Connect with us

Kutak za stručnjake

Savjeti za dugotrajnu mentalnu vitalnost

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba koja sjedi na kauču i čita knjigu. Osoba nosi svijetlo plavi kardigan i smeđe hlače. Kauč ima prugasti uzorak u plavim i bijelim tonovima. U pozadini se nalazi prozor s bijelim zavjesama, kroz koje se vidi vanjski prostor s biljkama i zgradama. Fotografija prikazuje miran trenutak čitanja u ugodnom kućnom okruženju.
Foto: Pixabay

Mozak, kao i tijelo, voli kad ga potičemo – zato mu dajte izazove, hranite ga zdravo i pružite mu dovoljno odmora

Starenje mozga prirodan je proces, ali na njegovu brzinu i intenzitet možemo značajno utjecati vlastitim stilom života.

Očuvanje mentalne oštrine ne mora biti komplicirano – ključ je u redovitosti i ravnoteži između fizičke aktivnosti, mentalne stimulacije i emocionalne dobrobiti.

Evo nekoliko znanstveno potkrijepljenih savjeta kako usporiti starenje mozga.

Mozak voli izazove. Rješavanje križaljki, sudoku, igranje šaha, čitanje, učenje jezika ili sviranje instrumenta – sve to pomaže u stvaranju novih neuronskih veza i očuvanju kognitivnih sposobnosti. Bitno je redovito ‘trenirati’ mozak.

Birajte namirnice koje mozak voli. Prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama, antioksidansima i vlaknima pomaže u zaštiti moždanih stanica. Mediteranska prehrana – s puno ribe, povrća, maslinovog ulja i orašastih plodova – povezuje se s boljom kognitivnom funkcijom i manjim rizikom od Alzheimerove bolesti.

Osiguajte si kvalitetan san. Tijekom sna mozak ‘čisti’ nakupljene toksine i učvršćuje sjećanja. Loš san povezan je s bržim mentalnim propadanjem. Odraslim osobama preporučuje se 7–9 sati sna po noći.

Kronični stres može oštetiti hipokampus – dio mozga odgovoran za pamćenje. Tehnike poput meditacije, dubokog disanja, joge ili boravka u prirodi pomažu u očuvanju mentalne ravnoteže i zdravlja mozga.

Družite se. Društvena interakcija pozitivno utječe na emocionalno zdravlje i kognitivne funkcije. Redoviti kontakti s obitelji, prijateljima ili sudjelovanje u društvenim aktivnostima mogu smanjiti rizik od demencije.

Pušenje, prekomjerno konzumiranje alkohola i dugotrajna izloženost toksinima ubrzavaju starenje mozga. Prekidanje tih navika može imati brze pozitivne učinke na moždanu funkciju.

Evo kako prepoznati da mozak stari brže od vas.

Ako redovito zaboravljate imena, dogovore, gdje ste ostavili stvari ili što ste upravo pročitali ili čuli – to može biti znak slabljenja kratkoročnog pamćenja.

Ako vam je teško zadržati pažnju na jednoj stvari, pogotovo u tišini i bez distrakcija, mozak vam može imati problema s fokusom i obradom informacija.

Trebate više vremena nego prije da nešto shvatite, donesete odluku ili reagirate? To može biti pokazatelj smanjene mentalne fleksibilnosti.

Često vam ‘riječ stoji na vrhu jezika’, ali je ne možete izgovoriti? Povremeno je normalno, ali ako postaje čest problem, može ukazivati na usporavanje jezičnih funkcija.

Mozak pod stresom ili u starenju može teže regulirati emocije, što se očituje u brzim promjenama raspoloženja, tjeskobi ili apatiji.

Ako vam nova znanja, hobiji ili društvena okupljanja više nisu privlačna kao prije, mozak može pokazivati znakove kognitivne inercije.

Teškoće u planiranju, organizaciji i logičkom razmišljanju – pogotovo ako su vam prije te aktivnosti bile lagane – mogu biti znak slabljenja izvršnih funkcija mozga.

