Moderna vremena
Putovanje osoba s invaliditetom – muka ili satisfakcija
Osobe s invaliditetom mogu uživati u životu bez prepreka, samo za to mora biti volje jer načina itekako ima. Gdje i kako putovati, kako potaknuti osobni rast i otkriti nove horizonte donosimo vam u našem opsežnom vodiču
Svi ljudi s vremena na vrijeme vole otputovati, maknuti se iz svoje sredine, vidjeti i iskusiti nešto nesvakidašnje, to bi htjela većina ljudi, ali za neke je to jednostavno teško izvedivo.
Većina osoba s invaliditetom za obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti treba pomoć druge osobe u nekoj mjeri, ili o njoj u potpunosti ovisi. Činjenica da osobe s invaliditetom neke stvari ne mogu obavljati samostalno, ne mora značiti da to i ne žele.
Na primjer, neke osobe bi dale sve da mogu vidjeti nešto više osim onoga što je ispred njihova praga, ali za to nemaju šanse iz više razloga.
Prvi i najčešći razlog je taj, što se zbog određenog stupnja invaliditeta, ne mogu sami kretati, a većina asistenta si zbog brige o drugim korisnicima, ne može priuštiti previše dana u komadu da budu izvan mjesta u kojem rade, pa ne mogu ni pratiti osobu na putovanju.
Čak i kad si pojedinci, osobe s invaliditetom, kojim slučajem, mogu priuštiti pratnju, i dalje često nailaze na probleme arhitektonske prirode.
Većina zemalja se trudi da svojim atrakcijama privuče što više gostiju, no često zaborave na osobe s teškoćama u kretanju, iako bi i oni sigurno htjeli posjetiti određene znamenitosti. Ali, nije sve tako crno, postoje i one zemlje koje imaju štošta za ponuditi turistu s invaliditetom.
U Austriji postoje planinske staze za osobe s invaliditetom, a za cijelu opremu brine se tamošnja udruga osoba s invaliditetom. Od njih se mogu unajmiti invalidska kolica, električni automobil, a postoji mogućnost vožnje planinarskom željeznicom te je moguće doživjeti pravo planinarsko iskustvo.
Austrijska regija Schladming-Dachstein nudi pustolovne programe za osobe s invaliditetom, dok diljem regija u Austriji postoje i prilagođene sportske aktivnosti u ljetnim i zimskim mjesecima. Tako, primjerice, ljeti mogu uživati u parabiciklizmu na Alpama, dok se u regiji Koruška mogu okušati u popularnom Paraclimbingu.
Za one koje imaju probleme s vidom, ali bi se svejedno htjeli baviti nekom sportskom aktivnošću, postoji fitness za slabovidne osobe.
Nadalje, jedan od najpristupačnijih i najboljih mjesta za posjetiti ako ste OSI, definitivno je Melbourne. Naime, ovaj grad pruža osobama s invaliditetom bezbrižno kretanje, kako onima u invalidskim kolicima, tako i osobama s oštećenjem vida. Većina sustava javnog prijevoza u tom gradu, prilagođena je invalidskim kolicima, a na stajalištima se komunicira i vizualno i zvučno. Svi pješački prijelazi također imaju zvučne indikatore koji osobu obavještavaju kada je sigurno nastaviti rutom.
Također, Melbourne radi na navigacijskom sustavu temeljenom na svjetionicima za slijepe ili slabovidne osobe. Ovaj grad također je našao rješenje i za kulturno uzdizanje OSI populacije. Muzej u Melbourneu u potpunosti je prilagođen osobama s invaliditetom, osim što je pristupačan za korisnike u invalidskim kolicima, također ima i taktilne ploče te ga mogu posjetiti i slabovidne osobe. Osim toga, Melburnški muzej prilagođen je također osobama s autizmom te imaju posebne senzorne karte na kojima je označeno koja su mjesta u muzeju tiša.
Ono što sigurno niste znali, to je činjenica kako je Barcelona grad koji je u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom. Naime, osim što je jedna od najljepših europskih destinacija, Barcelona je poznata po tome što su u tom gradu svi autobusi prilagođeni osobama u invalidskim kolicima. Isto tako, u Barceloni su se pobrinuli i za vjerski turizam, tako u jednu od najljepših bazilika u Europi, predivnu baziliku Sagrada Familia, osobe s invaliditetom i njihova pratnja mogu ući potpuno besplatno, a dopušteno je uvođenje i pasa vodiča.
Koliko je Barcelona napredna kada su u pitanju osobe s invaliditetom, govori i to, što su za osobe s oštećenjem vida osmislili aplikaciju Sagrada Familia koja nudi vodiče na španjolskom znakovnom jeziku te ima opisni audio vodič na španjolskom, engleskom i katalonskom jeziku.
