Connect with us

in MREŽA

ZAGREB Održan okrugli stol na temu asistivna tehnologija za gluhe i nagluhe osobe

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazano sedam osoba. Šest ih sjedi za stolom dok jedna osoba stoji i pokazuje nešto rukama. Iza osobe koja stoji nalazi se baner.
Foto: Borna Ferdo Vukojević

Doneseni su zaključci kako treba nastaviti djelovati u istom smjeru kako bi se dogodile pozitivne promjene u životima gluhih i nagluhih osoba

Jučer je u prostorima zagrebačke knjižnice Bogdana Ogrizovića, povodom tjedna gluhih i nagluhih osoba, održan okrugli stol na temu ‘Asistivna tehnologija za gluhe i nagluhe osobe’.

Program okruglog stola vodila je Marina Škrabalo, a panelisti su bili pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić, predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek, predsjednica SOIH-a Marica Mirić, doktorica, specijalistica otorinolaringologije i članica Udruge audiologa Ivana Marinac, dok je ispred Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo govorio doktor Tomislav Benjak, te pomoćnica ravnatelja hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Tea Strbad.

Svi oni bili su pozvani govoriti i tako pomoći u rješavanju problematike asistivne tehnologije u životu gluhih i nagluhih osoba kojima je ona prijeko potrebna, ali do nje, nažalost, ne mogu svi, a i oni koji mogu, na nju dugo čekaju.

Na okruglom stolu ‘Asistivna tehnologija za gluhe i nagluhe osobe’, panelisti su zajedno s auditorijem pokušli doći do nekih zajedničkih rješenja, na koji bi se način gluhim i nagluhim osobama olakšao pristup asistivnoj tehnologiji koja im život znači.

Prva je riječ dobila Marina Škrabalo koja je kazala kako je pitanje asistivne tehnologije za osobe s oštećenim sluhom životno pitanje i pitanje ostvarenja ljudskih prava.

Doktorica Marinac je s medicinske strane objasnila koji su to preduvjeti za uključivanje osoba s oštećenim sluhom u društvo.

– Ja nisam samo doktorica otorinolaringologije, član stručnog društva za audiologiju i fonijatriju, ja sam također i osoba oštećenog sluha. Stoga sam cjelokupno svoje školovanje bila također ovisna o asistivnoj tehnologiji. Asistivna tehnologija uključuje pužnice, slušne aparate i slično. Međutim, postoje ljudi koji zbog značajnog oštećenja sluha iste ne mogu koristiti. Nekome može pomoći slušni aparat, nekome pužnica, a nekome znakovni jezik. Stvar je u tome da, kako bismo osobu s oštećenim sluhom uključili u društvo, mora joj se moći omogućiti asistivna tehnologija.

HZZO iz godine u godinu spušta participaciju nabavke slušnih pomagala, ali i produžuje rok dobivanja novog slušnog pomagala. To je problem jer se osobe s oštećenjem sluha, ukoliko im se aparat pokvari ili im iz nekog razloga više ne paše, ne mogu nikome javiti za nabavku novog aparata prije isteka doznake. Takve osobe zbog toga ne mogu participirati u našem društvu.

Ukoliko ne pružimo osobama s oštećenjem sluha mogućnost da se mogu sporazumijevati s osobama zdravog sluha, mi im onda onemogućujemo inkluziju u društvo – istaknula je doktorica Marinac koja tvrdi da kao društvo moramo poraditi na tome da budemo otvorena uma za neka nova rješenja.

Predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek dotaknula se pravilnika o dobivanju asistivne tehnologije i kontradiktornosti koja je prisutna u sustavu kada je riječ o gluhim i nagluhim osobama.

– S obzirom na to da se rok uporabe pomagala iz godine u godinu povećava, točnije produžuje se vremenski rok kada osoba s oštećenjem sluha može dobiti novo pomagalo, to povećava barijere u komunikaciji i smanjuje dostupnost informacija nama gluhima. Isto tako sve gluhe i nagluhe osobe nisu ravnopravne. Ako postoje dvije osobe koje koriste različito pomagalo, jedna će osoba moći dobiti besplatno to pomagalo, dok će druga biti primorana svoje pomagalo platiti.

Nadalje, novi vibracijski ili svjetlosni alarm možemo dobiti svakih 10 godina, a mi ga koristimo svaki dan. Ako se uređaj pokvari, nikom ništa. Starije nagluhe osobe nemaju pravo na taj uređaj. To je prava diskriminacija. I oni imaju pravo na aktivan život u zajednici.

Također bih istaknula problem dostupnosti uređaja za bebe gluhim i nagluhim majkama. Majke koje su gluhe ili nagluhe ne mogu dobiti taj uređaj prije nego što se dijete rodi, a nakon rođenja još dva mjeseca moraju skupljati dokumentaciju za to dijete. Tih prvih dva mjeseca majka uopće ne može čuti plač svog djeteta.

