Amputacija predstavlja veliku životnu promjenu i izaziva različite emocionalne reakcije. Unatoč psihičkim posljedicama koje su i neminovne, bitno je da osobe s amputacijom shvate kako život ne prestaje. Stoga možemo svjedočiti uspjesima ovih osoba u sportu, umjetnosti i drugim područjima

Poslušaj članak

Predsjednica Nadzornog odbora Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije Anita Lauri Korajlija rekla je da je prihvaćanje amputacije iznimno individualno i ovisi o mnogim čimbenicima – uzroku amputacije, dobi, osobnosti, prethodnim iskustvima i dostupnoj podršci.

– Za mnoge osobe amputacija predstavlja duboki gubitak – ne samo dijela tijela, već i osjećaja cjelovitosti, identiteta, funkcionalnosti i neovisnosti. Neki ljudi brzo razviju prilagodbu i fokusiraju se na oporavak i rehabilitaciju, dok se drugi bore s osjećajima tuge, ljutnje, srama ili čak depresije. Jednom kad do prihvaćanja dođe, a opskrba pomagalima i protezom bude optimalna s obzirom na aktivnost, dob i potrebe korisnika, osoba može voditi život koji se minimalno razlikuje u odnosu na život prije amputacije – pojasnila je Korajlija.

Naglasila je kako je prilagodba proces koji može trajati mjesecima, a ponekad i godinama. U prvim fazama najizraženije su emocionalne reakcije povezane s gubitkom, dok kasnije dolazi do prihvaćanja nove stvarnosti i stvaranja novih načina funkcioniranja.

– Neki se korisnici brzo prilagode uz dobru rehabilitaciju, protezu i podršku, dok drugi prolaze kroz duži proces, osobito ako su prisutne dodatne poteškoće poput fantomskih bolova, slabije mobilnosti ili psihološke traume – objasnila je Korajlija.

Navela je da najčešće emocionalne reakcije osoba s amputacijom uključuju tugu i žalovanje za izgubljenim dijelom tijela, ljutnju i frustraciju (često prema sustavu, okolnostima amputacije ili sebi), strah od budućnosti i nesigurnost oko svakodnevnog funkcioniranja, osjećaj srama zbog izgleda tijela i doživljaja vlastite vrijednosti te povlačenje iz društva, osobito ako izostaje podrška ili osjećaj razumijevanja. S vremenom, osobe često razviju i snagu, otpornost i nove strategije prilagodbe.

– Amputacija značajno mijenja svakodnevicu – fizička ograničenja, izazovi u mobilnosti, ovisnost o pomagalima i pomoći drugih, financijski troškovi i često dugotrajan proces rehabilitacije utječu na kvalitetu života. Uz to, psihološki učinci poput osjećaja gubitka kontrole, promjene slike o sebi, smanjenog samopouzdanja i socijalne izolacije mogu dodatno otežati funkcioniranje. Mnoge osobe izvještavaju o osjećaju da su postale ‘drugorazredni građani’ jer im sustav ne omogućuje ravnopravan pristup potrebnim pomagalima – rekla je Korajlija. Upravo zbog toga je adekvatna protetička opskrba jedan od ključnih elemenata prilagodbe.

Što se tiče utjecaja amputacije na obitelj, činjenica je da amputacija jedne osobe mijenja dinamiku cijele obitelji. Korajlija je istaknula da članovi obitelji često postaju neformalni njegovatelji, što može dovesti do emocionalnog stresa, osjećaja preopterećenosti, promjena u obiteljskim ulogama i financijskog pritiska. Istovremeno, obitelj može biti snažan izvor podrške i motivacije za oporavak. Međutim, bez adekvatne podrške i za članove obitelji, i oni mogu razviti simptome emocionalnog iscrpljenja, anksioznosti ili depresije.

– Nažalost, psihološka podrška osobama s amputacijom još uvijek nije sustavno osigurana. U mnogim slučajevima ona ovisi o inicijativi pojedinaca, udrugama i projektima, a ne o jasnoj institucionalnoj podršci. Psihološka pomoć bi trebala biti sastavni dio rehabilitacije, uključujući i podršku obitelji, što nažalost nije slučaj u Hrvatskoj. Unutar zdravstvenog sustava na psihološku pomoć se dugo čeka, a nekad se osobe s amputacijama za nju prijavljuju tek kada su problemi već izraženi – rekla je Korajlija.

Naglasila je kako sustavno uključivanje psihološke i emocionalne podrške može značajno doprinijeti bržem oporavku, boljoj kvaliteti života i manjoj izolaciji obitelji.

– Nažalost, u Hrvatskoj je situacija još daleko od one koja bi bila u skladu ne samo sa suvremenim standardima, već i s poštivanjem ljudskih prava. Pristup tehnologijama koje omogućuju mobilnost nije luksuz – to je temeljna ljudska potreba. Uskraćivanje prikladnog pomagala ne znači samo manju udobnost, već i smanjenje autonomije, ograničeno sudjelovanje u društvu te manje šanse za zaposlenje i uključenost. U tom kontekstu, mi smo daleko od pravednog sustava koji osigurava temeljnu kvalitetu života za sve građane, uključujući osobe s amputacijom – zaključila je Korajlija.

O psihološkim aspektima prilagodbe na amputaciju može se naći više u publikaciji Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije, čija je autorica upravo Anita Lauri Korajlija. Publikacija se nalazi na poveznici: https://amputirani.com.hr/uaz-kako-sad-džepno-izdanje/.

Cilj skupa bio je razmjena znanja, iskustava i konkretnih praksi koje doprinose boljoj integraciji osoba s invaliditetom u svijet rada

Poslušaj članak

U Gradskoj vijećnici Grada Rijeke, 9. travnja 2025., održan je stručni skup pod nazivom ‘Moj put u svijet rada – osobe s invaliditetom od škole do posla’, posvećen izazovima i mogućnostima u obrazovanju i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Skup je okupio stručnjake iz područja obrazovanja djece s teškoćama, profesionalne rehabilitacije, predstavnike institucija, roditelje, poslodavce, ali i same osobe s invaliditetom.

Cilj skupa bio je razmjena znanja, iskustava i konkretnih praksi koje doprinose boljoj integraciji osoba s invaliditetom u svijet rada. Organizator događanja bio je Centar za profesionalnu rehabilitaciju Rijeka, uz podršku Grada Rijeke.

Skup je otvorila Karla Mušković, pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu zaštitu i unapređenje kvalitete života Grada Rijeke, istaknuvši važnost kontinuirane podrške radu Centra za profesionalnu rehabilitaciju. Naglasila je kako je Grad Rijeka bio jedan od osnivača Centra te, iako je osnivačka prava 2019. godine preuzela Republika Hrvatska, Grad i dalje aktivno prati i podupire njegov rad – u interesu osoba s invaliditetom i njihovih potencijalnih poslodavaca.

Ravnateljica Centra, Ivana Kosorčić, u uvodnom je govoru podsjetila na ustavno pravo svakoga na rad, naglasivši da osobe s invaliditetom često do tog prava dolaze znatno teže. Istaknula je zabrinjavajući podatak da je na području Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije samo 6,98 posto osoba s invaliditetom u radno aktivnoj dobi evidentirano kao zaposlene. Uz arhitektonske i tehničke prepreke, i dalje su prisutne predrasude prema osobama s invaliditetom, osobito na tržištu rada. Kosorčić je naglasila kako upravo ovakvi skupovi mogu doprinijeti promjeni percepcije i sustavnoj inkluziji.

Višnja Rakin, rukovoditeljica službe za profesionalnu rehabilitaciju, naglasila je da je skup osmišljen kako bi povezao sve ključne dionike podrške osobama s invaliditetom – od obrazovnog sustava do poslodavaca. Suradnja i bolja međusobna povezanost, istaknula je, ključ su za stvaranje učinkovitijeg sustava integracije.

U sklopu programa održano je više prezentacija.

Olgica Jukić iz Centra za odgoj i obrazovanje Rijeka održala je izlaganje ‘Školovanje djece s teškoćama – jučer, danas, sutra’, u kojem je pružila pregled izazova i razvoja obrazovanja djece s teškoćama.

Natalija Marković iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje predstavila je aktivnosti HZZ-a pod nazivom ‘Profesionalno usmjeravanje učenika s teškoćama’, naglašavajući važnost rane pripreme učenika za nastavak obrazovanja i uključivanje u tržište rada.

Mirna Barbarić iz Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom održala je prezentaciju ‘Snaga raznolikosti – zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom’, u kojoj je izdvojila podatak da čak 17 posto stanovništva Hrvatskoj čine osobe s invaliditetom, od kojih je 41,1 posto u radnoaktivnoj dobi. Zahvaljujući poticajnim mjerama i kvotama, broj zaposlenih ipak raste.

Zdravko Tovilović iz Centra za profesionalnu rehabilitaciju Rijeka govorio je o konkretnim rezultatima usluga centra kroz izlaganje ‘Stvaranje prilika za promjenu – usluge profesionalne rehabilitacije u osnaživanju i radnoj aktivaciji osoba s invaliditetom’. Iznio je podatak da se kroz virtualne radionice i obrazovne programe postiže zapošljivost od 70 posto do čak 100 posto, uz iznimno visoko zadovoljstvo korisnika i poslodavaca.

