Iz Svijeta

Trumpovi potezi mogli bi vratiti osobe s invaliditetom u institucije

Objavljeno

/

Foto: arhiva

Zagovornici prava osoba s invaliditetom upozoravaju da bi najnoviji potezi administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa mogli ugroziti desetljeća napretka u području inkluzije te povećati rizik od ponovne institucionalizacije osoba s invaliditetom

Poslušaj članak
https://in-portal.hr/wp-content/uploads/2026/07/Trumpovi-potezi-mogli-bi-vratiti-osobe-s-invaliditetom-u-institucije.mp3

Razlog za zabrinutost su dvije nedavne odluke američke administracije. Ministarstvo obrazovanja najavilo je prijenos nadležnosti za posebno obrazovanje na Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga, na čijem je čelu Robert F. Kennedy Jr., dok je Ministarstvo pravosuđa objavilo novo pravno tumačenje koje bi moglo oslabiti pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici, o čemu smo već i pisali.

Prema riječima zagovornika prava osoba s invaliditetom, ove odluke predstavljaju odmak od modela koji osobe s invaliditetom promatra kao ravnopravne članove društva te povratak tzv. medicinskom modelu, prema kojem se invaliditet prvenstveno promatra kao stanje koje treba liječiti ili ispravljati.

Pravna direktorica organizacije Council of Parent Attorneys and Advocates, Selene Almazan, upozorila je kako se radi o izravnom napadu na pravo osoba s invaliditetom da žive život usporediv sa životom osoba bez invaliditeta.

Od šezdesetih godina prošlog stoljeća Sjedinjene Američke Države postupno su napuštale praksu smještanja osoba s intelektualnim teškoćama i mentalnim bolestima u velike institucije. Niz zakona i sudskih odluka omogućio je da djeca pohađaju redovne škole, a odrasle osobe žive i rade u svojim zajednicama uz potrebnu podršku.

Posebno važnom smatra se već spomenuta presuda Vrhovnog suda iz 1999. godine u predmetu ‘Olmstead protiv L.C.’, kojom je utvrđeno da neopravdana segregacija osoba s invaliditetom predstavlja oblik diskriminacije. Tom je odlukom državama naloženo da usluge pružaju u što integriranijem okruženju, odnosno da osobe s invaliditetom imaju mogućnost živjeti, školovati se i raditi u zajednici kad god je to moguće.

No novo mišljenje Ureda pravnog savjetnika pri Ministarstvu pravosuđa tvrdi da ni američki Zakon o osobama s invaliditetom ni članak 504 Zakona o rehabilitaciji ne obvezuju države na pružanje usluga upravo u takvom okruženju. Iako se zakon formalno nije promijenio, novo tumačenje moglo bi utjecati na način na koji savezna tijela provode propise te ohrabriti pojedine savezne države da smanje ulaganja u usluge podrške u zajednici.

Dodatnu zabrinutost izazvao je prijenos posebnog obrazovanja iz Ministarstva obrazovanja u Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga. Organizacije koje zastupaju osobe s invaliditetom smatraju da se obrazovanje ne smije promatrati kao medicinsko pitanje, nego kao pitanje jednakih mogućnosti i prava na obrazovanje.

Kritike su dodatno pojačane zbog ranijih izjava ministra zdravstva Roberta F. Kennedyja Jr. o autizmu. Kennedy je više puta iznosio tvrdnje koje su u suprotnosti sa znanstvenim konsenzusom, uključujući povezivanje cjepiva s autizmom te ocjene da osobe s autizmom neće moći ostvariti samostalan život ili zaposlenje.

Nakon kritika pojasnio je da je govorio o osobama s najtežim oblicima autizma, no njegove izjave i dalje izazivaju nepovjerenje među organizacijama osoba s invaliditetom.

Zoe Gross iz organizacije Autistic Self Advocacy Network istaknula je kako je upravo sustav posebnog obrazovanja zadužen za to da učenicima s invaliditetom omogući razvijanje njihovih sposobnosti i ostvarivanje punog potencijala, zbog čega se postavlja pitanje hoće li novo vodstvo taj zadatak provoditi na isti način.

Roditelji djece s invaliditetom također upozoravaju na moguće posljedice. Lindsey Althaus iz savezne države Ohio kaže da njezin dvanaestogodišnji sin s autizmom i apraksijom zahvaljujući podršci u zajednici pohađa školu zajedno s vršnjacima bez invaliditeta te sudjeluje u svakodnevnim aktivnostima. Strahuje da bi smanjivanje obveze država da financiraju takve programe moglo dovesti do njihova gašenja.

Slična iskustva dijeli i Magda Nakassis iz Marylanda, čiji neverbalni sin s autizmom pohađa javnu školu u kojoj zajedno s ostalom djecom sudjeluje u inkluzivnim programima. Ističe kako pravo na obrazovanje nije medicinsko pitanje, nego pitanje jednakosti, dostojanstva i pripadnosti zajednici.

Organizacije za prava osoba s invaliditetom zaključuju da bi kombinacija promjena u području obrazovanja i novog tumačenja građanskih prava mogla predstavljati najveći izazov inkluzivnim politikama u SAD-u u posljednjih nekoliko desetljeća. Upozoravaju da bi osobe s invaliditetom ponovno mogle biti gurnute na društvene margine upravo u trenutku kada je inkluzija postala općeprihvaćen cilj modernih društava.

U trendu

Exit mobile version