Ovakvo pomagalo može pomoći ljudima koji koriste invalidska kolica da ponovo osjete kako je to kretati se vlastitim nogama

Za sobe s invaliditetom koji imaju slabiji jedan dio tijela, kvalitetna ortoza život znači. Bez kvalitetnog ortopedskog pomagala ljudima koji imaju problema s neuromuskularnim problemima donjih udova značajno je smanjena pokretljivost, ali i kvaliteta života općenito.

Danas postoji puno različitih vrsta proteza. Većini ljudi je potreban duži period prilagodbe, ali i kada se naviknu, nakon nekog vremena istu moraju mijenjati zbog razvitka tijela. Upravo iz tog razloga puno ljudi kojima je ortoza potrebna, muči se s nabavkom iste.

Dobra vijest za sve korisnike ortoza dolazi iz Velike Britanije. Naime, tamo je od nedavno u prodaji najsuvremenija ortoza pod nazivom ‘Agilik’, koja bi mogla olakšati muke pacijentima diljem svijeta.

Radi se o električnoj ortozi koja za vrijeme korištenja pruža otpor te tako pomaže korisniku da ojača mišiće zahvaćenog uda. Isto tako, ovo ortopetsko pomagalo potiče ekstenziju koljena, što poboljšava držanje, duljinu koraka, izdržljivost i brzinu hodanja pacijenata.

Isto tako, ova električna proteza prilagođava se svakom koljenu i gležnju jer u sebi ima mikroprocesorski kontrolni sustav koji se prilagođava svakom obliku noge.

Električna ortoza omogućava pacijentu veću razinu stabilnosti na neravnim površinama, a također osigurava veći doseg koji korisnik može napraviti iz iskoraka. Ono što je kod ove ‘pametne’ ortoze prednost, to je što pomoću mikroprocesora prepoznaje koji pokret korisnik želi napraviti, te mu mehanički daje potporu kako bi radnju što bolje, snažnije i kvalitetnije izveo.

Agilik je dizajniran da se prilagodi jedinstvenim potrebama svakog korisnika. Njegovi parametri su prilagođeni i periodički ažurirani kako bi se prilagodili rastu i promjenama hoda korisnika.

Nadalje, dio ortoze koji korisniku pomaže pri hodanju lako se može instalirati na novu ortozu pa nema panike da će je korisnik prerasti.

Ovakvo pomagalo može pomoći će ljudima koji koriste invalidska kolica da ponovo osjete kako je to kretati se vlastitim nogama.

Sveučilište u Zagrebu u četvrtak je predstavilo sveučilišni udžbenik ‘Komunikacija o znanosti – Promicanje znanosti i istraživanja koja mijenjaju svijet’ autora Melite Kovačević, Tamare Dagen i Miroslava Rajtera. Udžbenik ima 184 stranice te kroz deset poglavlja nudi sveobuhvatan prikaz teorijskih i praktičnih aspekata komunikacije o znanosti

Ovaj udžbenik će koristiti studentima, znanstvenicima, komunikatorima, novinarima i donositeljima odluka. Izdavač sveučilišnog udžbenika je Školska knjiga.

Sveučilišni udžbenik su predstavili recenzent akademik Ignac Lovrek i urednik iz Školske knjige Goran Bukan Brebrić. Akademik Lovrek rekao je da udžbenik povezuje teorijske postavke, modele komunikacije o znanosti, načine provedbe komunikacije o znanosti te potiče kreativnost kod čitatelja.

Predstavljajući sveučilišni udžbenik, urednik Bukan Brebrić istaknuo je da djelo na sustavan, jasan i suvremen način obrađuje jednu od ključnih tema današnjeg društva, a to je kako govoriti o znanosti i kako je približiti svima.

– Posebno je vrijedno što, uz teorijske modele i povijesni pregled discipline, knjiga se osvrće na globalni i europski model te na razvoj znanstvenih politika. Središnja poruka knjige je da je komunikacija o znanosti neizostavan alat u suvremenom društvu. Razumijevanje i otvoren dijalog knjiga stavlja u prvi plan – pojasnio je Bukan Brebrić.

Naglasio je da veliku vrijednost knjige daju osvrti stručnjaka iz različitih hrvatskih, svjetskih i europskih institucija. Knjiga obiluje i citatima poznatih hrvatskih komunikatora o znanosti, poput astronoma Korada Korlevića, kemičara i fizičara Nenada Judaša, fizičara Saše Cecija, profesorice Jelene Jurišić.

– Knjiga detaljno obrađuje povijest i teorijske modele komunikacije o znanosti, obrazovne programe u Hrvatskoj i Europi, istraživačku kulturu i integritet, koncept otvorene znanosti te suvremene izazove poput primjene generativne umjetne inteligencije u znanstvenoj komunikaciji – objasnio je Bukan Brebrić.

Naveo je da vrijednost knjizi daju primjeri dobre prakse iz Hrvatske i Europe koji pokazuju kako se teorijska znanja primjenjuju u stvarnom životu te kako kvalitetna komunikacija o znanosti može utjecati na javno mišljenje, obrazovne procese i znanstvenu politiku. Knjiga govori o tome što se događa kada komunikacija o znanosti ne funkcionira, kada su informacije zatvorene u akademskim krugovima ili kada se znanstvene spoznaje pogrešno interpretiraju u javnosti.

– Autori se zalažu za otvoren, inkluzivan i etičan pristup komunikaciji koji uključuje i nove alate poput društvenih mreža, podcasta, popularnoznanstvenih emisija – zaključio je Bukan Brebrić.

Dekan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Ante Bilić Prcić rekao je da je fakultet predložio izdavanje udžbenika Senatu Sveučilišta.

– Jedna od autorica je dugogodišnja profesorica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Melita Kovačević. Misija ovog fakulteta je upozoriti svijet da postoje različiti od nas, drugačiji, i njima treba otvoriti put u društvo, treba društvo naviknuti da nas okružuju takvi ljudi. Na tom putu ne možemo promijeniti svijet, ali ga možemo učiniti boljim – rekao je dekan Bilić Prcić.

Rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić istaknuo je kako će knjiga dati najbolji odgovor na pitanje koliko su znanstvenici važni.

U Hrvatskoj je 2024. godine evidentirano gotovo 400 tisuća osoba sa šećernom bolešću. Međutim, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih veći od 500 tisuća

Šećerna bolest je globalni javnozdravstveni problem. Zbog manjka tjelesne aktivnosti, sjedilačkog načina života te loših prehrambenih navika ubrzano raste broj oboljelih od šećerne bolesti.

U Hrvatskoj je 2024. godine evidentirano gotovo 400 tisuća osoba sa šećernom bolešću. Međutim, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih veći od 500 tisuća, s obzirom na to da više od 28 posto oboljelih nema postavljenu dijagnozu.

Šećerna bolest treći je vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj, s udjelom od 7,7 posto. Čak 40 posto smrti od šećerne bolesti i njenih komplikacija događa se kod radno aktivne populacije, a više od trećine odraslih osoba sa šećernom bolešću nije dijagnosticirano niti liječeno.

Na važnost prevencije, rane dijagnostike, zdravstvene skrbi i podrške u zajednici ukazali su zdravstveni stručnjaci na okruglom stolu ‘Zdravlje počinje u zajednici’, koji su u srijedu organizirali Dom zdravlja Zagreb – Istok i Hrvatsko društvo za kronične bolesti povodom Hrvatskog dana šećerne bolesti. Okrugli stol moderirala je predsjednica Hrvatskog društva za kronične bolesti Zrinka Mach.

Liječnica obiteljske medicine iz Doma zdravlja Zagreb – Istok, Maja Jovičić-Sulje, istaknula je da obiteljski liječnik prati svoje pacijente već od najranije dobi te zna imaju li genetsku predispoziciju za razvoj bolesti. No pacijenti se mogu javiti i s određenim simptomima, na temelju kojih ih obiteljski liječnik upućuje na dijagnostički pregled. Najčešći simptomi koji ukazuju na šećernu bolest su pretjerana žeđ, pretjerana glad uz gubitak na težini, zamagljen vid, sporo zacjeljivanje rana, učestalo mokrenje te učestale infekcije mokraćnih puteva.

– Dosta je niska osviještenost pacijenata o šećernoj bolesti i njihovo znanje o njoj. Osoba ne osjeti da ima šećernu bolest, sve dok se ne jave neke uznapredovale komplikacije. Često puta pacijenti nisu niti motivirani za liječenje ako nemaju simptome – rekla je Jovičić-Sulje. Naglasila je da je u liječenju šećerne bolesti važna podrška obitelji, jer liječenje neće dati dobre rezultate ako ta podrška izostane. Spomenula je i da, nažalost, obiteljski liječnik zbog obujma posla ne može pacijenta sa šećernom bolešću provesti kroz plan ishrane i tjelovježbe.

Endokrinologinja i dijabetologinja KB Dubrava, Katica Letinić-Kravaščan, istaknula je da je kod svake osobe bitan personalizirani pristup. Od komplikacija kod šećerne bolesti spomenula je mikro i makrovaskularne komplikacije, srčani i moždani udar, perifernu arterijsku bolest koja može rezultirati amputacijom prstiju i udova, kroničnu bubrežnu bolest koja može dovesti do dijalize te sljepoću ako se problem s vidom ne liječi.

– Važno mi je porazgovarati s pacijentima jer imaju komorbiditete. Često su prisutne druge dijagnoze kao što je arterijska hipertenzija, a veliki je problem i debljina, pogotovo kod dijabetesa tipa 2. Tako da je personalizirani pristup bitan u odluci o uvođenju lijekova – rekla je Letinić-Kravaščan. Naglasila je da je šećerna bolest kompleksna te je nužna multidisciplinarna suradnja. Međutim, uz adekvatnu terapiju, važno je da se osoba s dijabetesom pridržava zdravih životnih navika.

– Osobe oboljele od šećerne bolesti trebaju mijenjati životne navike i pridržavati se dijabetičke prehrane, o kojoj su u KB Dubrava educirani od strane nutricionista. Ako se pacijent ne pridržava dijabetičke prehrane, sve je uzalud, pa i najbolji lijekovi. Važnu ulogu ima i pojačana fizička aktivnost – objasnila je Letinić-Kravaščan.

Magistra sestrinstva iz Doma zdravlja Zagreb – Istok, Martina Dizdar, opisala je ulogu patronažne medicinske sestre kad je riječ o pacijentima oboljelima od šećerne bolesti.

– Patronažne sestre obilaze pacijente u njihovim domovima te ih educiraju o upotrebi glukometra i primjeni terapije. Osobama se pokaže kako da mjere šećer, a potom to čine samostalno uz nadzor patronažne sestre -, pojasnila je Dizdar. Naglasila je da su patronažne sestre važan most između zdravstvenog sustava i zajednice, jer često na terenu održavaju preventivne akcije mjerenja krvnog tlaka i šećera u krvi, a pacijenti često upravo patronažnim sestrama prvi put prijavljuju simptome.

Na način prehrane osvrnuo se nutricionist KBC-a Zagreb, Nikola Mesarić. Naglasio je da su prehrambene navike prosječnog Hrvata prilično loše.

– Po pretilosti Hrvati su vodeći u Europi, a poražavajuća je činjenica da je pretilost prisutna kod velikog broja djece. Nažalost, ljudi ne jedu redovito, obroci se preskaču, a to dovodi do loših prehrambenih izbora – poseže se za hranom bogatom ugljikohidratima. Količina konzumirane hrane se ne kontrolira i to rezultira povećanjem tjelesne mase te razvojem šećerne bolesti. Među šest najdebljih nacija u Europi – svih šest su iz mediteranskih zemalja – rekao je Mesarić. Spomenuo je da KBC Zagreb ima nutricionističko savjetovalište, kao i KBC Dubrava, ali nažalost sve zdravstvene ustanove nemaju nutricionistički tim te je istaknuo kako je nužno da nutricionisti budu dio zdravstvenog tima.

– Ne mora se svaki dan jesti mediteranska hrana, važno je ograničiti unos pekarskih proizvoda, sokova, slatkiša i grickalica. Hranu često doživljavamo kao emocionalnu potrebu, te su neke preporuke i zabrane vezane uz prehranu teške. Stoga je potrebna i suradnja s psihologom – poručio je Mesarić.