Želja autora izložbe bila je kroz umjetnost blizanaca prikazati jačinu i snagu blizanačkog odnosa
Jučer je u Tiflološkom muzeju otvorena inkluzivna izložba pod nazivom ‘Likovni razgovor’: Zoja i Lola, nas dvije’. Riječ je o izložbi u kojoj Zoja Medenica opisuje svoju sestru blizanku s invaliditetom kroz svoj likovni izričaj.
Ova izložba je posebna po tome što se dijeli na nekoliko manjih cjelina. Prva cjelina je komunikacija, empatija, uvažavanje i prihvaćanje, a dodane su joj još i obrazovna, jasna, prirodoslovna te psihološka cjelina.
Naime, često puta Zoju, kako naglašava, bole tuđi pogledi i predrasude prema njezinoj sestri pa ona svoje snažne emocije i mišljenje pokušava izraziti na platnu crtajući i pretvarajući svoju bol u umjetnost.
Na otvaranju same izložbe okupljenima se obratila autorica izložbe Željka Sušić.
– Dragi gosti i prijatelji drago mi je da smo došli danas ovdje da otvorimo izložbu koja govori o empatiji, ljubavi, različitosti i prihvaćanju. Zoja kroz svoje slike sebe slika, ali i svoju Lolu koja joj je najvažnija. Kroz njezinu umjetnost vidimo snažnu ljubav prema njezinoj sestri, kao i jasno izraženu kritiku prema društvu koje često zna biti grubo prema Lolinim mogućnostima – kazala je između ostalog na početku otvaranja izložbe autorica Željka Sušić zahvalivši se suradnicima koji su pridonijeli da se ova izložba otvori.
Svojim crtanjem, Zoja, ali i Lola čiji su radovi također ukomponirani u današnju izložbu, izriču svoje stavove, svoja razmišljanja i kritike, koje se kroz sliku puno glasnije i jasnije oslikavaju od bilo koje izgovorene riječi.
Jedni od važnijih suradnika na ovoj izložbi su i Ivona Biočić Mandić iz Centra za odgoj i obrazovanje Goljak i Tanja Parlov profesorica likovne kulture iz Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek pod čijim su mentorstvom nastali umjetnički radovi učenika blizanaca iz ta dva Centra čiji su radovi, također, dio izložbe.
Želja autora izložbe bila je kroz umjetnost blizanaca prikazati jačinu i snagu blizanačkog odnosa.
Kroz sva ova umjetnička djela, Zojina, Lolina, ali i svih drugih autora, pokazuje se snažna povezanost, ljubav i empatija između blizanaca.
Uz slike autora, izložbi su pridruženi i kratki tekstovi roditelja blizanaca koji iz svoje perspektive iznose osjećaje i događaje vezane za njihovu djecu.
Izložbu je komentirala i djevojčica koja je zadužena za većinu izloženih radova Zoja Medenica.
-Jako sam sretna i zahvalna na ovoj izložbi. Svoju sestru blizanku jako volim, puno mi znači i jedna mi je od glavnih motiva za slikanje – kazala je Zoja koja radovima ističe svoje mišljenje i kritički stav prema društvu koje je okružuje.
Svoja razmišljanja o izložbi podijelili su roditelji Zoje i Lole Medenice.
-Jako smo zadovoljni izložbom. Ovo nisu samo Zojine slike, Željka je od ove izložbe napravila cijelu priču blizanačkog odnosa i odnosa nas roditelja. Bilo je lijepo vidjeti i pročitati priče i iskustva drugih roditelja koje su jako slične. Zoja je pokazivala talent od malena, a aktivno crta već šest godina. Umjetnost je jako dobar način da se suočimo sa svojim emocijama. Sestrama i braći djece koja su po nečemu različita, nije lako. Naša Lola ima teškoće u razvoju te ona zbog toga ne govori. To nam i pokazuje da se ljubav ne govori riječima nego se pokazuje djelima, emocijama, a u našem slučaju i umjetničkim izražavanjem. Jako puno ljubavi i emocije je u Zojinim slikama, a ostaje nam zapitati se što je to iza Lolinih slika. Možda baš kroz njenu umjetnost shvatimo što se to skriva u njenoj nutrini. Svaka od njih ima nešto svoje i svaka se izražava na svoj način – poručili su Marijana i Dragutin, ponosni roditelji dvaju talentiranih umjetnica.
Muzejska pedagoginja i savjetnica Željka Sučić kazala nam kako je došlo do ideje o izložbi.
-Izložba je započela s idejom bivše ravnateljice Željke Bosnar Salihagić koja je osmislila izložbeni koncept radova Zoje Medenice, djevojčice koja ima sestru blizanku s teškoćama u razvoju. Mi smo na tu osnovnu ideju nadogradili edukativne satelite koji nam nešto više govore o samoj temi blizanaca. Što se tiče Zojinih radova, to su radovi koji izražavaju ljubav, empatiju i poticanje na različitost. S jedne strane kroz njezine slike vidimo ljubav, a s druge strane oštru kritiku prema društvu jer Zoja uočava poglede društva prema njezinoj sestri. Kroz svoje slike ona pokazuje koliko je to boli, te progovara o tome koliko društvo gleda na osobe s teškoćama na jedan stigmatizirajući način – zaključila je Sučić koja je ujedno i autorica prikazane izložbe.
Na posljetku Zoja je zasvirala violinu i tako pokazala da je svestrana umjetnica u svakom pogledu.
Izložba je realizirana sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a može se pogledati do 7. siječnja 2025.godine u Tiflološkom muzeju u Zagrebu (Draškovićeva 80/II).
in MREŽAPrije 6 dana
Vaše pričePrije 7 dana
in MREŽAPrije 5 dana
Civilno društvoPrije 6 dana
RibolovPrije 7 dana
Osobe s invaliditetomPrije 7 dana
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana