Purger i Purgerica
Škola plesa i lijepog ponašanja u Zagrebu
Istražujemo kako je to bilo nekada, kada su glavna društvena okupljanja bili balovi. Bila su to mjesta gdje su se ljudi pokazivali, upoznavali i družili. Za razliku od današnjih društvenih okupljanja nekada je to bilo puno kompliciranije. Sve je imalo svoju svrhu i mjesto.
Poslušaj članak
U 19. i početkom 20. stoljeća plesni balovi u Zagrebu bili su ključni društveni događaji. Novine su im posvećivale velike članke, a ples je bio i moda i društvena vještina. Balovi su se organizirali povodom važnih proslava ili kulturnih zbivanja, a plesna škola bila je mjesto pripreme mladih dama i gospode da se na balovima pojave s dobrim plesnim vještinama i manirima.
Prva plesna škola u Zagrebu
Prvu plesnu školu u Zagrebu otvorio je talijanski baletni umjetnik Pietro Coronelli. U Zagreb je došao 1859. godine na poziv grofa Ambroza Vranyczanyja kako bi poučavao ples njegovu kćerku Clotildu. Ubrzo po dolasku osnovao je stalnu plesnu školu koja je uključivala poučavanje plesa i lijepog ponašanja za građanstvo. Godina prvog oglašenog poziva njegove škole u Zagrebu pojavila se u novinama 1860.
Prva zagrebačka privatna škola plesa i lijepog ponašanja, počela je s radom u palači Ambroza Vranyczanyja na Jelačićevom trgu broj 2. Kasnije se škola preselila u staru streljanu na Tuškancu, a zadnja poznata lokacija je na Trgu kralja Tomislava 2. Osim spomenutih, u 19. stoljeću Zagreb je imao razne plesne prostore, od privatnih palača i društvenih salona do velikih javnih dvorana kao što su Stankovićevo kazalište (danas prostor Skupštine Grada Zagreba) i Narodni dom (Opatička 18).
Što je sve trebalo naučiti?
Klasični plesovi koji su se učili i izvodili obično su bili: bečki valcer, engleski valcer, polka i mazurka. Ta su djela bila dio standardnog repertoara plesne obuke i društvenih priredbi te su označavala društvenu eleganciju i finoću.
Osim plesova trebalo je naučiti i lijepo ponašanje, a ono je obuhvaćalo sve što je osobi omogućavalo da se u javnosti kreće, komunicira i pleše s dostojanstvom, samokontrolom i društvenom prihvaćenošću. Bilo je važno pravilno držanje, način hodanja u salonu, ulaska u dvoranu i kretanja među uzvanicima. Učilo se kako sjesti, ustati, okrenuti se, a sve bez naglih i nepristojnih pokreta. Sve je bilo precizno propisano kao na primjer: kako gospodin poziva damu na ples, prihvaćanje ili odbijanje poziva, redoslijed plesova i poštivanje plesne knjižice, razgovor tijekom plesa, izbjegavanje pretjerane bliskosti, naginjanja, glasnog smijanja. Ukratko, sve je trebalo biti nenametljivo, smireno i odmjereno.
Zagrebački i bečki balovi
Ako bismo usporedili bečke sa zagrebačkim balovima tog vremena možemo reći da su tradicionalni bečki balovi poznati po formalnoj etiketnoj kulturi, maratonskom plesanju valcera i plesnih otvaranja uz strogo usklađene koreografije, a balovi se često održavaju u velikim dvoranama. Zagrebački balovi bili su društveni događaji usklađeni s lokalnim običajima, često povezani s kulturnim građanskim životom i nisu nužno bili toliko formalni ili grandiozni kao bečki. Zagrebački bal je zapravo bio mjesto društvenog umrežavanja, ritual ulaska mladih u društvo i pokazatelj pripadnosti europskoj građanskoj kulturi.
Nakon smrti Coronellija 1902. godine škola plesa nastavlja raditi pod vodstvom njegovih kćeri Elvire i Biance sve do 1970. godine.