in MREŽA
MOJA PRIČA Za Anamariju Vlašić odustajanje nije opcija
Moja želja za budućnost? Da moja ekipa osvoji medalju na velikom šahovskom turniru. I znam da hoćemo, poručuje Anamarija
Poslušaj članak
Anamarija Vlašić, djevojačko Vučak, rođena je 29. siječnja 1993. godine u Banja Luci, a 1995. godine je s obitelji preselila u Hrvatsku. Od rođenja je nagluha, ali njezini su to otkrili tek kada je imala tri godine.
– U pubertetu su počeli problemi sa štitnjačom – Hashimotova bolest. A onda, 2018. godine, stigla je još teža dijagnoza – multipla skleroza. Prvi simptom bio je privremeni gubitak vida na desnom oku. Godinu kasnije saznala sam da imam zloćudni tumor na štitnjači. Zbog toga mi je štitnjača potpuno uklonjena, s tridesetak limfnih čvorova na vratu. Danas, nakon svega, držim sve pod kontrolom i idem naprijed – priča Anamarija.
– Kad su moji shvatili da slabije čujem, krenula sam na logopedske vježbe i deset godina svakodnevno radila na govoru. Preporučili su mi redovni vrtić radi bolje socijalizacije. Iskreno, malo se sjećam tog razdoblja, ali imam samo lijepe uspomene. Djeca su me prihvaćala, nisam osjećala razliku. Ono čega se dobro sjećam je da nisam voljela jesti, pa su me tete u vrtiću švercale u kuhinju da sama biram hranu – preslatka uspomena.
Sljedeća borba bila su slušne pomagala. Moji su se s njima stalno mučili jer bih ih gubila, skrivala, pa čak i bacala negdje na ulici. Bilo mi je jako neugodno nositi ih, a i nisu bila ni najbolje namještena – pištala su, smetala mi, a ja nisam znala objasniti što mi točno smeta – prisjeća se Anamarija.
Za osnovnu školu u Dragaliću kaže da joj je to bilo jedno od najljepših razdoblja.
– Početak je bio težak – u prvi razred krenula sam s govorom djeteta od dvije i pol godine. Ali, uz trud, podršku logopeda i prijatelja, brzo sam napredovala. Imala sam sreću jer nas je u razredu bilo samo devetero i učitelj mi se jako posvetio. Veći problem od škole bili su roditelji nekih učenika kojima je bilo čudno kako mogu imati odlične ocjene, a ne čujem. Moj trik? Svakodnevno sam kod kuće čitala sve što smo taj dan radili u školi.
Srednja škola donijela je veliki preokret. Iz malog mjesta preselila sam u Zagreb i počela život u učeničkom domu u Klaićevoj. U domu sam se brzo prilagodila – imala sam divne cimerice i sjajnu odgajateljicu – kaže Anamarija, a ondje je otkrila i ljubav prema šahu i počela osvajati medalje na natjecanjima Domijade.
– Išla sam u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, bila sam zatvorena i povučena. Najviše me brinulo hoće li me prihvatiti. No ispalo je da mi to nije bio problem. Teže mi je bilo pratiti rasprave između profesora i učenika. Pomagali su mi i profesori i kolege iz razreda, pa nemam nikakvih loših iskustava. Sjećam se koliko sam voljela lektire – imala sam strogu profesoricu iz hrvatskog jezika, a kako sam uvijek bila spremna, znala je reći: ‘Tko je pročitao lektiru osim Vučak?’. Uvijek mi je to bilo simpatično – kaže Anamarija kroz smijeh.
Na fakultetu se najviše plašila državne mature i prijamnog ispita, ali sve je položila iz prve.
– Upisala sam kiparstvo na Likovnoj akademiji, smjer konzervacije i restauracije umjetnina. Na faksu sam izbjegavala govoriti profesorima da ne čujem. Htjela sam da vrednuju moje znanje, a ne moj nedostatak. Sve sam ispite položila u roku i diplomirala u pet godina – kaže Anamarija, a samo dva mjeseca nakon diplome dobiva najvažniju ulogu u životu.
