Brojni Zagrepčani svih generacija u subotu su pokazali veliko srce sudjelovanjem na dobrotvornoj utrci ‘Run for Down’
Poslušaj članak
Utrku je četvrtu godinu zaredom na zagrebačkom Bundeku organizirala Udruga za sindrom Down Grada Zagreba i Zagrebačke županije u suradnji s Atletskim klubom ‘Perpetuum Mobile’, s ciljem podizanja svijesti o Down sindromu i potrebama osoba koje s njime žive.
Sva sredstva od kotizacije namijenjena su radu Udruge za sindrom Down Zagreb, koja pruža podršku osobama sa sindromom Down i njihovim obiteljima.
U maloj utrci na 150 metara trčala su djeca s Down sindromom te drugi najmlađi natjecatelji uz zdušnu podršku roditelja. Odrasli Zagrepčani trčali su 5000 metara, dok su neki od njih svoj doprinos za osobe s Down sindromom dali hodanjem 1700 metara. Među trkačima bili su također djelatnici tvrtke Končar te policijski službenici. Tijekom utrke vladao je pravi sportski duh, a veseloj atmosferi pridonijele su sportske i likovne radionice za djecu.
Alen Lesički iz Atletskog kluba ‘Perpetuum Mobile’ rekao je da ove godine na utrci sudjeluje više od tisuću trkača, te da je to najveća utrka do sada.
– Osnovni cilj utrke je da kao društvo pošaljemo prema osobama s Down sindromom poruku zajedništva, potpore i inkluzije. Utrka ima značaj za djecu s Down sindromom u mentalnom smislu jer publika navija za njih dok trče, a to stvara pozitivne emocije. Djeca s Down sindromom osjećaju pripadnost društvu i cilj utrke je da osjete pripadnost – istaknuo je Lesički.
U utrci je prvi put sudjelovala Draženka Kovačević s 21-godišnjom kćerkom Anom Paulom Kovačević, koja je osoba s Down sindromom.
– Ana Paula je moje treće dijete, imam dvije starije kćeri. Međutim, prekrasno je biti majka djeteta s Down sindromom, radi se o jednom neprocjenjivom iskustvu. Ana Paula je završila srednju školu i radi u duty free shopu u Zračnoj luci ‘Franjo Tuđman’, lijepo se uklopila na radnom mjestu, prihvaćena je, uči strane jezike te voli razne stvari kao i drugi – rekla je Kovačević. Naglasila je da je sretna što sudjeluje u utrci jer na taj način pokazuje zahvalnost Udruzi Down koja je velika podrška njezinoj kćeri.
Uzbuđenje zbog sudjelovanja u utrci Ana Paula nije krila.
– Ova utrka mi pruža veliko veselje. Nadam se da ću se pokazati uspješnom. Sretna sam što ću se moći i družiti s drugima – rekla je Ana Paula.
Zagrepčanka Martina Jozanović četvrtu godinu zaredom sudjelovala je u utrci ‘Run for Down’, a to će činiti i ubuduće. Naglasila je da s puno emocija sudjeluje u utrci jer su djeca s Down sindromom posebna i želi im pomoći na neki način. Poručila je da je predivno vidjeti ovu djecu i njihove roditelje sa smiješkom na licu kao da za njih problemi ne postoje.
U utrci je sudjelovala i obitelj Fabijanić.
– Prošle godine sam sudjelovala s kćerkom Anom Magdalenom, a ove godine pridružio nam se suprug Krešimir. Puno nam znači što možemo pomoći malim doprinosom, kotizacijom koju smo platili i biti dio utrke, srce nam je puno. Osobe s Down sindromom su drugačije, ali su prekrasne i trebamo sve učiniti da ih integriramo, jer oni to zaslužuju – rekla je Gorana Vignjević-Fabijanić.
Dio ovog lijepog događaja od prošle godine su učenici zagrebačke II. gimnazije, a svoju humanost pokazuju kao volonteri u radionicama za djecu.
Nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture i voditeljica volonterske grupe u II. gimnaziji Mirna Radojičić izrazila je zadovoljstvo suradnjom s Udrugom za sindrom Down Zagreb.
