Poveži se s nama

in MREŽA

ZAGREB Održan okrugli stol na temu asistivna tehnologija za gluhe i nagluhe osobe

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazano sedam osoba. Šest ih sjedi za stolom dok jedna osoba stoji i pokazuje nešto rukama. Iza osobe koja stoji nalazi se baner.
Foto: Borna Ferdo Vukojević

Doneseni su zaključci kako treba nastaviti djelovati u istom smjeru kako bi se dogodile pozitivne promjene u životima gluhih i nagluhih osoba

Jučer je u prostorima zagrebačke knjižnice Bogdana Ogrizovića, povodom tjedna gluhih i nagluhih osoba, održan okrugli stol na temu ‘Asistivna tehnologija za gluhe i nagluhe osobe’.

Program okruglog stola vodila je Marina Škrabalo, a panelisti su bili pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić, predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek, predsjednica SOIH-a Marica Mirić, doktorica, specijalistica otorinolaringologije i članica Udruge audiologa Ivana Marinac, dok je ispred Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo govorio doktor Tomislav Benjak, te pomoćnica ravnatelja hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Tea Strbad.

Svi oni bili su pozvani govoriti i tako pomoći u rješavanju problematike asistivne tehnologije u životu gluhih i nagluhih osoba kojima je ona prijeko potrebna, ali do nje, nažalost, ne mogu svi, a i oni koji mogu, na nju dugo čekaju.

Na okruglom stolu ‘Asistivna tehnologija za gluhe i nagluhe osobe’, panelisti su zajedno s auditorijem pokušli doći do nekih zajedničkih rješenja, na koji bi se način gluhim i nagluhim osobama olakšao pristup asistivnoj tehnologiji koja im život znači.

Prva je riječ dobila Marina Škrabalo koja je kazala kako je pitanje asistivne tehnologije za osobe s oštećenim sluhom životno pitanje i pitanje ostvarenja ljudskih prava.

Doktorica Marinac je s medicinske strane objasnila koji su to preduvjeti za uključivanje osoba s oštećenim sluhom u društvo.

– Ja nisam samo doktorica otorinolaringologije, član stručnog društva za audiologiju i fonijatriju, ja sam također i osoba oštećenog sluha. Stoga sam cjelokupno svoje školovanje bila također ovisna o asistivnoj tehnologiji. Asistivna tehnologija uključuje pužnice, slušne aparate i slično. Međutim, postoje ljudi koji zbog značajnog oštećenja sluha iste ne mogu koristiti. Nekome može pomoći slušni aparat, nekome pužnica, a nekome znakovni jezik. Stvar je u tome da, kako bismo osobu s oštećenim sluhom uključili u društvo, mora joj se moći omogućiti asistivna tehnologija.

HZZO iz godine u godinu spušta participaciju nabavke slušnih pomagala, ali i produžuje rok dobivanja novog slušnog pomagala. To je problem jer se osobe s oštećenjem sluha, ukoliko im se aparat pokvari ili im iz nekog razloga više ne paše, ne mogu nikome javiti za nabavku novog aparata prije isteka doznake. Takve osobe zbog toga ne mogu participirati u našem društvu.

Ukoliko ne pružimo osobama s oštećenjem sluha mogućnost da se mogu sporazumijevati s osobama zdravog sluha, mi im onda onemogućujemo inkluziju u društvo – istaknula je doktorica Marinac koja tvrdi da kao društvo moramo poraditi na tome da budemo otvorena uma za neka nova rješenja.

Predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek dotaknula se pravilnika o dobivanju asistivne tehnologije i kontradiktornosti koja je prisutna u sustavu kada je riječ o gluhim i nagluhim osobama.

– S obzirom na to da se rok uporabe pomagala iz godine u godinu povećava, točnije produžuje se vremenski rok kada osoba s oštećenjem sluha može dobiti novo pomagalo, to povećava barijere u komunikaciji i smanjuje dostupnost informacija nama gluhima. Isto tako sve gluhe i nagluhe osobe nisu ravnopravne. Ako postoje dvije osobe koje koriste različito pomagalo, jedna će osoba moći dobiti besplatno to pomagalo, dok će druga biti primorana svoje pomagalo platiti.

