Connect with us

in MREŽA

MOJA PRIČA Za Anamariju Vlašić odustajanje nije opcija

Objavljeno

/

Na fotografiji je žena koja drži neki rekvizit. Osoba je u prostoriji koja izgleda kao radionica ili umjetnički studio. U pozadini se vidi radni stol prekriven raznim materijalima i alatima, ormarić, kanta za smeće i kip žene koji sjedi na polici. Pod je prekriven bijelim ostacima materijala, vjerojatno od rezbarenja ili oblikovanja kipa. Fotografija prikazuje proces izrade ili obrade umjetničkog djela, što je zanimljivo jer daje uvid u kreativni proces i radno okruženje umjetnika.
Foto: Anamarija Vlašić

Moja želja za budućnost? Da moja ekipa osvoji medalju na velikom šahovskom turniru. I znam da hoćemo, poručuje Anamarija

Poslušaj članak

Anamarija Vlašić, djevojačko Vučak, rođena je 29. siječnja 1993. godine u Banja Luci, a 1995. godine je s obitelji preselila u Hrvatsku. Od rođenja je nagluha, ali njezini su to otkrili tek kada je imala tri godine.

– U pubertetu su počeli problemi sa štitnjačom – Hashimotova bolest. A onda, 2018. godine, stigla je još teža dijagnoza – multipla skleroza. Prvi simptom bio je privremeni gubitak vida na desnom oku. Godinu kasnije saznala sam da imam zloćudni tumor na štitnjači. Zbog toga mi je štitnjača potpuno uklonjena, s tridesetak limfnih čvorova na vratu. Danas, nakon svega, držim sve pod kontrolom i idem naprijed – priča Anamarija.

– Kad su moji shvatili da slabije čujem, krenula sam na logopedske vježbe i deset godina svakodnevno radila na govoru. Preporučili su mi redovni vrtić radi bolje socijalizacije. Iskreno, malo se sjećam tog razdoblja, ali imam samo lijepe uspomene. Djeca su me prihvaćala, nisam osjećala razliku. Ono čega se dobro sjećam je da nisam voljela jesti, pa su me tete u vrtiću švercale u kuhinju da sama biram hranu – preslatka uspomena.

Sljedeća borba bila su slušne pomagala. Moji su se s njima stalno mučili jer bih ih gubila, skrivala, pa čak i bacala negdje na ulici. Bilo mi je jako neugodno nositi ih, a i nisu bila ni najbolje namještena – pištala su, smetala mi, a ja nisam znala objasniti što mi točno smeta – prisjeća se Anamarija.

Za osnovnu školu u Dragaliću kaže da joj je to bilo jedno od najljepših razdoblja.

– Početak je bio težak – u prvi razred krenula sam s govorom djeteta od dvije i pol godine. Ali, uz trud, podršku logopeda i prijatelja, brzo sam napredovala. Imala sam sreću jer nas je u razredu bilo samo devetero i učitelj mi se jako posvetio. Veći problem od škole bili su roditelji nekih učenika kojima je bilo čudno kako mogu imati odlične ocjene, a ne čujem. Moj trik? Svakodnevno sam kod kuće čitala sve što smo taj dan radili u školi.

Srednja škola donijela je veliki preokret. Iz malog mjesta preselila sam u Zagreb i počela život u učeničkom domu u Klaićevoj. U domu sam se brzo prilagodila – imala sam divne cimerice i sjajnu odgajateljicu – kaže Anamarija, a ondje je otkrila i ljubav prema šahu i počela osvajati medalje na natjecanjima Domijade.

– Išla sam u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, bila sam zatvorena i povučena. Najviše me brinulo hoće li me prihvatiti. No ispalo je da mi to nije bio problem. Teže mi je bilo pratiti rasprave između profesora i učenika. Pomagali su mi i profesori i kolege iz razreda, pa nemam nikakvih loših iskustava. Sjećam se koliko sam voljela lektire – imala sam strogu profesoricu iz hrvatskog jezika, a kako sam uvijek bila spremna, znala je reći: ‘Tko je pročitao lektiru osim Vučak?’. Uvijek mi je to bilo simpatično – kaže Anamarija kroz smijeh.

Na fakultetu se najviše plašila državne mature i prijamnog ispita, ali sve je položila iz prve.

– Upisala sam kiparstvo na Likovnoj akademiji, smjer konzervacije i restauracije umjetnina. Na faksu sam izbjegavala govoriti profesorima da ne čujem. Htjela sam da vrednuju moje znanje, a ne moj nedostatak. Sve sam ispite položila u roku i diplomirala u pet godina – kaže Anamarija, a samo dva mjeseca nakon diplome dobiva najvažniju ulogu u životu.

– Rodila sam predivnu djevojčicu, Gabrijelu. Bila sam u braku, ali sada sam rastavljena. Nakon porodiljnog bilo mi je jako teško pronaći posao u struci. Poslodavci su uvijek našli neki izgovor – ili problem s mojim sluhom ili to što imam malo dijete.

Radila sam u udrugama kao prevoditeljica HZJ-a, ali sebe nikada nisam vidjela u toj ulozi. Moja ljubav je umjetnost. Napokon sam pronašla posao u HNK kao majstorica izrade rekvizita i u tome zaista uživam – kaže nam i dodaje da privatno radi restauracije i planira otvoriti vlastiti obrt. Ima još, kaže, puno planova – završiti izobrazbu nastavnika, razvijati svoj posao, a najvažnije – biti tu za kćer Gabrijelu.

– Kroz život sam se naučila nositi s predrasudama. Ljude i danas ćudi kako mogu normalno razgovarati i biti uspješna, a ne čujem dobro. Smiješno mi je kako nitko ne postavlja takva pitanja osobama koje nose naočale. Zato se volim zezati na svoj račun – kažem im da trošim previše novca da bih ih slušala – govori Anamarija.

Kad je saznala da je trudna, bilo ju je, kaže, strah – hoće li biti dobra mama, hoće li moći sve to?

– Neki su pitali hoće li Gabrijela čuti ili ne. Meni to nije bilo važno. Ako sam ja mogla, moći će i ona. Bilo je teško, ali smo zajedno prošle sve prepreke. Danas uživam u majčinstvu i uz nju stalno učim – kaže nam ova neustrašiva mlada žena.

Osim umjetnosti, Anamarijina velika strast je šah. Igra za gluhe, ide na turnire i vježba kad god može. Šah joj je terapija – kad igra, misli joj se smire.

– Nemojte odustati. Plakati je u redu, ljutiti se također. Ali sutra je novi dan. Možda ne uspijem danas ili sutra, ali odustati? To ne postoji u mom rječniku. Moja želja za budućnost? Da moja ekipa osvoji medalju na velikom šahovskom turniru. I znam da hoćemo – poručuje Anamarija za kraj, a mi joj želimo da ostvari sve što je naumila.

Osobe s invaliditetom

Forum „To (ni)je moj problem” otvorio razgovor o inkluziji

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji su četiri sudionika foruma koji sjede na pozornici i razgovaraju tijekom panel-rasprave. Jedna sudionica govori u mikrofon, dok ostali slušaju. Ispred njih nalazi se stol s vodom, a u prvom planu vidi se publika koja prati razgovor.
Foto: Sveučilište u Dubrovniku

Među gostima su bili televizijski voditelj Aleksandar Stanković, pjevačica Gina Damjanović, fitness influencerica Antonela Golobić i model Ana Bulut Križić. Govorili su o svojim iskustvima s depresijom, epilepsijom i cerebralnom paralizom, ali i o izazovima s kojima se susreću osobe s teškoćama u svakodnevnom životu

Poslušaj članak

Na kampusu Sveučilišta u Dubrovniku prošlog ponedjeljka održan je forum „To (ni)je moj problem”, u sklopu studentskog projekta Akademska inkluzija. Okupio je poznate osobe, predstavnike institucija i udruga te studente koji su podijelili svoja iskustva o životu, obrazovanju i karijeri uz različite poteškoće.

