Poveži se s nama

Kutak za stručnjake

Metakolinsko testiranje važan je alat u dijagnostici astme

Objavljeno

/

Na slici je osoba koja koristi inhalator. Osoba drži inhalator u desnoj ruci i pritiska ga, dok lijevom rukom drži vrat. U pozadini se vidi oblak pare ili dima. Osoba nosi ružičastu majicu s kratkim rukavima. Ova slika je zanimljiva jer prikazuje upotrebu inhalatora, što može biti relevantno za osobe koje pate od astme ili drugih respiratornih problema.
Foto: Pixabay

Metakolinsko testiranje koristi se u situacijama kada simptomi poput kašlja, zaduhe ili piskanja ukazuju na astmu, ali druge dijagnostičke metode nisu dale jasne rezultate. Koristi se za procjenu težine bronhijalne hiperreaktivnosti i u istraživačke svrhe, za bolje razumijevanje funkcije dišnog sustava

Metakolinsko testiranje je dijagnostička metoda koja se koristi za procjenu bronhijalne hiperreaktivnosti, odnosno preosjetljivosti dišnih puteva. Najčešće se primjenjuje kod pacijenata u kojih postoji sumnja na astmu, ali nije moguće postaviti jasnu dijagnozu temeljem simptoma ili drugih pretraga.

Čitateljicu je zanimalo kako se provodi sama pretraga pa idemo redom.

Pacijent inhalira metakolin, tvar koja uzrokuje sužavanje bronha kod osoba s preosjetljivim dišnim putevima. Tijekom testa koristi se spirometrija za mjerenje FEV1 (forsirani ekspiratorni volumen u prvoj sekundi). Ako FEV1 padne za 20 posto ili više nakon inhalacije metakolina, test je pozitivan.

Test započinje s niskom dozom metakolina, koja se postupno povećava sve dok ne dođe do značajnog pada FEV1 ili se ne dostigne maksimalna doza.

Nakon završetka testa, pacijentu se daje bronhodilatator kako bi se opustili bronhi i ublažili simptomi suženja.

Metakolinsko testiranje koristi se u situacijama kada simptomi poput kašlja, zaduhe ili piskanja ukazuju na astmu, ali druge dijagnostičke metode nisu dale jasne rezultate. Koristi se za procjenu težine bronhijalne hiperreaktivnosti i u istraživačke svrhe, za bolje razumijevanje funkcije dišnog sustava.

Ovo testiranje nije prikladno za osobe s teškim suženjem dišnih puteva, nedavnim srčanim problemima, poput infarkta miokarda ili ozbiljnih aritmija. Nije ni za osobe s nekontroliranim visokim krvnim tlakom i trudnice.

Važno je pridržavati se uputa za pripremu prije testiranja. Dakle, određeni lijekovi mogu utjecati na rezultate testa, pa je potrebno privremeno ih prestati uzimati. To uključuje bronhodilatatore:

kratkodjelujući (npr. salbutamol) – ne uzimati najmanje 6 sati prije testa;

dugodjelujući (npr. salmeterol, formoterol) – obično se prekida 12-24 sata prije testa;

antihistaminici – treba ih izbjegavati 48 sati prije testiranja;

inhalacijski kortikosteroidi – u nekim slučajevima, može se savjetovati da se prekine upotreba, ovisno o preporuci liječnika;

kofein (kava, čaj, čokolada, energetski napici) – ne konzumirati najmanje 6 sati prije testa, jer može utjecati na reaktivnost dišnih puteva.

Ne smije se pušiti najmanje 24 sata prije testa, jer pušenje može utjecati na dišne puteve.

Treba izbjegavati intenzivne tjelesne aktivnosti 24 sata prije testa, jer mogu promijeniti reaktivnost dišnih puteva.

Preporučuje se lagani obrok najmanje dva sata prije testiranja. Ne dolazite na testiranje potpuno gladni, ali izbjegavajte teške obroke neposredno prije testa.

Testiranje se ne provodi ako imate akutne simptome respiratorne infekcije (npr. prehlada, gripa) jer to može utjecati na rezultate. Ako osjećate značajne simptome astme ili drugih respiratornih problema na dan testiranja, obavijestite medicinsko osoblje.

Nosite udobnu odjeću koja ne ograničava disanje.

Iako je test općenito siguran, može izazvati neke nuspojave poput teškog bronhospazma (naglo sužavanje dišnih puteva). Možete osjetiti nelagodu i otežano disati, a ozbiljnije reakcije moguće su u rijetkim slučajevima kod izrazito osjetljivih pacijenata.