Ako se sve češće gubite u poznatom prostoru ili teško pamtite put, to može biti znak narušene prostorne orijentacije, što je čest simptom starenja mozga.

Osjećate se iscrpljeno nakon čitanja, razgovora ili gledanja nečeg informativnog? To može biti znak da vaš mozak troši više energije za osnovne kognitivne zadatke.

Pojava jednog ili dva simptoma povremeno nije nužno razlog za brigu – svi ponekad zaboravimo nešto ili imamo ‘sporiji dan’. No ako se više ovih znakova javlja redovito i ometaju svakodnevni život, dobro je potražiti stručnu procjenu.

Mozak se može ‘pomladiti’ uz prave navike – zdravu prehranu, fizičku i mentalnu aktivnost, kvalitetan san i upravljanje stresom.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Kutak za stručnjake

Bipolarni poremećaj ili život između krajnosti

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji su četiri osobe koje nose bijele košulje i izražavaju različite geste rukama. Prva osoba s lijeva drži stisnutu šaku, dok druga i treća osoba pokazuju palac gore s obje ruke. Četvrta osoba ima otvorene dlanove s raširenim prstima. Izgleda kao da svi komuniciraju neverbalno, možda izražavaju podršku, radost ili pozitivnu energiju.
Foto: Pixabay

Bipolarni poremećaj ne mora biti prepreka za ostvarenje osobnih i profesionalnih ciljeva – uz odgovarajuću pomoć, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život

Bipolarni poremećaj je mentalni poremećaj koji karakteriziraju nagle i ekstremne promjene raspoloženja – od maničnih epizoda, kada osoba osjeća pojačanu energiju, euforiju i smanjenu potrebu za snom, do depresivnih epizoda koje donose duboku tugu, bezvoljnost i osjećaj beznađa.

Te promjene ne odnose se na uobičajene oscilacije raspoloženja koje svi ponekad doživimo, već su intenzivne, dugotrajne i značajno utječu na svakodnevno funkcioniranje.

Bipolarni poremećaj obično se javlja u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, no može se razviti i kasnije.

Postoje različiti oblici poremećaja, a najpoznatiji su bipolarni poremećaj tipa I i tipa II. Tip I uključuje barem jednu maničnu epizodu, dok tip II uključuje blaže manične epizode, poznate kao hipomanija, u kombinaciji s težim depresivnim fazama.

Pravovremena dijagnoza i liječenje, koje najčešće uključuje kombinaciju lijekova i psihoterapije, omogućuju mnogim osobama da vode ispunjen i produktivan život.

Unatoč stigmi koja često prati mentalne poremećaje, mnoge slavne osobe odlučile su javno govoriti o svom iskustvu s bipolarnim poremećajem, doprinoseći tako razumijevanju i prihvaćanju ove dijagnoze.

Catherine Zeta-Jones, poznata glumica i dobitnica Oscara, otvoreno je govorila o svojoj borbi s bipolarnim poremećajem tipa II. Nakon što se suočila s velikim stresom zbog suprugove borbe s rakom, potražila je pomoć i danas se aktivno zalaže za destigmatizaciju mentalnih bolesti.

Demi Lovato, pjevačica i glumica, dijagnosticirana je s bipolarnim poremećajem nakon što je potražila stručnu pomoć zbog problema s ovisnostima i emocionalnim nestabilnostima. Svojim javnim nastupima i dokumentarcima koristi svoju platformu kako bi pomogla drugima da se ne osjećaju sami.

Kanye West, kontroverzni reper i producent, također je govorio o svom iskustvu s bipolarnim poremećajem. Iako njegove izjave i ponašanje ponekad izazivaju podijeljene reakcije, njegova javna priznanja potaknula su mnoge da se zainteresiraju za dublje razumijevanje poremećaja.

Carrie Fisher, legendarna glumica poznata po ulozi princeze Leie u ‘Ratovima zvijezda’, bila je jedna od prvih javnih osoba koja je otvoreno govorila o svom bipolarnom poremećaju, još u vrijeme kad su mentalne bolesti bile snažno stigmatizirane. Njezina iskrenost i humor inspirirali su mnoge, a njezina knjiga ‘Wishful Drinking’ i dalje je relevantna u borbi za mentalno zdravlje.

Na popisu su i Selena Gomez, Mariah Carey, Jean-Claude Van Damme, Mel Gibson, Russell Brand, Kurt Cobain, Amy Winehouse, Marilyn Monroe, Frank Sinatra, Sinead O’Connor, David Harbour, Mike Tyson.

Iskustva poznatih osoba pokazuju da bipolarni poremećaj ne bira prema statusu, uspjehu ili slavi. Upravo suprotno – njihova priča podsjeća nas da se mentalne poteškoće mogu dogoditi svakome i da je ključno pružiti podršku, razumijevanje i prihvaćanje.

Otvoreni razgovori o mentalnom zdravlju pomažu u rušenju predrasuda i ohrabruju ljude da potraže pomoć bez srama. Bipolarni poremećaj ne mora biti prepreka za ostvarenje osobnih i profesionalnih ciljeva – uz odgovarajuću pomoć, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Kad ljubav prelazi granicu manipulacije dobijemo love bombing

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji su prikazani mladić i djevojka koji vode ozbiljan razgovor u zatvorenom prostoru ispred zavjesa neutralnih tonova. Djevojka, svijetle kose i s naočalama, odjevena je u svijetli komplet s crnom majicom, dok mladić nosi sivu sportsku majicu. Oboje izgledaju emocionalno angažirano – djevojka djeluje zbunjeno ili pomalo frustrirano, dok mladić gestikulira rukama kao da nešto objašnjava ili pokušava opravdati. Njihov govor tijela i izrazi lica upućuju na nesuglasice ili raspravu, a atmosfera fotografije prenosi osjećaj napetosti i nerazumijevanja.
Foto: Pexels

Prepoznavanje ovog obrasca ponašanja ključno je za postavljanje zdravih granica i očuvanje osobne autonomije. Istinska ljubav i bliskost razvijaju se postupno, kroz međusobno poštovanje, slobodu i autentičnu povezanost – bez pritiska, bez žurbe i bez emocionalne ovisnosti

Love bombing je pojam koji opisuje oblik emocionalne manipulacije u kojem jedna osoba drugu zatrpava pretjeranim iskazima pažnje, ljubavi, darovima i komplimentima, najčešće s ciljem da je što brže emocionalno veže za sebe.

Iako na prvi pogled može djelovati kao iskren izraz ljubavi i privrženosti, riječ je o obrascu ponašanja koji iza svoje privlačne fasade često skriva potrebu za kontrolom, dominacijom i emocionalnom moći nad drugom osobom.

Najčešće se love bombing pojavljuje u ljubavnim odnosima, posebice u njihovim počecima. Osoba koja koristi ovu taktiku vrlo brzo stvara osjećaj snažne povezanosti, govori o zajedničkoj budućnosti, neprestano se javlja, šalje poruke i komplimente te djeluje kao idealan partner.

Međutim, kada druga osoba počne emocionalno ovisiti o toj pažnji, dinamika odnosa se mijenja – dolazi do povlačenja, kritiziranja, kontrole i emocionalne ucjene. Osoba koja je prethodno bila obasipana ljubavlju sada se osjeća zbunjeno, krivom i nesigurnom, ali istovremeno još uvijek čezne za onom ‘verzijom’ partnera koju je upoznala na početku.

Osim u romantičnim vezama, love bombing se pojavljuje i u drugim područjima života. U obiteljskom kontekstu, roditelj ili drugi član obitelji može koristiti ovaj obrazac ponašanja kako bi nakon konflikta ili zlostavljanja ponovno uspostavio kontrolu kroz nagle izljeve nježnosti, darove ili pažnju. Takvo ponašanje često služi kao zamjena za iskreno suočavanje s problemima i stvara emocionalnu zbrku kod druge osobe, osobito djece.