– Preko volonterske grupe gimnazija puno truda i vremena ulaže u razvoj empatije, društvene korisnosti i socijalne uključivosti učenika. Na kraju oni zaključe da su veći dobitnici od onih kojima pomažemo. Podržavamo puno humanitarnih akcija, gimnazija organizira i božićni sajam koji je humanitarnog karaktera, doniramo udrugu koju odaberemo, jednom mjesečno se trudimo pomoći ranjivim društvenim skupinama – ispričala je Radojičić.
Gimnazija je već surađivala s udrugama ‘Krijesnica’, ‘Veliko srce, malom srcu’, ‘Mali zmaj’, zakladom ‘Biskup Josip Lang’.
– Za naše učenike je nešto najljepše kad mogu pokloniti svoje slobodno vrijeme i trud, podijeliti svoju ljubav s drugom djecom, pogotovo s djecom s Down sindromom koja su poznata kao djeca puna ljubavi i koja se vole družiti. Iz godine u godinu čekamo trenutak kada ćemo moći podijeliti ljubav s tom djecom – rekla je Radojičić.
Učenica II. gimnazije Lucija Todorić prvi put je sudjelovala kao volonterka na utrci ‘Run for Down’. Naglasila je kako je to za nju jedno lijepo iskustvo te je sretna što kao volonterka može pomoći u humanoj akciji.
Učenica Luna Cota na utrci je volontirala i prošle godine.
– Drago mi je da mogu pomoći drugima. Lijepo je što se organizira ovakva akcija za djecu s Down sindromom, ova djeca trebaju imati jednake prilike kao i druga djeca – rekla je Luna Cota, članica volonterske grupe II. gimnazije.
Osim sudjelovanjem u utrci, građani su mogli pomoći Udruzi za sindrom Down Zagreb donirajući sredstva kupnjom kreativnih radova članova udruge. Vrijedne ruke osoba s Down sindromom izradile su narukvice, svijeće, sapune, teglice, oslikale majice…
– Netko može više, netko manje, ali se iskorištavaju sve njihove mogućnosti. Tako se obogaćuje njihov dan, ali i život – rekla je voditeljica radionice Ana Listač-Kovač.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja
Poslušaj članak
Zračna luka Zadar napravila je još jedan važan iskorak prema stvaranju uključivijeg i pristupačnijeg iskustva putovanja pridruživši se međunarodnom programu Hidden Disabilities Sunflower.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja.
Hidden Disabilities Sunflower međunarodno je prepoznat program namijenjen osobama čije zdravstvene teškoće nisu vidljive na prvi pogled. To uključuje osobe s autizmom, ADHD-om, demencijom, kroničnim bolestima, anksioznim poremećajima te oštećenjima sluha ili vida.
Nošenjem vrpce, bedža ili druge oznake sa simbolom suncokreta putnici zaposlenicima i ostalim korisnicima daju do znanja da im je možda potrebno više vremena, dodatno razumijevanje ili pomoć.
Podrška može uključivati jasnije upute, pomoć pri snalaženju u zračnoj luci, više strpljenja u komunikaciji ili razumijevanje u stresnim situacijama. Na taj se način putovanje osobama s nevidljivim invaliditetom nastoji učiniti sigurnijim, jednostavnijim i ugodnijim.
U sklopu pristupanja programu, Zračna luka Zadar omogućila je putnicima preuzimanje Sunflower oznaka, a organizirana je i edukacija zaposlenika kako bi prepoznali značenje simbola te pružili odgovarajuću podršku osobama kojima je ona potrebna.
Edukacija djelatnika jedan je od ključnih elemenata programa jer doprinosi boljem razumijevanju različitih vrsta nevidljivih invaliditeta i razvoju vještina za primjeren pristup putnicima. Dobro educirani zaposlenici mogu pokazati veću razinu empatije, učinkovitije komunicirati te osigurati pozitivnije korisničko iskustvo.
Program Hidden Disabilities Sunflower ujedno pridonosi podizanju svijesti o nevidljivim invaliditetima, smanjenju predrasuda i poticanju razumijevanja u društvu. Osobama kojima je potrebna dodatna podrška omogućuje lakši pristup uslugama i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu, čime se gradi pristupačnije i uključivije okruženje za sve.
Primjer Zračne luke Zadar mogao bi potaknuti i druge zračne luke, javne ustanove, prijevoznike, bolnice, škole te trgovačke centre da uvedu ovu inicijativu. Širenjem programa povećala bi se dostupnost usluge, unaprijedila kvaliteta korisničkog iskustva i dodatno podigla svijest o potrebama osoba s nevidljivim invaliditetima.
Studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Leon Benković i Fran Krasnić razvili su aplikaciju SIADUS, zahvaljujući kojoj podrška studentima s invaliditetom više nije prepuštena slučaju, već je organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja. Više o projektu rekao nam je njegov voditelj, Fran Krasnić
Poslušaj članak
Što je platforma SIADUS i što je potaknulo njezin razvoj?
-SIADUS je digitalni sustav koji povezuje studente s invaliditetom sa studentima-asistentima spremnima pružiti podršku u svakodnevnim akademskim aktivnostima.
Ideja je proizašla iz osobnog iskustva. Tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja osobe s invaliditetom najčešće imaju određenu razinu podrške, primjerice kroz asistente u nastavi. Ulaskom u visoko obrazovanje takva podrška uglavnom prestaje, pa se studenti često oslanjaju na improvizaciju i dobru volju pojedinaca.
Studentima s invaliditetom mogu biti potrebni pomoć pri kretanju po fakultetu, administrativnim postupcima, vođenju bilježaka ili dohvaćanju materijala. Cilj SIADUS-a jest da podrška ne bude slučajna, nego organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja.
Kako funkcionira sustav SIADUS?
-SIADUS se temelji na tri korisničke uloge: studentu s invaliditetom, studentu-asistentu i koordinatoru na fakultetu.
Student s invaliditetom unosi raspored, potrebe i preferencije, student-asistent svoju dostupnost i vrste podrške koje može pružiti, dok koordinator nadzire proces, potvrđuje ili prilagođava suradnje te prati njihovu provedbu.
Na temelju unesenih podataka algoritam predlaže najprikladnije parove uzimajući u obzir rasporede, potrebe i dostupnost. Tehnologija pritom ne zamjenjuje ljudski odnos, nego automatizira organizaciju kako bi podrška bila brža, preglednija i pouzdanija.
Koje koristi donosi platforma?
-Studentima s invaliditetom SIADUS omogućuje strukturiranu i pouzdanu podršku te olakšava svakodnevno studiranje. Sustav im omogućuje jasno iskazivanje potreba i pravodobnu pomoć.
Studenti-asistenti razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, stječu vrijedno iskustvo, a na pojedinim fakultetima njihov angažman može biti priznat kroz ECTS bodove ili druge oblike akademskog priznanja.
Visokoškolske ustanove dobivaju alat za organizaciju asistencije, praćenje suradnji i bolji uvid u potrebe studenata s invaliditetom. Time se smanjuje administrativno opterećenje te jača mogućnost uključivanja u europske projekte i reputacija institucije kao inkluzivne i društveno odgovorne.
SIADUS tako ne unapređuje samo organizaciju podrške, nego i razvija kulturu solidarnosti i ravnopravnosti unutar akademske zajednice.
U kojoj je fazi razvoja SIADUS?
-Platforma je tijekom proteklog semestra uspješno pilotirana na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Povratne informacije korisnika bile su vrlo pozitivne. Studentima s invaliditetom posebno znači što podrška više nije prepuštena slučaju, dok studenti-asistenti dobivaju jednostavan način uključivanja i konkretan doprinos kolegama.
Pilot-faza omogućila je testiranje sustava u stvarnim uvjetima i prepoznavanje mogućnosti za daljnje unaprjeđenje prije širenja na druge ustanove.
Projekt je sudjelovao u ZICER Startup Factory programu te je predstavljen na regionalnim i međunarodnim startup događanjima, uključujući PODIM u Mariboru i Zagreb Slush’D, kao i na stručnim skupovima posvećenima inovacijama, poduzetništvu i inkluziji.
SIADUS je osvojio priznanje za najbolji poster na stručnom skupu ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’, a razvoj projekta nagrađen je i Posebnim rektorovim priznanjem za doprinos inkluzivnom obrazovanju. Ta priznanja potvrđuju da akademska zajednica prepoznaje vrijednost održivog rješenja za studente s invaliditetom.
Koji su daljnji planovi razvoja?
-Nakon pilot-projekta plan je postupno proširenje SIADUS-a na druge zainteresirane visokoobrazovne ustanove u Hrvatskoj. Sustav je razvijen modularno i skalabilno kako bi se mogao prilagoditi različitim fakultetima i njihovim potrebama.
Paralelno razvijamo modul internog naziva ‘Crni labud’, koji će studentima s invaliditetom olakšati prijelaz na tržište rada povezivanjem s poslodavcima prema kompetencijama, interesima i potrebama tržišta.
Dugoročni je cilj da SIADUS postane cjelovit sustav podrške koji prati osobu od početka studiranja do zapošljavanja, istodobno studentima olakšavajući profesionalni razvoj, a poslodavcima omogućujući pristup obrazovanim i motiviranim kandidatima s invaliditetom.
Izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je cilj da rehabilitacija osoba s oštećenjem vida postane sustavna usluga s obzirom da je sljepoća kompleksan invaliditet
U organizaciji Hrvatskog saveza slijepih prošli je tjedan u Zagrebu održana uvodna konferencija projekta Centra za edukaciju i stručnu podršku osobama s oštećenjem vida – Lumina, koji će se provoditi tri godine u suradnji s Gradom Zagrebom, KBC-om Sestre milosrdnice i Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom.
Projektom se unaprjeđuje socijalna uključenost i kvaliteta života osoba s oštećenjem vida kroz uspostavu specijaliziranog resornog Centra koji osigurava dostupne, integrirane i kontinuirane socijalne usluge.
Korisnicima će se usluge pružati u prostoru Centra te putem mobilnog tima stručnjaka u Osječko-baranjskoj, Primorsko-goranskoj, Varaždinskoj, Ličko-senjskoj i Požeško-slavonskoj županiji. Projekt se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda u vrijednosti od 296.842,19 eura.
U prigodnom govoru izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je cilj da nakon završetka projekta rehabilitacija osoba s oštećenjem vida postane sustavna usluga s obzirom da je sljepoća kompleksan invaliditet.
Voditeljica projekta Nikolina Kušterbajn istaknula je da će u projekt biti uključene 392 osobe s oštećenjem vida kojima će biti pruženo ukupno 3.255 socijalnih usluga. Kroz Centar Lumina, bez potrebe za administracijom, pružat će se šest oblika podrške. Individualna i grupna psihološka podrška omogućit će suočavanje s gubitkom vida i jačanje otpornosti, edukacijsko-rehabilitacijska podrška razvoj vještina za samostalno i svakodnevno funkcioniranje, a savjetodavna podrška omogućit će inicijalnu procjenu potreba i kontinuirano praćenje svakog korisnika.
Nadalje, pravna podrška omogućit će individualno i grupno savjetovanje o ostvarivanju prava dok IT podrška osposobljavanje za korištenje asistivnih tehnologija i digitalnih alata. Za korisnike koji ne mogu doći u Centar u vlastitom domu će biti dostupna podrška mobilnog tima stručnjaka kojeg čine psiholog, edukacijski rehabilitator, pravnik i IT stručnjak.
Srđana Šimac iz Hrvatskog saveza slijepih ukazala je na važnost ovog projekta s obzirom da ne postoji jedno mjesto na kojem osobe s oštećenjem vida mogu dobiti sveobuhvatu podršku i potrebne informacije. Upozorila je da nakon gubitka vida pogotovo u odraskoj dobi osobe su suočene s usamljenošću, izolacijom, depresijom i gubitkom funkcionalnosti.
U sklopu predstavljanja projekta održana je panel rasprava ‘Od dijagnoze do podrške – kako osigurati dostupnu i kvalitetnu podršku osobama s oštećenjem vida?’, na kojoj su sudjelovali prof.dr.sc Tina Runjić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, oftamologinja Biljana Andrijević Derk s Klinike za očne bolesti KBC Sestre milosrdnice, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović i izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača. Sudionici panela su istaknuli kako osobama s oštećenjem vida treba osigurati pravodobnu, dostupnu i cjelovitu podršku od trenutka suočavanja s dijagnozom do uključenosti u svakodnevni život.
Kvalitetna podrška ne može biti odgovornost samo jedne institucije ili jednog sustava nego je važno da različiti sustavi zajednički djeluju. Zaključeno je da projekt Lumina treba biti početak stvaranja održivog modela podrške.
Nakon završetka projekta nastavit će se povezivati stručnjaci i institucije s ciljem da osobe s oštećenjem vida imaju podršku kada je najpotrebnija.