Kultura
KAZALIŠTE GAVELLA Predstava ‘Svijet mogućnosti’ o ljudima s invaliditetom oduševila publiku
Postoji u društvu strah od osoba s invaliditetom koji dolazi iz nepoznavanja njihovog svijeta. Ali to je svijet koji me fascinirao svojom čistoćom, dubinom i snagom, kaže redatelj Haris Pašović
U zagrebačkom kazalištu Gavella, u ponedjeljak 27. svibnja, upriličena je premijera predstave ‘Svijet mogućnosti’.
U predstavi je prikazan život djece i odraslih ljudi koji imaju autizam i cerebralnu paralizu, a koji su većinom neverbalni ili djelomično komunikativni, kao i članova njihovih obitelji i institucija koje su sastavni dio njihovih života i svakodnevice.
Tekst i režiju potpisuje sarajevski kazališni redatelj Haris Pašović, koji se na samom početku obratio publici kratkim govorom. Za scenografiju odgovorna je Ivana Jančić, glazbu skladatelj Dino Šukalo, koreografiju Larisa Lipovac Navojec, kostimografiju Haris Pašović i Minja Davidović, za scenski govor doktor Dejan Sredojević, oblikovanje videa Dino Hujić, oblikovanje svjetla Branislav Milinković. Fotografije potpisuju Marija Erdelji, Danijel Rauški i Bojan Kvrgić. U predstavi igra glumački ansambl Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad, koji čine Gordana Đurđević Dimić, Lidija Stevanović, Sanja Ristić Krajnov, Jelena Antonijević, Mina Pavlica, Marija Feldeši, Milan Kovačević, Marko Savković, Vukašin Ranđelović, Aljiša Đidić, Aleksandar Sarapa i Rade Perović.
Radi pripreme predstave bila je potrebna suradnja s ustanovama, poput ŠOSO Milan Petrović iz Novog Sada, JU Dnevni centar za djecu i omladinu s poteškoćama u razvoju ‘Biseri’ iz Budve, Ustanova za socijalno zbrinjavanje, zdravstvenu njegu, odgoj i obrazovanje Pazarić i JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece ‘Mjedenica’ iz Sarajeva.
U gotovo trosatnom prikazu života osoba s invaliditetom u predstavi ‘Svijet mogućnosti’ vrlo je upečatljivo ukazano na njihovu svakodnevicu, koja prvenstveno nije ružičasta, već sasvim drugačija, često teška, ponekad i preteška, izrazito s puno borbi za preživljavanje, kako za same nosioce invaliditeta, tako i za one koji ih okružuju. Efekti prikaza ‘pucanja po šavovima’ koji dovode do postupanja u afektu, a ponekad i smrću uslijed nemogućnosti izlaska iz nekih situacija, ostavili su dubok dojam. Prikaz takvog života začinjen je bolom, bolestima, patnjom, ali u ovoj predstavi dobiva novu dimenziju, punu snažnih emocija i kompleksnosti.
S obzirom da profesionalne umjetnosti rijetko uzimaju u obzir osobe s invaliditetom kao temu ili likove kazališnih komada i filmova, projekt Enabled Theatre/Svijet mogućnosti jedinstvena je i posve originalna regionalna inicijativa koju čini konzorcij etabliranih kulturnih organizacija, a koja ima humanu misiju – gradnju kazališta za osobe s invaliditetom koje će na daskama uprizoriti njihove strane životnih priča. Stoga predstavlja pionirstvo u postizanju veće inkluzivnosti u umjetnosti Zapadnog Balkana i EU, a ujedno postavlja temelj za prvi regionalni Balkanski centar za osobe s invaliditetom.
Haris Pašović, autor i redatelj predstave ‘Svijet mogućnosti’, odgovorio je na sljedeća pitanja redakcije In Portala:
Kako je došlo do realizacije ovog uistinu regionalnog projekta, predstave ‘Svijet mogućnosti’, tko su glavni pokretači ove ideje?
– Prije osam godina smo radili predstavu ‘Za šta biste dali svoj život?’ (East West Centre Sarajevo i Pozorište ‘Promena’ Novi Sad). To je bila predstava o ljudima koji daju svoj život za neku ideju. Tada smo postavili pitanje, a šta je s onim ljudima koji jako žele da žive, a neka oštećenja mi to jako otežavaju. Otišli smo tada, cijeli ansambl i ja, u školu za osobe s razvojnim smetnjama ‘Milan Petrović’ u Novom Sadu, proveli jedan dan s njima, i bili duboko impresionirani. Od tada sam želio da napravim predstavu po osobama s razvojnim teškoćama. Prije dvije godine udružila su se četiri partnera: East West Centre Sarajevo, Plesni centar TALA Zagreb, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu, Budva Grad Teatar i počeli smo rad na ovoj predstavi.