Skup je zaključen premijernim prikazivanjem kratkog filma ‘Moj put u svijet rada’, koji donosi tri inspirativne priče osoba s invaliditetom koje su uspješno savladale prepreke na putu do zaposlenja. Iako dolaze iz različitih sredina i imaju različite izazove, povezuje ih snaga volje i odbijanje da prihvate invaliditet kao prepreku.

Film je nastao u sklopu projekta ‘Film svima’, koji su proveli Filmaktiv, Kultura svima svugdje, Udruga gluhih i nagluhih PGŽ i Udruga slijepih PGŽ, s ciljem inkluzivnog prikaza iskustava osoba s invaliditetom.

Cilj programa je unaprijediti postojeće socijalne usluge te potaknuti uvođenje novih usluga koje će dodatno poboljšati dostupnost i kvalitetu života osoba s invaliditetom

Poslušaj članak

Hrvatski savez udruga invalida rada provodi trogodišnji program ‘Umrežimo usluge za nove prilike’ odobren u okviru poziva ‘Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga za razdoblje od 2023. do 2025.’ Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Trenutno provode drugu godinu programa koja traje od 1. lipnja 2024. godine do  31. svibnja 2025. godine

Razvoj socijalnih usluga i jačanje njihove mreže ključni su faktori za unapređenje sustava socijalne skrbi. Iako su postignuti značajni pomaci u pružanju socijalnih usluga s ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom i izjednačavanja njihovih mogućnosti, i dalje postoji značajan prostor za daljnji razvoj i proširenje tih usluga. Stoga je nužno nastaviti s radom na poboljšanju i širenju socijalnih usluga, kako bi se osigurala njihova učinkovitost i dostupnost za sve osobe kojima su potrebne.

U tom kontekstu, Hrvatski savez udruga invalida rada provodi trogodišnji program pod nazivom ‘Umrežimo usluge za nove prilike’, koji je odobren u okviru poziva ‘Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga za razdoblje od 2023. do 2025.’, a koji financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Cilj programa je unaprijediti postojeće socijalne usluge te potaknuti uvođenje novih usluga koje će dodatno poboljšati dostupnost i kvalitetu života osoba s invaliditetom, kao i povećati njihovu neovisnost i ravnopravno sudjelovanje u društvenom životu.

Program se provodi u partnerstvu s nekoliko ključnih institucija, uključujući Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za socijalni rad i Udrugu osoba s invaliditetom Križevci.

Zajednički rad tih organizacija omogućuje usmjerenost na unapređenje socijalnih usluga, s naglaskom na izvaninstitucijske oblike skrbi koji omogućuju veću fleksibilnost i prilagodbu potrebama korisnika.

Opći cilj ovog programa je doprinos razvoju socijalnih usluga u zajednici, što uključuje poboljšanje kvalitete tih usluga i širenje mreže socijalnih usluga. Osim toga, program ima za cilj smanjenje socijalne isključenosti, siromaštva i marginalizacije osoba s invaliditetom te jačanje suradnje između udruga, lokalnih samouprava i drugih relevantnih institucija.

Specifični ciljevi programa uključuju povećanje kvalitete socijalnih usluga u svrhu pružanja većih mogućnosti i bolje podrške osobama s invaliditetom, poboljšanje kvalitete života invalida rada i osoba s invaliditetom kroz bolje usluge i pristup potrebnim sadržajima, smanjenje socijalne isključenosti i siromaštva kroz širenje mreže socijalnih usluga koje omogućuju veći pristup različitim oblicima pomoći I razvoj suradničkih odnosa između udruga i jedinica lokalnih samouprava, što omogućuje učinkovitiju implementaciju socijalnih usluga na lokalnoj razini.

Aktivnosti koje se provode unutar programa obuhvaćaju informiranje i pravno savjetovanje za korisnike socijalnih usluga, organiziranje edukativnih radionica koje omogućuju stjecanje novih vještina i znanja, analizu potreba za socijalnim uslugama u lokalnim zajednicama, kako bi se bolje razumjeli specifični zahtjevi korisnika, pružanje podrške u izgradnji i jačanju kapaciteta udruga članica za pružanje socijalnih usluga i razvoj suradnje s jedinicama lokalne samouprave, organizacijama civilnog društva i javnim institucijama, čime se omogućuje bolja koordinacija i implementacija socijalnih usluga.

Kroz ovaj program, Hrvatski savez udruga invalida rada nastoji značajno doprinijeti unaprjeđenju socijalnih usluga, pružajući osobe s invaliditetom nove prilike za aktivno sudjelovanje u društvu, čime se podupire njihov osobni razvoj i uključivanje u zajednicu.