Još jedna atraktivna destinacija koju može posjetiti bilo koja osoba s invaliditetom bez straha od arhitektonskih barijera je Varšava. Glavni grad Poljske uvelike se drži pravila pristupačnosti, ali i puno više od toga.
Naime, ne samo da se primjenjuju pravila pristupačnosti, nego ih oni žive. Varšava je dodala taktilne karte u Međunarodnoj zračnoj luci, poravnala većinu ulica, te razvila aplikaciju ‘Virtualna Varšava’. Virtualna Varšava koristi seriju svjetionika kako bi osobama oštećena vida omogućila navigaciju u stvarnom vremenu putem bluetootha na njihovim mobitelima.
Posjetite li Varšavu u jesen, otiđite na festival ‘Kultura bez prepreka’. Pronaći ćete stotine filmskih i kazališnih predstava, sve s prijevodima i titlovima na znakovni jezik, kao i audio opisima i taktilnim pomagalima.
Ako niste, svakako otiđite i u Amsterdam, grad tolerancije prema svima, pa tako i prema osobama s invaliditetom. Grad je poprilično ravan, a većina atrakcija u gradu je pristupačna jer ima ugrađena dizala i rampe, a skoro na svim atraktivnim lokacijama nalaze se i vodiči za osobe oštećena vida ili sluha.
Jedna od glavnih atrakcija u Amsterdamu je Van Gohov muzej. U spomenuti muzej ulazak za osobe s invaliditetom i njihovu pratnju je besplatan. Muzej posjeduje taktilnu verziju slike ‘Suncokreti’ pa u Van Gohovoj umjetnosti mogu uživati i slijepe osobe.
Navedene zemlje su dokaz da osobe s invaliditetom mogu uživati u životu bez prepreka, samo za to mora biti volje jer načina očigledno ima.
Ako ste osoba s invaliditetom, a pitate se gdje da otputujete, odaberite neko od ovih mjesta, sigurno nećete pogriješiti.
Nadamo se da će i Hrvatska uskoro krenuti stopama ovih naprednih zemalja.
U Centru kulture Dubrava u Zagrebu održano je posebno izdanje programa „Kino, igra, film“, u organizaciji Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), posvećeno povezivanju filma, videoigara i filmske pismenosti s inkluzijom djece s teškoćama u razvoju
Poslušaj članak
Program je zamišljen kao inkluzivan prostor u kojem djeca, uz gledanje domaćih filmova u kinoprojekciji, imaju priliku isprobati i hrvatske videoigre. Poseban naglasak stavljen je na dostupnost i prilagodbu videoigara djeci s teškoćama u razvoju, čime se pokazuje kako gaming može biti više od zabave – može predstavljati alat za učenje, komunikaciju, sudjelovanje i integraciju.
U sklopu programa predstavljen je priručnik „Videoigre kao inkluzivni medij: priručnik za rad s djecom s teškoćama u razvoju“, autorice dr. sc. Eve Brlek, prvi priručnik takve vrste u Hrvatskoj. Priručnik donosi praktične smjernice za odgovorno korištenje videoigara te ističe njihove pozitivne potencijale, uz istodobno pružanje etičkih smjernica za njihovu primjenu u radu s djecom.
Autorica Eva Brlek naglasila je da je prethodno provedeno istraživanje na uzorku od 250 djece koje je pokazalo da djeca s teškoćama u razvoju u jednakoj mjeri vole videoigre, ali je drugačiji način njihova igranja videoigara te im je za ravnopravno sudjelovanje potrebna dodatna asistivna tehnologija. Upravo je stoga važna razmjena iskustava i znanja o mogućnostima prilagodbe gaming opreme, o čemu je na događanju svjedočio i izložbeni prostor belgijske udruge Accessible Gaming.
U priručniku su analizirane i dvije hrvatske videoigre koje su djeca iz Centra za autizam Rijeka imala priliku isprobati u praktičnom dijelu programa.
Program je obuhvatio i predstavljanje animiranog filma „Ježeva kućica“, filmske adaptacije slikovnice nastale u sklopu projekta, nakon čega je uslijedila analiza i komentar filma iz perspektive filmske pismenosti.
Iako se na videoigre često gleda prvenstveno kroz njihove potencijalne negativne učinke, ovakvi projekti otvaraju prostor za sagledavanje njihovih pozitivnih mogućnosti.
Izvor: soih.hr
Metoda testiranja je jednostavna: pacijent diše u pamučnu masku oko 10 minuta, a maska se zatim zatvara u vrećicu i odnosi u laboratorij. Pacijenti ne dolaze u dodir s psima
Kada se azilska kujica Chloe ne kotrlja po travnjaku farme izvan indijske tehnološke prijestolnice Bengalurua, podučavaju je da njušenjem ljudskog daha otkrije rak uz manju pomoć umjetne inteligencije.
Opremljena je 3D printanom kacigom i pojasom punim senzora i dio je eksperimentalnih napora čiji je cilj iskoristiti izvanredan njuh pasa u razvoju neinvazivnog testa za rano otkrivanje te bolesti.
Sve veći broj globalnih istraživanja ukazuje na to da se psi mogu dresirati za otkrivanje raka i ostalih ljudskih bolesti, od Parkinsonove bolesti do covida-19.
Startup Dognosis sa sjedištem u Bengaluruu koristi umjetnu inteligenciju za analizu moždane aktivnosti, disanja i govora tijela pasa – pretvarajući njihovu reakciju na miris u podatke.
“U sat vremena mogu obaviti tisuće njuškanja”, rekao je AFP-u suosnivač tvrtke Akash Kulgod (26). “Svako njušenje može evaluirati uzorak”.
Dognosis se nada komercijalnom lansiranju sljedeće godine, čime bi njihova tvrtka postala treća tog tipa u svijetu, nakon sličnih kompanija iz Njemačke i Izraela.
Rano otkrivanje bolesti može biti ključno i pridonijeti stopi preživljavanja od raka, ali u Indiji se brojnim pacijentima ona dijagnosticira tek nakon što je bolest već u uznapredovaloj fazi.
Njuškanje pasa moglo bi postati jednostavan i pristupačan prvi korak u probiru koji bi se u dogledno vrijeme primjenjivao u većim razmjerima i otkrio potencijalne slučajeve koji bi bili podložni daljnjim testiranjima.
Dok očekuje odobrenje Dognosis – uz potporu tvrtki rizičnog kapitala, uključujući Accel Indiju – na svojim istraživanjima surađuje s vladinim medicinskim ustanovama.
Chloe, mješanka labradora, jedna je od 15 pasa koje ovaj startup trenira. Na sebi ima prilagođenu kacigu za prikupljanje podataka.
“To je kao pseće odijelo ‘Iron Mana’”, rekao je Kulgod, mladić iz liječničke obitelji, koji je studirao kognitivnu znanost na Berkeley sveučilištu u Kaliforniji.
Istraživanja upućuju na to da bolesti mogu promijeniti kemikalije koje oslobađa organizam, stvarajući pritom prepoznatljive mirise.
Psi imaju oko 300 milijuna receptora mirisa, u usporedbi s oko pet milijuna koliko ih imaju ljudi.
Metoda testiranja je jednostavna: pacijent diše u pamučnu masku oko 10 minuta, a maska se zatim zatvara u vrećicu i odnosi u laboratorij. Pacijenti ne dolaze u dodir s psima.
U centru pod nazivom “Sniffspace” psi testiraju ljudske uzorke na platformama opremljenim automatskim hranilicama koje ih nagrađuju psećim poslasticama.
Suosnivač Kulgoda, 28-godišnji Itamar Bitan, koji je proveo četiri godine u izraelskoj kinološkoj jedinici specijalnih snaga, rekao je kako su psi obučeni da otkriju specifičan neuobičajen miris i da potom za to dobiju nagradu.
“Kada otkriju neuobičajen miris neki psi trče izravno do hranilice očekujući nagradu, neki od njih se na mjestu ukoče, a neki od uzbuđenja grebu po uzorku”, rekao je Bitan.
Rezultati nedavne studije Dognosisa koja je obuhvatila više od 1500 sudionika i šest bolnica u državi Karnataka, objavljeni su u stručnome časopisu Journal of Clinical Oncology.
Tvrtka je izvijestila da je uspjela postići stopu točnosti veću od 90 posto kada je posrijedi sedam glavnih vrsta raka i sada planira obavljati testiranja u realnim programima.
Specijalisti za rak u Bengaluruu, neovisni o projektu, izrazili su oprezan optimizam.
“Studija obećava, kao rani signal, no moraju provesti studiju na puno većoj grupi prije nego što donesemo bilo kakve konačne zaključke”, rekao je Santhosh Kumar Devadas, voditelj onkologije u bolnici Ramaiah Memorial.
U Indiji je rak velik problem javnog zdravstva. Kod svakog devetog od 1,4 milijarde stanovnika vjerojatno će se razviti bolest.
Dognosis kaže da im je cilj poboljšati “proaktivnu i preventivnu medicinu” uz istodobno poboljšanje “komunikacije između ljudi i pasa”.
Većinom su psi koje koriste u svojim istraživanjima biglovi i u nešto manjem broju mješanci belgijskog ovčara malinoisa, no odabiru se samo najbolji, rekao je Kulgod, našalivši se da svi imaju odličnu “ravnotežu između poslovnog i privatnog života” s radnim vremenom ograničenim na oko 30-45 minuta dnevno.
U povodu Svjetskog dana spolnog zdravlja Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) organizirao je 4. rujna panel-raspravu pod nazivom ‘Every Body: Nema maženja bez paženja’ na kojoj su stručnjaci ukazali na aktualne izazove i mogućnosti unaprjeđenja spolnog zdravlja
Poslušaj članak
Ovogodišnja tema Svjetskog dana spolnog zdravlja ‘Every Body’ zahtijeva interdisciplinarni pristup koji može unaprijediti zdravstvenu pismenost, osnažiti pojedinca te razvijati sustav koji će odgovoriti na zdravstvene, društvene i demografske izazove današnjeg vremena.
U prigodnom govoru pomoćnik ravnatelja za kvalitetu HZJZ-a Tomislav Benjak podsjetio je kako je istraživanje HZJZ-a pokazalo da je prije deset godina u Hrvatskoj bilo dvjestotinjak prilagođenih ginekoloških stolova na oko 250 tisuća žena s invaliditetom. Naglasio je da se njihov broj povećao te su, prema podacima, klinički bolnički centri danas dobro opskrbljeni. Međutim, zdravstveni djelatnici još uvijek nemaju dovoljno znanja o primjerenoj komunikaciji s osobama s invaliditetom. Stoga HZJZ provodi edukaciju zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika.
Liječnica školske medicine iz Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a Mateja Kopsa Sobota istaknula je važnost zdravstvene pismenosti u području spolnog zdravlja te ulogu zdravstvenih stručnjaka u osnaživanju pojedinca.
– Posebnu pozornost treba usmjeriti prema mladima. Njihovo pravodobno informiranje i osvještavanje o odgovornosti za zdravlje temelj su donošenja odgovornih odluka, prevencije spolno prenosivih infekcija, očuvanja reproduktivnog zdravlja i izgradnje zdravih partnerskih odnosa – rekla je Kopsa Sobota.
Predstavila je rad Savjetovališta za promicanje spolnog i reproduktivnog zdravlja pri HZJZ-u koje je osnovano 2004. godine. Savjetovalište nudi usluge besplatnog, anonimnog i dobrovoljnog informiranja, savjetovanja i edukacije, usluge testiranja na spolno prenosive bolesti, pomoć pri uključivanju na liječenje i psihološku podršku. U Savjetovalište se pripadnici mlađe populacije najčešće javljaju vezano uz pitanja o riziku nakon nezaštićenog spolnog odnosa, informacije o simptomima i testiranju te nedoumice vezane uz prijenos infekcije. Savjetovalište također organizira javnozdravstvene kampanje kao što je ‘Nema maženja bez paženja’.
Voditeljica Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a, epidemiologinja Sanja Musić Milanović, izrazila je zadovoljstvo porastom broja zainteresiranih za dolazak u Savjetovalište.
– Od osnutka pa do prije nekoliko godina u Savjetovalište je dolazilo oko 400 korisnika godišnje. Prošle godine imali smo 1.050 korisnika. Ponosni smo na činjenicu da su ljudi prepoznali mogućnost zdravstvenog opismenjavanja i ulaganja u očuvanje zdravlja – rekla je Musić Milanović.
Epidemiologinja Tatjana Nemeth Blažić smatra da u budućnosti u ovakvim savjetovalištima u nekoliko gradova treba nastaviti s uvođenjem usluga i testiranja na nove spolno prenosive bolesti te je važno korištenje modernih tehnologija kao što je prva hrvatska AI asistentica Gina, koja je uvedena prošle godine povodom Svjetskog dana spolnog zdravlja.
Ivana Vranješ
Tko su Purger i Purgerica?
Povišen tlak izmjeren kod 45 posto sudionika zagrebačke akcije
Priča o Franji Bučaru dostupnija osobama s invaliditetom
Ajmo u Rodilište! – stižu TBF i KNINci
-
In MetropolaPrije 7 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 6 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 5 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 4 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
VijestiPrije 6 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni
-
Civilno društvoPrije 7 danaSOIH predstavio „Inkluzivni forum”
-
in MREŽAPrije 7 danaOdržana radionica projekta „Ostani zdrav“ udruge Don Kihot
-
Video / podcastPrije 1 danSmije li Gluha osoba dobiti informaciju koju svi ostali mogu čuti?