Prvi simptomi se javljaju u adolescenciji kod oba spola, a prosječna dob kad ljudi potraže pomoć je 30 godina. Znači, 15-ak godina su sami sa sobom i osjećaju veliki sram
Tjelesni dismorfni poremećaj podrazumijeva zaokupljenost umišljenom manom tjelesnog izgleda ili pretjeranu iskrivljenost u doživljaju minimalnog i beznačajnog tjelesnog defekta.
Prvi simptomi se javljaju u adolescenciji kod oba spola, a prosječna dob kad ljudi potraže pomoć je 30 godina. Znači, 15-ak godina su sami sa sobom i osjećaju veliki sram. Na sto ljudi dvoje njih može imati ovaj poremećaj. Društvene mreže su itekako kumovale stvaranju ovog problema.
Ako ovakav doživljaj vlastitog tijela osobi uzrokuje bitne teškoće, te ako je povezan s oštećenjem u socijalnom, radnom i drugim oblicima funkcioniranja, ima karakteristike duševnog poremećaja.
Ovakve osobe često opisuju svoju zaokupljenost bolnom i razarajućom, ali nemaju dovoljno snage da joj se odupru. Često se provjeravaju na zrcalima i drugim reflektirajućim površinama. Prekomjerno se dotjeruju, nastojeći prikriti ‘manu’ obrednim nanošenjem šminke, prekomjernim češljanjem, namještajem frizure i slično.
Iako ovakve radnje imaju za cilj smanjenje tjeskobe vezane uz ‘manu’, obično pojačavaju zaokupljenost i jačaju sam osjećaj tjeskobe. Ponekad dolazi do izmjene u oblicima ponašanja, od razdoblja pretjeranog provjeravanja u zrcalima, do izbjegavanja promatranja. Svakako, postupno dolazi do razvoja izražene socijalne disfunkcionalnosti.
Nekada su osobe sklone, izbjegavajući uobičajene aktivnosti, potpuno se socijalno izolirati, do te mjere da kuću napuštaju samo noću kada ih nitko ne može vidjeti ili ostaju kućni zatočenici godinama. Nerijetko takve osobe izbjegavaju razgovore o poslu, rade poslove koji su daleko ispod njihovih mogućnosti, imaju vrlo malo prijatelja, često su samci ili se radi svojih teškoća razvode.
Dijagnoza se zasniva na anamnezi. Ako je jedina briga oblik i težina tijela, točnija dijagnoza može biti anoreksija nervoza; ako je jedina briga ona o spolnim osobinama, u obzir dolazi i poremećaj spolnog identiteta.
Obično su učinkoviti SSRI, premda su često potrebne relativno visoke doze. Pomoći može i kognitivno-bihevioralno liječenje.
