U dokumentu se navodi da savezne države nisu zakonski obvezne osiguravati usluge koje osobama s invaliditetom omogućuju život u zajednici, što predstavlja značajan odmak od dosadašnjeg tumačenja američkog zakonodavstva.
Riječ je o mišljenju Ureda pravnog savjetnika Ministarstva pravosuđa koje se odnosi na tumačenje presude ‘Olmstead protiv L.C.’ iz 1999. godine. Ta je presuda desetljećima smatrana jednim od najvažnijih temelja prava osoba s invaliditetom u Sjedinjenim Američkim Državama jer je potaknula razvoj usluga koje omogućuju neovisno življenje izvan institucija.
Nova interpretacija Ministarstva pravosuđa tvrdi da je Vrhovni sud tada presudio samo kako osobe s invaliditetom ne smiju biti smještene u ustanove bez odgovarajućeg opravdanja, ali da države pritom nemaju obvezu razvijati i financirati usluge u zajednici.
Takvo je stajalište izazvalo zabrinutost među organizacijama koje zastupaju osobe s invaliditetom. Upozoravaju da bi ono moglo oslabiti desetljeća napretka u procesu deinstitucionalizacije te otvoriti prostor državama da smanjuju ulaganja u usluge osobne asistencije, podržanog stanovanja i druge oblike podrške koji osobama s invaliditetom omogućuju samostalan život.
Prema njihovim ocjenama, posljedice bi najviše osjetile osobe s intelektualnim i razvojnim teškoćama, ali i mnogi drugi korisnici dugotrajne skrbi koji ovise o uslugama u zajednici kako bi mogli živjeti izvan ustanova.
Pravni stručnjaci ističu da se ovim mišljenjem ne mijenja sam zakon niti se poništava presuda Olmstead. Međutim, ono pokazuje kako će savezna administracija ubuduće tumačiti i provoditi postojeće propise, što može imati velik utjecaj na buduće sudske sporove, nadzor nad državama i provedbu građanskih prava osoba s invaliditetom.
Odluka dolazi u trenutku kada se u Sjedinjenim Američkim Državama vodi šira rasprava o financiranju programa dugotrajne skrbi i budućnosti usluga u zajednici. Organizacije za zaštitu prava osoba s invaliditetom poručuju da će nastaviti pravnu i političku borbu kako bi očuvale pravo na život u zajednici, upozoravajući da bi povratak na model institucionalne skrbi predstavljao korak unatrag u zaštiti ljudskih prava.
Za razliku od ovakvog pristupa, europske politike posljednjih godina snažno potiču deinstitucionalizaciju i razvoj usluga u zajednici. Takav je smjer sadržan i u Strategiji Europske unije za prava osoba s invaliditetom 2021. – 2030., kao i u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, koja pravo na neovisno življenje i uključivanje u zajednicu prepoznaje kao jedno od temeljnih ljudskih prava.
