Svoju je vrijednost Waldorfska pedagogija dokazala i u Urihovom pogonu keramike, dakle na mjestu gdje se, baš kao i u njihovoj školi, stvara kroz srce, um i ruke
Klinci i klinceze iz Waldorfske škole u Zagrebu, učenici 3. razreda, jučer su svojim veselim i zaigranim duhom podigli ‘radnu temperaturu’ u proizvodnim pogonima ustanove URIHO na Kajzerici.
Waldorfski su učenici, naime, upoznavali tajne zanata u pogonima ortopedije te odjela vezilje u Urihovoj konfekciji, a zavidnu su kreativnost iskazali u odjelu keramike, stvarajući vlastite artefakte.
Ova je škola, smještena u zagrbačkom Sigetu, stekla ugled kao ustanova koja u svom kurikulumu poseban značaj pridaje umjetnosti i praktičnom radu s prirodnim materijalima, kroz koji izražavaju osobnost i kreativnost, te svjedoče da je kvalitetno obrazovanje daleko iznad pukog usvajanja činjenica.
Svoju je vrijednost Waldorfska pedagogija dokazala i u Urihovom pogonu keramike, dakle na mjestu gdje se, baš kao i u njihovoj školi, stvara kroz srce, um i ruke.
– Posjet ustanovi URIHO za nas je sjajna stvar, ponajprije stoga što ovdje možemo vidjeti toliko različitih područja. Baš ovdje, u Urihovim pogonima na Kajzerici, naši trećaši mogu vidjeti koliko je važna ta povezanost među ljudima, da ne možemo jedni bez drugih, da moje ruke rade za drugoga, te druge ruke rade za trećeg i da je to krug koji je neraskidivo povezan – kaže nam Aleksandra Belković, ravnateljica Waldorfske škole u Zagrebu.
Waldorfska pedagogija, stara više od jednog stoljeća, u Hrvatskoj djeluje više od 30 godina. Zagrebačka škola prva je otvorena, kasnije i one u Rijeci, Osijeku i Istri, a ove godine s radom kreće još jedna škola u Čakovcu. Dakle, Hrvatska sve više prepoznaje Waldorfski princip obrazovanja – važno je raditi rukama, misliti i srcem, a ne samo glavom.
– Društveni aspekt je jako bitan u našoj školi i jako smo ponosni na njega. Od prvog razreda imamo taj ritmički dio, gdje cijeli razred, prvih 45 minuta, u krugu zajedno, pjeva, recitira, sudjeluje u matematičkim igrama, i tome slično – dodaje ravnateljica Belković.
– U prvom razredu nemamo ni stolova ni stolica, već se sve radi u pokretu. Ali rezultati koji kasnije dolaze iznenađuju naše posjetitelje i roditelje, jer ispada da se stalno igramo dok učimo, i zapravo, na drugačiji način, dolazimo do potpuno istih rezultata kao i u drugim školama. Ono što želimo je da se naša djeca razvijaju u zdrave, zrele ljudi, a da to i postižemo vidimo u našim bivšim učenicima. Vidimo to i u zadovoljstvu roditelja, jer nam na školovanje dolazi sve više djece – kaže Belković.
