Ova bolest može značajno utjecati na kvalitetu života. Poteškoće u prepoznavanju poznatih osoba mogu dovesti do nelagode, anksioznosti, pa čak i izolacije. Na radnom mjestu ili u društvenim situacijama osobe s prosopagnozijom mogu izgledati nepažljivo ili distancirano, što često dovodi do nesporazuma
Prosopagnozija, poznata i kao slijepilo za lica, neurološki je poremećaj karakteriziran nemogućnošću prepoznavanja lica. Osobe koje pate od ovog poremećaja često imaju teškoće u razlikovanju čak i poznatih lica, poput članova obitelji, prijatelja ili kolega. Prosopagnozija može biti prisutna od rođenja (razvojna prosopagnozija) ili stečena zbog oštećenja mozga (stečena prosopagnozija).
Razvojna prosopagnozija najčešće nema jasnu poveznicu s ozljedama mozga, već se vjeruje da može biti rezultat genetskih ili neuroloških čimbenika. S druge strane, stečena prosopagnozija obično se javlja nakon traumatske ozljede mozga, moždanog udara ili neurodegenerativnih bolesti koje zahvaćaju područja mozga odgovorna za obradu vizualnih informacija, posebice u području fusiformnog girusa.
Glavni simptom prosopagnozije je nemogućnost prepoznavanja lica, čak i onih najbližih. Osobe s ovim poremećajem često se oslanjaju na alternativne načine prepoznavanja ljudi, poput prepoznavanja po glasu, odjeći, hodu ili specifičnim gestama. Međutim, takve metode često nisu pouzdane i mogu uzrokovati društvene ili emocionalne teškoće.
Ova bolest može značajno utjecati na kvalitetu života. Teškoće u prepoznavanju poznatih osoba mogu dovesti do nelagode, anksioznosti, pa čak i izolacije. Na radnom mjestu ili u društvenim situacijama osobe s prosopagnozijom mogu izgledati nepažljivo ili distancirano, što često dovodi do nesporazuma.
Dijagnosticiranje prosopagnozije uključuje neuropsihološke testove i procjene prepoznavanja lica, a u nekim slučajevima koristi se i slikovna dijagnostika mozga. Nažalost, ne postoji specifičan lijek za prosopagnoziju, ali terapije poput treninga vizualne percepcije i strategija prilagodbe mogu pomoći osobama da se lakše nose s ovim stanjem.
Iako prosopagnozija može predstavljati ozbiljan izazov, razumijevanje ovog poremećaja i prilagodba svakodnevnim situacijama mogu pomoći osobama da poboljšaju kvalitetu svog života. Podizanje svijesti o ovom stanju ključno je kako bi se izbjegla stigmatizacija i osigurala podrška za one koji s njim žive.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih simptoma, laboratorijskih testova za analizu koncentracije trimetilamina u urinu te genetskim testiranjem na mutacije gena FMO3
Ovo je rijetki metabolički poremećaj koji uzrokuje neobičan miris tijela, često uspoređivan s mirisom trule ribe. Ovaj sindrom nastaje zbog nemogućnosti tijela da učinkovito razgradi trimetilamin (TMA), spoj koji nastaje tijekom probave određene hrane bogate kolinom, lecitinom i karnitinom.
Sindrom ribljeg mirisa obično je genetskog podrijetla. Nastaje mutacijom gena FMO3, koji kodira enzim flavin-monooksigenazu 3. Taj enzim odgovoran je za pretvorbu trimetilamina u njegovu bezmirisnu formu, trimetilamin-N-oksid. Kada enzim ne funkcionira pravilno, trimetilamin se nakuplja u tijelu i izlučuje znojem, urinom i izdahnutim zrakom, uzrokujući specifičan neugodan miris.
Glavni simptom ovog poremećaja je intenzivan i trajan miris koji podsjeća na ribu. Ovaj miris može varirati u intenzitetu, ovisno o prehrani, hormonalnim promjenama (npr. tijekom menstruacije, trudnoće ili menopauze) te razini stresa. Osim fizičkih simptoma, sindrom često ima značajan psihološki utjecaj, uzrokujući sram, socijalnu izolaciju i anksioznost.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih simptoma, laboratorijskih testova za analizu koncentracije trimetilamina u urinu te genetskim testiranjem na mutacije gena FMO3.
Iako ne postoji lijek za sindrom ribljeg mirisa, simptomi se mogu kontrolirati promjenom načina života i prehrane.
Dakle, potrebno je izbjegavati hranu bogatu trimetilaminom poput ribe, jaja, crvenog mesa, soje, graha i drugih namirnica bogatih kolinom.
Aktivni ugljen i bakrov sulfat ponekad mogu pomoći u smanjenju simptoma. Učestalo tuširanje i korištenje antibakterijskih sapuna može smanjiti miris, a u nekim slučajevima liječnici mogu preporučiti antibiotike u niskim dozama kako bi smanjili crijevnu proizvodnju trimetilamina.
Ovaj sindrom zahtijeva pažljivo upravljanje i podršku. Edukacija o stanju, razumijevanje od strane obitelji i zajednice te savjetovanje s liječnicima ključni su za poboljšanje kvalitete života oboljelih osoba. Nažalost, mnogi sa blažim simptomima nikad ne zatraže pomoć zbog stigme i srama.
Dugotrajno izlaganje gaslightingu može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje žrtve. Osobe često gube samopouzdanje, osjećaju krivnju za situacije koje nisu njihova odgovornost i razvijaju osjećaj nemoći. U ekstremnim slučajevima, žrtve mogu početi sumnjati u vlastiti razum i percepciju stvarnosti
Poslušaj članak
Gaslighting je oblik psihološke manipulacije u kojem manipulator pokušava posijati sjeme sumnje u percepciju stvarnosti svoje žrtve, često s ciljem da stekne kontrolu ili moć nad njom. Ovaj fenomen može se dogoditi u osobnim odnosima, na radnom mjestu ili čak u širem društvenom kontekstu, poput političkog diskursa.
Pojam ‘gaslighting’ dolazi iz kazališnog komada i kasnijeg filma Gaslight iz 1944., u kojem suprug manipulira svojom ženom da povjeruje kako gubi razum, sustavno umanjujući njezina iskustva i osjećaje. U praksi, gaslighting uključuje negiranje stvarnosti, umanjivanje tuđih osjećaja, prebacivanje krivnje i stvaranje osjećaja nesigurnosti kod žrtve.
Gaslighting može biti suptilan, ali postoje određeni obrasci ponašanja koje je moguće prepoznati.
Negiranje onoga što se dogodilo. Manipulator može reći stvari poput: ‘To se nikad nije dogodilo’ ili “Ti si to izmislio/la’.
Prebacivanje krivnje. Gaslighter često tvrdi da je problem u žrtvi: ‘Ti si uzrok svih problema’.
Iskrivljavanje činjenica. Manipulator može mijenjati ili izmišljati događaje kako bi izazvao zbunjenost.
Dugotrajno izlaganje gaslightingu može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje žrtve. Osobe često gube samopouzdanje, osjećaju krivnju za situacije koje nisu njihova odgovornost i razvijaju osjećaj nemoći. U ekstremnim slučajevima, žrtve mogu početi sumnjati u vlastiti razum i percepciju stvarnosti.
Zaštititi se možete tako što ćete vjerovati svojim osjećajima. Vaša iskustva i osjećaji su valjani, čak i ako vam drugi tvrde suprotno.
Vodite bilješke. Zapisivanje činjenica može vam pomoći u održavanju jasnoće i sprječavanju zbunjenosti.
Razgovarajte s povjerljivim osobama. Potražite podršku prijatelja, obitelji ili terapeuta koji vam mogu pružiti objektivnu perspektivu.
Postavite granice. Naučite reći ‘ne’ i zaštititi svoje emocionalno zdravlje.
Gaslighting je suptilan, ali moćan oblik manipulacije koji može značajno utjecati na mentalno zdravlje i kvalitetu života žrtve. Ključno je osvijestiti ove obrasce ponašanja, zaštititi se od njih i potražiti podršku kako biste vratili kontrolu nad vlastitom stvarnošću.
Ako ste suočeni s gaslightingom, znajte da niste sami i da postoje načini za izlazak iz ovog manipulativnog odnosa.
Na reviji će sudjelovati hrabre žene koje su preživjele moždani udar, a nosit će crvene haljine koje su izradili hrvatski dizajneri Greta Gudelj, Igor Dobranić, Iva Karačić, Željka Šafran, Jasmina Arnautović i Dora Rubić
Poslušaj članak
Dan crvenih haljina u Hrvatskoj se obilježava svakog prvog petka u veljači kako bi se podigla svijest o specifičnostima moždanog udara kod žena. Cilj je educirati žene o rizicima, simptomima i prevenciji moždanog udara, jer žene češće pogađa ova bolest, a posljedice su često teže.
Inicijativa je započela u SAD-u kroz kampanju ‘Go Red for Women’, dok je u Hrvatskoj pokrenuta zahvaljujući Hrvatskoj liječničkoj komori i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u suradnji s brojnim udrugama za zdravlje.
Središnji događaj ovogodišnjeg Dana crvenih haljina održat će se 7. veljače u auli Sveučilišta u Zagrebu, uz mogućnost praćenja online. Na reviji će sudjelovati žene koje su preživjele moždani udar, odjevene u crvene haljine hrvatskih dizajnera, uključujući Gretu Gudelj, Igora Dobranića, Ivu Karačić, Željku Šafran, Jasminu Arnautović i Doru Rubić.
Organizaciju Dana crvenih haljina predvode volonterke, stručnjakinje iz KBC-a Sestre milosrdnice i KBC-a Zagreb, među kojima su neurologinje Arijana Lovrenčić-Huzjan, Marina Roje Bedeković, Zdravka Poljaković Skurić, Vesna Matijević i Svjetlana Šupe, te logopedinja Dinah Vodanović.
Statistički podaci pokazuju da jedna od pet žena doživi moždani udar, dok jedna od tri umire od njegovih posljedica. Prevencija je ključna – više od 80 posto moždanih udara može se spriječiti pravovremenim djelovanjem na čimbenike rizika i promjenom načina života.
Osim zajedničkih faktora rizika poput visokog krvnog tlaka, visokog kolesterola, šećerne bolesti, pušenja i atrijske fibrilacije, žene su podložne dodatnim specifičnim rizicima. Hormonalne promjene, egzogeni estrogeni, trudnoća i postporođajno razdoblje povećavaju vjerojatnost razvoja moždanog udara kod žena.
Crvena haljina simbolizira snagu i vitalnost žena te istovremeno podsjeća na važnost očuvanja zdravlja srca i krvnih žila. Obilježavanje Dana crvenih haljina uključuje edukativne radionice, javne kampanje i besplatne zdravstvene preglede.
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših preferencija i ponovljenih posjeta. Klikom na “Prihvati sve” pristajete na korištenje SVIH kolačića. Međutim, možete posjetiti "Postavke kolačića" kako biste dali kontrolirani pristanak.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva dok se krećete web stranicom. Među njima, kolačići koji su kategorizirani kao potrebni pohranjuju se u vaš preglednik jer su neophodni za rad osnovnih funkcija web stranice. Također koristimo kolačiće trećih strana koji nam pomažu analizirati i razumjeti kako koristite ovo web mjesto. Ovi kolačići će biti pohranjeni u vašem pregledniku samo uz vaš pristanak. Također imate mogućnost isključiti ove kolačiće. Ali isključivanje nekih od ovih kolačića može utjecati na vaše iskustvo pregledavanja.
Funkcionalni kolačići pomažu u obavljanju određenih funkcija kao što je dijeljenje sadržaja web stranice na platformama društvenih medija, prikupljanje povratnih informacija i druge značajke trećih strana.
Kolačići izvedbe koriste se za razumijevanje i analizu ključnih indeksa učinkovitosti web stranice što pomaže u pružanju boljeg korisničkog iskustva za posjetitelje.
Analitički kolačići koriste se za razumijevanje načina na koji posjetitelji stupaju u interakciju s web stranicom. Ovi kolačići pomažu u pružanju informacija o metrikama kao što su broj posjetitelja, stopa napuštanja stranice, izvor prometa itd.
Neophodni kolačići apsolutno su neophodni za ispravno funkcioniranje web stranice. Ovi kolačići osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice, anonimno.
Oglašavački kolačići koriste se kako bi se posjetiteljima pružili relevantni oglasi i marketinške kampanje. Ovi kolačići prate posjetitelje na web-mjestima i prikupljaju podatke za pružanje prilagođenih oglasa.