Među gostima su bili televizijski voditelj Aleksandar Stanković, pjevačica Gina Damjanović, fitness influencerica Antonela Golobić i model Ana Bulut Križić. Govorili su o svojim iskustvima s depresijom, epilepsijom i cerebralnom paralizom, ali i o izazovima s kojima se susreću osobe s teškoćama u svakodnevnom životu.

Poseban dio foruma bio je posvećen ulozi institucija i udruga u stvaranju inkluzivnijeg društva. O preprekama u studiranju razgovarali su i studenti iz Dubrovnika, Rijeke, Zagreba i Zadra, ističući važnost razumijevanja, podrške i jednakih mogućnosti.

Jelena Bupić, voditeljica Ureda za inkluzivnost i psihološku podršku Sveučilišta u Dubrovniku, naglasila je kako su osobna svjedočanstva važna za podizanje svijesti i pokazivanje da se s poteškoćama moguće nositi na različite načine.

Televizijski voditelj Aleksandar Stanković govorio je o svojoj borbi s depresijom te istaknuo važnost otvorenog razgovora o mentalnom zdravlju. Sudionica Samanta Slana također je naglasila kako osobe s poteškoćama ne traže poseban tretman, već razumijevanje i empatiju.

Forum je središnji dio projekta Akademska inkluzija, koji organiziraju studenti Fakulteta za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku u suradnji sa studentima Odjela za konzervaciju i restauraciju. Cilj projekta je pružiti podršku studentima s invaliditetom i potaknuti otvoreniji razgovor o inkluziji.

U sklopu projekta održat će se i dvije javne tribine u Caffe Baru Promenada. Prva, 23. studenoga, bavit će se životom s invaliditetom u Dubrovniku, a druga, 7. prosinca, odgojem djece s poteškoćama u razvoju.

Voditelj projekta Bruno Dedo istaknuo je kako je važno otvoreno govoriti o poteškoćama jer se tako lakše razvija međusobno razumijevanje. Upravo je to i glavna poruka projekta – potaknuti empatiju, smanjiti predrasude i pokazati da inkluzija počinje razumijevanjem drugih.

Nastavite čitati

Civilno društvo

U Vodicama održana konferencija o unapređenju podrške OSI

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je prikazano predavanje ili stručna edukacija u zatvorenom prostoru. Sudionici sjede u redovima i pozorno prate izlaganje predavačice, koja stoji ispred njih uz prezentacijski zaslon. Na zaslonu su prikazane informacije povezane s temom predavanja. Susret se održava u ugodnom i uređenom prostoru, a atmosfera upućuje na stručno usavršavanje, razmjenu znanja i iskustava te zajedničko učenje.
Foto: Centar za socijalnu inkluziju Šibenik

Tijekom tri dana konferencija je okupila stručnjake, predstavnike institucija i organizacija te znanstvene i stručne djelatnike koji se bave pravima i kvalitetom života osoba s invaliditetom

Poslušaj članak

U hotelu Olympia u Vodicama od 10. do 12. studenoga 2026. godine održana je stručno-znanstvena konferencija pod nazivom „Unaprjeđenje sustava usluga i kvalitete podrške u zajednici za osobe s invaliditetom – 2026.“. Organizator konferencije bio je Centar za socijalnu inkluziju Šibenik, pod pokroviteljstvom Grada Vodica i uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

Tijekom tri dana konferencija je okupila stručnjake, predstavnike institucija i organizacija te znanstvene i stručne djelatnike koji se bave pravima i kvalitetom života osoba s invaliditetom. Glavni cilj bio je razmijeniti znanja i iskustva, predstaviti primjere dobre prakse te razgovarati o tome kako unaprijediti podršku osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima.

Prvi dan konferencije bio je posvećen pravu na izbor i važnosti podrške koja se prilagođava svakoj osobi. Posebno se raspravljalo o potrebi donošenja krovnog zakona o pravima osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Takav zakon trebao bi omogućiti jasnije ostvarivanje prava i bolju suradnju različitih sustava. Istaknuto je kako osobe s invaliditetom trebaju aktivno sudjelovati u donošenju odluka o vlastitom životu, umjesto da budu samo korisnici usluga.