U prijateljskim odnosima love bombing se očituje kao intenzivna potreba za bliskošću, gdje nova poznanstva prerastaju u posesivnost i emocionalnu ucjenu ako druga strana ne uzvraća jednakim intenzitetom. Prijatelj koji se čini kao netko tko vam stalno ugađa, poklanja stvari i stalno traži vašu pažnju, zapravo može imati skrivenu potrebu za kontrolom i emocionalnom ovisnošću.

Love bombing nije nepoznat ni u poslovnim odnosima. U toksičnim radnim okruženjima, nadređeni mogu koristiti ovakav pristup kako bi pridobili lojalnost zaposlenika. Novi zaposlenik se dočekuje s izrazima oduševljenja, pohvalama i lažnim prijateljstvom, ali nakon određenog vremena ta se dinamika mijenja u pritisak, očekivanja i emocionalno iscrpljivanje.

Posebno izražen oblik love bombinga prisutan je u sektama i kultovima, gdje se novi članovi dočekuju s pretjeranom toplinom, prihvaćanjem i pažnjom, stvarajući osjećaj zajedništva i sigurnosti. Takva atmosfera služi kao sredstvo manipulacije, jer kada se osoba emocionalno veže, lakše se izolira od vanjskog svijeta i prihvaća pravila zajednice bez kritičkog preispitivanja.

Love bombing je opasan jer u početku djeluje kao nešto pozitivno – svi želimo biti voljeni i cijenjeni. Međutim, kad intenzitet nije u skladu s vremenom i kontekstom, kad se osjećate preplavljeno i pod pritiskom da uzvratite istim intenzitetom, to može biti znak upozorenja.

Zdravi odnosi temelje se na međusobnom poštovanju, ravnoteži i vremenu koje je potrebno da se bliskost razvije prirodnim tijekom. Kad ljubav postane sredstvo kontrole, više nije ljubav – to je manipulacija.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Život s limfedemom – kako si pomoći prirodno i prehranom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je prikazana osoba koja sjedi s obje ruke položene na tamnoplavu podlogu. Jasno je vidljiva značajna razlika između lijeve i desne ruke. Lijeva ruka je izrazito otečena — osobito u području šake, podlaktice i nadlaktice — što je karakterističan znak limfedema. Prsti na toj ruci djeluju zadebljano i natečeno, dok su prsti na drugoj ruci normalne veličine i oblika. Koža na otečenoj ruci izgleda zategnuto i glatko, što dodatno ukazuje na zadržavanje limfne tekućine. Desna ruka izgleda zdravo, što dodatno naglašava kontrast i jasno prikazuje kako limfedem može utjecati samo na jednu stranu tijela. Ova slika je dobar vizualni primjer za edukaciju o limfedemu i važnosti pravodobnog prepoznavanja simptoma.
Foto: Kreni Zdravo

Iako limfedem može djelovati kao ograničenje, uz pravilnu brigu, disciplinu i znanje, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život

Limfedem je kronično stanje koje nastaje kada dolazi do nakupljanja limfne tekućine u mekim tkivima, najčešće u rukama ili nogama.

Ova pojava rezultat je oštećenja ili opstrukcije limfnog sustava, koji inače ima ključnu ulogu u održavanju ravnoteže tjelesnih tekućina i obrani organizma od infekcija. Kada sustav ne može pravilno odvoditi limfu, tekućina se zadržava u tkivu, uzrokujući oticanje, osjećaj težine, zategnutost kože, pa i bol.

Iako limfedem nije izlječiv, uz odgovarajuću njegu i način života moguće je znatno ublažiti simptome i spriječiti pogoršanje.