– Rodila sam predivnu djevojčicu, Gabrijelu. Bila sam u braku, ali sada sam rastavljena. Nakon porodiljnog bilo mi je jako teško pronaći posao u struci. Poslodavci su uvijek našli neki izgovor – ili problem s mojim sluhom ili to što imam malo dijete.
Radila sam u udrugama kao prevoditeljica HZJ-a, ali sebe nikada nisam vidjela u toj ulozi. Moja ljubav je umjetnost. Napokon sam pronašla posao u HNK kao majstorica izrade rekvizita i u tome zaista uživam – kaže nam i dodaje da privatno radi restauracije i planira otvoriti vlastiti obrt. Ima još, kaže, puno planova – završiti izobrazbu nastavnika, razvijati svoj posao, a najvažnije – biti tu za kćer Gabrijelu.
– Kroz život sam se naučila nositi s predrasudama. Ljude i danas ćudi kako mogu normalno razgovarati i biti uspješna, a ne čujem dobro. Smiješno mi je kako nitko ne postavlja takva pitanja osobama koje nose naočale. Zato se volim zezati na svoj račun – kažem im da trošim previše novca da bih ih slušala – govori Anamarija.
Kad je saznala da je trudna, bilo ju je, kaže, strah – hoće li biti dobra mama, hoće li moći sve to?
– Neki su pitali hoće li Gabrijela čuti ili ne. Meni to nije bilo važno. Ako sam ja mogla, moći će i ona. Bilo je teško, ali smo zajedno prošle sve prepreke. Danas uživam u majčinstvu i uz nju stalno učim – kaže nam ova neustrašiva mlada žena.
Osim umjetnosti, Anamarijina velika strast je šah. Igra za gluhe, ide na turnire i vježba kad god može. Šah joj je terapija – kad igra, misli joj se smire.
– Nemojte odustati. Plakati je u redu, ljutiti se također. Ali sutra je novi dan. Možda ne uspijem danas ili sutra, ali odustati? To ne postoji u mom rječniku. Moja želja za budućnost? Da moja ekipa osvoji medalju na velikom šahovskom turniru. I znam da hoćemo – poručuje Anamarija za kraj, a mi joj želimo da ostvari sve što je naumila.
Kamp je i ove godine ostvario svoj cilj – osnažiti osobe s oštećenjem vida i pridonijeti njihovoj većoj samostalnosti i kvaliteti života
Poslušaj članak
Edukacijsko-rehabilitacijski kamp za slijepe osobe Udruge slijepih USKA održan je od 7. do 9. kolovoza 2026. godine u ERKS Premantura. Kamp je održan pod pokroviteljstvom Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Karlovačke županije, Grada Karlovca i Grada Ozlja.
U kampu je sudjelovao 21 korisnik, a kroz različite edukacijsko-rehabilitacijske aktivnosti sudionici su imali priliku steći nova znanja i vještine, družiti se, razmjenjivati iskustva te sudjelovati u sportskim i rekreativnim sadržajima.
Program kampa uključivao je zdravstveno-preventivne, sportsko-rekreativne i društvene aktivnosti. Sudionici su uživali u rekreativnim šetnjama, kupanju i sunčanju na prilagođenoj plaži u ERKS Premantura, koja je namijenjena i osobama s oštećenjem vida.
Posebno zanimljiv dio programa bilo je natjecanje u elektronskom pikadu za slijepe, organizirano u suradnji sa Sportsko-rekreativnim centrom Labrador. Natjecanje se održalo u muškoj i ženskoj kategoriji.
U kategoriji slijepih žena zlatnu medalju osvojila je Senija Rački, srebrnu Sadika Kerić, a brončanu Danica Rob.
U muškoj kategoriji zlato je osvojio Draženko Brozić, srebro Izet Hasanagić a broncu Robert Maglićić.
Veliko oduševljenje među navijačima izazvalo je i posebno natjecanje videćih pratiteljica Udruge slijepih USKA. Natjecanje je bilo napeto do posljednje strelice. Zlatnu medalju osvojila je VIP Tanja Maraković, srebrnu VIP Sanja Jakić, a brončanu VIP Marija Pavlačić.
Sportske i rekreativne aktivnosti, uključujući plivanje, rekreativne šetnje i elektronski pikado za slijepe osobe, održane su pod stručnim vodstvom voditelja sportsko-rekreativnih aktivnosti za osobe s invaliditetom SRC Labrador, Mirsada Bećirovića i Romije Radočaj Naglić.
Nakon dnevnih aktivnosti, večeri su bile rezervirane za druženje, glazbu i ples. Za dobru atmosferu bio je zadužen glazbeni sastav USKA-e ‘Sjaj u tami’, u sastavu Danica Rob, VIP Marija Pavlačić, profesor Marijan Brozić i predsjednik USKA-e Mirsad Bećirović.
Kamp je i ove godine ostvario svoj cilj – osnažiti osobe s oštećenjem vida i pridonijeti njihovoj većoj samostalnosti i kvaliteti života. Kroz zajedničke aktivnosti sudionici su imali priliku razmjenjivati iskustva, učiti jedni od drugih, stjecati nova znanja i razvijati vještine.
Posebna vrijednost kampa je u tome što su sve aktivnosti bile prilagođene osobama s oštećenjem vida, uz naglasak na druženje, uključivanje i socijalnu integraciju. Upravo ovakvi programi doprinose stvaranju društva u kojem osobe s invaliditetom imaju jednake mogućnosti za sudjelovanje, razvoj i kvalitetan život u zajednici.
Edukacijsko-rehabilitacijski kamp u Premanturi tako je još jednom pokazao koliko su važni zajedništvo, podrška, aktivno sudjelovanje i stvaranje prilika za osobe s oštećenjem vida.
Cilj festivala je pružiti djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom priliku da kroz glazbu pokažu svoj talent, kreativnost i sposobnosti
Poslušaj članak
Udruga osoba s invaliditetom ‘Prijatelj’ Metković organizira 2. glazbeni festival ‘Glas srca’, posvećen djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.
Festival će se održati 5. rujna 2026. godine u 19 sati u Galeriji Gradskog kulturnog središta Metković.
Cilj festivala je pružiti djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom priliku da kroz glazbu pokažu svoj talent, kreativnost i sposobnosti. Festival je ujedno prilika za druženje, upoznavanje novih ljudi i aktivno sudjelovanje u kulturnom i društvenom životu zajednice.
Kroz glazbu se želi potaknuti veće uključivanje osoba s invaliditetom, ali i pridonijeti rušenju predrasuda te stvaranju zajednice u kojoj svatko ima priliku pokazati ono što može i zna.
Ovogodišnji festival nosi poruku ‘Što se dogodi kad tvoj glas govori iz srca?’, a sudionici će imati priliku predstaviti se publici svojim glasom i glazbenim izvedbama.
Organizatori pozivaju djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom koji žele sudjelovati da se prijave i postanu dio ovogodišnjeg festivala. Prijave su otvorene do 18. kolovoza 2026. godine, a broj sudionika je ograničen.
Za prijave i dodatne informacije potrebno je kontaktirati Martinu Nikolić na broj 098 978 3214.
Svaki glas ima svoju priču. Svaki glas vrijedi čuti.
Festival se održava u sklopu trogodišnjeg programa ‘Prostor za sve’, koji je usmjeren na povećanje socijalne uključenosti te razvoj socijalnih, komunikacijskih i funkcionalnih vještina djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.
Program ‘Prostor za sve’ sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Projekt ‘SRCE ZAJEDNICE – Podrška koja kuca za sve’ usmjeren je upravo na stvaranje zajednice u kojoj nitko ne bi trebao ostati bez potrebne podrške
Poslušaj članak
U prostorima Lokalne razvojne agencije LO-RA nedavno je održana početna konferencija projekta ‘SRCE ZAJEDNICE – Podrška koja kuca za sve’ na kojoj je široj javnosti predstavljen projekt koji je s provedbom započeo 1. lipnja 2026. godine.
Nositelj projekta je Udruga osoba s invaliditetom Grada Požege i Županije Požeško-slavonske, a partner na projektu je Grad Požega.
Projekt ‘SRCE ZAJEDNICE – Podrška koja kuca za sve’ (SF.3.4.11.04.0054) provodi se u okviru Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021. – 2027., uz financijsku potporu Europskog socijalnog fonda plus (ESF+).
