SNAŽNA PORUKA Manifest o pravima mladih s invaliditetom

Bez mladih ljudi s invaliditetom u medijskim redakcijama, resornim ministarstvima i nacionalnim parlamentima, slogan ‘Ništa o nama bez nas’ ostaje samo to – slogan, čista dekoracija, zgodna poruka na zastavama koje se nose na paradama ponosa osoba s invaliditetom

Poslušaj članak

Sami zaključite koja to prava u potpunosti uživaju mlade osobe s invaliditetom u Europskoj uniji i jesu li ta prava samo deklarativna, lijepa fasada za socijalnu državu na kojoj se vide neke duboke pukotine.

Kao odgovor na ove nepoznanice mogla bi poslužiti anketa koju je lani upriličio Odbor za mlade Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF), provedena na 183 ispitanika iz svih zemalja članica EU-a. Rezultati ankete objavljeni su u manifestu EDF-a o svakodnevici mladih osoba s invaliditetom, nazvanom ‘Pravo na oblikovanje naše budućnosti’.

Odgovori mladih s invaliditetom trebali bi biti alarmantni za donositelje odluka u tijelima EU-a jer je anketa pokazala da ispitanici nisu zadovoljni ni u jednom segmentu društvenog života. Uglavnom, mladi smatraju kako ne uživaju pravo na život u pravednom i pristupačnom društvu. Usto su im u velikoj mjeri uskraćena prava na formiranje vlastite budućnosti te donošenja odluka važnih za njihovu budućnost.

Kod ovog potonjeg – naime, prava na oblikovanje društva – mladi ljudi s invaliditetom se žale da mediji ili posve ignoriraju njihov položaj i prava ili njihovu društvenu ulogu svode na stereotipe. Ako se u medijima i pojave neke za njih korisne informacije, one su često zaključane iza formata nepristupačnih osobama s invaliditetom. Bez mladih ljudi s invaliditetom u medijskim redakcijama, resornim ministarstvima i nacionalnim parlamentima, slogan ‘Ništa o nama bez nas’ ostaje samo to – slogan, čista dekoracija, zgodna poruka na zastavama koje se nose na paradama ponosa osoba s invaliditetom

Ništa pozitivniji odgovor mladi nisu dali ni za anketno pitanje pravu na pristupačnost, koje se u rečenom manifestu označava kao ‘pristojan prijedlog’, a evo i zašto:

– Osobe s invaliditetom suočavaju se s ‘porezom na invaliditet’ – plaćaju više za stanovanje, prijevoz i zdravstvenu skrb dok se kreću svijetom dizajniranim bez njih na umu. Od tihih autobusnih stanica do nepristupačnih kafića, okoliš ostaje neprijateljski raspoložen prema neovisnosti. Prava jednakost zahtijeva infrastrukturu koja predviđa raznolikost, a ne onu koja je tretira kao naknadnu misao – zaključuje se u manifestu EDF-a.

Pravo na formiranje vlastite budućnosti za mnoge mlade osobe s invaliditetom temeljno je ograničeno odvojenim obrazovnim  sustavima koji zaustavljaju razvoj njihovih svekolikih potencijala. Mladi ljudi s invaliditetom i na taj se način uvlače u ‘zamku siromaštva’. Na kraju školovanja, naime, nisu dovoljno osnaženi za kvalitetno natjecanje na tržištu rada, a plaće koje zarađuju uglavnom su dovoljne za egzistencijalni minimum.

Međutim, zarađivanje plaće dovodi do potpunog gubitka osnovne socijalne podrške, što učinkovito kažnjava njihove ambicije i prisiljava ih na siromaštvo, zaključuje se u manifestu EDF-a.