Poveži se s nama

in MREŽA

MOJA PRIČA Ivana Krmić, predsjednica Udruge OSI Ploče

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba koja sjedi za stolom ispred računala. Osoba nosi svijetloplavu jaknu i zeleni šal. Na stolu se nalazi crni monitor, tipkovnica, miš, bijeli uređaj (vjerojatno modem ili router), te crveni fascikl i mobitel. Na zidu iza osobe nalazi se kalendar za prosinac 2023. godine.
Foto: Ivana Krmić

Neka vam invaliditet bude snaga, a ne prepreka. Moja obitelj mi je najveća podrška i nadam se da je tako svima, poručuje Ivana

Ivana Krmić rođena je 30. listopada 1988. godine, udana je i majka jedne prekrasne djevojčice. Ima 80 posto invaliditeta stečenog zbog bolesti kad je imala pet godina.

– Predsjednica udruge sam skoro godinu dana. Prijašnji predsjednik Marko Stjepanović je u meni vidio snagu i žar i smatrao je da je vrijeme da mladi preuzmu udrugu. Uz potporu svoje obitelji, prihvatila sam tu obavezu – kaže uvodno Ivana, a zatim nas upoznaje s radom udruge koja ima 33 aktivna člana za ovu godinu, a zbog projekata koje provode i imaju u planu, taj broj će višestruko narasti.

– Trenutačno imamo 2 projekta; ‘Zajedno za mlade i stare Grada Ploča’ te još jedan po imenu ‘Prvi znaci’. Prvi projekt će nam omogućiti novi, veći prostor za aktivniji rad udruge i za pružanje usluga članovima i svim potrebitima.

Projekt ‘Prvi znaci’ još nije službeno objavljen, ali bit će ubrzo. Besplatno ćemo omogućiti najmlađima inicijalni pregled i ranu intervenciju za dijagnozu teškoća u razvoju. Mnogim ljudima u današnje vrijeme nije lako financirati tako skupe preglede, pa ćemo se mi kao udruga boriti za njih.

Svim ovim projektima želimo vratit povjerenje ljudi u rad udruga općenito, poglavito naše. Želimo potaknuti ljude da više sudjeluju i eventualno volontiraju, kao i ja, uostalom – ističe Ivana.

Puno je izazova s kojima se Ivana susreće, s birokracijom možda i najviše.

– Već više od godinu dana čekamo da Vlada Republike Hrvatske donese uredbu za dodjelu prostora udrugama i sličnim organizacijama. O novom prostoru nam ovisi mnogo toga i, nažalost, ne možemo napredovati. Ako nema adekvatnog prostora, teško je provoditi projekte, a ako nema projekata, teško je dobiti sredstva. Nema sredstava, nema rada udruge. To je jedan začarani krug iz kojeg se teško izvući, ali uvjerena sam da ću uspjeti. Grad Ploče i županija pomažu koliko god mogu, i na tome im hvala. Vjerujem da će nas pratiti u našem rastu.

Posebna priča su privatne donacije nekih tvrtki i slično. Nažalost, mi nismo toliko jaki da bi lobirali i često ne dobivamo ta privatna sredstva već se trudimo samo osigurati sredstva, tako da organiziramo razne humanitarne akcije, kao npr. predstave, izložbe i slično – navodi Ivana muke s nedostatkom sredstava.

Čelnici, kaže, najčešće imaju sluha, ali nažalost, zakon nije baš od velike pomoći. Za mlađe osobe s invaliditetom naročito.

– Mladim osobama s invaliditetom je jako teško pronaći posao i za to nam se mnogo ljudi obraća. Također, većina birokracije je izvedena tako da se osobno treba doći u određenu instituciju što je starijoj osobi, naročito, osobi s invaliditetom, gotovo nemoguće, pa onda mi to odrađujemo za njih.

O mnogim stvarima što se tiče nedostataka još ne mogu točno govoriti, jer nemam još dovoljno podataka. To ne znači da i ne skupljam, dapače. Sva istraživanja i ankete koje provodimo, kao i problemi s kojima se naši članovi susreću su vrijedne informacije i kad sve istražimo, znat ćemo točnu problematiku naše zajednice i nastojati to ispraviti – kaže Krmić i za naredni period želi projekte za daljnji rast udruge i pomoć široj zajednici. Ne smiju, kaže, zaboraviti ni starije članove.

– Većina udruga se bazira na određenu skupinu osoba s invaliditetom; mi to ne želimo. Znam da je taj put teži, ali nema veze. Dok god imam snage, borit ću se. Udruga stalno kupuje opremu za osobe s invaliditetom koju onda posuđuje svojim članovima da im olakša svakodnevicu. Plan je nastaviti tako dalje, uz obavezno širenje udruge, počevši s novim, većim prostorom gdje onda možemo napraviti kabinet za terapije, jesu li to logopedske vježbe ili fizikalne terapije, ali bit će. Vrlo bitan plan je da udruga održava grupne psihološke terapije, naravno, besplatne za članove. Osobama s invaliditetom je jako bitna i psihološka pomoć i to ćemo uskoro omogućiti – kaže nam.

Ivana se prisjetila i vlastitog putovanja u prihvaćanju invaliditeta.

– Dugo mi je trebalo da se pomirim sa svojim stanjem. Invaliditet me pratio i usmjeravao cijeli život, i danas ima snažan utjecaj. Zato želim poručiti svima – neka vam invaliditet bude snaga, a ne prepreka. Moja obitelj mi je najveća podrška i nadam se da je tako svima – zaključila je Ivana za ovaj put.

Ako je nekome potreban savjet ili podrška, neka se slobodno obrati na 099/277-0030, uosip.ploce@gmail.com, info@uosip.hr, ili putem obrasca na www.uosip.hr.

in MREŽA

IN MEMORIAM Lucijan Orlić, čovjek koji je otišao pretiho

Objavljeno

/

Crno-bijela fotografija starijeg muškarca s kratkom kosom i brkovima. Ima izražajan pogled i blagi osmijeh, dok gleda prema kameri. Pozadina je nejasna i neutralna.
Foto: Facebook/Josip Držaić

Danas je samo jedan od dana kada se trebamo sjetiti Lucijana Orlića i svih ljudi poput njega. Ljudi koji su u tišini obilježili našu prošlost i ostavili dubok trag u budućnosti

Poslušaj članak

Prije gotovo mjesec dana napustio nas je Lucijan Orlić.

Danas, tih gotovo mjesec dana kasnije, kada obilježavamo Međunarodni dan osoba s invaliditetom i lagano kročimo prema najsvečanijem i najsvetijem dijelu godine, pravo je vrijeme da se prisjetimo ovog čovjeka.

Datumi koji su pred nama često su savršen poligon, izgovor za privremeno bezgranični hedonizam. Datumi koji su pred nama također su prilika za varljivo lijepa obećanja, i pritom je sasvim nevažno dolaze li od nas samih ili iz okoline.

Nažalost, datumi koji su pred nama sve rjeđe bude potrebu za refleksijom. Ispunjujući pogled unazad, umjesto ispraznog hedonizma. Pogled unazad koji otvara oči, umjesto lažnih obećanja. Kao da smo putem, negdje, izgubili pravi smjer.

Lucijan Orlić bio je čovjek koji je živio tiho, ali postojao gromoglasno. Kao član, i to istaknuti član mnogih zajednica, sudjelovao je u donošenju odluka i utjecao na živote mnogih ljudi, uključujući i osobe s invaliditetom kojima je nastojao pomoći kroz rad u raznim organizacijama i tijelima. Mogao bih pokušati nabrojati sve njegove funkcije, pozicije i radna mjesta, no on je živio tiho. Dovoljno tiho da je bez pogovora, bez puno riječi, nesebično pomagao mnogima na osobnoj razini, daleko od funkcija i pozicija.

Danas je samo jedan od dana kada se trebamo sjetiti Lucijana Orlića i svih ljudi poput njega. Ljudi koji su u tišini obilježili našu prošlost i ostavili dubok trag u budućnosti.

Kažu da dobri ljudi odlaze prerano. Dodao bih da najbolji odlaze tiho.

Lucijan Orlić živio je tiho. Otišao je pretiho.

Nastavi čitati

in MREŽA

Susret osoba s invaliditetom s gradonačelnikom Velike Gorice

Objavljeno

/

Na fotografiji je grupa ljudi ispred zgrade s natpisom "PUČKO OTVORENO UČILIŠTE VELIKA GORICA". Većina ljudi je obučena u zimsku odjeću, a neki od njih koriste invalidska kolica. Grupa se nalazi ispred ulaza u zgradu, a u pozadini se vidi stakleni ulaz i plakat na zidu desno.
Foto: Facebook/Krešimir Ačkar

Hvala vam što radite na unapređenju života osoba s invaliditetom. Svjesni smo potrebe da se još više posvetimo pružanju podrške i poboljšanju uvjeta za osobe s invaliditetom, poručio je gradonačelnik Ačkar

Poslušaj članak

U povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, u ponedjeljak, 2. prosinca 2024. godine, u Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica održan je susret osoba s invaliditetom s gradonačelnikom Velike Gorice, Krešimirom Ačkarom. Cilj susreta bio je iznošenje prijedloga za buduće projekte koji bi unaprijedili kvalitetu života ove zajednice.

Ovim događajem službeno je započeo festival Volim život, a susret s gradonačelnikom i njegovim suradnicima moderirao je Darko Matić, predsjednik Parasportskog saveza Zagrebačke županije. Matić je ujedno najavio bogat program festivala koji se održava uz potporu Grada Velike Gorice.

Gradonačelnik Ačkar naglasio je kako Velika Gorica teži biti grad jednakih mogućnosti za sve svoje građane.

– Hvala vam što radite na unapređenju života osoba s invaliditetom. Svjesni smo potrebe da se još više posvetimo pružanju podrške i poboljšanju uvjeta za osobe s invaliditetom – poručio je Ačkar. Istaknuo je i da je u prijedlogu proračuna za iduću godinu predviđeno povećanje sredstava za provedbu Strategije za osobe s invaliditetom. Osigurana su sredstva za uskrsnice i božićnice korisnicima inkluzivnog dodatka, kao i za pokretanje pilot-projekta stambenih jedinica.

– Grad će dati svoj maksimalan doprinos u ostvarivanju ovih inicijativa – dodao je, pohvalivši udruge i pojedince za njihove uspjehe, osobito u sportu.

– Vi ste izvor motivacije i pozitivne energije svima koji vas prate – zaključio je Ačkar.

Predstavnici udruga iskoristili su priliku da podijele svoja iskustva, ističući i dobre i loše strane sustava, te predlože područja za poboljšanje unutar okvira nadležnosti Grada.

Uz tradicionalni susret, u holu Pučkog otvorenog učilišta bila je postavljena izložba radova i proizvoda korisnika Udruge osoba s invaliditetom Suncokret.

Program obilježavanja nastavio se navečer izvedbom predstave Satiričkog kazališta Kerempuh u Dvorani Gorica, uz osiguranu audiodeskripciju.

Događanja se nastavljaju u četvrtak, 5. prosinca, tribinom o zapošljavanju osoba s invaliditetom u Gradskoj vijećnici, s početkom u 11 sati, na kojoj će govoriti Natalija Krajnović, savjetnica pravobranitelja osoba s invaliditetom.

Subota je rezervirana za sportski događaj – turnir Fuji božićnjak u organizaciji Judo kluba osoba s invaliditetom Fuji, koji počinje u 11 sati. Istog dana, u crkvi Navještenja, bit će održana sveta misa s početkom u 19:30 sati.

Nastavi čitati

in MREŽA

Međunarodni dan osoba s invaliditetom – nova obljetnica i stari izazovi

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje praznu sobu u crno-bijeloj tehnici. U sobi se nalazi invalidska kolica postavljena blizu prozora. Prozori su veliki, s otvorenim zavjesama, kroz koje prodire svjetlost i otkrivaju pogled na drveće izvan prostorije. Pod je popločan pločicama u šahovskom uzorku. Nema prisutnosti ljudi na slici, a atmosfera djeluje mirno i pomalo nostalgično.
Foto: Pexels

U duhu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, ovim člancima želimo pokazati kako su potrebe i želje svih ljudi zapravo potpuno iste. Razlikuje se samo način dolaska do zajedničkog cilja

Poslušaj članak

Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se od 1992. godine. Skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 3. prosinac kao dan obilježavanja nečije svakodnevice, suživota s različitim dijagnozama i neprekidnim borbama sa nelogičnostima sustava. Zato svake godine, na isti datum, sve članice UN-a nastoje razumjeti problematiku invaliditeta, poticati prava i dostojanstvo te podizati razinu svijesti o uključivanju osoba s invaliditetom u sve pore društva.

U tim istim porama društva u kojima se nalaze, ili bi se barem trebale nalaziti osobe s invaliditetom, nažalost nalazi se mnogo diskriminacije, neznanja i neinformiranosti te krivih, odnosno iskrivljenih slika o nama kao, navodno, ravnopravnim članovima zajednice.

Iz tog ćemo razloga kroz ciklus članaka objavljenih u prosincu progovoriti o uvijek aktualnim temama unutar zdravstva, zapošljavanja i roditeljstva osoba s invaliditetom te tako obilježiti ovogodišnji Međunarodni dan.

U odnosu na vremena prije, kada se osobe s invaliditetom u zdravstvenom sustavu promatralo isključivo kroz prizmu dijagnoze, treba reći da nije učinjen neki ekstremni korak prema naprijed, iako nas, osobito u ovo predblagdansko vrijeme, često tapšaju po ramenu i uvjeravaju da jest ili, ako već nije, da će biti bolje. Sve se još uvijek svodi na iste probleme prilagodbi i individualnih, što pozitivnih što negativnih, iskustava osoba s invaliditetom sa zdravstvenim djelatnicima.

Pomalo ‘izlizana’, ali uvijek iznimno važna tema za samostalniji život svake osobe s invaliditetom je zapošljavanje. Kao medalja koja ima dvije stane potrebno je kontinuirano raditi na dvostranoj relaciji poslodavac – zaposlenik, a diskriminacija na tom području još uvijek je nečujni suputnik svake osobe s invaliditetom koja se uključuje u tržište rada. S druge strane, činjenica je da ne tumače svi taj omraženi pojam na isti način, stoga – nije li možda i do nas…?

Ako pak želimo biti inkluzivno društvo kojemu ni jedna tema vezana za osobe s invaliditetom nije tabu, moramo progovoriti o izazovima roditeljstva i o težini šutnje ili predrasuda koje s ovom temom idu ruku pod ruku. Biti roditelj s invaliditetom ne znači nemogućnost brige, ljubavi i pažnje za onoga tko je nekoć bio dio nas. Dapače, biti roditelj s invaliditetom znači imati sposobnost prilagodbe na nove životne okolnosti u kojima s jednakim žarom davanja i voljenja želite samo dobro svome djetetu.

U duhu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, ovim člancima želimo pokazati kako su potrebe i želje svih ljudi zapravo potpuno iste. Razlikuje se samo način dolaska do zajedničkog cilja.

Marijana Maljković/Centar za razvoj vrijednosti

Nastavi čitati

U trendu