Koliko je problem ozbiljan dovoljno govori podatak da njegovatelji osoba s hiperfagijom lancima i lokotima moraju zaključavati hladnjake

Vrlo je vjerojatno da nikada niste čuli za ljude koji – doslovno! – mogu umrijeti od prežderavanja, a da pritom nisu utažili glad.

Ovaj iznimno rijetki poremećaj zove se hiperfagija i može rezultirati trajnim invaliditetom i ponekad čak dovesti do smrti. Svjetska zdravstvena organizacija nema pouzdan podatak koliko ljudi u svijetu pati od ‘sindroma nezasitne gladi’ (tzv. Prader-Willijev sindrom), no poznato je da uzrokuje nizak mišićni tonus, razvojna kašnjenja, kognitivne poremećaje i probleme u ponašanju. Usto se pacijenti žale na anksioznost i učestala depresivna raspoloženja zbog kojih gube volju za životom.

Koliko je problem ozbiljan dovoljno govori podatak da njegovatelji osoba s hiperfagijom lancima i lokotima moraju zaključavati hladnjake, moraju imati posebne brave na kuhinjskim ormarima i, također, paziti da u kantu za otpatke ne bacaju ostatke hrane, pogotovo ne kosti od piletine te trulo voće i povrće. Jer ljudi koji pate od ekstremnog apetita često jedu i ono što bi trebalo biti kompost!

Do nedavno, jedini tretman za liječenje hiperfagije bila je terapija hormonom rasta koja je pacijentima pomagala da ostanu vitkiji i viši te na taj način izbjegnu pretilost. No problem s nekontroliranim apetitom ostao je isti.

Međutim, za ove se nesretne ljude ovih dana pojavio tračak nade u lijeku Vykat XR, poboljšanoj verziji postojećeg lijeka diazoksid kolina s produljenim oslobađanjem, koji znatno ublažava neumoljivu glad i pacijentima vraća energiju i optimizam.

Od početka ispitivanja lijeka 2018. godine, neki od pacijenata počeli su živjeti samostalno, upisati se na fakultet i započeti posao – prekretnice koje su se nekada činile nemogućima. Jedan od tih pacijenata na kojima je ispitan lijek prije testiranja je za tri minuta mogao pojesti vrećicu žitnih pahuljica od dva kilograma.

Drugi je progutao svih deset smrznutih pizza iz pakiranja, jedva i trepnuvši. Nisu bili rijetki oni koji su jeli hranu za kućne ljubimce! Drugi su u potrazi za hranom skakali u kontejnere za smeće.

Kod pacijenata na kojima je testiran lijek Vykat XR znanstvenici su uočili da se znatno povećala njihova čista mišićna masa, usporedo se smanjila tjelesna masnoća, a i gustoća minerala u kostima zabilježila je solidan rast.

Lijek je, dakle, gotovo pa savršen. Od savršenstva ga dijeli samo cijena – 465 tisuća dolara godišnje!

Robot ima funkciju da se, ako osoba počne kliziti ili padati, automatski napušu mekani zračni jastuci koji se nalaze s bočnih strana te tako spriječe pad

Danas u svijetu živi 7,8 milijardi pripadnika starije životne dobi što čini 13% ukupne populacije. Većina tih osoba treba određenu pomoć druge osobe i to najčešće pri kretanju. Nažalost, nemaju svi ljudi dovoljna financijska sredstva da si priušte nekoga da o njima brine.

Kako bi pomogli stanovnicima starije životne dobi u Americi, inženjeri s Massachusetts Institute of Technology dizajnirali su i testirali mobilnog robota koji bi trebao pomoći starijim osobama.

Naime, radi se o robotu pod nazivom ‘E -BAR’, a napravljen je s ciljem da starijim osobama bude potpora pri kretanju i smanji mogućnost njihova pada, a samim time i ozljeda.

Robot se sastoji od teške baze koja može podnijeti težinu prosječnog čovjeka bez prevrtanja ili klizanja. Ima set višesmjernih kotača koji omogućuju robotu kretanje u bilo kojem smjeru bez okretanja, ako je potrebno.

E-BAR djeluje kao skup robotskih upravljača koji prati osobu straga. Korisnik može hodati samostalno ili se osloniti na robotove ručke za potporu koji su napravljene u obliku slova U. Robot koji se cijelo vrijeme kreće iza osobe može poduprijeti punu težinu osobe, te se ona na njega može osloniti pri izvedbi radnji kao što su saginjanje, uspravljanje, spuštanje ili podizanje.

Robot ima funkciju da se, ako osoba počne kliziti ili padati, automatski napušu mekani zračni jastuci koji se nalaze s bočnih strana te tako spriječe pad. Svaka funkcija kontrolira se putem joysticka.

Korištenjem kontrolera može se odrediti smjer kretanja robotskih ruku pri određenoj situaciji stoga osoba radnju može obaviti bez straha od potencijalne ozljede.

Ova inovativna tehnologija puno je sigurnija od uobičajenih pomagala za kretanje koja korisniku ne garantiraju 100% sigurnost pri obavljanju određenih radnji – zato što se osoba pri korištenju robota u svakom trenutku može sjesti u spravu, dok je s prednje strane potpuno slobodan prostor kako bi osoba samostalno mogla išetati iz robota što nudi dodatnu dozu mobilnosti kod korisnika.

Inovativni robot u budućnosti bi mogao postati nezamjenjiva asistivna tehnologija uz koju bi se osobe s invaliditetom i starije osobe mogle osjećati sigurnije, dok bi s druge strane mogli samostalnije obavljati stvari.

Tripofobija je intrigantan i kompleksan fenomen koji, iako nije službeno priznat kao fobija, kod mnogih ljudi izaziva stvarne i intenzivne reakcije

Tripofobija je pojam koji označava intenzivan osjećaj nelagode, tjeskobe ili čak gađenja pri pogledu na grupirane rupe, izbočine ili šupljine koje se često pojavljuju u prirodnim oblicima poput saća, sjemenki lotosa, koralja ili čak u nekim kožnim bolestima.

Iako nije službeno priznata kao mentalni poremećaj u dijagnostičkim priručnicima brojni ljudi diljem svijeta tvrde da doživljavaju snažne emocionalne i fizičke reakcije kad vide takve uzorke.

Tripofobija je relativno nov termin koji se prvi put počeo spominjati na internetu ranih 2000-ih, a širu pozornost javnosti privukla je 2009. godine nakon što su se pojavili prvi forumi i internetske zajednice posvećene toj pojavi. Sama riječ potječe od grčkih riječi ‘trypa’, što znači rupa, i ‘phobos’, što znači strah.

Iako se često koristi naziv ‘strah od rupa’, mnogi stručnjaci smatraju da se ne radi o pravom fobičnom strahu, već više o snažnom osjećaju gađenja koji može biti praćen osjećajem svrbeža, mučninom ili panikom.

Zanimljivo je da neka istraživanja sugeriraju kako tripofobija može imati evolucijske korijene. Naime, određeni uzorci koji izazivaju nelagodu kod osoba s tripofobijom nalikuju kožnim oboljenjima ili znakovima zaraznih bolesti, što bi moglo značiti da je riječ o instinktivnoj reakciji koja pomaže u izbjegavanju potencijalne prijetnje.

Osim toga, ti se uzorci ponekad uspoređuju i s izgledom otrovnih životinja, poput nekih vrsta zmija ili žaba, što dodatno podržava teoriju o biološkom podrijetlu ove nelagode.

Poznate osobe koje su javno izjavile da pate od tripofobije uključuju pjevačicu Sarah Paulson, glumicu Kendall Jenner te pop zvijezdu Billie Eilish, koja je čak rekla da je toliko osjetljiva na određene uzorke da joj slike s takvim motivima mogu izazvati napad panike.

Internet i društvene mreže dodatno su proširili svijest o tripofobiji, ali su također često izvor slika koje namjerno izazivaju nelagodu kod osjetljivih pojedinaca.

Iako ne postoji standardizirani medicinski tretman za tripofobiju, neki ljudi tvrde da im pomažu tehnike smanjenja anksioznosti, poput kognitivno-bihevioralne terapije, meditacije ili postupne izloženosti. No, za mnoge, izbjegavanje okidača ostaje najučinkovitiji način suočavanja.

Bez obzira na to je li riječ o prolaznoj nelagodi ili izraženijoj reakciji, tripofobija ostaje fascinantan primjer kako ljudski mozak reagira na vizualne podražaje, često na načine koji nisu posve logični, ali imaju duboke biološke ili psihološke korijene.