Metakolinsko testiranje važan je alat u dijagnostici astme i drugih stanja povezanih s hiperreaktivnošću dišnih puteva. Ipak, provodi se uz oprez i pod nadzorom stručnog medicinskog osoblja kako bi se osigurala sigurnost pacijenta.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Kutak za stručnjake

‘Alisa u zemlji čudesa’ vrlo je neobičan sindrom, evo što znači

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje scenu iz bajke "Alisa u zemlji čudesa". U središtu slike nalazi se djevojka u bijeloj haljini koja hoda stazom okruženom velikim gljivama. Na lijevoj strani slike nalazi se lik s cilindrom koji sjedi na stolici i okružen je knjigama. U zraku lete karte za igranje, a na desnoj strani visi džepni sat. Na tlu se nalazi crna mačka pored otvorene knjige. Cijela scena ima nadrealni i čarobni ugođaj, karakterističan za priču o Alisi.
Foto: Pixabay

Osobe s ovim sindromom mogu doživjeti izobličene senzacije veličine, udaljenosti i vremena, često usporedive s događajima iz romana ‘Alisa u zemlji čudesa’ Lewisa Carrolla

Alice-in-Wonderland sindrom (AIWS), poznat i kao Toddov sindrom, rijetki je neurološki poremećaj koji uzrokuje promjene u percepciji stvarnosti. Osobe s ovim sindromom mogu doživjeti izobličene senzacije veličine, udaljenosti i vremena, često usporedive s događajima iz romana ‘Alisa u zemlji čudesa’ Lewisa Carrolla.

AIWS najčešće pogađa vid, ali i druge osjete. Ključni simptomi uključuju:

mikropsiju – predmeti se doimaju manjima nego što jesu;

makropsiju – predmeti se doimaju većima nego što jesu;

promjene percepcije tijela – oboljeli može osjećati da su dijelovi tijela premali, preveliki ili izvan proporcija;

izobličenje vremena – osjećaj da vrijeme teče prebrzo ili presporo;

percepcija udaljenosti – objekti mogu izgledati bliže ili udaljeniji nego što su stvarno.

Ovi simptomi mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati i često su povezani s migrenama, epilepsijom, infekcijama (poput Epstein-Barr virusa) ili čak traumama mozga.

Uzrok sindroma nije potpuno jasan, ali povezan je s promjenama u mozgu, posebno u regijama odgovornim za procesuiranje vizualnih i prostorno-vremenskih informacija. Migrene su najčešći okidač, no sindrom se može javiti i zbog virusnih infekcija (posebno kod djece), neuroloških stanja (poput epilepsije), poremećaja spavanja ili umora.

Alice-in-Wonderland sindrom najčešće se javlja kod djece, ali se može pojaviti i kod odraslih. Kod djece, simptomi često nestaju s godinama.

Dijagnoza se temelji na kliničkim simptomima i isključivanju drugih stanja, poput tumora mozga ili mentalnih poremećaja. Liječenje obično uključuje upravljanje osnovnim uzrokom, poput migrena ili infekcija. Ako je uzrok virus, simptomi često nestaju sami od sebe.

Naziv sindroma dolazi iz Carrollova romana jer simptomi podsjećaju na Alisine avanture, poput trenutka kada raste ili se smanjuje nakon što pojede kolačić ili popije napitak. Postoji čak i teorija da je Carroll, koji je patio od migrena, možda crpio inspiraciju za priču iz vlastitog iskustva.

Alice-in-Wonderland sindrom fascinira medicinsku i znanstvenu zajednicu, a ujedno pruža uvid u to kako mozak obrađuje stvarnost. Unatoč neugodnosti, stanje obično nije trajno i nema ozbiljne posljedice.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Tjelesna temperatura važan je pokazatelj zdravlja čovjeka

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje bolesno dijete koje leži u krevetu i u ustima drži toplomjer. Dijete moguće ima povišenu tjelesnu temperaturu.
Foto: Pixabay

Povišena tjelesna temperatura često je korisna reakcija tijela, no zahtijeva pažnju i njegu. Redovito praćenje simptoma i odgovarajuće mjere mogu pomoći u brzom oporavku

Ovo je doba godine koje nam češće donosi povišenu tjelesnu temperaturu pa evo što je dobro znati o njoj.

Normalna tjelesna temperatura obično se kreće između 36,1 °C i 37,2 °C, ovisno o dobu dana, aktivnosti i pojedincu. Mala djeca mogu imati neznatno višu normalnu tjelesnu temperaturu nego odrasli, a i kod njih se ona može blago povisiti zbog stresa, tjelesnog napora ili u toplom okružju.

Rastuća tjelesna temperatura, poznata kao vrućica (febrilnost), često je znak da se tijelo bori protiv infekcije ili upalnog procesa.

