Ako misliš da se kvalitetan život s invaliditetom događa nekom drugom, ako ti je teško i misliš da ti to ne možeš nadvladati, ne zaboravi, ti to možeš i život može biti lijep bez obzira na sve, poručuje Martina
Martina Benić predsjednica je karlovačke udruge spinalno ozlijeđenih od 2016. godine. Do preuzimanja ove uloge došlo je nakon preseljenja dotadašnje predsjednice u Zagreb. Bilo je pitanje ugasiti udrugu ili prihvatiti ponudu i okušati se u nečem sasvim novom, i tako je Martina prihvatila izazov.
– U početku mog mandata bilo je veoma zahtjevno i izazovno, ali rezultati svega toga su danas vidljivi. Beskrajno sam zahvalna i tadašnjoj predsjednici HUPT-a pokojnoj Mandi Knežević od koje sam puno naučila i koja me potaknula na taj put, usmjeravala, ohrabrivala i nesebično pomagala s cijelim timom ljudi koji je bio oko nje.
Udruga danas broji 21 člana. Malo nas je, ali smo aktivni. Za naše članove provodimo kreativne radionice pod vodstvom naše članice Dragice B. Likovno stvaralaštvo razvija fine motoričke sposobnosti, potiče kreativno razmišljanje i pozitivne emocije, te oslobađa od nakupljenog stresa. Osim individualnog razvoja, kreativne radionice potiču i timski rad. Kroz postizanje malih i velikih ciljeva, sudionici stječu povjerenje u vlastite sposobnosti – ističe Martina.
Zahvaljujući programu ‘Put do zdravlja’ Ministarstva zdravstva, psihologinja ove udruge održava edukacije i psihološka savjetovanja za članove.
– Također, ovim programom članovima je omogućen odlazak u Rovinj, Centar M.A.R.E. Tamo s vanjskim suradnicima održavamo radionice i edukacije u svrhu poboljšanja kvalitete života osoba sa spinalnom ozljedom. Uz more sve je lakše – kaže Martina.
Usluga pružanja osobne asistencije okosnica je djelovanja i razvoja KaSPIN-a.
– Provodi se od 2017. godine kada smo krenuli s pet korisnika i pet njihovih osobnih asistenata. Danas je taj broj višestruko veći. Početkom ove godine upisani smo u Registar pružatelja usluge osobne asistencije te imamo sklopljen ugovor s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o pružanju usluge osobne asistencije unutar Mreže usluge osobne asistencije. Na ovaj način kontinuitet financiranja osiguran je iz državnog proračuna i nije ograničen modelom financiranja putem projekata.
Početkom godine potpisali smo ugovor za projekt ‘Pružimo podršku’ u sklopu javnog Poziva ‘Zaželi – prevencija institucionalizacije’. Njime zapošljavamo 12 gerontodomaćica koje pružaju pomoć i podršku za više od 80 starijih i nemoćnih osoba. U našem gradu i županiji sve je više starijih i nemoćnih koji žive u samačkim domaćinstvima i ova pomoć im je neophodna, a samim time im omogućava što duži ostanak u vlastitom domu. Tako da nas neizmjerno veseli što im na ovaj način možemo olakšati svakodnevni život – pojasnila je Benić i kazala kako su u srpnju ove godine dobili Institucionalnu podršku Nacionalne zaklade što im je dalo vjetar u leđa s mogućnošću zapošljavanja nove osobe što će im dugoročno omogućiti kvalitetniji rad ureda, te komunikaciju s članovima i ostalim zainteresiranim građanstvom.
– Kao osobi odgovornoj za rad udruge, najveći problem je nedostatak financijskih sredstava, projektno financiranje i nepostojanje kontinuiranog priljeva financijskih sredstava, tako da su nam određeni zaposlenici u stalnom strahu od gubitka radnog mjesta, što se prvenstveno odnosi na projekte koje sada provodimo, a većina ih je odobrena na tri godine – kaže Martina i sreća je da su barem grad i županija prepoznali njihov rad pa se suradnja s njima svake godine sve više produbljuje.
– Također imamo višegodišnju podršku Općine Kamanje koja sufinancira odlazak naših članova na utrku Wings for Life u Zadru, koja se svake godine održava prvu nedjelju u svibnju, a cilj utrke je učiniti ozljede kralježnične moždine izlječivima – veli Martina i nastavlja kako su od nastanka njezinog invaliditeta prije 23 godine vidljive velike promjene u samom gradu što se tiče arhitektonskih barijera, premda ima još puno prostora za poboljšanje.
– Veće probleme imaju naši članovi iz ruralnih područja koji su praktički zatočeni u vlastitim domovima zbog neprilagođenog prijevoza, neuređenih nogostupa na lokalnim cestama. Prilagođen prijevoz osobi s invaliditetom je najveći problem u gradu i županiji. Tu smo osuđeni na vlastitu snalažljivost, te dobru volju i mogućnosti članova obitelji, prijatelja ili poznanika.
Veliki problem su i parkirna mjesta za osobe s invaliditetom, kojih je malo, a koja su često zauzeta od osoba koje nemaju poteškoća, a samim tim niti razumijevanja za poteškoće osoba s invaliditetom – navodi Benić.
– Projektne aktivnosti koje smo započeli u ovoj godini, provodimo naredne tri godine. Također, planiramo se prijavljivati na sve otvorene pozive na kojima budemo bili prihvatljiv prijavitelj. Već sada planiramo odlazak na utrku Wings for Life u Zadar 2025. godine, pa svi naši sugrađani koji su nam se voljni pridružiti, mogu to učiniti i priključiti se našem KaSPIN teamu – poziva Martina.
– Osobe s invaliditetom se u mnogočemu ističu i kao takvi smo drugačiji – po odnosu prema životnim prioritetima, po ustrajnosti, po borbi, po upornosti i po mnogim drugim vrijednostima koje život čine posebnim.
Uz pomoć svih dragih ljudi koji su bili uz mene kroz najteži period, sama sebi sam obećala da ću pokušati pomoći drugima isto kako je tada pomoć bila pružena meni. Naprijed me tjera inat i ustrajnost, posebno kad vidim gdje sam bila, a što sam sve uspjela i postigla.
Ako misliš da se kvalitetan život s invaliditetom događa nekom drugom, ako ti je teško i misliš da ti to ne možeš nadvladati, ne zaboravi, ti to možeš i život može biti lijep bez obzira na sve -za kraj poručuje Martina.
Čujući svijet Gluhi poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu, kaže Dorijana
Dorijana Kavčić iza sebe ima bogatu akademsku karijeru, koja je započela na Filozofskom fakultetu gdje je diplomirala Opću lingvistiku i Bohemistiku.
– Ispalo je najbolje moguće jer sam se pred kraj studiranja u lingvistici usmjerila prema grani u nastajanju, lingvistici znakovnih jezika i svoj interes usmjerila u proučavanje i dokumentiranje upravo hrvatskog znakovnog jezika (HZJ) – priča nam Dorijana.
– Za diplomski sam rad uzela temu hrvatski znakovni jezik, a zatim upisala Poslijediplomski studij lingvistike na kojem provodim istraživanje izražavanja brojeva u HZJ.
Kako sama kaže, budući da je lingvistika HZJ malo istraženo područje, nailazila je na dosta izazova i trebalo joj je više vremena za završetak studija nego je mislila, ali jednog dana i njezinće doktorski rad ugledati svjetlo dana.
– Profesorski smjer na Bohemistici dao mi je alate koje trenutačno koristim u edukaciji HZJ i kulture Gluhih, te sam izvoditeljica kolegija HZJ 1 i 2 na Filozofskom fakultetu, kao vanjska suradnica, a aktivno sam uključena u kreiranje i provedbu kurikuluma za obrazovanje odraslih za stjecanje kompetencija za rad komunikacijskog posrednika za gluhe.
Ali dublji temelj za provođenje svih tih edukacija dala mi je moja obitelj i okolnosti u kojima sam odrastala. Naime, rođena sam u obitelji Gluhih. Roditelji su mi gluhi i duboko involvirani u zajednicu Gluhih, a baka i djed bili su profesori i školi za Gluhe, tako da sam od najranijeg djetinjstva svjesna tog dvostrukog identiteta koji nosim u sebi. Pripadam i svijetu Gluhih i svijetu čujućih – pojašnjava Dorijana.
Splet okolnosti s visokoškolskim obrazovanjem i odrastanje kroz i u hrvatskom znakovnom jeziku i kulturi Gluhih dalo joj je početni temelj kompetencija za komunikacijsku posrednicu hrvatskog znakovnog jezika. Spletom okolnosti, pred kraj studiranja, 2011. otvorila joj se mogućnost zapošljavanja kao tumačica / prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika.
– Do dandanas radim na terenu kao komunikacijska posrednica, ali uz moje osnovno obrazovanje i nadogradnju kroz seminare, ljetne i druge škole u organizaciji europskih organizacija i sveučilišta, dobila sam priliku i za svoj doprinos razvoju materijala za učenje HZJ (suautorica sam Udžbenika hrvatskoga znakovnog jezika, dostupan u PDF-u na internetu) kao i struke komunikacijskog posrednika.
Tako da mogu reći da sam bila intrinzično motivirana za rad komunikacijske posrednice jer sam odrasla uz rečenicu ‘Što kaže?’ i u ulozi prijenosnice informacija iz čujućeg svijeta. Potom sam motivirana jezikoslovnom znanosti koja me potaknula da uvidim koliko je važno dokumentirati jedan jezik i jednu kulturu jer je jedino to što ih čuva od nestanka.
A hrvatski znakovni jezik i kultura Gluhih u Hrvatskoj stvarno jesu jedno neistraženo blago koje će tek obogatiti kulturu Hrvata. Svojim humorom, umjetničkim stvaralaštvom, specifičnim jezičnim izrazima, svojom poviješću borbe za svoja prava predstavljaju nove slojeve mentaliteta hrvatskog naroda u cjelini – kaže Dorijana.
U Hrvatskoj udruzi Silent zaposlena je od 2024. kao komunikacijska posrednica. Dolaskom na snagu novog Zakona o osobnoj asistenciji u kojem je preciznije definiran status radnog mjesta Komunikacijski posrednik udruga se 2023. registrirala kao pružatelj socijalne usluge Komunikacijski posrednik.
– No vrlo brzo po zapošljavanju otvorila mi se prilika za onaj spomenuti doprinos razvoju struke, pa sam bila angažirana u razvoju kurikuluma za obrazovni program Komunikacijski posrednik u kojem, od dopusnice koju je udruga dobila od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 2025., sudjelujem i kao izvoditeljica kurikuluma.
Osim komunikacijskog posredovanja i edukacije s kolegicama i kolegama u udruzi osvijestili smo želju na još jedan način širiti potrebu razvoja inkluzivnog društva. Odlučili smo se na prijavu projekata kojima kreiramo situacije u kojima dolazi do izravne interakcije gluhih i čujućih osoba gdje se stvara mikro inkluzivno ozračje ravnopravnosti, međusobnog poštovanja i učenja jedni od drugih. Na Javni natječaj za financiranje programa i projekata udruga iz proračuna Grada Zagreba za 2025. odlučili smo prijaviti projekt Silent games večeri, koji uključuje 24 radionice Go igre u kojoj istovremeno sudjeluju i čujuće i gluhe/nagluhe osobe. Sportsko-društvena igra Go drevna je kineska igra koja razvija kognitivni potencijal jer potiče logičko i strateško razmišljanje.
Radi se o igri na ploči na kojoj protivnici postavljaju crne i bijele kamenčiće s ciljem osvajanja područja na ploči, ali i s ciljem da svojim kamenčićima opkolimo protivničke i time ih ‘pojedemo’. Zašto smo se odlučili baš za Go igru, razlog je vrlo jednostavan. Kolegica je imala priliku upoznati se s igrom za vrijeme svog studija i predložila ju je budući da predstavlja idealan omjer vremena koje se provodi u vlastitom promišljanju svakog poteza i vremenu koje je moguće provesti u komunikaciji sa suparnikom.
U našem slučaju omogućava razbijanje leda u komunikaciji jer se započinje s temama same igre, a razgovor se zatim razvija u smjeru hrvatskog znakovnog jezika i kulture Gluhih. Na svakoj radionici je prisutna prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika tako da je omogućena i podrška ako komunikacija krene u ‘dublje vode – pojašnjava Dorijana.
Pitamo ju kako su korisnici, gluhe i nagluhe osobe, reagirali na igru Go, koliko im je ovaj projekt pomogao u interakciji s čujućim osobama?
– Bilo je onih, i gluhih i čujućih, koji su upoznati s igrom pa su tražili dodatne izazove s novim igračima, a bilo je onih koji su se prvi puta susreli s tom igrom – kaže Dorijana.
– Moram naglasiti da je instruktor Zvonko Bednjanec iz partnerske organizacije Zagrebački Go savez bio izuzetno važan faktor, koji je svojom neiscrpnom energijom podučavao sve novajlije i kreirao nevjerojatno lijepo i pozitivno okruženje da su se svi, kako oni najiskusniji tako i početnici, osjećali ugodno.
Trenutak koji mi je osvijestio vrijednost projekta bio je na Festivalu jednakih mogućnosti, na kojem smo organizirali revijalni turnir. Između 15-ak igrača u jednom se trenu dogodilo da su obje prevoditeljice bile zauzete i ja sam se okrenula prema jednom kutku u kojem je bila starija gluha gospođa u komunikaciji s dvije mlađe čujuće osobe, o tome tko je točno u kojem trenutku postavio svoj kamenčić, koje je točno pravilo i tko je zapravo pobijedio te zajednički zaključak da to nije važno i međusobno su si pridavali pobjedu, uz smijeh i prekrasno razumijevanje. Zatim su mlađe osobe počele učiti kako se na HZJ znakuje ‘pobjeda’, ‘čestitam’, ‘hvala’, ‘dobar dan’, ‘kako ste’ i niz drugih izraza. Svjedočila sam iskrenoj zainteresiranosti prema gluhoj osobi, njezinom jeziku i svijetu. Bez sažaljenja, iskrena zainteresiranost.
U takvom okruženju gluhe se osobe osjećaju ravnopravnima, štoviše, vrijednim pripadnicima društva. Čujući svijet oni poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu.
Ciljne skupine bile su djeca i umirovljenici, ali ono što bih htjela naglasiti je da su djeca imala manju potrebu za komunikacijskim posredovanjem, što nam samo pokazuje da je čovjek u svom najčišćem obliku otvoren za različitosti, inherentno dobronamjeran i motiviran za ostvarivanje povezanosti. Samo je pitanje snalaženja i način se naɗe, komunikacija se ostvaruje, međusobno priznavanje i poštovanje realizira. Takvom svijetu moramo stremiti – zaključuje svoju priču Dorijana.
Foto: Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije
Društvo multiple skleroze Dubrovačko- neretvanske županije našoj je redakciji uputilo pismo koje objavljujemo u cijelosti:
Povodom Svjetskog dana multiple skleroze želimo jasno reći nešto što se ne vidi na prvi pogled, a određuje svakodnevicu više od 9000 ljudi u Hrvatskoj.
Multipla skleroza je bolest koja mijenja živote upravo onda kada su ljudi u najvećem usponu i snazi. Ponekad uspori korak, ponekad zaustavi dan, a ponekad zatvori vrata koja su jučer bila otvorena.
MS nije ‘trenutni umor’, nije ‘trenutna slabost’, nije ‘trenutno psihičko stanje’ i nije nešto što nestaje nakon odmora. To je neurološka bolest koja oštećuje živčani sustav i mijenja funkcije tijela. Simptomi se mijenjaju iz dana u dan – što mnogi pogrešno tumače kao nedosljednost, pretjerivanje ili neodgovornost.
Nevidljiva invalidnost znači da se borba odvija tiho. Vidljiva invalidnost znači da se vidi samo površina. A ono što ljudi najčešće ne vide?
Koliko energije treba da se ustane. Koliko hrabrosti treba da se izađe. Koliko borbe stane u jedan običan dan. Koliko puta tijelo kaže “ne”, a osoba kaže ‘idem dalje’.
Najčešće predrasude o MS-u ostaju iste godinama: – da osoba ‘može sve ako se potrudi’, – da ‘izgleda dobro pa je dobro’, – da je bolest predvidiva, – da se simptomi mogu kontrolirati voljom, – da je invaliditet uvijek vidljiv, – da se MS događa ‘drugima’.
Predrasude su često teže od samih simptoma. One bole dublje, traju duže i ostavljaju trag koji se ne vidi – ali se nosi svaki dan.
Za mnoge osobe s MS-om najveća pobjeda nije maraton. Najveća pobjeda je – doći do kraja dana.
Zato danas mislimo na sve koji su dali sve što su mogli, i na sve koji danas nisu mogli ništa. I jedno i drugo je hrabrost.
Ako želimo društvo koje razumije, moramo prestati gledati samo ono što je vidljivo. Kod multiple skleroze, ono najteže – najčešće se ne vidi.
I zato danas jedan zgužvani papir s porukom ‘Danas ne mogu’ govori u ime svih koji se bore. To nije slabost. To je istina. A mi kao udruga kažemo: nema veze – drugi put ćemo.
Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije
Zbog komunikacijskih barijera, gluhim i nagluhim osobama otežan je pristup javnim uslugama i kvalitetnim informacijama.
Na završnoj konferenciji, 27. svibnja u Zagrebu, predstavljeni su rezultati projekta ‘Slavica – inovativno rješenje pružanja usluge video prevođenja’, kojeg je provodio Hrvatski savez gluhih i nagluhih (HSGN), u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo te uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije.
Predstavljajući projekt Slavica, predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek upozorila je da osobe oštećenog sluha nailaze na nerazumijevanje svoje okoline s obzirom da je njihov invaliditet nevidljiv, a zbog nedostatka adekvatnih i točnih informacija izbjegavaju odlazak liječniku. Istraživanje iz Španjolske pokazalo je da žive pet godina kraće u odnosu na opću populaciju.
Vincek je istaknula da je kroz projekt Slavica olakšana komunikacija zdravstvenih djelatnika s gluhim i nagluhim osobama kada nije dostupna usluga prevoditelja Hrvatskog znakovnog jezika.
Tijekom tri godine trajanja projekta educirano je 281 zdravstvenih djelatnika u 17 hrvatskih gradova o načinima komunikacije s gluhim i nagluhim osobama. Uz teorijski dio, zdravstveni djelatnici mogli su iskusiti s kojim se barijerama susreću ove osobe. Održana je edukacija 307 gluhih i nagluhih osoba o korištenju platforme Slavica i ostalim asistivnim tehnologijama.
Vincek je zaključila kako je platforma Slavica dobra podloga za razvoj aplikacije koja bi se povezala s jednistvenim telefonskim brojem hitnih službi 112 kako bi se u kriznim situacijama omogućio pristup gluhim i nagluhim osobama. Poručila je da ovakve projekte, kao što je platforma Slavica, treba sustavno financirati država, a ne da ovise samo o trogodišnjem financiranju.
O modelima unaprjeđenja platforme Slavica na okruglom stolu su govoriili predsjednica HSGN Dijana Vincek, Tomislav Benjak iz HZJZ-a, Ratmir Đanić iz SOIH-a, zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Anica Ježić i predsjednik Međunarodne telekomunikacijske unije Dušan Caf.
Video / podcastPrije 5 dana
in MREŽAPrije 7 dana
KulturaPrije 6 dana
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 6 dana
SportPrije 6 dana
SportPrije 4 dana