Uzrok limfedema može biti prirođen, što se naziva primarnim limfedemom, i on se najčešće javlja zbog genetskih poremećaja u razvoju limfnih žila. Međutim, češći je sekundarni limfedem, koji nastaje kao posljedica kirurških zahvata, zračenja, infekcija ili malignih bolesti.

Najčešće pogađa osobe koje su liječene od raka dojke, ginekoloških karcinoma ili melanoma, no može se pojaviti i nakon ozbiljnijih ozljeda.

Terapija limfedema temelji se na kombinaciji više metoda. Kompresijska terapija jedna je od osnovnih, pri čemu se koriste elastični zavoji, posebne čarape ili rukavi kako bi se potaknuo protok limfe prema srcu.

Osim toga, ručna limfna drenaža, koju provode educirani terapeuti, pomaže u usmjeravanju limfne tekućine kroz alternativne putove.

Važno je redovito vježbati, ali s oprezom – umjerene, kontrolirane vježbe koje uključuju pokrete mišića, kao što su hodanje, plivanje ili joga, mogu biti vrlo korisne jer pokreti mišića prirodno potiču cirkulaciju limfe. Treba izbjegavati naporne aktivnosti koje mogu pogoršati stanje, kao i izlaganje visokim temperaturama koje dodatno šire krvne žile.

Koža u području limfedema mora se redovito njegovati i pažljivo čistiti. Suha, ispucana ili ozlijeđena koža lako može postati ulazno mjesto za bakterije, što povećava rizik od infekcija poput celulitisa. Zato se preporučuje svakodnevna hidratacija kože, nožna ili ručna higijena i izbjegavanje manjih ozljeda, uključujući rezove pri brijanju ili ubode insekata.

Veliku ulogu u kontroli limfedema ima i prehrana. Stručnjaci preporučuju protuupalni način prehrane, temeljen na svježem voću, povrću, cjelovitim žitaricama, zdravim mastima poput maslinovog ulja te ograničenju unosa soli i prerađene hrane. Višak kilograma dodatno opterećuje limfni sustav, pa održavanje zdrave tjelesne težine značajno olakšava simptome.

Osobe s limfedemom trebaju konzumirati dovoljno tekućine – iako zvuči paradoksalno, dehidracija zapravo može potaknuti zadržavanje vode u tijelu.

Zanimljivo je da limfni sustav, za razliku od krvnog, nema vlastitu ‘pumpu’ poput srca. Limfa se kreće tijelom zahvaljujući kretanju mišića i disanju. To znači da je i najjednostavnije ustajanje sa stolice, istezanje, pa čak i duboko disanje, korisno za poticanje protoka limfe. Zbog toga je redovito kretanje – koliko god blago bilo – temeljna svakodnevna praksa u borbi protiv limfedema.

Upravo o toj svakodnevnoj borbi svjedoči pacijentica kojoj je limfedem dijagnosticiran nakon operacije raka dojke.

– Prvih nekoliko mjeseci nisam znala što me snašlo. Ruka mi je oticala, bila je tvrda i bolna, nisam mogla normalno spavati, oblačiti se… U početku sam osjećala sram i izolaciju, pogotovo ljeti. Ali s vremenom sam shvatila da nisam sama. Naučila sam kako masirati ruku, kako je omotati kompresijskim zavojem, ali najvažnije – počela sam se kretati i mijenjati prehranu. Danas jedem puno više povrća, pijem vodu, izbacila sam sol i šećer. I ono najvažnije, ne odustajem. Naučila sam slušati svoje tijelo i njegov ritam. Nije lako, ali može se živjeti normalno, samo treba strpljenja i upornosti – kazala je pacijentica.

Iako limfedem može djelovati kao ograničenje, uz pravilnu brigu, disciplinu i znanje, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život. Rano prepoznavanje simptoma, pravodobna terapija i promjene u životnim navikama čine razliku – jer kada limfa ne može teći prirodno, naše tijelo traži našu pomoć.

Nastavite čitati

U trendu