Nadalje, novi vibracijski ili svjetlosni alarm možemo dobiti svakih 10 godina, a mi ga koristimo svaki dan. Ako se uređaj pokvari, nikom ništa. Starije nagluhe osobe nemaju pravo na taj uređaj. To je prava diskriminacija. I oni imaju pravo na aktivan život u zajednici.

Također bih istaknula problem dostupnosti uređaja za bebe gluhim i nagluhim majkama. Majke koje su gluhe ili nagluhe ne mogu dobiti taj uređaj prije nego što se dijete rodi, a nakon rođenja još dva mjeseca moraju skupljati dokumentaciju za to dijete. Tih prvih dva mjeseca majka uopće ne može čuti plač svog djeteta.

Gluhe osobe mogu dobiti doznakom telefax, ali oni s njim ne mogu ni sa kim komunicirati. Predlažem da se ova stavka promijeni te da se poprate novije tehnologije. Gluhe i nagluhe osobe koriste video poziv kao način komunikacije, preko mobitela ili tableta. To bi svakako poboljšalo kvalitetu života gluhih i nagluhih osoba – istaknula je Vincek.

Marica Mirić kazala je kako se situacija za gluhe i nagluhe popravlja, ali i naglasila što bi se još trebalo promijeniti.

– Naš Savez gluhih razvio je jedan program koji će uistinu promijeniti živote i mladih i starijih gluhih, to je program Slavica koji je u suštini velika, velika podrška. Pravilnik je zastario i treba ga mijenjati.

Postoje veliki sustavi u kojima se osoba može registrirati pa tražiti podatke, gdje su posebno prikazani vizualni podaci da se osoba može snaći. Isto tako i u prijevoznim sredstvima. U Hrvatskoj to nije dostupno, to je to što želimo.

Mirić kaže kako gluhe i nagluhe osobe kod nas nisu pripremljene za krizne situacije. Naime, trebala bi postojati vidljiva oznaka da se radi o gluhoj osobi kako bi se istoj moglo pomoći ako se nađe u kriznoj situaciji.

– Mi moramo preko sustava ciljnih organizacija djelovati na državu, tako da ukazujemo na ono što je potrebno, na ono što osobama s oštećenjem sluha služi. Moramo pokušati osuvremeniti i javne površine, javne terminale, javna sredstva, kao i napraviti pametne kuće, da ih stavimo u neke centre izvrsnosti – kazala je Mirić.

Tomislav Benjak osvrnuo se na izradu interaktivnih karti za osobe oštećenog sluha.

– U Hrvatskoj je trenutno registrirano 19.200 osoba s oštećenjem sluha. Pomoću podataka koje imamo u sustavu HZJZ-a širimo priču, te pokazujemo da nismo samo zdravstvena ustanova nego zahvaljujući podatcima koje imamo u sustavu, radimo na unaprjeđenju kvalitete života osoba s invaliditetom. Trenutno radimo interaktivne karte sa sustavom civilne zaštite. One će koristiti podatke iz registra osoba s invaliditetom.

Civilna zaštita bi temeljem podataka iz registra točno znala na kojoj adresi živi osoba oštećena sluha i na taj način bi u slučaju kriznih stanja mogli pomoći toj osobi. To je jedan od aspekata u budućnosti kada ćemo, naravno, vrlo skoro podatke iz registra primjenjivati za tu potrebu.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo već skoro 10 godina radi na edukaciji zdravstvenih djelatnika o načinima ostvarivanja kontakata sa osobama s invaliditetom. Trenutno radimo na provedbi projekta Slavica. Zajedno sa Hrvatskim savezom gluhih organiziramo edukacije diljem Hrvatske unutar domova zdravlja gdje upoznajemo zdravstvene i nezdravstvene djelatnike sa ‘Slavicom’ i njezinim mogućnostima – istaknuo je Benjak iznijevši konkretne vidove pomoći gluhim osobama.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić referirao se na pomoć djeci s oštećenjem sluha.

– Govorimo o djeci s teškoćama u razvoju,  zato što su važni kao element rane intervencije. Mi znamo da su prve tri godine života zapravo najvažnije. Tada možemo najviše toga učiniti da bismo omogućili veću samostalnost djeteta. Zato nam je jako važna kvaliteta, dostupnost i trajnost slušnih pomagala koja postoje na tržištu.

