Poveži se s nama

Kultura

Rockmark objavio detaljnu biografiju o Bobu Marleyju

Objavljeno

/

Knjiga “Catch a Fire: Život Boba Marleyja” autora Timothyja Whitea, koja se smatra jednom od njegovih najboljih biografija i donosi brojne detalje iz života tog glazbenog velikana i reggae ikone, objavljena je u hrvatskom prijevodu

Izdavač, zagrebački Rockmark, ističe kako publika do sada nije imala priliku čitati knjigu o životu i nasljeđu Boba Marleyja na hrvatskom jeziku, jer je ovaj naslov ujedno i prvi hrvatski prijevod neke njegove biografije.

Od smrti čovjeka koji je svojom energijom i porukama o ljubavi nadahnuo generacije diljem svijeta prošlo je više od četrdeset godina, no njegov status kultne figure reggae i popularne kulture ne blijedi. 

Bogato opremljeno izdanje na više od 570 stranica donosi Marleyjev cjeloviti portret, kao i prikaz vremena u kojem je živio, a autentičnosti doprinosi i činjenica da je sam autor Timothy White bio blizak s njim, njegovom obitelji i najužim krugom prijatelja. 

“Upravo mu je to omogućilo pristup privatnim dokumentima i fotografijama tako da su Marleyjev život i stvaralaštvo u ovoj knjizi opisani s ljubavlju i razumijevanjem”, ističe se u najavi knjige.

Ovogodišnje novo izdanje te knjige ujedno je i finalno, potpuno i nadopunjeno izdanje, pa uz rijetko viđene fotografije donosi proširenu i ažuriranu diskografiju. 

Glazbeni kritičari ističu tu knjigu kao najbolju o Marleyjevom životu i radu, jer ona nije samo klasična biografija glazbenika koji je svijetu približio reggae i rastafarijansku kulturu, a svojom duhovnošću zagovarao ljubav i jedinstvo, već i točan te potpun pregled društveno-povijesnih i kulturnih okolnosti njegovih korijena na Jamajci i Rasta pokreta koji su ga oblikovali.

Hina

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Kultura

DRUŠTVO TJELESNIH INVALIDA U tijeku izložba Zdenka Udovičića

Objavljeno

/

Grupa od sedam osoba pozira ispred plakata s natpisom "Društvo tjelesnih invalida". U prvom planu sjedi muškarac u invalidskim kolicima, nasmiješen, dok s njegove desne strane sjedi žena u ružičastoj majici. Iza njih stoje četiri žene, sve nasmijane i okrenute prema kameri. S lijeve strane, u pozadini, sjedi stariji muškarac u plavoj jakni s hodalicom.
Foto: Klaudija Klanjčić

Društvo tjelesnih invalida organiziralo je otvorenje izložbe slika Zdenka Udovičića u utorak, 29. listopada 2024., u Galeriji Izlog u Zagrebu, Bosanska 2, a izložba će biti otvorena do 20. studenog

Uvodnu riječ održala je Viktorija Lisec, predsjednica Društva tjelesnih invalida, predstavivši samog umjetnika.

Zdenko Udovičić rođen je 2. kolovoza 1969. godine u Zagrebu. U trećoj godini života obolio je od cerebralne paralize, a nakon toga dobio je i epilepsiju. Unatoč svemu, Zdenko radosno svjedoči svoju vjeru i pouzdanje u Boga te Njegovu očinsku ljubav. Živi i stvara umjetnička djela u Zagrebu.

Kao što je istaknuto prilikom predstavljanja, osnovno obrazovanje stekao je u Centru za odgoj i obrazovanje Goljak, a srednju upravno-birotehničku školu završio je u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava. Po struci je upravni referent. Krajem 1990-ih godina, zahvaljujući pokojnom prijatelju, akademskom slikaru Anti Teskeri, otkrio je slikarstvo kao sredstvo izražavanja, kreativnosti i održavanja mentalnog zdravlja. Uz slikarstvo, dugo se bavio pisanjem poezije te je objavio nekoliko knjiga.

Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi, a iza sebe ima i jednu samostalnu izložbu. Redovito sudjeluje na Festivalu jednakih mogućnosti, koje organizira Društvo tjelesnih invalida. Za Udovičića, slikarstvo nije samo izraz umjetničke kreativnosti, već i važno sredstvo za održavanje mentalne koncentracije. Premda nikada nije osjećao potrebu za uzorima, povremeno se inspirirao dubinama američkog apstraktnog ekspresionizma 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća.

O Udovičićevom umjetničkom stvaralaštvu kratki govor pred svima održao je Stanko Špoljarić, hrvatski povjesničar umjetnosti i likovni kritičar.

– Nema puno kalkuliranja, kao ni puno dodavanja. To je ona iskrena impresija, ono iskreno htijenje, jedna situacija da ta linija, napeta, zadebljana, tanahna, zapravo stvara jednu strukturu. Ovdje se isto radi o nekom rasponu djela, gdje je meni zanimljivo da se osjeća da  to likovno htijenje kreće od konfiguracije poput djela koja imamo priliku ovdje vidjeti do stvari asocijativne strukture. Kada bi preciznije analizirali obje grupe, ovako grubo podijeljene, onda bi osjetili da se radi o sličnom slikarskom konceptu – s jedne strane da ta motivika bude jasnija i čitkija, a s druge strane da splet linija, likovna struktura, dobiva jedan vid slikarske autonomnosti. Možemo asocirati i na velike majstore pa tako ovdje u djelima imamo i tri Picassa, a aktovi koji su izloženi također asociraju na njega. Gledajući njegova djela, aktove, možemo reći da Zdenko traži i nalazi onu formu koja će biti i osjećaj volumena i plohe i osvajanje zapravo prostora, iako veći broj radova i boja nema neku preveliku ulogu, ali ima način da postoji akcent, bljesak stvarnosti, jedna akumulirana svjetlost kroz crvene partije pa čak i kod utišanijih tonova. Razmišljanje kroz liniju, koja je uvijek osnova svake slike, bila ona vidljiva ili nevidljiva, ovdje je zapravo građena likovnom suverenošću.

Ujedno je podsjetio da jedan veliki slikar suvremene hrvatske umjetnosti veli da ‘što god slikaš, kako god slikaš, uvijek moraš napiknuti na Picassa’.

Osvrnuo se i na majstorski rađene crteže s aktovima.

– Ta linija ima svoj imperativni odnos, ta linija ima svoju poetičnost, ta linija zatvara plohu od njegova sivila, ta linija stvara odnos između figure i samoga prostora. Ta linija koja je i disciplinirana i slobodna, mada je paradoksalno stalno govoriti da se radi o dvije suprotnosti u likovnom djelu, međutim ono ovdje uistinu postoji. Tu se radi o zenitu kreativnoga krika, gdje postoji sloboda i mogućnost interpretacije djela samog gledatelja, da ta linija zatvara i otvara samu formu, da ta linija ima jedno svoje pulsiranje, ali zapravo s druge strane osjećate tu čistoću i kontrolu. Prema tome, u tim rasponima se kreću djela one likovnosti koja kroz Udovičića uistinu govori o jednom talentu koji se izražava kroz komorne forme. Uvijek su te komorne forme iskrenije. Velike slike, velike parade, sve to stoji, ali s druge strane kroz linije, kroz crtež, to je taj slikarski, likovni intimitet koji dolazi najviše do izražaja.

Tako se također osvrnuo na Udovičićevo djelo s poetikom oka, koje ga je posebno oduševilo.

– Ne radi se tu zapravo o oku, već o pogledu na život, na umjetnost, na ukupnost umjetničkog i životnog stava, i to onog iskrenog stava, kada prepoznajem autora u svom umjetničkom traganju, bez kojega traganja nema ništa. Naime, postoji uvijek faktor iznenađenja same preobrazbe same ideje dovedene do određenih stanja.

Špoljarić je naposljetku čestitao Udovičiću na izložbi, koja po njemu otkriva više od slike, jer ima jedan blagi vid meditativnosti, ispovjednosti, a s druge strane onu emotivnost koja je uvijek sastavni dio izložbi.

