Vodeće europske organizacije koje zastupaju osobe s invaliditetom i hitne službe uputile su otvoreno pismo ključnim donositeljima odluka u Europskoj uniji, upozoravajući na ozbiljne propuste u predloženoj reformi digitalnog zakonodavstva
Prema njihovim tvrdnjama, novi Zakon o digitalnim mrežama (DNA) u sadašnjem obliku ne jamči jednak pristup elektroničkim komunikacijama, čime se krše osnovna ljudska prava i ugrožavaju životi milijuna građana.
Pismo je upućeno irskom ministru kulture, komunikacija i sporta, izvršnoj potpredsjednici Europske komisije za tehnološki suverenitet, sigurnost i demokraciju te članovima Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (ITRE) Europskog parlamenta.
Potpisnici pisma su Europski forum osoba s invaliditetom (EDF), Europska udruga hitnih brojeva (EENA), Europska federacija nagluhih osoba (EFHOH) i Europska unija gluhih (EUD).
Fleksibilnost zakona dovodi do diskriminacije
Iako telefonske i internetske usluge imaju središnju ulogu u modernom društvu, telefonski sustavi i dalje se pretežito oslanjaju isključivo na glas. To izravno isključuje gluhe, nagluhe, gluhoslijepe osobe te osobe s govornim teškoćama. Iako Europski akt o pristupačnosti (EAA) propisuje uvođenje teksta u stvarnom vremenu (RTT), udruge ističu da to nije dovoljno jer mnoge gluhe osobe učinkovitije komuniciraju na znakovnom jeziku.
Rješenje leži u takozvanim uslugama posredovanja (relay services), koje omogućuju dvosmjernu komunikaciju između korisnika koji koriste različite modalitete – primjerice, prevođenjem govora u tekst ili znakovni jezik u stvarnom vremenu.
Međutim, dosadašnja praksa primjene Europskog zakonika elektroničkih komunikacija (EECC) pokazala je da ostavljanje slobode državama članicama da same procijene što su „odgovarajuće mjere” dovodi do golemih razlika u praksi.
Alarmantni rezultati istraživanja
Nedavno istraživanje koje su proveli EUD i EFHOH u 25 država članica otkrilo je poražavajuće podatke. Samo 8 država članica osigurava i tekstualne i video usluge posredovanja, dok ostale nude samo jednu od tih usluga ili ih uopće nemaju. Nadalje, tek 7 država jamči dostupnost video posredovanja 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, dok samo 5 država nudi tekstualno posredovanje unutar režima 24/7. U ostalim zemljama ove su usluge ograničene na nekoliko sati dnevno ili su dostupne isključivo radnim danom.
Ono što najviše zabrinjava jest nedostupnost hitnih službi putem europskog broja 112. U hitnim situacijama, kada su sekunde ključne za spašavanje života, samo 9 država članica omogućuje osobama s invaliditetom kontaktiranje hitnih službi putem video posredovanja 24/7, dok samo 6 država nudi cjelodnevni pristup putem tekstualnog posredovanja. U ostalim dijelovima EU-a pristup u hitnim slučajevima je vremenski ograničen ili uopće ne postoji.
Kršenje Konvencije UN-a
Udruge naglašavaju kako ovakvo stanje predstavlja izravno kršenje članaka 9. i 11. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), koji obvezuju države na osiguravanje jednakog pristupa informacijskim tehnologijama te na poduzimanje svih mjera za zaštitu osoba s invaliditetom u rizičnim situacijama, poput humanitarnih kriza i prirodnih katastrofa.
Kako bi se prekinula ova opasna praksa, potpisnici od Europskog parlamenta i država članica zahtijevaju da novi Zakon o digitalnim mrežama nametne stroge i obvezujuće propise. Zahtijeva se da sve članice EU-a osiguraju i video i tekstualne usluge posredovanja 24 sata dnevno, da se omogući neometan 24/7 pristup hitnim službama te da se definiraju minimalni standardi kvalitete koji uključuju kratko vrijeme čekanja i pouzdanost veza.
Izmjene zakona koje su udruge predložile u prilogu pisma sada su na stolu europskih institucija, a o njihovom usvajanju ovisit će sigurnost i inkluzivnost milijuna europskih građana s invaliditetom.