Povećanje tjelesne temperature događa se zbog aktivacije imunološkog sustava, koji odgovara na:

infekcije – najčešći uzrok vrućice su virusi (npr. prehlada, gripa) ili bakterijske infekcije;

upalni procesi – bolesti poput artritisa, autoimunih poremećaja ili drugih upala mogu uzrokovati povišenje temperature;

toplinski stres – pregrijavanje tijela zbog izlaganja visokim temperaturama (sunčanica) ili intenzivne tjelesne aktivnosti;

reakcije na lijekove ili cjepiva – tijelo može reagirati na određene lijekove, cjepiva ili alergene povišenjem temperature;

hormonalni poremećaji – promjene u hormonskoj ravnoteži, poput onih tijekom menopauze, mogu uzrokovati valunge i prolazne poraste temperature.

Važno je pristupiti liječenju vrućice s razumijevanjem uzroka i potrebama tijela. Evo nekoliko savjeta.

Pijte puno tekućine (voda, biljni čajevi) kako biste spriječili dehidraciju. Osigurajte si dovoljno odmora kako bi se tijelo moglo oporaviti. Primjena hladnih obloga. Vlažni oblozi na čelo ili zapešća mogu pomoći u spuštanju temperature.

Paracetamol ili ibuprofen često se koriste za ublažavanje simptoma vrućice, no važno je slijediti upute liječnika ili farmaceuta.

Nosite laganu odjeću i osigurajte da je prostorija prozračna kako bi se tijelo moglo rashladiti.

Ako temperatura traje dulje od tri dana, prelazi 39 °C ili je praćena drugim ozbiljnim simptomima poput jakih bolova, osipa, povraćanja ili konfuzije, odmah se obratite liječniku jer može doći i do oštećenja mozga, poremećaja rada srca, kome pa i smrti.

Povišena tjelesna temperatura često je korisna reakcija tijela, no zahtijeva pažnju i njegu. Redovito praćenje simptoma i odgovarajuće mjere mogu pomoći u brzom oporavku. U slučaju sumnje, uvijek je najbolje konzultirati se s liječnikom.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Europski tjedan testiranja – važnost testiranja na HIV i hepatitis

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje osobu u laboratorijskom ogrtaču koja radi u laboratoriju. Osoba je okrenuta leđima prema kameri i okružena je raznim laboratorijskim staklenim posudama, bocama i opremom. Na radnom stolu ispred osobe nalazi se niz boca s tekućinama, pipeta i drugih laboratorijskih instrumenata. U pozadini se vidi više polica s dodatnom laboratorijskom opremom i staklenim posudama.
Foto: Pixabay

Testiranje nije samo čin odgovornosti prema vlastitom zdravlju, već i prema zdravlju zajednice. Podržite inicijativu i saznajte svoj status – jer znanje spašava živote

Europski tjedan testiranja trajao je od 19. studenog do danas, odnosno 22. studenog 2024. u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu.

Europski tjedan testiranja (European Testing Week) obilježava se dva puta godišnje – u proljeće i jesen – s ciljem podizanja svijesti o važnosti testiranja na HIV i hepatitis te poticanja što ranijeg otkrivanja i liječenja ovih bolesti.

Ova inicijativa okuplja organizacije diljem Europe, uključujući zdravstvene institucije, udruge i zajednice, kako bi zajedničkim naporima omogućili lakši pristup testiranju i smanjili stigmu koja je često povezana s ovim infekcijama.

Rano testiranje omogućuje pravovremeno liječenje. Osobe koje su zaražene HIV-om ili hepatitisom mogu započeti s terapijom koja značajno poboljšava kvalitetu i duljinu njihova života.

Rano otkrivanje infekcija smanjuje rizik od njihovog prijenosa na druge osobe. Mnogi ljudi nisu ni svjesni da su zaraženi, što može dovesti do ozbiljnih komplikacija ukoliko se infekcija ne liječi na vrijeme.

Testiranje se preporučuje osobama koje su imale nezaštićeni spolni odnos, onima koji dijele pribor za injekcijsko korištenje droga, osobama koje imaju druge spolno prenosive infekcije, svima koji su imali transfuziju krvi ili medicinske zahvate u zemljama s povećanim rizikom i trudnicama, jer rano otkrivanje infekcija štiti i njih i njihovu djecu.

Testiranje je brzo, jednostavno i diskretno. Obično uključuje uzimanje uzorka krvi ili bris usne šupljine. Rezultati testova mogu biti dostupni unutar nekoliko minuta ili dana, ovisno o metodi.

Jedan od glavnih ciljeva Europskog tjedna testiranja je razbijanje stigme koja okružuje HIV i hepatitis. Redovito testiranje i otvoreni razgovor o ovim temama ključni su za destigmatizaciju i povećanje svijesti u društvu.

Testiranje nije samo čin odgovornosti prema vlastitom zdravlju, već i prema zdravlju zajednice. Podržite inicijativu i saznajte svoj status – jer znanje spašava živote.

Više informacija možete pronaći ovdje.

Nastavi čitati

U trendu