Moja želja za budućnost? Da moja ekipa osvoji medalju na velikom šahovskom turniru. I znam da hoćemo, poručuje Anamarija
Poslušaj članak
Anamarija Vlašić, djevojačko Vučak, rođena je 29. siječnja 1993. godine u Banja Luci, a 1995. godine je s obitelji preselila u Hrvatsku. Od rođenja je nagluha, ali njezini su to otkrili tek kada je imala tri godine.
– U pubertetu su počeli problemi sa štitnjačom – Hashimotova bolest. A onda, 2018. godine, stigla je još teža dijagnoza – multipla skleroza. Prvi simptom bio je privremeni gubitak vida na desnom oku. Godinu kasnije saznala sam da imam zloćudni tumor na štitnjači. Zbog toga mi je štitnjača potpuno uklonjena, s tridesetak limfnih čvorova na vratu. Danas, nakon svega, držim sve pod kontrolom i idem naprijed – priča Anamarija.
– Kad su moji shvatili da slabije čujem, krenula sam na logopedske vježbe i deset godina svakodnevno radila na govoru. Preporučili su mi redovni vrtić radi bolje socijalizacije. Iskreno, malo se sjećam tog razdoblja, ali imam samo lijepe uspomene. Djeca su me prihvaćala, nisam osjećala razliku. Ono čega se dobro sjećam je da nisam voljela jesti, pa su me tete u vrtiću švercale u kuhinju da sama biram hranu – preslatka uspomena.
Sljedeća borba bila su slušne pomagala. Moji su se s njima stalno mučili jer bih ih gubila, skrivala, pa čak i bacala negdje na ulici. Bilo mi je jako neugodno nositi ih, a i nisu bila ni najbolje namještena – pištala su, smetala mi, a ja nisam znala objasniti što mi točno smeta – prisjeća se Anamarija.
Za osnovnu školu u Dragaliću kaže da joj je to bilo jedno od najljepših razdoblja.
– Početak je bio težak – u prvi razred krenula sam s govorom djeteta od dvije i pol godine. Ali, uz trud, podršku logopeda i prijatelja, brzo sam napredovala. Imala sam sreću jer nas je u razredu bilo samo devetero i učitelj mi se jako posvetio. Veći problem od škole bili su roditelji nekih učenika kojima je bilo čudno kako mogu imati odlične ocjene, a ne čujem. Moj trik? Svakodnevno sam kod kuće čitala sve što smo taj dan radili u školi.
Srednja škola donijela je veliki preokret. Iz malog mjesta preselila sam u Zagreb i počela život u učeničkom domu u Klaićevoj. U domu sam se brzo prilagodila – imala sam divne cimerice i sjajnu odgajateljicu – kaže Anamarija, a ondje je otkrila i ljubav prema šahu i počela osvajati medalje na natjecanjima Domijade.
– Išla sam u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, bila sam zatvorena i povučena. Najviše me brinulo hoće li me prihvatiti. No ispalo je da mi to nije bio problem. Teže mi je bilo pratiti rasprave između profesora i učenika. Pomagali su mi i profesori i kolege iz razreda, pa nemam nikakvih loših iskustava. Sjećam se koliko sam voljela lektire – imala sam strogu profesoricu iz hrvatskog jezika, a kako sam uvijek bila spremna, znala je reći: ‘Tko je pročitao lektiru osim Vučak?’. Uvijek mi je to bilo simpatično – kaže Anamarija kroz smijeh.
Na fakultetu se najviše plašila državne mature i prijamnog ispita, ali sve je položila iz prve.
– Upisala sam kiparstvo na Likovnoj akademiji, smjer konzervacije i restauracije umjetnina. Na faksu sam izbjegavala govoriti profesorima da ne čujem. Htjela sam da vrednuju moje znanje, a ne moj nedostatak. Sve sam ispite položila u roku i diplomirala u pet godina – kaže Anamarija, a samo dva mjeseca nakon diplome dobiva najvažniju ulogu u životu.
– Rodila sam predivnu djevojčicu, Gabrijelu. Bila sam u braku, ali sada sam rastavljena. Nakon porodiljnog bilo mi je jako teško pronaći posao u struci. Poslodavci su uvijek našli neki izgovor – ili problem s mojim sluhom ili to što imam malo dijete.
Radila sam u udrugama kao prevoditeljica HZJ-a, ali sebe nikada nisam vidjela u toj ulozi. Moja ljubav je umjetnost. Napokon sam pronašla posao u HNK kao majstorica izrade rekvizita i u tome zaista uživam – kaže nam i dodaje da privatno radi restauracije i planira otvoriti vlastiti obrt. Ima još, kaže, puno planova – završiti izobrazbu nastavnika, razvijati svoj posao, a najvažnije – biti tu za kćer Gabrijelu.
– Kroz život sam se naučila nositi s predrasudama. Ljude i danas ćudi kako mogu normalno razgovarati i biti uspješna, a ne čujem dobro. Smiješno mi je kako nitko ne postavlja takva pitanja osobama koje nose naočale. Zato se volim zezati na svoj račun – kažem im da trošim previše novca da bih ih slušala – govori Anamarija.
Kad je saznala da je trudna, bilo ju je, kaže, strah – hoće li biti dobra mama, hoće li moći sve to?
– Neki su pitali hoće li Gabrijela čuti ili ne. Meni to nije bilo važno. Ako sam ja mogla, moći će i ona. Bilo je teško, ali smo zajedno prošle sve prepreke. Danas uživam u majčinstvu i uz nju stalno učim – kaže nam ova neustrašiva mlada žena.
Osim umjetnosti, Anamarijina velika strast je šah. Igra za gluhe, ide na turnire i vježba kad god može. Šah joj je terapija – kad igra, misli joj se smire.
– Nemojte odustati. Plakati je u redu, ljutiti se također. Ali sutra je novi dan. Možda ne uspijem danas ili sutra, ali odustati? To ne postoji u mom rječniku. Moja želja za budućnost? Da moja ekipa osvoji medalju na velikom šahovskom turniru. I znam da hoćemo – poručuje Anamarija za kraj, a mi joj želimo da ostvari sve što je naumila.
Foto: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine
Pravo na sufinanciranje ugradnje dizala imaju zgrade koje ispunjavaju niz uvjeta, uključujući postojanje organizirane zajednice suvlasnika, većinski udio suvlasnika fizičkih osoba te minimalno tri kata ili prisutnost osobe s invaliditetom
Poslušaj članak
Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine objavilo je javne natječaje za dva važna programa usmjerena na poboljšanje kvalitete života u postojećim zgradama: Program ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe te Program uređenja pročelja za postojeće zgrade.
Natječaji su otvoreni do 31. kolovoza 2026. godine, a prijave se podnose putem aplikacije programi.mpgi.hr.
Planirano je da se ovakvi pozivi raspisuju jednom godišnje, čime se uvodi kontinuitet u obnovu i modernizaciju stambenog fonda.
Donošenje ovih programa predviđeno je Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. godine, s ciljem podizanja standarda stanovanja i funkcionalnosti postojećih objekata. Programi se odnose na postojeće višestambene i stambeno-poslovne zgrade koje imaju OIB i upisane su u Registar zajednice suvlasnika, koji vodi Državna geodetska uprava.
U okviru programa ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup predviđeno je da Republika Hrvatska sufinancira jednu trećinu troškova, dok dodatnu potporu mogu osigurati jedinice lokalne samouprave. Za 2026. godinu čak 25 lokalnih jedinica već je iskazalo interes i osiguralo sredstva u svojim proračunima.
Među njima su i Zagreb, Slavonski Brod i Pula koji će sudjelovati s polovinom ukupnog troška, dok će Split pokriti 40 posto. Gradovi poput Zadar, Bjelovar i Vukovar sudjeluju s jednom trećinom, a Đurđevac i Kaštela s 30 posto troškova.
Pravo na sufinanciranje ugradnje dizala imaju zgrade koje ispunjavaju niz uvjeta, uključujući postojanje organizirane zajednice suvlasnika, većinski udio suvlasnika fizičkih osoba te minimalno tri kata ili prisutnost osobe s invaliditetom.
Također je nužno imati izrađen glavni projekt i osigurana financijska sredstva za vlastiti udio, uz prethodnu odluku suvlasnika donesenu natpolovičnom većinom. Sustav bodovanja dodatno vrednuje čimbenike poput prisutnosti osoba s invaliditetom, sudjelovanja lokalne samouprave, razvijenosti područja te sociodemografskih obilježja stanara.
Program uređenja pročelja odnosi se na zgrade koje su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro ili se nalaze unutar kulturno-povijesnih cjelina. U ovom slučaju država također sufinancira trećinu troškova, dok su jedinice lokalne samouprave obvezne osigurati dodatnu trećinu kako bi zgrade na njihovom području mogle sudjelovati u programu. Za 2026. godinu interes je iskazalo 26 lokalnih jedinica, uključujući Osijek, Umag, Vodnjan, Vinkovci, Split i Valpovo.
Za prijavu na ovaj program potrebno je ispuniti uvjete koji uključuju izrađen glavni projekt, odluku suvlasnika, osigurana sredstva te činjenicu da se obnova pročelja ne financira iz drugih izvora. Posebna prednost pri rangiranju daje se starijim i oštećenijim zgradama, kao i projektima koji doprinose energetskoj učinkovitosti, uzimajući u obzir i konzervatorske kriterije te stupanj razvijenosti područja.
Za oba programa lista prvenstva formira se na temelju ostvarenih bodova, neovisno o vremenu prijave. Sredstva se dodjeljuju prema poretku na listi, a eventualno neiskorištena sredstva i bodovi prenose se u sljedeću godinu. Nakon zatvaranja natječaja, lista će biti objavljena na službenim mrežnim stranicama Ministarstva.
Zainteresirani dodatne informacije mogu dobiti putem elektroničke pošte upravljanje.zgradama@mpgi.hr, ili na broj 01/6448-844., čime Ministarstvo nastoji osigurati dostupnost svih potrebnih podataka i podršku prijaviteljima tijekom procesa prijave.
Tijekom provedbe projekta liječnici i stručni multidisciplinarni tim pružat će različite usluge za 420 osoba s invaliditetom
Udruga za prevenciju raka i pomoć oboljelima Budi dobro prošli je tjedan u Samoboru predstavila je EU projekt ‘Budi dobro, ostani dobro!’, namijenjen osobama s invaliditetom oboljelim od raka. Trogodišnji projekt, u vrijednosti od gotovo 300 tisuća eura sufinanciran je iz Europskog socijalnog fonda.
Tijekom provedbe projekta liječnici i stručni multidisciplinarni tim pružat će različite usluge za 420 osoba, a prijave za sudjelovanje u projektnim aktivnostima zaprimaju se od 1. svibnja na web stranici ostanidobro@budidobro.hr. Osoba treba dostaviti dokumentaciju koja dokazuje invaliditet i onkološku dijagnozu.
Predsjednik Udruge Budi dobro’ Josip Majcan istaknuo je da u Hrvatskoj živi 670 tisuća osoba s invaliditetom, a prema procjeni više od 50 posto oboljelih osoba od raka ujedno su i osobe s invaliditetom.
Nakon završetka liječenja ove osobe suočavaju se s fizičkom iscrpljenošću, emocionalnim stresom i rizikom socijalne isključenosti. Stoga je cilj projekta poboljšanje kvalitete života, mentalnog zdravlja, što brži povratak u obiteljsku i radnu sredinu te smanjenje potreba institucionalnih usluga za osobe s invaliditetom oboljele od raka.
O pravima osoba s invaliditetom oboljelih od malignih bolesti govorila je socijalna radnica Marija Penava Šimac.
– Da bi se osobi s malignom bolešću priznao status osobe s invaliditetom mora se provesti vještačenje kojim se utvrđuje utjecaj malignog oboljenja na njezino funkcioniranje i zdravlje. Najčešće pravo iz sustava socijalne skrbi je inkluzivni dodatak, iz sustava zdravstva na besplatno dopunsko osiguranje i na razna pomagala, iz sustava rada razne porezne olakšice. Nadalje, najčešće pravo vezano za promet je povlašteno prometovanje željeznicom, oslobođenje od plaćanje cestarine. Osobe s malignom bolešću koje imaju priznat status osobe s invaliditetom imaju veći broj dana godišnjih odmora – pojasnila je Penava Šimac
Događaju su nazočile mnoge osobe s malignom bolešću i invaliditetom. Marijana Uzelac je prije deset godina oboljela od raka vrata maternice, sudjelovala je na kreativnim radionicama u udruzi Budi dobro te u programu Tjelesni i duhovni oporavak onkoloških bolesnika na otoku zdravlja i vitalnosti’ u Velom Lošinju.
– To mi je puno pomoglo. Nakon završetka liječenja nisam znala kako dalje, ali sam dobila dobre smjernice. Postala sam sebi važna i svaki dan mi je bio najljepši. Ići ću ponovno u Kuću Betanija u Veli Lošinj na oporavak duha i tijela – rekla je Uzelac.
Od karcinoma dojke prije šest godina oboljela je Anica Piršić, a u suočavanju s teškim situacija najviše joj je pomogao program ‘Tjelesni i duhovni oporavak onkloških bolesnika na otoku zdravlja i vitalnosti’ u koji se uključila godinu dana nakon operacija.
Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite
Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.
– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).
Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.
Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.
Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.
Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.
Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.
Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.
– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.
– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.
Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.
– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a
BocciaPrije 6 dana
VremeplovPrije 6 dana
EU kutakPrije 5 dana
in MREŽAPrije 5 dana
IntervjuPrije 6 dana
Osobe s invaliditetomPrije 5 dana
in MREŽAPrije 6 dana
Osobe s invaliditetomPrije 3 dana