Kad govorimo o slušnim aparatima, kao pomagalima, moramo znati da su neophodni za funkcioniranje gluhih i nagluhih osoba. Činjenica je da su pomagala s liste pomagala zastarjela, kao i da inovacije i asistivne moderne tehnologije našim korisnicima, nažalost, uvijek nisu dostupne.

Kao društvo moramo učiniti jedan dodatni iskorak. Mislim da moramo pojednostaviti procedure, te čuti mišljenje korisnika – zaključio je Jurišić.

Nakon pravobranitelja, riječ je dobila pročelnica zagrebačkog Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Lora Vidović koja je kazala kako je Grad Zagreb, kroz program unapređenja prava osoba s invaliditetom, spreman napraviti sve kako bi se poboljšala situacija kad su u pitanju gluhe i nagluhe osobe.

– Mogu najaviti unapređenje aplikacije ‘Pristupačni Zagreb’ koja uvelike može pomoći u prilagodbi gluhim i nagluhim osobama. U našem društvu uglavnom se priča o fizičkoj i arhitektonskoj pristupačnosti, a mi bismo htjeli napraviti iskorak u ostalim oblicima pristupačnosti – naglasila je Vidović.

Doktorica Strbad za kraj je objasnila na koji način pomagala dolaze na listu HZZO-a te koje je procedure potrebno provesti kako bi se to ostvarilo.

Pred kraj rasprave, riječ je dana i publici koja je također iznijela neke od problema s kojima se susreću kao osobe oštećenog sluha.

Pri završetku okruglog stola doneseni su zaključci kako treba nastaviti djelovati u istom smjeru kako bi se dogodile pozitivne promjene u životima gluhih i nagluhih osoba.

in MREŽA

INTERVJU, MAJA ERGOVIĆ RAVANČIĆ Autorica knjige ‘Downov sindrom i prehrana’

Objavljeno

/

Na fotografiji se nalaze majka i kćer, koje su blisko zagrljene i nasmijane. Djevojčica ima dugu smeđu kosu s ukosnicom i nosi šareni džemper žuto-ružičastih tonova. U rukama drži knjigu na kojoj piše "Downov sindrom i prehrana", a na naslovnici je fotografija djevojčice. Majka ima dugu smeđu kosu, nosi tamnu majicu i prsten na ruci, s blagim osmijehom na licu. Pozadina je neutralna sivo-zelene boje, a cijela scena odiše toplinom i ljubavlju.
Foto: Maja Ergović Ravančić

Knjiga ‘Downov sindrom i prehrana’ namijenjena je roditeljima osoba s Downovim sindromom, udrugama, školama, centrima za ranu intervenciju i rehabilitaciju, centrima za odgoj obrazovanje, fakultetima i svima onima koji su na posredan ili neposredan način uključeni u život osoba s Downovim sindromom

Poslušaj članak
Poštovana Maja, najprije se ukratko predstavite čitateljima In Portala.

– Lijep pozdrav svim čitateljima In Portala. Stanujem u Požegi gdje sam i zaposlena na Fakultetu turizma i ruralnog razvoja na radnom mjestu docenta. U visokom obrazovanju i znanosti radim 17 godina u području biotehničkih znanosti, polju prehrambena tehnologija. Po struci sam prehrambeni tehnolog, a po akademskom stupnju doktor znanosti. Kroz višegodišnje radno iskustvo objavila sam stotinjak znanstvenih i stručnih publikacija u svojstvu autora ili koautora, sudjelovala na brojnim međunarodnim znanstvenim i stručnim konferencijama, stručnim usavršavanjima i projektima. Supruga sam i majka dviju djevojčica, devetogodišnje Laure i šestogodišnje Lucije koja ima Downov sindrom. Za sebe mogu reći da sam kreativna i jako cijenim iskrenost kao ljudsku osobinu. Volim gledati na svijet oko sebe kao mjesto boljih i većih mogućnosti za sve ljude.

Kako je nastala ideja da napišete knjigu o prehrani osoba s Down sindromom i je li prva u Hrvatskoj?