Gluhe osobe mogu dobiti doznakom telefax, ali oni s njim ne mogu ni sa kim komunicirati. Predlažem da se ova stavka promijeni te da se poprate novije tehnologije. Gluhe i nagluhe osobe koriste video poziv kao način komunikacije, preko mobitela ili tableta. To bi svakako poboljšalo kvalitetu života gluhih i nagluhih osoba – istaknula je Vincek.

Marica Mirić kazala je kako se situacija za gluhe i nagluhe popravlja, ali i naglasila što bi se još trebalo promijeniti.

– Naš Savez gluhih razvio je jedan program koji će uistinu promijeniti živote i mladih i starijih gluhih, to je program Slavica koji je u suštini velika, velika podrška. Pravilnik je zastario i treba ga mijenjati.

Postoje veliki sustavi u kojima se osoba može registrirati pa tražiti podatke, gdje su posebno prikazani vizualni podaci da se osoba može snaći. Isto tako i u prijevoznim sredstvima. U Hrvatskoj to nije dostupno, to je to što želimo.

Mirić kaže kako gluhe i nagluhe osobe kod nas nisu pripremljene za krizne situacije. Naime, trebala bi postojati vidljiva oznaka da se radi o gluhoj osobi kako bi se istoj moglo pomoći ako se nađe u kriznoj situaciji.

– Mi moramo preko sustava ciljnih organizacija djelovati na državu, tako da ukazujemo na ono što je potrebno, na ono što osobama s oštećenjem sluha služi. Moramo pokušati osuvremeniti i javne površine, javne terminale, javna sredstva, kao i napraviti pametne kuće, da ih stavimo u neke centre izvrsnosti – kazala je Mirić.

Tomislav Benjak osvrnuo se na izradu interaktivnih karti za osobe oštećenog sluha.

– U Hrvatskoj je trenutno registrirano 19.200 osoba s oštećenjem sluha. Pomoću podataka koje imamo u sustavu HZJZ-a širimo priču, te pokazujemo da nismo samo zdravstvena ustanova nego zahvaljujući podatcima koje imamo u sustavu, radimo na unaprjeđenju kvalitete života osoba s invaliditetom. Trenutno radimo interaktivne karte sa sustavom civilne zaštite. One će koristiti podatke iz registra osoba s invaliditetom.

Civilna zaštita bi temeljem podataka iz registra točno znala na kojoj adresi živi osoba oštećena sluha i na taj način bi u slučaju kriznih stanja mogli pomoći toj osobi. To je jedan od aspekata u budućnosti kada ćemo, naravno, vrlo skoro podatke iz registra primjenjivati za tu potrebu.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo već skoro 10 godina radi na edukaciji zdravstvenih djelatnika o načinima ostvarivanja kontakata sa osobama s invaliditetom. Trenutno radimo na provedbi projekta Slavica. Zajedno sa Hrvatskim savezom gluhih organiziramo edukacije diljem Hrvatske unutar domova zdravlja gdje upoznajemo zdravstvene i nezdravstvene djelatnike sa ‘Slavicom’ i njezinim mogućnostima – istaknuo je Benjak iznijevši konkretne vidove pomoći gluhim osobama.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić referirao se na pomoć djeci s oštećenjem sluha.

– Govorimo o djeci s teškoćama u razvoju,  zato što su važni kao element rane intervencije. Mi znamo da su prve tri godine života zapravo najvažnije. Tada možemo najviše toga učiniti da bismo omogućili veću samostalnost djeteta. Zato nam je jako važna kvaliteta, dostupnost i trajnost slušnih pomagala koja postoje na tržištu.

Kad govorimo o slušnim aparatima, kao pomagalima, moramo znati da su neophodni za funkcioniranje gluhih i nagluhih osoba. Činjenica je da su pomagala s liste pomagala zastarjela, kao i da inovacije i asistivne moderne tehnologije našim korisnicima, nažalost, uvijek nisu dostupne.

Kao društvo moramo učiniti jedan dodatni iskorak. Mislim da moramo pojednostaviti procedure, te čuti mišljenje korisnika – zaključio je Jurišić.

Nakon pravobranitelja, riječ je dobila pročelnica zagrebačkog Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Lora Vidović koja je kazala kako je Grad Zagreb, kroz program unapređenja prava osoba s invaliditetom, spreman napraviti sve kako bi se poboljšala situacija kad su u pitanju gluhe i nagluhe osobe.

– Mogu najaviti unapređenje aplikacije ‘Pristupačni Zagreb’ koja uvelike može pomoći u prilagodbi gluhim i nagluhim osobama. U našem društvu uglavnom se priča o fizičkoj i arhitektonskoj pristupačnosti, a mi bismo htjeli napraviti iskorak u ostalim oblicima pristupačnosti – naglasila je Vidović.