Drugoga dana razgovaralo se o neovisnom življenju, mentalnom zdravlju, obiteljskoj podršci i zakonskim pitanjima. Održana su predavanja i radionice o mentalnom zdravlju osoba s intelektualnim teškoćama, podršci usmjerenoj na potrebe pojedinca te važnosti očuvanja mentalnog zdravlja stručnjaka koji svakodnevno pomažu drugima.

Posebno važan dio konferencije bila je rasprava o budućem krovnom zakonu. Sudionici su izdvojili šest područja koja bi takav zakon trebao obuhvatiti: jasnu podjelu odgovornosti između zdravstva, socijalne skrbi, obrazovanja i drugih sustava, bolju međusobnu suradnju, podršku prilagođenu potrebama svake osobe, individualno planiranje i financiranje podrške, imenovanje osobe koja će pratiti provedbu plana te redovitu provjeru kvalitete pruženih usluga.

Naglašeno je i kako sva prava osoba s invaliditetom trebaju biti dostupna u njihovoj lokalnoj zajednici, bez obzira na mjesto stanovanja. Dogovoreno je da će se pripremiti konkretne preporuke koje će biti upućene nadležnom ministarstvu i Pravobranitelju za osobe s invaliditetom.

Završni dan konferencije bio je posvećen ranoj podršci djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Predstavljena su iskustva roditelja i stručnjaka o dostupnosti usluga rane intervencije, a na panel-raspravi sudjelovali su stručnjaci iz različitih hrvatskih županija. Razgovaralo se o problemima u organizaciji i dostupnosti usluga te o potrebi bolje suradnje zdravstvenih, obrazovnih i socijalnih ustanova.

Konferencija je završila zajedničkom raspravom i osvrtom na najvažnije teme. Sudionici su se složili da je za kvalitetniji život osoba s invaliditetom potrebno razvijati dostupne usluge, bolju suradnju institucija i podršku koja polazi od potreba i želja svake osobe.

Jedan od najvažnijih rezultata konferencije pokretanje je konkretnog procesa izrade preporuka za mogući krovni zakon o pravima osoba s invaliditetom. Time je napravljen važan korak prema stvaranju pravednijeg i bolje povezanog sustava u kojem će osobe s invaliditetom imati jednake mogućnosti, veću samostalnost i aktivniju ulogu u društvu.

Nastavite čitati

Civilno društvo

Pokrenut program „Mreža podrške u zajednici”

Objavljeno

/

Napisao/la:

U ugodnoj i poticajnoj atmosferi okupili su se brojni sudionici kako bi pratili predstavljanje programa i razmijenili iskustva. Okupljeni pozorno prate izlaganje, a susret je prilika za druženje, povezivanje i razgovor o važnosti zajedništva, međusobnog razumijevanja i podrške.
Foto: Udruga Uz tebe sam

Udruga „Uz tebe sam” poziva i nove korisnike da se uključe u program. Usluge su namijenjene djeci s teškoćama u razvoju, mladima s invaliditetom i njihovim roditeljima, a prednost će imati oni koji trenutačno nisu uključeni u slične oblike stručne podrške

Poslušaj članak

U prostorima Udruge savjetovališta „Uz tebe sam” u Varaždinu održana je nedavno početna konferencija programa „Mreža podrške u zajednici”, čiji je cilj osigurati dostupniju i kvalitetniju stručnu podršku djeci s teškoćama u razvoju, mladima s invaliditetom i njihovim obiteljima.

Program provodi Udruga savjetovališta „Uz tebe sam” u partnerstvu s Gradom Varaždinom, uz podršku NCLC-a Varaždin Millennium, a financira ga Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Ukupna vrijednost programa iznosi 126.750 eura, a provodit će se od 1. lipnja 2026. do 31. svibnja 2029. godine.