Ovo je jedna u nizu izložbi u organizaciji Društva tjelesnih invalida, koje pruža šansu da se predstave same osobe s invaliditetom.

Ne preostaje ništa drugo, nego da autoru niza umjetničkih djela zaželimo daljnje likovno stvaralaštvo koje jedva čekamo vidjeti te da putem svoga stvaranja dođe do svoje muze, koja će mu biti posebna vrsta inspiracije i potpore, a djela mu možda dobiju neke nove linije i boje.

Večer je tradicionalno završila prigodnim domjenkom, u ugodnom raspoloženju.

Nastavi čitati

Kultura

LADO održao dva koncerta na festivalu Cultura UNAM u Meksiku

Objavljeno

/

Na slici je velika skupina ljudi u narodnim nošnjama, članovi ansambla LADO, koji poziraju na pozornici nakon izvedbe. Svi su odjeveni u tradicionalne hrvatske narodne nošnje i stoje ispred praznog gledališta u velikoj koncertnoj dvorani, što sugerira završetak kulturnog događaja ili koncerta.
Foto: LADO

Hrvatski nacionalni ansambl narodnih plesova i pjesama LADO uspješno je nastupio na prestižnom festivalu Cultura UNAM u Ciudad de Méxicu, održavši dva zapažena koncerta

Ovi nastupi su označili početak Ladovog gostovanja u Meksiku, u sklopu kojeg ansambl slavi svoju 75. obljetnicu.

Na prvom koncertu, održanom 10. listopada u dvorani Sala Miguel Covarrubias, LADO je oduševio publiku plesnim izvedbama, uključujući popularne koreografije kao što su ‘Ladarke’, ‘Valpovačko kolo’ i ‘Lički plesovi’. Među uzvanicima bili su veleposlanik Republike Hrvatske u SAD-u, Pjer Šimunović, te počasna konzulica Hrvatske u Meksiku, Laura Martin del Campo Steta, koji su zajedno s meksičkom publikom uživali u bogatoj hrvatskoj kulturnoj baštini.

Drugi koncert, održan 11. listopada, bio je vokalno-instrumentalni, a LADO je izveo najpoznatija glazbena djela iz svog bogatog repertoara. Direktor festivala Cultura UNAM, Juan Ayala, izrazio je svoje oduševljenje Ladovim nastupima, istaknuvši kako je impresioniran raznolikošću hrvatske kulturne baštine te povukao paralelu s kulturnim bogatstvom Meksika.

Zrinka Posavec, umjetnička direktorica Ansambla LADO, izrazila je ponos što je LADO prvi put u svojoj povijesti imao priliku nastupati u Meksiku, dok je ravnateljica Ileana Jurin Bakotić naglasila kako su ovi koncerti posebno značajni jer obilježavaju 75 godina postojanja ansambla.

LADO nastavlja svoje meksičko gostovanje nastupom na 52. Cervantino festivalu, jednom od najvećih svjetskih kulturnih događanja, gdje se predstavio 14. listopada.

Gostovanje Ansambla LADO u Meksiku omogućeno je uz podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Hrvatske gospodarske komore i kompanije Končar d.d.

Nastavi čitati

In Metropola

TIFLOLOŠKI MUZEJ Svečano otvorena izložba ‘Svjetlost istiskuje tamu’

Objavljeno

/

Skupina ljudi okupljena u galerijskom prostoru. Ljudi stoje u grupama, razgovaraju i piju pića. U pozadini se vidi veliki natpis na zidu "Svjetlost istiskuje tamu". Atmosfera je društvena i opuštena.
Foto: Klaudija Klanjčić

Izložba je ostvarena u suradnji sa Slovenskim školskim muzejom, a realizirana je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, uz potporu Veleposlanstva Republike Slovenije u Zagrebu

Tiflološki muzej, u nizu dosadašnjih prekrasnih izložbi, organizirao je u svojim prostorijama u Zagrebu, Draškovićeva ulica 80, u srijedu, 25. rujna 2024., s početkom u 18 sati, svečano otvorenje izložbe pod nazivom ‘Svjetlost istiskuje tamu’ – Razvoj skrbi za slijepe osobe u Sloveniji, a koja će biti otvorena sve do 22. studenog ove godine.

Kao i do sada, izložba je privukla već prvi dan mnoštvo posjetitelja. Naime, ista prikazuje razvoj skrbi za slijepe i slabovidne osobe u Sloveniji  i osnutak prve ustanove za odgoj, obrazovanje i radno osposobljavanje slijepih osoba u Sloveniji.

Tiflološki muzej utemeljen je 1953. kao Muzej Saveza slijepih Jugoslavije, zadaća mu je bila sabiranje dokumentarne tiflološke građe vezane uz slijepe i slabovidne osobe na čitavom području bivše države.

Ovom izložbom tematizira se razvoj skrbi za slijepe i slabovidne osobe u Sloveniji te se prezentira građa i okolnosti osnivanja prve ustanove za odgoj, obrazovanje i radno osposobljavanje slijepih osoba u Sloveniji. Poseban naglasak je na materijalima koji prikazuju akciju prepisivanja knjiga na brajicu i osnutak Knjižnice za slijepe u Sloveniji što je bio preduvjet za opismenjavanje i obrazovanje slijepih i slabovidnih osoba.

Tiflološki muzej je već 1955. započeo suradnju s brojnim kulturnim ustanovama i institucijama u Sloveniji poput Gradskog muzeja u Ljubljani, Narodnog muzeja, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Slovenskog školskog muzeja, Zemljopisnog muzeja i Zavoda za slijepu mladež u Ljubljani.

Najistaknutija i najplodnija suradnica muzeja u Sloveniji bila je članica Udruženja slijepih (kasnije Saveza slijepih) Slovenije, profesorica Minka Skabernè, osnivačica knjižnice za slijepe i članica Kuratorija za slijepe koji je upravljao Zavodom za slijepe. Njezinim je zalaganjem i radom prikupljen najveći dio građe koju smo obradili i prezentirali na ovoj izložbi.

Većina izloženih predmeta dio je fundusa Tiflološkog muzeja u Zagrebu, a dio izložaka posuđen je iz Centra IRIS iz Ljubljane, sljednika prvog zavoda za slijepe koji je osnovan 1919., a koji su pohranjeni u Slovenskom školskom muzeju u Ljubljani.

Autorice izložbe su Nevenka Ćosić, viša kustosica Tiflološkog muzeja i Morana Vouk Nikolić, muzejska savjetnica u Tiflološkom muzeju.

Svečano otvorenje uveličao je nastup projekta Violinmusic4all pod vodstvom profesorice Renate Novoselec.

Svi koji su došli pogledati izložbu, za uspomenu su dobili pregled svega i u pisanom obliku. Osim same izložbe, opisani su i Razvoj skrbi i osnivanje zavoda za slijepe osobe u Sloveniji, Osnivanje prvog slovenskog zavoda za slijepe 1919.-1922., Zavod za slijepe u Kočevju 1922.-1941., Zavod za slijepe u Kočevju za vrijeme okupacije 1941.-1944., Zavod ponovno u Ljubljani – od 1944. do danas, Prva slovenska knjižnica za slijepe, Savjetovanje o standardizaciji Brailleova pisma za Slovence, Hrvate i Srbe, Dom slijepih Stara Loka.

Da bi bili svjesni sadašnjosti i išli dalje u budućnost, moramo biti upoznati i s prošlosti, sa svim nedaćama i problemima koji su se morali proći da bi došli do svega što postoji danas. Stoga ide velika zahvala i poštovanje prema svim ljudima koji su svojom intuicijom, organizacijom, znanjem, obrazovanjem drugih, empatijom i čovječnošću doprinijeli boljem razvitku čovječanstva, a posebno onih skupina koje su imale vrlo male šanse da uspiju bez tuđe pomoći. Oni su kroz stoljeća bili svjetlost koja istiskuje tamu.

Nastavi čitati

U trendu