Doktorica Strbad za kraj je objasnila na koji način pomagala dolaze na listu HZZO-a te koje je procedure potrebno provesti kako bi se to ostvarilo.

Pred kraj rasprave, riječ je dana i publici koja je također iznijela neke od problema s kojima se susreću kao osobe oštećenog sluha.

Pri završetku okruglog stola doneseni su zaključci kako treba nastaviti djelovati u istom smjeru kako bi se dogodile pozitivne promjene u životima gluhih i nagluhih osoba.

in MREŽA

SISAK Monodrama s novim pogledom na autizam

Objavljeno

/

Foto: arhiva

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest

Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.

Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom  ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.

Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.

Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.

Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.

Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.

S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati  pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom,  u vremenu od 9 do 15 sati.  Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).

Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije  predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).

Nakon  predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.

Nastavite čitati

in MREŽA

CeDePe Zagreb i Udruga Spektar pokreću hvalevrijedan projekt

Objavljeno

/

Foto: arhiva

Projekt SPONA ima za cilj uspostaviti održiv model tranzicijske podrške osobama s invaliditetom u prijelazu prema odraslom životu

CeDePe Zagreb i Udruga Spektar pokreću novi projekt kojim se pokušava postići da osobe s invaliditetom dobiju podršku u razdoblju tranzicije između edukacije odnosno radnog osposobljavanja i prelaska u odrasli život.

Projekt SPONA provode dvije udruge koje imaju dugogodišnje iskustvo u pružanju socijalnih usluga osobama s invaliditetom. Ovaj projekt provodit će se na području Zagreba i Splita u trajanju od 36 mjeseci.

 Zahvaljujući njihovom iskustvu kroz projektne aktivnosti nastoje pružiti podršku odraslim osobama s invaliditetom koje izlaze iz institucionalne skrbi nakon navršene 21. godine života te u prelasku između sustava, ostaju bez kontinuirane koordinirane individualne podrške bez koje nisu navikli funkcionirati, te ‘padaju’ na brigu svojim roditeljima i svojim bližnjima.

Upravo takve okolnosti povećavaju rizik od socijalne isključenosti, gubitak stečenih vještina, izolacije iz društva, te rizik od ponovnog vraćanja pod brigu institucionalne skrbi.

Projekt SPONA se provodi kako se takav scenarij ne bi dogodio. Naime, projekt kroz strukturirani model procjene, razvoja i usmjeravanja korisnika prema adekvatnim oblicima podrške u zajednici, pokušava spriječiti nastanak navedenih problema.

Kako bi se korisnike ne bi ostavilo bez adekvatne podrške pri velikoj promjeni u tranzciji u život odraslih, projekt SPONA ima za cilj uspostaviti održiv i prenosiv model tranzicijske podrške osobama s invaliditetom u prijelazu prema odraslom životu.

U sklopu projekta osigurat će se individualizirana stručna procjena korisnika, izrada plana podrške za korisnika, razvoj njegovih funkcionalnih i socijalnih vještina, te će korisnik dobiti završno stručno mišljenje sa smjernicama za daljnje uključivanje u sustav socijalnih usluga, zapošljavanje ili druge oblike podrške.

Planirano je pružanje podrške za 120 korisnika, po 60 u svakom gradu. Svake godine planira se uvesti 40 novih korisnika u projekt. (po 20 u svakom gradu).

Posebna inovacija projekta je razvoj i primjena senzorne integracije za odrasle osobe s invaliditetom, razvijene u suradnji sa Zdravstvenim veleučilištem Zagreb, čime se dodatno unaprjeđuje kvaliteta procjene, samoregulacije i svakodnevnog funkcioniranja korisnika.

Projekt će funkcionirati na temelju šest područja rada u kojima će se raditi s korisnicima – stručna procjena i individualni plan, aktivnosti svakodnevnog života, senzorna integracija, samozastupanje, slobodno vrijeme i socijalna participacija, te AT-AAC podrška.

Korisnici će u sklopu svake radne cjeline proći deset radionica koje će uključivati pojedine aktivnosti.

Što se tiče senzorne integracije ona će obuhvaćati samoregulaciju, senzoričku obradu i pripremu korisnika za sudjelovanje. Kroz radionice u cjelini aktivnosti svakodnevnog života sudionici će naučiti kako si organizirati dan, učit će se samostalnosti i stjecanju routine.  Što se tiče AT-AAC radionice korisnici će se učiti komunikaciji, korištenju  asistivne tehnologije, te učiti o digitalnoj podršci.

Isto tako, kroz kreativne i slobodne aktivnosti korisnici će se učiti izražavanju, korištenju slobodnog vremena, te će se raditi na socijalnoj uključenosti korisnika.

Konačno, kroz radionice samozastupanja korisnici će razvijati komunikacijske i socijalne vještine te će se učiti donošenju odluka.

Po završetku ciklusa radionica radi se procjena funkcionalnih sposobnosti, analiza napretka, procjena razine samostalnosti korisnika, radi se senzorički profil i preporuke, te se daju smjernice za daljnje uključivanje u adekvatne oblike podrške.

Inače, projekt uključuje suradnju sa sustavom, a u to ulazi identifikacija korisnika, preporuka za uključivanje, razmjenu relevantnih informacija i planiranje kontinuiteta podrške.


Nastavite čitati

in MREŽA

Udruga ANA imala tjedan pun hvale vrijednih aktivnosti

Objavljeno

/

Slika prikazuje dječji kreativni rad.
Foto: Udruga ANA

Bio je ovo tjedan podrške u učenju, zavičajnih priča i radionica o tradiciji, kreativnih radionica i još mnogo čega poučnog

ANA -Udruga za pomoć djeci i obiteljima proteklog je tjedna imala aktivnosti diljem lijepe naše. Kroz ovaj tjedan bilo je kreativnih radionica u Matuljima, zavičajne priče u Novalji, radionice o tradiciji u Koprivnici, te podrške u učenju u Splitu i Ludbregu. Cilj je bio pružiti djeci prostor za učenje, stvaranje, razvoj i osjećaj pripadnosti

U Matuljima su djeca zaronila u  kroz kreativnu radionica za djecu pod nazivom ‘Morski svijet’, Djecu su radila radove od raznih materijala na temu mora. Tu su se mogle naći šarene ribice, hobotnice i drugi razni morski motivi. Svaki je crtež bio jedinstven i poseban na svoj način, a djeca su na kreativan i zanimljiv način kreirali jedinstveni morski svijet razvijajući svoju kreativnost i maštu. Pokazujući međusobno radove, razmjenjivali su ideje razvijali su suradnju, te osjećaj pripadnosti i sigurnosti.

Vrijednost radionica prepoznala je i Općina Matulji koja je cijeloj ovoj kreativnoj priči dala podršku.

-Radionice poput ove imaju veliku vrijednost jer djeci omogućuju da kroz igru i kreativnost razvijaju maštu, samopouzdanje i osjećaj zajedništva. Djeca su prirodno znatiželjna i kreativna, a kada im damo prostor za stvaranje, nastaju prekrasni radovi i još ljepši trenuci. Posebno nas raduje vidjeti koliko su djeca bila posvećena i ponosna na ono što su izradila. Od srca zahvaljujemo Općini Matulji na podršci programu i na tome što prepoznaje koliko su aktivnosti za djecu važne za svaku zajednicu – istaknula je predsjednica Udruge Ana, Ana Duga.

Protekli tjedan u Novalji bio je ispunjen ponavljanjem školskog gradiva, taman da djeca utvrde gradivo prije kraja školske godine. Posebno zanimanje učenika privukla je radionica pod nazivom ‘Paška Atlantida’, gdje su djeca nakon čitanja priče o njihovom kraju, razmjenjivala dojmove o tome kako je grad nekada izgledao. Kroz likovni dio radionica djeca su razvijala svoju kreativnost, crtajući podvodni grad bojama i flomasterima. Kroz ove radionice djeca su razvijala interes za povijest i geografiju te se dublje povezivali sa svojim krajem.

U Splitu su održane dvoje aktivnosti. Jedna aktivnost odvijala se pod nazivom ‘Dajmo im šansu’. Kroz taj program djeca su dobila toplu podršku u učenju van školskog sustava. Za djecu to znači bolje razumijevanje školskog gradiva, manje stresa, više samopouzdanja i zdraviji odnos prema učenju.

Kroz ovakav rad djeca ne dobivaju samo odgovore na zadatke nego i vrijeme da razmisle na koji način da do njega dođu. Izvaninstitucionalna podrška zato ima veliku važnost jer otvara prostor u kojem dijete može učiti svojim tempom, pitati bez srama i razvijati sigurnost bez pritiska. Dodajmo kako su podršku u učenju dobila i djeca u Ludbregu.

Druga aktivnost održana u Splitu je radionica pod nazivom ‘Sedam Kaštela’ kroz koju su djeca kroz priču, razgovor i likovni rad upoznala svih sedam Kaštela.

U Koprivnici pak, su djeca sudjelovala u kreativno-edukativnoj radionici ‘Tradicija naših starih kroz dječje oči’ gdje su kroz druženje i crtanje spoznali kako su živjeli naši djedovi i bake.

Osim svih ovih aktivnosti, predsjednica Udruge ANA preuzela je ugovor u Gradu Sisku kojim se potvrđuje suradnja s Gradom Siskom gdje će se ovakve edukativne aktivnosti odvijati u budućnosti.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu