s invaliditetom u redovnim radnim uvjetima, još uvijek značajan dio njih – zbog vrste i stupnja invaliditeta, neadekvatnog obrazovanja ili dugotrajne nezaposlenosti – ostaje isključivo unutar zaštitnih radionica. Grad Zagreb zato daje posebnu podršku URIHO-u, najvećoj i najstarijoj zaštitnoj radionici koja zapošljava oko 300 osoba s invaliditetom.
No upravo ovdje dolazimo do ključnog izazova – zapošljavanje osoba s invaliditetom još uvijek u velikoj mjeri ovisi o subvencijama države i/ili lokalne razine. To je nužno kao prijelazno rješenje, ali dugoročno postavlja pitanje održivosti: kako potaknuti tržište rada da zapošljavanje osoba s invaliditetom ne bude samo rezultat financijskih poticaja, već prepoznata poslovna prilika? Tržište rada postaje sve dinamičnije i zahtjevnije, što znači da će biti potrebni inovativni pristupi kako bi zaposlenost osoba s invaliditetom postala održiva, a ne samo poticana vanjskim mjerama.
Također, smatram da tržište rada gubi značajan potencijal jer ne prepoznaje i ne koristi dovoljno stručnost i sposobnosti osoba s invaliditetom. To je vrijedna, ali često zanemarena radna snaga, unatoč tome što suvremene tehnologije i fleksibilni oblici rada omogućuju prilagodbu i inkluzivnost u većoj mjeri nego ikada prije. Iskorištavanjem tih mogućnosti ne bismo samo povećali zaposlenost osoba s invaliditetom, već bismo tržištu rada donijeli raznolike perspektive i dodatnu vrijednost.
Čujući svijet Gluhi poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu, kaže Dorijana
Dorijana Kavčić iza sebe ima bogatu akademsku karijeru, koja je započela na Filozofskom fakultetu gdje je diplomirala Opću lingvistiku i Bohemistiku.
– Ispalo je najbolje moguće jer sam se pred kraj studiranja u lingvistici usmjerila prema grani u nastajanju, lingvistici znakovnih jezika i svoj interes usmjerila u proučavanje i dokumentiranje upravo hrvatskog znakovnog jezika (HZJ) – priča nam Dorijana.
– Za diplomski sam rad uzela temu hrvatski znakovni jezik, a zatim upisala Poslijediplomski studij lingvistike na kojem provodim istraživanje izražavanja brojeva u HZJ.
Kako sama kaže, budući da je lingvistika HZJ malo istraženo područje, nailazila je na dosta izazova i trebalo joj je više vremena za završetak studija nego je mislila, ali jednog dana i njezinće doktorski rad ugledati svjetlo dana.
– Profesorski smjer na Bohemistici dao mi je alate koje trenutačno koristim u edukaciji HZJ i kulture Gluhih, te sam izvoditeljica kolegija HZJ 1 i 2 na Filozofskom fakultetu, kao vanjska suradnica, a aktivno sam uključena u kreiranje i provedbu kurikuluma za obrazovanje odraslih za stjecanje kompetencija za rad komunikacijskog posrednika za gluhe.
Ali dublji temelj za provođenje svih tih edukacija dala mi je moja obitelj i okolnosti u kojima sam odrastala. Naime, rođena sam u obitelji Gluhih. Roditelji su mi gluhi i duboko involvirani u zajednicu Gluhih, a baka i djed bili su profesori i školi za Gluhe, tako da sam od najranijeg djetinjstva svjesna tog dvostrukog identiteta koji nosim u sebi. Pripadam i svijetu Gluhih i svijetu čujućih – pojašnjava Dorijana.
Splet okolnosti s visokoškolskim obrazovanjem i odrastanje kroz i u hrvatskom znakovnom jeziku i kulturi Gluhih dalo joj je početni temelj kompetencija za komunikacijsku posrednicu hrvatskog znakovnog jezika. Spletom okolnosti, pred kraj studiranja, 2011. otvorila joj se mogućnost zapošljavanja kao tumačica / prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika.
– Do dandanas radim na terenu kao komunikacijska posrednica, ali uz moje osnovno obrazovanje i nadogradnju kroz seminare, ljetne i druge škole u organizaciji europskih organizacija i sveučilišta, dobila sam priliku i za svoj doprinos razvoju materijala za učenje HZJ (suautorica sam Udžbenika hrvatskoga znakovnog jezika, dostupan u PDF-u na internetu) kao i struke komunikacijskog posrednika.
Tako da mogu reći da sam bila intrinzično motivirana za rad komunikacijske posrednice jer sam odrasla uz rečenicu ‘Što kaže?’ i u ulozi prijenosnice informacija iz čujućeg svijeta. Potom sam motivirana jezikoslovnom znanosti koja me potaknula da uvidim koliko je važno dokumentirati jedan jezik i jednu kulturu jer je jedino to što ih čuva od nestanka.
A hrvatski znakovni jezik i kultura Gluhih u Hrvatskoj stvarno jesu jedno neistraženo blago koje će tek obogatiti kulturu Hrvata. Svojim humorom, umjetničkim stvaralaštvom, specifičnim jezičnim izrazima, svojom poviješću borbe za svoja prava predstavljaju nove slojeve mentaliteta hrvatskog naroda u cjelini – kaže Dorijana.
U Hrvatskoj udruzi Silent zaposlena je od 2024. kao komunikacijska posrednica. Dolaskom na snagu novog Zakona o osobnoj asistenciji u kojem je preciznije definiran status radnog mjesta Komunikacijski posrednik udruga se 2023. registrirala kao pružatelj socijalne usluge Komunikacijski posrednik.
– No vrlo brzo po zapošljavanju otvorila mi se prilika za onaj spomenuti doprinos razvoju struke, pa sam bila angažirana u razvoju kurikuluma za obrazovni program Komunikacijski posrednik u kojem, od dopusnice koju je udruga dobila od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 2025., sudjelujem i kao izvoditeljica kurikuluma.
Osim komunikacijskog posredovanja i edukacije s kolegicama i kolegama u udruzi osvijestili smo želju na još jedan način širiti potrebu razvoja inkluzivnog društva. Odlučili smo se na prijavu projekata kojima kreiramo situacije u kojima dolazi do izravne interakcije gluhih i čujućih osoba gdje se stvara mikro inkluzivno ozračje ravnopravnosti, međusobnog poštovanja i učenja jedni od drugih. Na Javni natječaj za financiranje programa i projekata udruga iz proračuna Grada Zagreba za 2025. odlučili smo prijaviti projekt Silent games večeri, koji uključuje 24 radionice Go igre u kojoj istovremeno sudjeluju i čujuće i gluhe/nagluhe osobe. Sportsko-društvena igra Go drevna je kineska igra koja razvija kognitivni potencijal jer potiče logičko i strateško razmišljanje.
Radi se o igri na ploči na kojoj protivnici postavljaju crne i bijele kamenčiće s ciljem osvajanja područja na ploči, ali i s ciljem da svojim kamenčićima opkolimo protivničke i time ih ‘pojedemo’. Zašto smo se odlučili baš za Go igru, razlog je vrlo jednostavan. Kolegica je imala priliku upoznati se s igrom za vrijeme svog studija i predložila ju je budući da predstavlja idealan omjer vremena koje se provodi u vlastitom promišljanju svakog poteza i vremenu koje je moguće provesti u komunikaciji sa suparnikom.
U našem slučaju omogućava razbijanje leda u komunikaciji jer se započinje s temama same igre, a razgovor se zatim razvija u smjeru hrvatskog znakovnog jezika i kulture Gluhih. Na svakoj radionici je prisutna prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika tako da je omogućena i podrška ako komunikacija krene u ‘dublje vode – pojašnjava Dorijana.
Pitamo ju kako su korisnici, gluhe i nagluhe osobe, reagirali na igru Go, koliko im je ovaj projekt pomogao u interakciji s čujućim osobama?
– Bilo je onih, i gluhih i čujućih, koji su upoznati s igrom pa su tražili dodatne izazove s novim igračima, a bilo je onih koji su se prvi puta susreli s tom igrom – kaže Dorijana.
– Moram naglasiti da je instruktor Zvonko Bednjanec iz partnerske organizacije Zagrebački Go savez bio izuzetno važan faktor, koji je svojom neiscrpnom energijom podučavao sve novajlije i kreirao nevjerojatno lijepo i pozitivno okruženje da su se svi, kako oni najiskusniji tako i početnici, osjećali ugodno.
Trenutak koji mi je osvijestio vrijednost projekta bio je na Festivalu jednakih mogućnosti, na kojem smo organizirali revijalni turnir. Između 15-ak igrača u jednom se trenu dogodilo da su obje prevoditeljice bile zauzete i ja sam se okrenula prema jednom kutku u kojem je bila starija gluha gospođa u komunikaciji s dvije mlađe čujuće osobe, o tome tko je točno u kojem trenutku postavio svoj kamenčić, koje je točno pravilo i tko je zapravo pobijedio te zajednički zaključak da to nije važno i međusobno su si pridavali pobjedu, uz smijeh i prekrasno razumijevanje. Zatim su mlađe osobe počele učiti kako se na HZJ znakuje ‘pobjeda’, ‘čestitam’, ‘hvala’, ‘dobar dan’, ‘kako ste’ i niz drugih izraza. Svjedočila sam iskrenoj zainteresiranosti prema gluhoj osobi, njezinom jeziku i svijetu. Bez sažaljenja, iskrena zainteresiranost.
U takvom okruženju gluhe se osobe osjećaju ravnopravnima, štoviše, vrijednim pripadnicima društva. Čujući svijet oni poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu.
Ciljne skupine bile su djeca i umirovljenici, ali ono što bih htjela naglasiti je da su djeca imala manju potrebu za komunikacijskim posredovanjem, što nam samo pokazuje da je čovjek u svom najčišćem obliku otvoren za različitosti, inherentno dobronamjeran i motiviran za ostvarivanje povezanosti. Samo je pitanje snalaženja i način se naɗe, komunikacija se ostvaruje, međusobno priznavanje i poštovanje realizira. Takvom svijetu moramo stremiti – zaključuje svoju priču Dorijana.
Foto: Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije
Društvo multiple skleroze Dubrovačko- neretvanske županije našoj je redakciji uputilo pismo koje objavljujemo u cijelosti:
Povodom Svjetskog dana multiple skleroze želimo jasno reći nešto što se ne vidi na prvi pogled, a određuje svakodnevicu više od 9000 ljudi u Hrvatskoj.
Multipla skleroza je bolest koja mijenja živote upravo onda kada su ljudi u najvećem usponu i snazi. Ponekad uspori korak, ponekad zaustavi dan, a ponekad zatvori vrata koja su jučer bila otvorena.
MS nije ‘trenutni umor’, nije ‘trenutna slabost’, nije ‘trenutno psihičko stanje’ i nije nešto što nestaje nakon odmora. To je neurološka bolest koja oštećuje živčani sustav i mijenja funkcije tijela. Simptomi se mijenjaju iz dana u dan – što mnogi pogrešno tumače kao nedosljednost, pretjerivanje ili neodgovornost.
Nevidljiva invalidnost znači da se borba odvija tiho. Vidljiva invalidnost znači da se vidi samo površina. A ono što ljudi najčešće ne vide?
Koliko energije treba da se ustane. Koliko hrabrosti treba da se izađe. Koliko borbe stane u jedan običan dan. Koliko puta tijelo kaže “ne”, a osoba kaže ‘idem dalje’.
Najčešće predrasude o MS-u ostaju iste godinama: – da osoba ‘može sve ako se potrudi’, – da ‘izgleda dobro pa je dobro’, – da je bolest predvidiva, – da se simptomi mogu kontrolirati voljom, – da je invaliditet uvijek vidljiv, – da se MS događa ‘drugima’.
Predrasude su često teže od samih simptoma. One bole dublje, traju duže i ostavljaju trag koji se ne vidi – ali se nosi svaki dan.
Za mnoge osobe s MS-om najveća pobjeda nije maraton. Najveća pobjeda je – doći do kraja dana.
Zato danas mislimo na sve koji su dali sve što su mogli, i na sve koji danas nisu mogli ništa. I jedno i drugo je hrabrost.
Ako želimo društvo koje razumije, moramo prestati gledati samo ono što je vidljivo. Kod multiple skleroze, ono najteže – najčešće se ne vidi.
I zato danas jedan zgužvani papir s porukom ‘Danas ne mogu’ govori u ime svih koji se bore. To nije slabost. To je istina. A mi kao udruga kažemo: nema veze – drugi put ćemo.
Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije
Zbog komunikacijskih barijera, gluhim i nagluhim osobama otežan je pristup javnim uslugama i kvalitetnim informacijama.
Na završnoj konferenciji, 27. svibnja u Zagrebu, predstavljeni su rezultati projekta ‘Slavica – inovativno rješenje pružanja usluge video prevođenja’, kojeg je provodio Hrvatski savez gluhih i nagluhih (HSGN), u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo te uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije.
Predstavljajući projekt Slavica, predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek upozorila je da osobe oštećenog sluha nailaze na nerazumijevanje svoje okoline s obzirom da je njihov invaliditet nevidljiv, a zbog nedostatka adekvatnih i točnih informacija izbjegavaju odlazak liječniku. Istraživanje iz Španjolske pokazalo je da žive pet godina kraće u odnosu na opću populaciju.
Vincek je istaknula da je kroz projekt Slavica olakšana komunikacija zdravstvenih djelatnika s gluhim i nagluhim osobama kada nije dostupna usluga prevoditelja Hrvatskog znakovnog jezika.
Tijekom tri godine trajanja projekta educirano je 281 zdravstvenih djelatnika u 17 hrvatskih gradova o načinima komunikacije s gluhim i nagluhim osobama. Uz teorijski dio, zdravstveni djelatnici mogli su iskusiti s kojim se barijerama susreću ove osobe. Održana je edukacija 307 gluhih i nagluhih osoba o korištenju platforme Slavica i ostalim asistivnim tehnologijama.
Vincek je zaključila kako je platforma Slavica dobra podloga za razvoj aplikacije koja bi se povezala s jednistvenim telefonskim brojem hitnih službi 112 kako bi se u kriznim situacijama omogućio pristup gluhim i nagluhim osobama. Poručila je da ovakve projekte, kao što je platforma Slavica, treba sustavno financirati država, a ne da ovise samo o trogodišnjem financiranju.
O modelima unaprjeđenja platforme Slavica na okruglom stolu su govoriili predsjednica HSGN Dijana Vincek, Tomislav Benjak iz HZJZ-a, Ratmir Đanić iz SOIH-a, zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Anica Ježić i predsjednik Međunarodne telekomunikacijske unije Dušan Caf.
Video / podcastPrije 5 dana
KulturaPrije 6 dana
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 6 dana
SportPrije 6 dana
SportPrije 4 dana
in MREŽAPrije 4 dana