Ukupna vrijednost projekta iznosi 299.998,94 eura, što je ujedno i ukupni iznos bespovratnih sredstava osiguranih iz fondova Europske unije. Projekt se provodi od 1. lipnja 2026. do 1. lipnja 2029. godine. Posrednička tijela u provedbi projekta su Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te Hrvatski zavod za zapošljavanje.
Projekt je predstavila predsjednica udruge i voditeljica projekta Jelosavka Jakovljević, istaknuvši njegovu važnost za lokalnu zajednicu, posebno za osobe s invaliditetom te starije i nemoćne osobe.
– Ovaj projekt za nas znači puno više od provedbe projektnih aktivnosti. On je prilika da našim korisnicima pružimo dostupnije, kvalitetnije i nove socijalne usluge – istaknula je Jakovljević te posebno zahvalila djelatnicima Ureda Udruge na njihovoj predanosti, stručnosti i svakodnevnom radu. Naglasila je kako će upravo zajednički rad biti temelj uspješne provedbe projekta i kvalitetne podrške korisnicima.
Početnoj konferenciji nazočili su predstavnici udruge, projektnih partnera i suradničkih institucija. Među njima su bili gradonačelnik Grada Požege Borislav Miličević, Slaven Paponja iz Upravnog odjela za samoupravu, s kojim se koordinira provedba projektnih aktivnosti, zamjenik županice Ivan Radošić, predstavnici Grada Pleternice, Opće županijske bolnice Požega, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Caritasa, korisnici projekta te predstavnici medija.
Gradonačelnik Borislav Miličević izrazio je podršku projektu, istaknuvši kako se njegova prava vrijednost ne mjeri financijskim iznosom, već ljudima kojima će pomoći, kvalitetom usluga i podrškom koju će pružiti onima kojima je najpotrebnija.
Podršku projektu dao je i zamjenik županice Ivan Radošić, naglasivši važnost razvoja dostupnih i održivih socijalnih usluga koje će biti na raspolaganju građanima.
Posebnu vrijednost konferenciji dali su sami korisnici koji već koriste projektne usluge. Njihova iskustva najbolje pokazuju koliko ovakvi projekti mogu pridonijeti kvalitetnijem, sigurnijem i uključivijem životu osoba s invaliditetom, starijih osoba i njihovih obitelji.
Projekt ‘SRCE ZAJEDNICE – Podrška koja kuca za sve’ usmjeren je upravo na stvaranje zajednice u kojoj nitko ne bi trebao ostati bez potrebne podrške.
– Zahvaljujemo svim partnerima, suradnicima, institucijama, korisnicima i predstavnicima medija na dolasku i podršci. Vjerujemo da ćemo zajedničkim radom opravdati ukazano povjerenje te nastaviti graditi zajednicu u kojoj su solidarnost, dostupnost usluga i briga za čovjeka na prvom mjestu – poručili su iz udruge.
Tko su Purger i Purgerica?
Je li Poreč turistički pristupačan za osobe s invaliditetom?
Održan edukacijsko-rehabilitacijski kamp za slijepe osobe
TEHNOLOGIJA ZA GLUHE Slušni aparat bez ‘neselektivne buke’
-
Osobe s invaliditetomPrije 7 danaDiskriminacija osobe s invaliditetom u drogeriji na Jadranu
-
MedicinaPrije 4 danaSPINA BIFIDA Opaka dijagnoza za medicinu više nije bauk
-
Civilno društvoPrije 4 danaPRIJATELJI ŽIVOTINJA Moby poziva na ZeGeVege festival
-
TurizamPrije 3 danaJe li Split turistički pristupačan za osobe s invaliditetom?
-
KulturaPrije 17 satiPOZDRAV NOVOM VALU Koncert za nostalgičare u Tvornici
-
in MREŽAPrije 7 danaPočela provedba programa ‘Aktivni, uključeni i osnaženi’
-
in MREŽAPrije 4 danaPrijatelj i Čitluk jačaju podršku korisnicima s invaliditetom
-
TurizamPrije 16 satiJe li Poreč turistički pristupačan za osobe s invaliditetom?