Na konferenciji su predstavljeni ciljevi i aktivnosti programa, očekivani rezultati te stručni tim koji će raditi s korisnicima. Među uzvanicima bile su Danijela Vusić, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Varaždina, Mateja Javor, pomoćnica pročelnice za socijalnu skrb, Mirjana Čusek-Slunjski, guvernerica Lions distrikta 126, Jelena Bukal, viša stručna suradnica, te Valentina Vincek, profesorica Odjela za sestrinstvo Sveučilišta Sjever.

Program je usmjeren na povezivanje stručnjaka, obitelji i lokalne zajednice kako bi potrebna pomoć bila dostupnija svima kojima je potrebna. Djeci s teškoćama u razvoju pružat će se rana razvojna i psihosocijalna podrška, uključujući logopedske i edukacijsko-rehabilitacijske tretmane te sudjelovanje u igraonicama. Mladi s invaliditetom moći će koristiti individualnu psihosocijalnu podršku i sudjelovati u aktivnostima Kluba mladih, dok će roditeljima biti dostupne individualne i grupne podrške, radionice i susreti za razmjenu iskustava.

U provedbi programa sudjeluje multidisciplinarni tim koji čine logopedinja, edukacijska rehabilitatorica, socijalna radnica i magistra primarnog obrazovanja. Njihov zajednički rad omogućit će cjelovit pristup potrebama korisnika, uz poseban naglasak na podršku cijeloj obitelji. Plan je tijekom svake godine u program uključiti najmanje 44 korisnika. Dio aktivnosti već je započeo, a ostale će se postupno uvoditi tijekom provedbe.

Važnost ovakvih programa prepoznaje i Grad Varaždin. Pročelnica Danijela Vusić istaknula je kako Grad podržava projekte koji doprinose kvaliteti života građana, osobito djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Naglasila je i dugogodišnju suradnju s Udrugom „Uz tebe sam”, koja se ostvaruje kroz različite projekte, među kojima je i „Oslonac za uspjeh”, usmjeren na osiguravanje pomoćnika u nastavi.

-Zahvaljujemo udruzi na prijavi ovog programa i čestitamo im što su ga uspjeli dobiti. Grad Varaždin i ubuduće će im pružati podršku jer udruge poput Udruge ‘Uz tebe sam’ znatno doprinose kvaliteti života svih naših građana, a osobito djece s teškoćama u razvoju, mladih osoba s invaliditetom i njihovih roditelja – poručila je Vusić.

Koliko je važna podrška cijeloj obitelji, a ne samo djetetu, pokazuje i iskustvo roditelja dječaka Frana, koji ima poremećaj iz spektra autizma. Njegov otac istaknuo je kako je obitelji, uz stručnu pomoć koju Fran dobiva kroz rad udruge, jednako važno imati mjesto na kojem i roditelji mogu dobiti savjet, razumijevanje i podršku.

-Za nas kao obitelj jako je važno što Fran kroz rad udruge dobiva stručnu podršku, no jednako je važno da i mi kao roditelji imamo mjesto na kojem možemo dobiti savjet, razumijevanje i podršku. Važno je znati da nismo sami i da u svojoj zajednici imamo ljude i stručnjake na koje se možemo osloniti. Volio bih da takva podrška bude dostupna svakoj obitelji kojoj je potrebna – poručio je.

Upravo je to jedna od glavnih ideja programa – omogućiti obiteljima da na jednom mjestu pronađu stručnu pomoć i oslonac te da znaju kako u svojoj zajednici nisu prepuštene same sebi.

Udruga „Uz tebe sam” poziva i nove korisnike da se uključe u program. Usluge su namijenjene djeci s teškoćama u razvoju, mladima s invaliditetom i njihovim roditeljima, a prednost će imati oni koji trenutačno nisu uključeni u slične oblike stručne podrške. Zainteresirani se mogu javiti na e-mail adresu info@uztebesam.hr.

Iz udruge zahvaljuju partnerima, suradnicima i svima koji su podržali pokretanje programa, čiji je cilj graditi zajednicu u kojoj će stručna pomoć, razumijevanje i podrška biti dostupni svakom djetetu, mladoj osobi i obitelji kojima su potrebni.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu