Tradicionalni Radni vikend okupio je sedamdesetak osoba sa spinalnom ozljedom iz cijele Hrvatske, zajedno s pratnjama, osobnim asistentima te gostima predavačima važnim za tematiku spinalnih ozljeda i djelovanje Hrvatskih udruga paraplegičara i tetraplegičara
Ovogodišnji seminar održan je od 8. do 10. studenog 2024. godine u Hotelu Olea u Novalji na Pagu. Tradicionalni Radni vikend okupio je sedamdesetak osoba sa spinalnom ozljedom iz cijele Hrvatske, zajedno s pratnjama, osobnim asistentima te gostima predavačima važnim za tematiku spinalnih ozljeda i djelovanje Hrvatskih udruga paraplegičara i tetraplegičara (HUPT).
Program je započeo pub kvizom koji su organizirali Roman Baštijan te volonteri i zaposlenici Hrvatskog saveza udruga za mlade i studente s invaliditetom (SUMSI), gdje su sudionici pokazivali znanje iz opće kulture i saznali zanimljive činjenice o HUPT-u.
Subotnji program otvorio je predsjednik HUPT-a Bojan Hajdin, a dobrodošlicu su poželjeli gradonačelnik Ivan Dabo i Marina Šćiran Rizner, direktorica Turističke zajednice Grada Novalje. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić predstavio je sudionicima rad institucije (POSI), koja od svog osnutka 2008. godine pruža podršku HUPT-u u zakonodavnim inicijativama i pitanjima važnim za Nacionalni rehabilitacijski centar za osobe s ozljedama kralježnice u Specijalnoj bolnici Varaždinske Toplice.
Podršku HUPT-u pružila je i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, čija se upraviteljica Cvjetana Plavša-Matić obratila sudionicima putem online poruke s porukom ohrabrenja za nastavak rada. Organizaciju je podržala i Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH), a predsjednica Marica Marić u videoporuci je istaknula doprinos Mande Knežević, prve predsjednice i jedne od osnivačica HUPT-a i Europskog saveza za spinalno ozlijeđene.
Sudionicima se obratila i Anka Slonjšak, prva pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, prisjećajući se povijesti HUPT-a i važnosti suradnje. U nastavku programa, Tatjana Varga, predsjednica Zajednice spinalno ozlijeđenih, održala je predavanje o radu najbrojnije udruge sa sjedištem u Zagrebu. Zlatko Denc, fizioterapeut iz Specijalne bolnice Varaždinske Toplice, predstavio je primjenu robotike u Spinalnom centru, uključujući robotske uređaje za potpomognuti hod i istraživanja u neurorehabilitaciji.
Predavanje o važnosti zdrave prehrane održao je gost predavač Antonio Matković, profesionalni bodybuilder i osoba s paraplegijom iz Crne Gore. Važnost međunarodne suradnje istaknuli su predstavnici Zveze paraplegikov Slovenije, Mirjam Kanalec, te Saveza paraplegičara i kvadriplegičara Srbije, Nenad Duraković.
Na radionici koju je moderirao Dario Karačić, raspravljalo se o ključnim izazovima osoba sa spinalnom ozljedom u Hrvatskoj, uključujući osobnu asistenciju, inkluzivne dodatke, pristupačnost urbanih područja i pristupačni turizam. Zaključci su doneseni kroz grupne rasprave s ciljem unapređenja mjera podrške.
Subotnji program zaključila je podjela zahvalnica partnerima, institucijama i pojedincima koji su podržali rad HUPT-a kroz proteklih 25 godina. HUPT se zahvaljuje svim sudionicima, predavačima te donatorima i sponzorima koji su omogućili održavanje ovog seminara.
Ovogodišnji seminar financijski su podržali Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Bauerfeind d.o.o., Ottobock d.o.o., Kirkomerc d.o.o. te Red Bull Adria d.o.o.
Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite
Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.
– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).
Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.
Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.
Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.
Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.
Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.
Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.
– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.
– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.
Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.
– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa
Poslušaj članak
Nedavno je u hotelu Miramare održana je Modna revija inkluzije u organizaciji Udruge Uspjeh, događaj koji je na poseban način proslavio različitost, prihvaćanje i zajedništvo.
Večer je bila posvećena ljudima, njihovim osobnostima i unutarnjoj snazi, stavljajući u drugi plan poteškoće te naglašavajući vrijednost svakog pojedinca.
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa. Upravo su oni bili u središtu zbivanja, sudjelujući kao modeli, voditelji i domaćini, čime su pokazali svoju kreativnost, sposobnosti i autentičnost.
Program je dodatno obogaćen umjetničkim radovima koje su članovi izradili uz pomoć asistenata, stvarajući bookmarkse i kartice zahvalnosti koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne.
Atmosfera večeri bila je ispunjena emocijama, toplinom i iskrenom radošću. Svaki trenutak na pozornici bio je podsjetnik da prava ljepota dolazi iznutra, iz srca i osobne priče svakog pojedinca. Revija nije bila samo prikaz odjeće, već simbol životnih iskustava, hrabrosti i jedinstvenosti koja se očitovala u svakom pokretu sudionika. Publika je svjedočila snažnoj poruci da ljepota ne leži u jednakosti, već u raznolikosti i mogućnosti da svatko bude ono što jest.
Vrhunac večeri obilježila je snažna poruka da svatko zaslužuje biti viđen, prihvaćen i voljen bez obzira na razlike. Događaj je nadmašio očekivanja organizatora, a dvorana je bila ispunjena pljeskom, suzama i podrškom koja nije jenjavala.
Na kraju su sudionici nagrađeni titulama i prigodnim darovima, čime je dodatno prepoznata njihova hrabrost i doprinos. Druženje se nastavilo uz zakusku, gdje su se razmjenjivali dojmovi i učvršćivao osjećaj zajedništva koji je obilježio cijelu večer.
Predsjednika Udruge za autizam Zagreb pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga
Svjetski dan svjesnosti o autizmu, obilježen početkom travnja, otvorio je i jedno bolno pitanje s kojim se u posljednje vrijeme suočavaju brojne udruge koje okupljaju osobe s invaliditetom. Kako, naime, nastaviti s provedbom projekata i programa koji podižu kvalitetu života njihova članstva, a pritom neprestano strahovati od financijske gabule i mogućeg gašenja udruge?
O tome razgovaramo s Igorom Ružićem, predsjednikom Udruge za autizam Zagreb, koja je lani prestala pružati uslugu organiziranog stanovanja za odrasle osobe iz spektra upravo zbog nedostatka financijskih sredstva. Ružića pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga?
– Definitivno nisam osoba koja može odgovoriti na to, s pozicije predstavnika ili predsjednika organizacije civilnog društva nemam i ne mogu imati uvid u državne financije – kaže nam Ružić.
– Načelno, mogu reći da nije pitanje postoje li sredstva, nego kako se sredstva distribuiraju. S obzirom na najave krize, a pritom smo svjedoci utemeljenih tvrdnji da je nekoliko sustava koji čine socijalnu državu (socijalna skrb, zdravstvo, školstvo) u ozbiljnoj krizi koja se pokušava kompenzirati plaćama zaposlenih – koji, da se razumijemo, trebaju i moraju biti adekvatno honorirani za svoj rad! – ali ne i cijenom usluga, recimo da sam prilično skeptičan oko mogućnosti da se sve najavljene, i one već zakonski ili na druge načine zagarantirane, socijalne usluge mogu zaista realizirati u narednom period – veli Ružić.
Novinari In Portala i sami su, prošlog rujna, svjedočili koliko je tegobna i stresna bila odluka njegove udruge da prestane s uslugom organiziranog stanovanja za odrasle osobe s autizmom. Ružića pitamo što se dogodilo s tim ljudima o kojima je Udruga za autizam Zagreb skrbila, kako se to odrazilo na njihovu svakodnevicu?
– U bolnom procesu donošenja odluke o prestanku pružanja usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe s poremećajem iz spektra autizma, kao organizacija smo zajednički postavili prioritete: najprije korisnici, zatim zaposlenici, nakon toga prostorni i drugi kapaciteti i tek nakon svega toga organizacija sama, jer organizacija nema smisla ako iznevjeri svoje ljude, i korisnike i zaposlenike – tumači Ružić.
– Ta pva dva kriterija smo ispunili, na ostalima se još radi. S relativnim zadovoljstvom mogu reći da su svi korisnici pronašli mjesto u institucijama, većina njih u Centru za autizam Zagreb s kojim je Udruga za autizam – Zagreb višestruko i povijesno povezana, i koji koji nam je zato posebno izašao u susret, dok su manji dio korisnika preuzele su državne institucije, Centar za rehabilitaciju Stančić i Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači u Splitu. Prema informacijama kojima raspolažem, tranzicija je prošla iznenađujuće bezbolno, čak s ponekim progresom u psihofizičkom smislu, a i reakcije roditelja/skrbnika su većinom pozitivne – zaključuje Ružić