– Kao što sam već spomenula, prije 6 godina stigla nam je u obitelj Lucija kao veliko iznenađenje s obzirom na to da smo po rođenju saznali da ima Downov sindrom. Mislim da su čak i ti prvi dani postali dani začetka ideje da postoji potreba za nekakvim priručnikom koji će roditelje djece s Downom moći usmjeriti u sve specifičnosti, ali i ohrabriti da će sve biti u redu. Kada dođe dijete s Downovim sindromom na svijet, prvi osjećaj, vjerujem velike većine roditelja, je strah od neznanja i suočavanja s mnoštvom vrlo negativnih prognoza i predviđanja za djecu s Downovim sindromom koja su dostupna putem internetskih tražilica.

Kako imam iskustva i mogućnosti pretraživanja različitih znanstvenih baza podataka u kojima su dostupna znanstvena istraživanja i njihovi rezultati, od prvih dana sam krenula čitati kako bih samu sebe ohrabrila i saznala što više informacija o svojem djetetu da joj život učinim boljim i lakšim u što većoj mjeri. Biti roditelj djeteta s teškoćama podrazumijeva da treba ispitati sve mogućnosti za njihov napredak, realno odvojiti korisno od nekorisnog za svoje dijete u mnoštvu tretmana, terapija i zahvata te uhvatiti životni pravac koji je individualan za svako dijete i roditelja. S obzirom na to da prehrana može bitno utjecati na razvoj djeteta, te cjelokupan život, uvidjela sam da se tome ne pridaje velika pozornost kada su u pitanju djeca s teškoćama u razvoju. Tako da se ideja nametnula sama po sebi, spontano i vrlo jasno. Knjiga Downov sindrom i prehrana je prva kao takva ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Postoje mnoge publikacije o različitim temama vezanim uz Downov sindrom, ali posebnost ove knjige je što sam kao roditelj i stručnjak spojila saznanja i pretočila ih u poglavlja za koja vjerujem da mogu koristiti roditeljima i stručnjacima.

Recite nam koje su to specifičnosti u prehrani osoba s Downovim sindromom?

– Višak jednog kromosoma u svakoj stanici osoba s Downovim sindromom uzrokuje određene različitosti u odnosu na osobe koje imaju 46 kromosoma. Tu je važno naglasiti da su različitosti koje nastaju individualne i nikako se ne odnose na sve osobe s Downovim sindromom. Stoga je nemoguće predvidjeti budućnost niti jednog novorođenčeta s Downovim sindromom, kao niti tijek njegova razvoja i intelektualnih sposobnosti. Pravilna prehrana ima utjecaj kako na zdravstveno stanje, tako i na podizanje kvalitete života kod osoba s Downovim sindromom u cijelosti s obzirom na to da utječe na razvoj kognitivnih, socijalnih, intelektualnih, motoričkih i ostalih vještina. Stoga je neophodno usmjeriti pažnju na formiranje pravilnih obrazaca u hranjenju i prehrani od najranije dobi.

Dojenačka faza često zna biti izazovna za roditelje zbog smanjenog mišićnog tonusa, mogućnosti prisutnosti refluksa, smanjene motoričke razvijenosti koja otežava sisanje te mogućih različitih pridruženih zdravstvenih stanja koja utječu na hranjenje (srčane greške, gastrointestinalne poteškoće i drugo). Također, uvođenje novih namirnica u djetetovu prehranu za roditelje može biti stresno razdoblje za koje je potrebno strpljenje i upornost, s obzirom na to da djeca s Downovim sindromom često imaju teškoće senzorne integracije što rezultira odbijanjem određene hrane. Često se djetetovo nepreferiranje određenih okusa, tekstura i načina serviranja smatra hirovitošću, ponašanjem koje treba spriječiti, ali promišljanjem o razlozima koji mogu uzrokovati takvo ponašanje može dovesti do važnih spoznaja kako djetetu pomoći da prihvati određenu hranu koja će biti korisna za njegovo zdravlje, kognitivni i tjelesni razvoj.

Praćenjem određenih dobnih skupina djece i odraslih mnogobrojnim znanstvenim istraživanjima, utvrđeno je kako osobe s Downovim sindromom imaju snižen bazalni metabolizam u odnosu na osobe iste dobi bez sindroma. Rezultat je to različite tjelesne distribucije masnog tkiva, prisutnosti sniženog mišićnog tonusa te nižeg rasta. Zbog toga se osobama s Downovim sindromom preporučuje manji ukupni energijski unos nego općoj populaciji, odnosno individualizirani plan prehrane koji će zadovoljiti nutritivne i energijske potrebe. Osobama s Downovim sindromom višak kromosoma može u manjoj ili većoj mjeri utjecati na rad metabolizma što može dovesti do deficita određenih vitamina i minerala, najčešće vitamina B12, folne kiseline, vitamina D3, željeza, cinka, selena i joda.

Povećana tjelesna masa i pretilost je česta pojava kod osoba s Downovim sindromom, posebice u odrasloj dobi, zbog čega se povećava rizik od opstruktivne apneje u snu, dislipidemije, inzulinske rezistencije, šećerne bolesti tipa 2, brojnih ortopedskih poteškoća i otežanog kretanja. Međutim, to je stanje koje je moguće prevenirati razvijanjem svijesti o važnosti održavanja normalne tjelesne mase, kako kod djece s Downovim sindromom, tako i kod njihovih roditelja i svih osoba uključenih u njihov život.

Djeca s Downovim sindromom imaju povećani rizik od razvoja celijakije i bolesti štitnjače, najčešće hipotireoze, zbog čega je cijeli život nužna pojačana kontrola. Zbog hipotonije, uobičajeni su problemi s probavnim sustavom poput gastroezofagealne refluksne bolesti i konstipacije. s obzirom na to da narušena funkcionalnost probavnog sustava može značajno narušiti kvalitetu života, nužna je prilagodba prehrane kako bi iskorištenje hranjivih tvari bilo što veće.

Utvrđeno je kako osobe s Downovim sindromom imaju povećani oksidacijski stres u organizmu, odnosno prekomjerno stvaranje slobodnih radikala zbog nesrazmjera endogenih enzima koji djeluju kao antioksidansi. Zbog toga je nužna kontinuirana prisutnost namirnica koje imaju snažnu antioksidativnu aktivnost poput različito obojenog voća i povrća, mahunarki, cjelovitih žitarica, sjemenki i orašastih plodova.

Kako ljudi mogu nabaviti knjigu i kome je ona namijenjena?

– Knjiga je dostupna za narudžbu putem internetske prodaje različitih knjižara, ali i u fizičkim prodavaonicama knjiga te će za neko vrijeme biti dostupna i u knjižnicama. Namijenjena je roditeljima i stručnjacima koji rade s djecom i odraslima s Downovim sindromom te stručnjacima u zdravstvu, studentima i svima kojima su potrebne informacije o ovoj tematici.

Predstavite nam i tim koji je s vama radio na knjizi.

– Ova knjiga ima za mene posebnu vrijednost s obzirom na to da se u njoj nalaze fotografije 35 djece s Downovim sindromom iz cijele Hrvatske koje su roditelji nesebično ustupili i od srca im zahvaljujem na tome. Tim Medicinske naklade pod vodstvom Anđe Raič svojom stručnošću pružio je izuzetnu podršku u cjelokupnom procesu obrade rukopisa, grafičkog oblikovanja, izdavanja i tiskanja. Izdanje knjige je također potvrdio Senat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku čime knjiga dobiva akademski značaj. Recenzirala su je dva vrhunska stručnjaka: Jadranke Vraneković, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci sa Zavoda za medicinsku biologiju i genetiku te renomiranog stručnjaka iz nutricionizma Midhata Jašića s Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Fotografija moje kćeri na naslovnici zasluga je kolege Josipa Mesića s Fakulteta turizma i ruralnog razvoja u Požegi zbog čega sam mu izuzetno zahvalna jer je uspio učiniti knjigu još posebnijom.

Nastavi čitati

in MREŽA

Preminuo Janko Ehrlich-Zdvořák, pionir prava osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Na fotografiji se nalazi osoba koja sjedi u invalidskim kolicima. Osoba nosi crveni džemper i bež hlače te drži lulu u ruci. U pozadini se vidi polica s knjigama, a desno od osobe nalazi se stol prekriven čipkastim stolnjakom na kojem je postavljena lampa. Prostorija je osvijetljena toplim svjetlom, što stvara ugodnu atmosferu. Na zidu iza osobe nalaze se slike i ukrasi.
Foto: Zajednica spinalno ozlijeđenih

Janko je cijeli svoj život posvetio pomaganju drugima, nesebično ulažući vrijeme i energiju kako bi poboljšao kvalitetu života osoba s invaliditetom. Njegova predanost ovom cilju proizašla je iz osobnog iskustva – njegov životni put promijenio je nesretan skok na glavu u jezero Jarun 1982. godine, kada je imao samo 17 godina

Poslušaj članak

Zajednica spinalno ozlijeđenih obavijestila je javnost da je Janko Ehrlich-Zdvořák, osnivač Zajednice spinalno ozlijeđenih (SOZ) i Hrvatskih udruga paraplegičara i tetraplegičara (HUPT) te dugogodišnji predsjednik SOZ-a, preminuo nakon duge i teške bolesti.

– Janko je bio bliski suradnik prve predsjednice HUPT-a Mande Knežević i zajedno s njom postavio temelje HUPT-a kao krovne udruge paraplegičara i tetraplegičara u Hrvatskoj, SOZ-a kao lokalne udruge te Europske federacije spinalno ozlijeđenih (ESCIF). Bio je predan borbi za uvođenje principa neovisnog življenja za osobe s invaliditetom, čvrsto vjerujući da svaka osoba s invaliditetom mora imati pravo na vlastiti izbor i kontrolu nad svojim životom – istaknuli su iz Zajednice spinalno ozlijeđenih.

Janko je cijeli svoj život posvetio pomaganju drugima, nesebično ulažući vrijeme i energiju kako bi poboljšao kvalitetu života osoba s invaliditetom. Njegova predanost ovom cilju proizašla je iz osobnog iskustva – njegov životni put promijenio je nesretan skok na glavu u jezero Jarun 1982. godine, kada je imao samo 17 godina.

Unatoč izazovima, Janko je 1992. godine stekao magistarsku diplomu iz povijesti umjetnosti i poljskog jezika na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon studija postao je predsjednik Zajednice spinalno ozlijeđenih Zagreb, organizacije koja okuplja nekoliko stotina članova. Kao predsjednik, neumorno je radio na prikupljanju sredstava za projekte zajednice, surađivao s državnim i lokalnim vlastima te promovirao ustavna prava na slobodno kretanje, obrazovanje, rad i sudjelovanje u svim aspektima društvenog života.

Njegovi suradnici i prijatelji pamte ga kao istinskog volontera i aktivista, čovjeka koji je vjerovao u svoju misiju i svakodnevno je ostvarivao.

– Bio je to čovjek koji je najveći dio svog života poklonio nama – naglasili su iz Zajednice spinalno ozlijeđenih.

Jankov doprinos zajednici ostat će trajno zapisan u povijesti borbe za prava osoba s invaliditetom.

Nastavi čitati

Civilno društvo

Banke hrane u Hrvatskoj – rješenje za pomoć potrebitima

Objavljeno

/

Na fotografiji se nalazi osoba koja nosi crveni prsluk s bijelim križem i natpisom "VOLONTER" na njemu. Osoba stoji ispred metalnih polica koje su ispunjene raznim prehrambenim proizvodima. Na policama se nalaze paketi tjestenine, ulja, konzervirane hrane i drugih osnovnih namirnica. Osoba drži paket hrane u ruci i izgleda kao da organizira ili pregledava zalihe. U pozadini se vidi više polica sličnog sadržaja. Fotografija prikazuje skladište hrane, vjerojatno povezano s humanitarnom organizacijom ili bankom hrane, što je zanimljivo jer pokazuje rad volontera u pružanju pomoći zajednici.
Foto: Hrvatski Crveni križ

Banke hrane imaju ključnu ulogu u podizanju svijesti o siromaštvu i gladi, kao i o važnosti solidarnosti i zajedništva. Svaka donacija sprečava bacanje hrane i pruža dostojanstvenu podršku potrebitima

Poslušaj članak

Kako bi se potaknulo doniranje hrane i smanjilo njezino bacanje, u Hrvatskoj su otvorene Banke hrane. Trenutno ih je devet, a osam ih vode društva Crvenoga križa: Zagreb, Osijek, Karlovac, Koprivnica, Virovitica, Požega, Čakovec te Krapinsko-zagorska županija.

Banke hrane su organizacije koje omogućuju prikupljanje i distribuciju hrane osobama u potrebi. Njihovo djelovanje uključuje suradnju s donatorima, upravljanje informacijskim sustavom za donacije, promociju doniranja hrane te koordinaciju distribucije. Donatori, poput proizvođača i trgovačkih lanaca, doniraju viškove hrane koji se zatim distribuiraju putem sustava Crvenoga križa. Ove aktivnosti ne samo da pomažu socijalno ugroženim skupinama, već i pridonose smanjenju otpada i promoviranju održivog upravljanja resursima.

Prva Banka hrane u Hrvatskoj otvorena je prije više od godinu dana u Zagrebu, pri Gradskom društvu Crvenoga križa Zagreb.

– Banka hrane je nadogradnja našeg postojećeg sustava Socijalnog dućana. Od otvaranja Banke hrane do danas prikupljeno je 225.641,57 kg hrane i neprehrambenih proizvoda, ukupne vrijednosti 616.892,72 eura. Trenutno skrbimo o 675 korisnika, odnosno 376 kućanstava. Paketi hrane korisnicima se dodjeljuju mjesečno, prema prethodno upućenom pozivu – pojasnio je Petar Penava, ravnatelj zagrebačkog Crvenog križa.

Banku hrane vodi i Gradsko društvo Crvenoga križa Osijek. Ravnateljica Martina Hećimović ističe kako su iskustva u prvih devet mjeseci rada pozitivna.

– Svijest o važnosti sprečavanja bacanja hrane i njenog doniranja još nije dovoljno raširena, no centralizirani sustav Banke hrane poboljšao je komunikaciju između donatora i posrednika, omogućio bolje usklađivanje ponude i potražnje te plansku distribuciju krajnjim korisnicima – kazala je.

Unatoč pozitivnim rezultatima, obje Banke hrane suočavaju se s izazovima. Zagrebačka Banka hrane često se suočava s manjkom prehrambenih proizvoda dugog roka trajanja i higijenskih potrepština. Ovaj problem rješava se prijavama na EU fondove, poput FEAD-a.

U Osijeku je glavni izazov financijska održivost.

– Iako je Ministarstvo poljoprivrede podržalo uspostavu i opremanje banaka hrane, svakodnevno vođenje iziskuje značajna sredstva. Redoviti modeli sufinanciranja bili bi od velike pomoći, omogućili bi širenje aktivnosti i unapređenje digitalne platforme za donatore – naglasila je Hećimović.

Korisnici su iznimno zadovoljni jer im je pomoć redovitija i raznolikija.

– Paketi hrane nisu unificirani jer sadržaj ovisi o trenutnim donacijama. Suradnja s donatorima je pozitivna, jer im doniranje viškova hrane pomaže riješiti logističke i financijske izazove – dodao je Penava.

No, na istoku Hrvatske svijest o doniranju hrane još nije dostatno razvijena.

– Veliki proizvođači rijetko doniraju hranu blizu isteka roka trajanja, dok su trgovački lanci nešto aktivniji – istaknula je Hećimović.

Banke hrane imaju ključnu ulogu u podizanju svijesti o siromaštvu i gladi, kao i o važnosti solidarnosti i zajedništva. Svaka donacija sprečava bacanje hrane i pruža dostojanstvenu podršku potrebitima.

Godišnje se u Hrvatskoj baci 71 kilogram hrane po stanovniku, što čini ukupno 286.000 tona hrane, od čega je 106.000 tona jestivo. Najveći dio otpada (76  posto) nastaje u kućanstvima. Projekti poput Banke hrane stvaraju mrežu podrške i pomažu da se hrana tretira kao dragocjen resurs, a ne otpad.

Svaka spašena namirnica doprinosi ne samo pojedincu, već i održivijem društvu.

Nastavi čitati

U trendu