Odrastao sam u Sarajevu u blizini škole za osobe s razvojnim teškoćama. Svijet ovih osoba, u tom slučaju su to bili moji vršnjaci, uvijek je bio prisutan u mojoj svakodnevici, jer su njih roditelji dovodili svakog dana u školu, mi smo se pozdravljali s njima, a ta bi djeca ponekad dolazila do naših kuća. Mogu kazati da je to, na jedan prirodan način, bilo ono što danas zovemo inkluzijom. U susjedstvu smo također imali jednu obitelj u kojoj su majka i otac bili nijemi, a djeca su mogla da govore. Još jedan komšija je imao hendikep, imao je kraću nogu. Ta moja ulica je bila zaista mikrosvijet, tu su također živjeli ljudi različitih nacionalnosti; zatim neke su obitelji bile bogatije, a neke siromašne; živio je tu čak i jadan džeparoš, a s planine Trebević ujutro su seljanke donosile svježe mlijeko. Mislim da je ta raznovrsnost umnogome oblikovala moj pogled na svijet.
Što je zapravo poruka ovog projekta, na koji se način obraća osobama s invaliditetom?
– Želio sam proniknuti u prirodu svijeta osoba s razvojnim teškoćama. Ne samo socijalnu i psihološku, nego i metafizičku. Ja sam ovoj temi prišao kao da režiram ‘Hamleta’. Za osobe s autizmom i cerebralnom paralizom, za njihove roditelje i terapeute, svaki dan je ‘biti ili ne biti’. Iako podržavam i aktivistički i dokumentarni teatar, nisam htio da napravim ni aktivističku ni dokumentarnu predstavu. Mi smo radili istraživanje godinu dana u više gradova. Mnogo smo učili od osoba s autizmom i cerebralnom paralizom i od njihovih obitelji i terapeuta. Karaktere i situacije sam u drami stvarao kompozitno, a ne imitacijom.
U svijetu osoba s razvojnim teškoćama, drama je kako pojesti doručak, kako obući košulju, kako zavezati pertlu, kako otići na toalet. Strpljenje – to strpljenje koje toliko nedostaje u našim svakodnevnim komunikacijama – je ključno. I upornost. Autizam se sve
češće dijagnosticira kod djece. Još nije jasno da li je to zbog povećanog broja pregleda ili postoji iz nekog razloga rast autizma. Svijet osoba s razvojnim teškoćama nije ‘neki tamo svijet’. Taj svijet je tu, dio našeg svijeta, dio nas. Postoji u društvu strah od osoba s invaliditetom koji dolazi iz nepoznavanja njihovog svijeta. Ali to je svijet koji me fascinirao svojom čistoćom, dubinom i snagom – zaključio je Pašović.
Predstava se bavi odnosom tijela, prostora i misli te istražuje kako doživljavamo prostor oko sebe, ali i vlastiti unutarnji svijet
Poslušaj članak
Multimedijska predstava „Prostori prostranstva“ autorice i performerice Josipe Bubaš gostuje 14. i 15. studenoga u Atomskom skloništu KUC-a Travno. Subotnja izvedba počinje u 20 sati, a nedjeljna matineja u 11 sati. Nakon nedjeljne izvedbe publika će moći sudjelovati u kratkom razgovoru o predstavi i temama koje otvara. Ulaz je slobodan.
Predstava se bavi odnosom tijela, prostora i misli te istražuje kako doživljavamo prostor oko sebe, ali i vlastiti unutarnji svijet. Kroz četiri različita prostora i perspektive otvara pitanja o tome što stvaramo, što ostavljamo iza sebe i kako se naš svakodnevni život odražava na prostor u kojem živimo i djelujemo.
Posebnost izvedbe bit će i „Hrana za atomsko sklonište“, koju će tijekom performansa pripremiti novinarka i gastro stručnjakinja Željka Klemenčić.
Koncept, tekst i izvedbu potpisuje Josipa Bubaš, dok su za video, zvuk i vizuale zaslužni Tomislav Čuveljak, a za dramaturško i koreografsko oblikovanje Alexandra Madsen. U predstavi se koriste i ulomci romana „Hodanje“ Thomasa Bernharda.
Nakon gostovanja u KUC-u Travno, „Prostori prostranstva“ 19. studenoga stižu i na pozornicu HNK-a Varaždin.
Agenti se ovoga puta moraju snaći u svijetu upoznavanja, flerta i ljubavnih odnosa. Pritom se susreću s nizom nespretnosti i nepredviđenih situacija, a ni špijunski poslovi ne daju im mira
Poslušaj članak
Nakon što su u prethodnim filmovima spašavali svijet od raznih prijetnji, riječki Tajni agenti 010 okreću se nešto osobnijoj misiji. U šestom nastavku serijala, naslovljenom „Devet i pol dejtova“, špijunske avanture zamjenjuju ljubavne zavrzlame, zavođenje i potraga za partnerom, uz prepoznatljivu dozu humora.
Ideja za promjenu teme rodila se tijekom glumačkih vježbi. Glumcima je, kako objašnjava voditelj projekta i redatelj Denis Pilepić Pille, dosadilo spašavati svijet pa su poželjeli nešto novo. U šali su predložili pornografski film, a nakon početnog nesporazuma s redateljem dogovor je ipak pao na erotsku komediju.
Tako je nastao „Devet i pol dejtova“, film koji se poigrava poznatim naslovom „Devet i pol tjedana“, ali donosi sasvim drukčiju priču. Agenti se ovoga puta moraju snaći u svijetu upoznavanja, flerta i ljubavnih odnosa. Pritom se susreću s nizom nespretnosti i nepredviđenih situacija, a ni špijunski poslovi ne daju im mira. U pozadini se, naime, odvija i potraga za nestalim dokumentima čije mjesto skrivanja ostaje tajna.
Članovi Tajnog agenta 010 mladi su glumci s invaliditetom okupljeni oko riječke Udruge Spirit. Svoje likove godinama grade na vlastitim osobnostima, improvizaciji i humoru, a novim filmom otvaraju i temu seksualnosti, privlačnosti i partnerskih odnosa. Riječ je o područjima koja su često opterećena predrasudama, ali i svakodnevnim preprekama.
Kako ističe Pilepić, želja za upoznavanjem i ljubavnim životom ne razlikuje se od želja drugih mladih ljudi, no osobama s invaliditetom put do susreta i veza često je znatno složeniji. Izlasci nerijetko zahtijevaju organizaciju podrške, a pratnja roditelja ili asistenta može dodatno otežati spontano upoznavanje. Tome treba pridodati i nedostatak prilika za druženje izvan vlastitih krugova te suočavanje s tuđim predrasudama i vlastitim nesigurnostima. Upravo su o tim iskustvima odlučili progovoriti kroz komediju.
Agentska se ekipa u međuvremenu sve više širi. U prošlogodišnjem nastavku „Apokalipsa WOW!“ sudjelovalo je dvadesetak osoba s invaliditetom, a gostovali su i Goran Navojec te Denis Brižić. Kroz dosadašnje nastavke pojavila su se i brojna poznata imena, među kojima su Šajeta, Krešimir Mišak, Asim Ugljen, Mile Kekin i Enis Bešlagić.
Važan dio serijala oduvijek je bila i glazba. Nakon što su svoje pjesme za prethodne filmove ustupili Gustafi, Metak, Darko Rundek i drugi izvođači, ovoga puta izbor je pao na album „Govor tijela“ grupe Boa iz 1983. godine. Autori najavljuju i međunarodne goste iz Londona, Berlina i Finske, uz nekoliko domaćih iznenađenja čija imena zasad ne otkrivaju. Ipak, naglašavaju kako su gosti samo dodatak, dok su glavni adut filma njihovi glumci i njihova prepoznatljiva energija.
Nakon gostovanja u brojnim gradovima, među kojima su Novi Sad, Priština i Kotor, Tajni agenti 010 ponovno stižu pred riječku publiku. Premijera novog filma dio je programa Sixxx pack, dvodnevnog događanja tijekom kojeg će biti prikazano svih šest nastavaka serijala. Program je namijenjen i publici koja dosad nije imala priliku upoznati agente, ali i onima koji žele ponovno pogledati njihove dosadašnje avanture.
Sixxx pack održat će se 16. i 17. studenoga u HKD-u na Sušaku, a oba dana program počinje u 19 sati. Nakon riječkog predstavljanja Tajne agente 010 očekuju i gostovanja u Zagrebu i Karlovcu.
Ulaz je slobodan, uz mogućnost donacije prema želji posjetitelja. Rezervacije mjesta dostupne su na www.spirit-ri.hr.
Dio atmosfere s glumačkih vježbi i najave novog filma može se pogledati na YouTube kanalu Tajni agent 010.
Predstava je dio studentskog projekta Akademska inkluzija, koji organiziraju studenti Fakulteta za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku. Pred punim gledalištem skupina je prvi put izvela predstavu izvan Zagreba
Poslušaj članak
U Kazalištu Marina Držića 29. listopada održana je predstava „Bolje da se nisi ni rodila“ u izvedbi dramske skupine Gordogan.
Predstava je dio studentskog projekta Akademska inkluzija, koji organiziraju studenti Fakulteta za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku.
Pred punim gledalištem skupina je prvi put izvela predstavu izvan Zagreba, a publiku je potaknula na razmišljanje o položaju osoba s invaliditetom i odnosu društva prema njima.
Ovaj projekt pokrenut je s ciljem pružanja podrške studentima s invaliditetom, kroničnim bolestima i teškoćama psihičkog zdravlja. Voditelji projekta su Sara Kalogjera i Bruno Dedo, a projekt je započeo 2025. godine nizom stručnih predavanja i dvodnevnom konferencijom „Tvoja prava nisu privilegija“. Na konferenciji su sudjelovale brojne osobe iz javnog života koje su podijelile svoja iskustva o usklađivanju privatnog života i karijere s izazovima koje donose različite teškoće.
Već u svojem prvom izdanju projekt je ostvario značajan uspjeh. Osvojio je nagradu HealthComm Award 2026. za najbolji komunikacijski projekt u zdravstvu, kao i Rektorovu nagradu Sveučilišta u Dubrovniku. Drugo izdanje projekta započelo je ovog listopada, a uz kazališnu predstavu uključuje i tri javne tribine te sveučilišni forum „To (ni)je moj problem“. Forum će se održati 9. studenoga na Sveučilištu u Dubrovniku, a među najavljenim gostima su Aleksandar Stanković, Gina Damjanović, Antonela Golobić i Ana Bulut Križić.
U središtu predstave „Bolje da se nisi ni rodila“ nalazi se priča Laure Begić, 20-godišnje studentice psihologije iz Zagreba kojoj je u ranom djetinjstvu dijagnosticirana spinalna mišićna atrofija tipa 2. Naslov predstave nastao je iz njezina osobnog iskustva. Naime, nakon što je uz pomoć rampe i čekanja vozača uspjela ući u tramvaj, jedna joj je prolaznica uputila riječi: „Bolje da se nisi ni rodila“. Taj događaj potaknuo ju je na razmišljanje o tome kako društvo gleda na osobe s invaliditetom i doživljava li njihov život kao teret.
Iako se predstava bavi Laurinim iskustvom života s invaliditetom, njezina poruka puno je šira. Govori o odnosu svakog pojedinca prema ljudima oko sebe, o predrasudama kojih često nismo ni svjesni te o odgovornosti koju imamo za vlastite riječi i postupke. Laura kroz svoju ulogu pokazuje da se ne osjeća drukčijom od svojih vršnjaka. Iako se kreće u invalidskim kolicima, suočava se s istim svakodnevnim brigama, željama i problemima kao i drugi mladi ljudi.
Osobe s invaliditetom i dalje se susreću s brojnim preprekama koje im otežavaju svakodnevni život. Među njima su nepristupačni javni prostori, nedostatak rampi i dizala, neprilagođeni sanitarni čvorovi te problemi s korištenjem javnog prijevoza. Izazovi su prisutni i u obrazovanju, gdje često nedostaju prilagođeni prostori i potrebna podrška. Osim fizičkih prepreka, osobe s invaliditetom suočavaju se i s različitim oblicima diskriminacije, poput podcjenjivanja, oduzimanja samostalnosti i stvaranja osjećaja da ne mogu same donositi odluke o vlastitom životu.
Upravo zato kazalište i umjetnost imaju važnu ulogu u podizanju svijesti o ovoj temi. Predstave poput „Bolje da se nisi ni rodila“ omogućuju publici da upozna iskustva koja možda nisu dio njezine svakodnevice i da situacije sagleda iz drukčije perspektive. Takve priče mogu potaknuti razumijevanje, ali i preispitivanje vlastitih stavova i ponašanja.
Inkluzija ne bi trebala biti samo pojam o kojem govorimo, nego način na koji se odnosimo jedni prema drugima. Promjene počinju od svakog pojedinca, od spremnosti da prepoznamo vlastite predrasude i prihvatimo različitosti.
Predstava koja je izvedena u Dubrovniku podsjetila je publiku da osobe s invaliditetom ne traže poseban tretman, nego jednake mogućnosti, poštovanje i pravo na dostojanstven život. Ponekad je upravo slušanje tuđih iskustava prvi korak prema društvu u kojem se nitko neće osjećati isključeno.
Tko su Purger i Purgerica?
SMOTRA SVEUČILIŠTA Bolji uvjeti studiranja za OSI
Zapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini
IOK Zagreb nastavio pobjednički niz u trećem kolu HLSO
-
in MREŽAPrije 2 danaStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
Civilno društvoPrije 3 danaPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Life&StylePrije 4 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 5 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 2 danaPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir
-
Civilno društvoPrije 4 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 4 danaOdobren egzoskelet za pomoć osobama s oštećenjem moždine
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danZapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini